Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • .Annabonni

    Ovo je savršena novela : pogled od sada do unazad , od ove do one Sarah sa srcem punih sjećanja i s neispunjenim prazninama u protoku vremena koje uglavljuje nezaborav ljepota

    avatar

    30.11.2024. (08:32)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Anči, blog je prepun kutija danas: neki razmišljajući o kolačima, neki imaju nutra šarafe, matice, vijke, a ja sam još u kutijama s božićnim ukrasima, radi adventskog vijenčića.
    Neki su u ljubavi ili se barem trude, neki osnažuju osjećaj zaljubljenosti, jer se tu radi o zaljubljenosti u život sam, vitalnosti, životnosti, u prskalice u dječjim očima...dok neki usamljeni i principijalni, pišu kako je mržnja trajnija i jača i ko pravi Grinčevi, dijele savjete o tome što je prava ljubav, pravi brak, preziru zaljubljenost jer je ona površna( !) povezuju je s erotikom (?!) tvrdeć da smo mi sve koje smo se udale, rodile djecu ili imamo ( nedajblože) unuke, obične očajnice koje nismo znale biti same, koje smo ucijenile s trudnoćom( ?!)...i vi udate i ostvarene žene, takve spike pušite...baš mi vas je žao.

    avatar

    30.11.2024. (14:04)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Ja bi tako danas kitila i bor i stan i stubište :))))
    Uvijek bi ono što ne mogu taj čas...
    Ma, ne mogu čak niti do kutija dok Andrija ne dođe.
    Eh

    avatar

    30.11.2024. (14:55)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ i ja, i ja...i već jesam:-))) kupila sam neke lampice u Lidlu, totalno su fora, 10 motiva, vise mi sa zavjesa, veliki Božićnjak spava sa mnom na kauču, radim vanilin kiflice s unukom, i tak;-)))

    avatar

    30.11.2024. (15:04)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Često sam kroz život osjećala zaljubljenost. Dobro govoriš, to je zaljubljenost u život. U jesen sam u maglovitoj večeri prolazeći pored kestenjara u želucu osjećala leptiriće. To uzbuđenje, ushit (zaljubljenost, očaranost) sam osjećala u najraznovrsnijim prilikama. Običnim životnim.

    Zaljubljivala sam se u pjesme u knjige u ljude ( i žene i muškarce) u prirodu....

    Onda sam mislila kako je došao kraj i kako se nikada, nikada više neće ni na tren vratiti taj osjećaj, ali je.
    Ili je milost u pitanju ili unutarnje postavke, što je nek je.

    Jučer je napravila predivni adventski, danas se pale lampice po prozorima. Snabdjela sam se mirisnim svijećama. :))

    Mržnju sam osjetila tek u kasnijim godinama. Mržnju prema životu. Ona je strašna sila i snaga, ali nakon što poruši sve, razori onoga koji ju hrani. Ljubav je pak strpljiva, pouzdana, dobrostiva, nježna: uvijek i zauvijek će se iznova roditi.
    Liječi, regenerira, održava, drži ravnotežu.

    Meni nije važno ni jesam li bila udata ni to što sam se razvela. Rodila sam, a mogla sam ne moći.

    Meni je kroz život bilo dosta važno što sam bila voljena i sada sam voljena.
    Ne samo u intimnom odnosu: važno mi je što me moji prijatelji vole, moja obitelj. Nezamislivo mi je kako se nekim ljudima dogodi pa godinama ne razgovaraju s braćom, roditeljima, to ja ne bih mogla.

    Nadalje mi je divno kad nekamo dođem i sretnem se s nekim što mu oči zaiskre, što me s toplinom obasipaju, trude se oko mene.
    To je ljubav isto.

    Ne bih mogla živjeti bez tog osjećaja ljubavi koja daruje puninu, bogatstvo.
    Znam kako znaš o čemu pričam.
    I bilo bi lijepo da mogu skrolati smrznuti komentar da vidim što sam sve nadrobila, da ispravim tipfelere, ali ne mogu pa ga puštam oriđiđi.

    Zaljubljenost u život je pogonsko gorivo.

    avatar

    30.11.2024. (16:23)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ itekako te razumijem. I kad sam na dnu, uplašena za nečiji život ili zdravlje, ili sama bolesna, zaljubljujem se u sumrake...evo upravo jedan sada, idem ga brzo fotkati!

    avatar

    30.11.2024. (16:45)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Važno je da su ljudi zadovoljni vlastitim odabirima, ako su njihovi vlastiti, nismo ovdje da bi udovoljavali tuđim frustracijama

    avatar

    30.11.2024. (17:25)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    Spadam ali zaista spadam u SRETNE OSOBE ( ne žene, nego i muškarce ) koji ne znaju mrziti Jako volim ljude i ponekad pravim se blesava ko ona tri majmuna koja ne čuju, ne vide i ne govore---nije pametno, jer patim unutra ali ne mogu biti drukčija.
    I opraštam svima sve i uvijek.....čak i onda, ako to ne pokažem , ja sam oprostila sve i svima

    avatar

    30.11.2024. (20:10)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ supi, da, da, zadovoljstvo im se ne može poreći:-))
    @ Ane, dok god patiš iznutra, nisi oprostila, pa ne znam di ti je tu sreća. Ti nisi humana spram sebe.
    I ja volim ljude. Nekada je ta ljubav i slijepa. Neki put je unatoč. Al ne pada mi na pamet i ne znam kako bih to uopće uspjela i zašto: voljeti nekoga tko me bezrazložno mrzi.
    Ne mrzim i ne sabotiram nikoga. Doista, što mi je bljutavo ne čitam. Ima dovoljno mjesta za sve.

    avatar

    30.11.2024. (21:48)    -   -   -   -  

  • j.

    I ja imam sličnu malenu kutiju; na njoj piše Beč 1928.; ona je sve što je ostalo od valjda desetak takvih kojih se sjećam otkad pamtim; svake godine stavimo iz nje na naš stari, već olinjali plastični bor jedan jedini komadić; neko već okrhnuto zvonce ili kuglicu, da oni - oni davni, svi oni koji su ikada tim nakitom kitili svoje borove - znadu da smo i mi s njima.

    Mislim, to stavljanje; to na Badnjak rade ovi mlađi; ja negdje iz prikrajka hvatam c i f i g dur da ih ne davim svojim staračkim pričama, a prethodno sam oprao pod u onom kutu gdje ću nasaditi bor, usisao svu prašinu od ljeta i donio iz garaže kutije s tim svime.

    A sinoć, sinoć smo kao i uvijek u sumrak poput tata pošli na rub šume i poskrivećki odrezali par grančica čempresa da ih se isplete na vjenčić. Prošle godine smo čak išli po kiši; ta zavjera nam je kao neki ritual. Taj čempres smo posadili davno; kraj groba kćerinog papagaja; kraj prave duboke šume, blizu mjesta s kojeg smo odselili i sada više nemamo gdje i zašto saditi novi, a kupiti tu šaku zelenila za par bezvrijednih cenata pored svega ovoga; to nam se nekako čini kao da ne valja.

    Pa mislim dok gledam kako vješte ruke pletu to zelenilo oko vjenčića: koliko je ruku stavljalo onaj nakit čitavo jedno stoljeće; istih ruku kao i moje - koje su jednom bile dječje, a već ubrzo staračke; i svaki put drhturave od istog uzbuđenja i blagosti. Jedne su ruke sjekle neki bor, druge su neki drugi vukle uzbrdo kući, treće su taj nakit brižno čuvale i donijele iz dalekog velegrada, četvrte su ga sakrivale kada ga se moralo sakrivati, pete su ga pronalazile, čistile, postavljale.... Ruke stare i mlade, sretne i nesretne, u grču i u milovanju; deseci ruku isprepleteni u stoljeću. Čitavo kolo od šume ruku; iza očiju su ruke, iza ruku kuca srce... :)

    Jer; blagost je ta koja je nepobjediva. Blagost je kraljica i utjeha i ludost istodobno. Nikada i nigdje nismo dobili ništa drugoga osim onoga što smo dali.

    avatar

    01.12.2024. (09:27)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Hvala ti , Vjetre:-*

    avatar

    01.12.2024. (22:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...