Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • nema garancije

    Prođoh te faze i sada u završnici potvrđujem napisano,
    valjda u svakom razdoblju uzimamo koliko nam treba,
    nekad više nekad manje, ali odmakom sve manje:)))

    avatar

    18.03.2025. (23:47)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    Istinitost napisanog na trenutak budi minulo,
    djetinjstvo, mladost, zrelost, starost, vrijeme
    svega, gladi, pohlepe i škrtosti... sve smo to
    mi u sutonu vremena, u strahu od gubitka...

    avatar

    19.03.2025. (00:52)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Već zarana je mama bila dobra učiteljica života....učila pokrit se koliko ima, a dat više nego mogu.... takvi temelji ostanu zabetonirano postolje na kojem rasteš, živiš i odlaziš.

    avatar

    19.03.2025. (06:45)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Svaka faza života ima svoja pravila uzimanja

    avatar

    19.03.2025. (08:00)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    "Nije istina da ljudi ne ispunjavaju svoje snove zato što su odrasli, odrasli su jer su prestali ostvarivati snove." Marquez

    ...tijelo je zapravo jedino pravo skladište svega : ostala skladištenja imaju počesto prizvuk materijalnog , a sve materijalno je povezano uz prolazne vrijednosti i zastarijevanje, jedino tijelo je veza sa starošću jer pamti... pa čak i ova sintagma da je "tvrdičluk strah od gubitka " je nametnuta floskula, jer u starosti nemamo ništa vrijedno zadržati pa tako ni izgubiti.

    Ili, što bismo mi u Dalmaciji rekli, starost ima samo retaje -pa kome je stalo do njih da ih škrtošću čuvamo ?
    Najmanje našem potomstvu koje ima stigmu mladosti : sve odmah i sad.

    I da dodam dio onoga osobnog stava : tko odmah daje,najviše daje..poslije toga, nema zabune da odlazimo iz života etiketirani kao škrta starost , emocionalno prazna i neupotrebljiva

    avatar

    19.03.2025. (08:47)    -   -   -   -  

  • Potok

    @Annabonny, tvoj odgovor izaziva važnu dilemu, a proklamirana istina o tome kako je starost usko povezana sa skladištenjem, škrtošću i zadržavanjem, može zvučati vrlo poetično, ali istovremeno zanemaruje jednu klasičnu i neizbrisivu činjenicu: živimo u svijetu gdje vrijednost dolazi kroz iskustvo i proživljeno, a ne samo kroz proklamaciju emocionalne ili materijalne štednje.

    Kao prvo, ljudi zaista ne ostaju odrasli jer prestanu ostvarivati snove; oni postaju odrasli jer društvo nameće realnost koja ne dopušta uvijek sanjarije. A sanjanje? Možeš ga ostvariti samo onda kad možeš sebi priuštiti luksuz nemati odgovornosti za preživljavanje. U suprotnom, sanjati postaje luksuz.

    Skladištenje iskustva u tijelu? Da, tijelo pamti, no samo zato što je tijelo nositelj svega što smo radili, vidjeli, osjećali. Iako se starost ne može "materijalizirati" (ne može se posjedovati, baš kao ni mladi dani), ona ne mora nužno biti prazna. Prazni su oni koji ništa ne mogu podijeliti. Dobar "retaj" je zapravo onaj koji se daruje, jer najvrijednije u životu su trenuci kad možemo "dati". Na kraju, biti škrta starost je biti nezainteresiran za svoje vlastite ljude i svijest, a ne nužno shvaćanje da ne možemo sa sobom odnijeti ništa osim uspomena.

    Upravo kako kažeš – starost nije čuvanje retaja, već sposobnost da i dalje dijelimo, rastemo i ne dopuštamo da nas društvo označi kao emocionalno praznu, ispranu kutiju. A to "sada i odmah" je možda samo odgovor na svijet koji prebrzo napreduje, ali ipak u tom instant zadovoljenju, rijetko ostaje prostora za to dublje davanje koje traje.

    S tobom je u konačnici najsjanija istina – "tko odmah daje, najviše daje". Jasno i bez zabune.

    avatar

    19.03.2025. (09:06)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    Sjajan ti je "tuk na utuk "- čak pomalo demantiraš i svoja poetska razmišljanja o starosti i škrtosti ( komu i za koga, uostalom ) i slažem se s tvojim tumačenjem Markqueza , da nije pitanje kronološke formulacije,, nego društvenog žrvnja u kojeg smo bačeni i u kojem slijedimo svoju misaono-emocionalnu odgovornost za preživljavanje i odvajanje u konačnici realnost od sanjarenja.....

    Ne slažem se i trebalo bi izbjeći koliko god netko od nas je to u stanju

    " biti škrta starost je biti nezainteresiran za svoje vlastite ljude i svijest"     jer, sačuvana aktivnost mozga priznaje kotač vremena pa tim poznavanjem upravo bi trebala NEGIRATI nezainteresiranost za svoje ljude i svijest.
    Osobno mislim, da sve koje volimo životom zbog bilo kojeg razloga bližnjeg ili daljnjeg trebamo podupirati sobom. To se zove nezaborav ili mali plamičak ljubavi koja grije od nas dalje

    avatar

    19.03.2025. (10:20)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Tvoj nik mi je asocijacija na stihove zeke i smrznutog potočića.
    Tako i život, juri, juri, pa zastane, zamrzne neki trenutak,
    a mi nestrpljivo čekamo da opet pojuri...

    avatar

    19.03.2025. (20:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...