Lijepo. Detaljan opis osjećaja, srndaća kojem je pošteđene život - što je daleko važnije od svih eventualnih nagrada koje su se za njega mogle dobiti. Nježno i ponosno, snažno. Bravo!
29.08.2025. (23:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divno, osjećajno sebstvo u odrastanju obavezom koja obavezuje ali grubim dodirima ne uništava mekoću ni ljudskost donesenu da bi se učvrstila poput kičme čovječnosti koju životne prilike lome ali je nikada ...ali baš nikada < zahvaljujući mekoći odrastanja > ne slome.
PS: kad su se čule četiri noge, četiri koraka------s ove strane ekrana ja sam dahom zastala.
29.08.2025. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odlično :D Iako sam savršeno poznavao mehanizme nanipulacije osamnaestogodišnjacima, baš zbog lakoće, uvijek sam u svom radu nastojao to izbjeći ili im pomoći ako su zaglibili u obiteljskom ili društvenom blatu, a toliko je očito da sami to ne vide.
30.08.2025. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I dalje ću vjerovati da na svim stražama, u svim ratovima postoje mlade uplašene duše, koje trzaju na tup-tup, tup-tup zamišljajući neprijatelja, a na kraju, na svoju sreću ugledaju tek bezazlenog Bambija ili njegovog pretka. Ostala bih na Gotheovoj misli, puno kaže, sve ostale rasprave samo mi ostavljaju gorak okus. Iz moje bliske i šire obitelji bilo je nekoliko takvih mladaca koji su prošli hladne straže i ljeta kad pod odorom tijelo izgara a duša plače. Pola ih je otišlo, neki bačeni na marginu, a oni koji su ostali bitku vode sa sobom i svojim sjećanjima. Zato svako bahaćenje o ratnim herojstvima uzimam, blago rečeno s velikom rezervom. Tužna sam pri pomisli kako je obranjena a tko ju je do kraja "obranio". S poštovanjem, n.g.
30.08.2025. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvjerljivo i iskreno pišeš kako strah i laž oblikuju ljude u poslušne mase, ali da svaki pojedinac nosi trenutak istine - onaj kada izabere vjerovati vlastitim očima i srcu, a ne tuđim prijetnjama. Srnjak na grudobranu postaje znak da smisao života nije u poslušnosti i preživljavanju, nego u slobodi misli, ljubavi i čistom bivstvu.
02.09.2025. (07:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Lijepo. Detaljan opis osjećaja, srndaća kojem je pošteđene život - što je daleko važnije od svih eventualnih nagrada koje su se za njega mogle dobiti. Nježno i ponosno, snažno. Bravo!
29.08.2025. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
Divno, osjećajno sebstvo u odrastanju obavezom koja obavezuje ali grubim dodirima ne uništava mekoću ni ljudskost donesenu da bi se učvrstila poput kičme čovječnosti koju životne prilike lome ali je nikada ...ali baš nikada < zahvaljujući mekoći odrastanja > ne slome.
PS: kad su se čule četiri noge, četiri koraka------s ove strane ekrana ja sam dahom zastala.
29.08.2025. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Odlično :D Iako sam savršeno poznavao mehanizme nanipulacije osamnaestogodišnjacima, baš zbog lakoće, uvijek sam u svom radu nastojao to izbjeći ili im pomoći ako su zaglibili u obiteljskom ili društvenom blatu, a toliko je očito da sami to ne vide.
30.08.2025. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
I dalje ću vjerovati da na svim stražama, u svim ratovima postoje
mlade uplašene duše, koje trzaju na tup-tup, tup-tup zamišljajući
neprijatelja, a na kraju, na svoju sreću ugledaju tek bezazlenog
Bambija ili njegovog pretka. Ostala bih na Gotheovoj misli, puno
kaže, sve ostale rasprave samo mi ostavljaju gorak okus. Iz moje
bliske i šire obitelji bilo je nekoliko takvih mladaca koji su prošli
hladne straže i ljeta kad pod odorom tijelo izgara a duša plače.
Pola ih je otišlo, neki bačeni na marginu, a oni koji su ostali bitku
vode sa sobom i svojim sjećanjima. Zato svako bahaćenje o ratnim
herojstvima uzimam, blago rečeno s velikom rezervom. Tužna sam
pri pomisli kako je obranjena a tko ju je do kraja "obranio".
S poštovanjem, n.g.
30.08.2025. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Uvjerljivo i iskreno pišeš kako strah i laž oblikuju ljude u poslušne mase, ali da svaki pojedinac nosi trenutak istine - onaj kada izabere vjerovati vlastitim očima i srcu, a ne tuđim prijetnjama. Srnjak na grudobranu postaje znak da smisao života nije u poslušnosti i preživljavanju, nego u slobodi misli, ljubavi i čistom bivstvu.
02.09.2025. (07:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...