Ja ne posuđujem novac, već odavno, doduše nemam što ni za posuditi, jučer sam maminom zlatu kupio auto, danas princezi trebam tražiti neko jaje iz kojeg izlazi lutka, ona svaki dan ima novu narudžbu, nekad mi se čini da bi moje krasotice bile u stanju potrošiti sve novce na svijetu, ali meni ionako već odavno ne trebaju, a njih veseli ...
17.09.2024. (07:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ eh, kad bih krenula nabrajati što moje mamino zlato dobije od mene...mogla sam za to proputovati svijeta..nekad mi je žao, pogotovo kad je bahat i bezobrazan, kad vježba na meni svoje socijalne vještine ( mada znam da nema na kome drugome, svi drugi bi pobjegli od njega )
Volim ljudima posuditi ukoliko ih procjenim kao ljude od povjerenja, al izdogađale su se u međuvremenu neke nenadane stvari zbog kojih sam sada malo prisiljena štedjeti.
@ hoću :-*
@ odgađala sam ti odgovoriti, jer ovo je tako lijepo...odmah ide u moju rubriku sa strane :-*
Danas imam neke obaveze, al javim ti se svakako, mogu nam i donijeti juhicu ( obožavam paradajz juhu s njoklicama ) da si budemo jedna drugoj princeze nesvakidašnje :-)
17.09.2024. (13:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš, to da si stavila na desktop neku moju sličurinu okinutu na besprizornoj ljetnoj zornoj znojodangubi, to mi je vijest dana. Moram ti onda ispričati kako sam na tim hodancijama sretao uvijek istih desetak ljudi - i jednog dedu koji svaki dan u isto doba hoda i priča s istim čovjekom na mobu, na mikrofon. Kao neki guru, dijeli savjete o poslu. Svaki dan on hoda i priča; jesi pogledao ovaj nalog, jel zvala Ljerka, jel stigao paket iz Njemačke. I uljudno mi digne drugu ruku na pozdrav i nasmiješi se ispod šilterice.
Dvadesetidrugi-treći dan, negdje pred ove kišurine, počeo sam sumnjati da su moja hodanja bila posve besperspektivna. Vrućina, iza pol devet nema smisla ići van; zabiješ se unutra na komp i udri po digitali; dvaput tjedno autom u grad utovar/istovar i pokupim Nju da ne umire po raskopanoj Ilici i busu. Odšećem svako jutro svojih deset kilometara, pa mislim, kad će vikend da više ne budem cijeli dan sam.
A eto, to što je bilo oko mene, te jedva vidljive zrake, posljednja nestajuća tmina, tiha i nježna vlaga noći, pjev prvih ptica, žubor potočića u mahovini; to je valjda najljepše što su mi oči gledale ovog ljeta. Svi Vroclavi, Varšave, Tatre Visoke i Niske; sve špilje, katedrale, slike i vodopadi mogu se pred tim spokojem i puninom sakriti u mišju rupu; a udaljeno je od moje kolibe možda dva kilometra :).
Eto, to sam htio reći ljudima, isto ovo što i ti; ne odustajte. Toliko je bogatstva u životu oko nas, na dohvat ruke i oka - da je to posljednje što smijemo. :)
18.09.2024. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Ja ne posuđujem novac, već odavno, doduše nemam što ni za posuditi, jučer sam maminom zlatu kupio auto, danas princezi trebam tražiti neko jaje iz kojeg izlazi lutka, ona svaki dan ima novu narudžbu, nekad mi se čini da bi moje krasotice bile u stanju potrošiti sve novce na svijetu, ali meni ionako već odavno ne trebaju, a njih veseli ...
17.09.2024. (07:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
konobarica
Čuvaj se :*
17.09.2024. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Dođi na juhu nakon posla, biti ću doma.
Pileća ili rajčica?
17.09.2024. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ eh, kad bih krenula nabrajati što moje mamino zlato dobije od mene...mogla sam za to proputovati svijeta..nekad mi je žao, pogotovo kad je bahat i bezobrazan, kad vježba na meni svoje socijalne vještine ( mada znam da nema na kome drugome, svi drugi bi pobjegli od njega )
Volim ljudima posuditi ukoliko ih procjenim kao ljude od povjerenja, al izdogađale su se u međuvremenu neke nenadane stvari zbog kojih sam sada malo prisiljena štedjeti.
@ hoću :-*
@ odgađala sam ti odgovoriti, jer ovo je tako lijepo...odmah ide u moju rubriku sa strane :-*
Danas imam neke obaveze, al javim ti se svakako, mogu nam i donijeti juhicu ( obožavam paradajz juhu s njoklicama ) da si budemo jedna drugoj princeze nesvakidašnje :-)
17.09.2024. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
eh i ja u potrazi za nadom...al' na facebuku
zagrljaj ti ostavljam (juhu si već dobila ili ćeš uskoro da te malo ugrije oko srca ta gesta :)))))
17.09.2024. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ mene FB nervira :-) jako malo sam tamo...
Juhica je baš pružena ruka, nema dalje :-)))
Pusa tebi velika, moja Ti!
18.09.2024. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Znaš, to da si stavila na desktop neku moju sličurinu okinutu na besprizornoj ljetnoj zornoj znojodangubi, to mi je vijest dana. Moram ti onda ispričati kako sam na tim hodancijama sretao uvijek istih desetak ljudi - i jednog dedu koji svaki dan u isto doba hoda i priča s istim čovjekom na mobu, na mikrofon. Kao neki guru, dijeli savjete o poslu. Svaki dan on hoda i priča; jesi pogledao ovaj nalog, jel zvala Ljerka, jel stigao paket iz Njemačke. I uljudno mi digne drugu ruku na pozdrav i nasmiješi se ispod šilterice.
Dvadesetidrugi-treći dan, negdje pred ove kišurine, počeo sam sumnjati da su moja hodanja bila posve besperspektivna. Vrućina, iza pol devet nema smisla ići van; zabiješ se unutra na komp i udri po digitali; dvaput tjedno autom u grad utovar/istovar i pokupim Nju da ne umire po raskopanoj Ilici i busu. Odšećem svako jutro svojih deset kilometara, pa mislim, kad će vikend da više ne budem cijeli dan sam.
A eto, to što je bilo oko mene, te jedva vidljive zrake, posljednja nestajuća tmina, tiha i nježna vlaga noći, pjev prvih ptica, žubor potočića u mahovini; to je valjda najljepše što su mi oči gledale ovog ljeta. Svi Vroclavi, Varšave, Tatre Visoke i Niske; sve špilje, katedrale, slike i vodopadi mogu se pred tim spokojem i puninom sakriti u mišju rupu; a udaljeno je od moje kolibe možda dva kilometra :).
Eto, to sam htio reći ljudima, isto ovo što i ti; ne odustajte. Toliko je bogatstva u životu oko nas, na dohvat ruke i oka - da je to posljednje što smijemo. :)
18.09.2024. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
sličurinu okinutu na besprizornoj ljetnoj zornoj znojodangubi
hahaha, Vjetre:-)) ne umanjuj ljepotu, jer ionako je ima-premalo.
Svi težimo daljinama, a ono najljepše je izgleda upravo blizu nas.
20.09.2024. (08:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...