Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Supatnik

    Jel baš električne ili akumulatorske, jel obične škare ili one s onim digačkim kljunom, moraš malo preciznije te osjećaje iznositi.

    avatar

    01.09.2024. (08:32)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Ne sjećam kad sam posljednji put putovao autobusom, ali sjećam se kako su ta putovanja zamorna. Od dosade tada čovjeku svašta prolazi kroz glavu.

    avatar

    01.09.2024. (09:14)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @Akumulatorske:-))) al lagane su, bez kljuna. Dosta o osjećajima, ajmo malo o mojim škarama i osama koje su me poštedjele..
    @ nit zamorno nit dosadno

    avatar

    01.09.2024. (09:25)    -   -   -   -  

  • Rječita

    :))
    Mene je dirnuo pogled u osinje gnijezdo. To je ta metafora koja mi je trebala jutros, uz kavu...
    ...
    Drago mi je da ljudi tako reagiraju na tebe, znači da nosiš radost koja se prelijeva na njih.
    I ova 23 stupnja zvuče baš taman. :*

    avatar

    01.09.2024. (09:33)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    Joj, ja volim putovati! Nije važno kako ali (ako sam sama) najmiliji mi je vlak za udaljenosti do 1000 km! :))))

    avatar

    01.09.2024. (12:49)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Ljudi su nekako ljubazni prema meni
    Kao da znaju da mi je sutra rođendan
    Moji suradnici,
    trafikantica samo što me nije izljubila
    I ja bih sve ljude grlila, ljubila
    Bože šta mi je
    Blago je nešto u zraku
    U takvom bih svijetu bila stalno
    Da je to ikako moguće

    ******

    Ne mrzim ljude, samo se bolje osjećam kad nisu u mojoj blizini. (Ch. Bukowski)

    avatar

    01.09.2024. (15:05)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ to s ljudima..to znamo, kako zračiš tako privlačiš..mada ne uvijek i ne stalno.
    Mene su iznenadile ose!
    Drago mi je da su one tako reagirale!
    Sada je bilo 29 stupnjeva.
    Drugi, obrnut smjer.
    @ putovanja su mi strast! Svaki bi vikend trebalo negdje pobjeći, skupiti nove dojmove, nova znanja i iskustva, nove ljude.
    Svim prijevoznim sredstvima, osim autom.
    I meni su vlakovi dragi, al naši su prespori i preskupi.
    @ ima ljudi i ljudi..iznenađuju, ko i život.
    Samo im to treba dozvoliti.

    avatar

    01.09.2024. (18:58)    -   -   -   -  

  • j.

    Kad oluja na blogu krene, dešava se na nekoliko frontova; pročitao sam negdje u ovih par minuta da se ti iz nekog razloga ljutiš (i) na mene; ne mogu sve pohvatati niti imam vremena, ali moj komentar pod onim postom o Dugmetu ne tiče se uopće tebe niti bilo kakve tvoje izjave, niti si ti igdje - koliko znam - napisala da itko treba odnekud seliti, niti sam uopće reagirao na išta drugo, osim na rečenicu da onaj kome ne odgovara Hrvatska može iz nje odseliti (pa sam taj mehanizam stavio u kontekst grada umjesto države): mislim da sam to tako i napisao u komentaru - jer kada komentiram, nastojim komentirati samo tvrdnje, a ne ljude. Pozdrav i od srca sretan rođendan :).

    avatar

    03.09.2024. (08:12)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ ne ljutim se, ali sam u čudu da koristiš moj post o Zagrebu za argumentaciju u raspravi o pljuvanju i pjevanju o Jugoslaviji.

    Pa da citiramo :

    "Obrnimo stvar: recimo, netko negdje napiše da Zagreb smrdi i da ništa u njemu ne valja otkako je na vlasti lijeva sekta. Poštujem pravo na mišljenje (baš zato ovo i pišem); kako bi se taj čovjek osjećao da mu netko napiše gadariju kako će mu platiti kartu za Flixbus da odseli iz Zagreba"

    Napisala sam samo da Zagreb smrdi, jer smrdi. Ne miriši na gladiole, prije na trule krizanteme. otkako je na vlasti lijeva sekta nisam napisala, al Tomaševića spomenula jesam.
    U Zagrebu sam rođena i ne mičem se iz njega evo od jučer, ravno 53 godine. Imam mogućnost usporedbe. I kamo bih ja pobogu selila, zato jer su na vlasti kreteni ? Grad je bio u različitim stanjima i sranjima, a potpuno neovisno o lijevom ili desnom spektru, odnosno neovisno sekti, kako god hoćeš.

    Mene se uporno pokušava strpati u lijevu ili desnu glasačku kutiju, no za razliku od mnogih ovdje, imam osjećaj za nijanse i ne vrijeđam.

    I ti i Mariano komunicirate prpošno i veselo s ljudima koji su me svi redom bezrazložno iznapadali /(zato jer mi je Supatnik prijatelj, vrtićki razlog pobogu), a ne uviđate koliko se time kompromitirate.

    Hvala ti na čestitci!:-))

    avatar

    03.09.2024. (08:46)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala što si u cijelosti prenijela moj komentar. Iz njega se lako može uvidjeti kako uopće nisam polemizirao sa (tvojom ili bilo čijom) tvrdnjom o smradu grada, nego s tvrdnjom o iseljavanju kao mogućom reakcijom na to. To što nisi napisala da je na vlasti lijeva sekta, to samo potkrepljuje tvrdnju da moj komentar nema baš nikakve veze s tobom.

    Dakle, o tvom postu u vezi grada nisam ništa, baš ništa znao do ovog časa, dapače - proizlazi da sam ga time obranio od mogućih napada, jel tako?

    Ovo na koncu, čekaj, ti meni zamjeraš što ja s nekim trećim razgovaram ovdje na blogu? Gle, previše je to općenito, iako ne mogu sakriti radost da sam stavljen u isti koš s jednim Marianom.

    Ne znam zapravo tko je tebe u ovih dvadeset godina iznapadao; u stvari, u povijesti bloga skoro da nema ljudi koji se nekad i negdje nisu razišli u mišljenjima. Tom logikom i ja bih tebi morao zamjerati ako razgovaraš s nekim s kim se ja recimo ne slažem i tko je mene "iznapadao". Zašto bih ti to zamjerao i zašto bih morao misliti da se time kompromitiraš? Otkud meni pravo da ti određujem s kime ćeš razgovarati? Zapravo, da takvo što uopće pratim?

    Upravo zato i pišem često da ovdje postoje ljudi koji se poznaju izvan bloga; davno već recimo zamijetio sam da je pokojni @kupus smio mnogima reći ono što su drugi mogli samo sanjati ... Svatko je ovdje došao s nekim svojim ciljem, zašto bi oni bili isti?

    Mislim na koncu da je razgovor, barem ovdje na blogu, jedna od najvećih vrlina. Siguran sam da niti ti ne misliš da si bolja i vrednija od drugih ljudi. To je sukus ove priče. Odrasli smo ljudi i razgovaramo o tvrdnjama; puno više i puno prije nego jedni o drugima - o čemu znamo malo ili ništa. Za većinu će tako i ostati; zauvijek. Ovo nije život, ovo je samo blog; živa knjiga; mjesto gdje nas čitaju i gdje mi čitamo druge. Kakva fantastična stvar, barem meni, još uvijek, nakon svih tih godina. :)

    avatar

    03.09.2024. (12:26)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ iz toga proizlazi da je sasvim slučajno tvoj komentar identičan komentaru blogerice Starry Night koja se okomila na mene, vrijeđala me na stravičan način ( nakon moje posjete Beogradu, da su to geni, da sam provincijalka i u potrazi za karom, da mi je pokojna majka provincijalka) , a poslije je konstatirala upravo to, da kome smeta smrad u Zagrebu...nek iseli.

    Budući se s istom i posjećuješ, logično je kako sam pomislila da ste istomišljenici.

    Da te je netko tako iznapadao, jer to je upravo to - šizofreno napadanje, a nikako ne sukobljavanje mišljenja, sigurna sam da bi se i ti čudio što još ja s tom osobom i oko čega imam za pisati i izmijenjivati.
    Tako se i ja eto čudim, niti zamjeram niti to mogu braniti i određivati, na to zbilja nemam pravo- tu se slažemo.

    Ovdje se na blogu svi vole praviti -Englezi.
    Kada treba nekoga zaštititi, onda nitko ne vidi i niko se ne bi štel mešat.
    Prestrašno, al tako je.

    avatar

    03.09.2024. (13:01)    -   -   -   -  

  • j.

    E j...ga sad, di sam ja bio kad je to bilo, u Madžarskoj, Poljskoj....? :)
    Eto vidiš, moj termin "gadarija" tako je postao univerzalan. Sad mi je, kada si mi to ispričala, još draže da nisam njime odgovarao poimence na konkretan komentar sasvim četvrte osobe (supatnika, onaj tamo kod Lou, to je valjda jasno) nego ispada da njime govorim baš za sve one koji bi nekoga selili. Pa se čudim, kud se ova Sarah gura s tim istim gradom i smradom, kad je i malom djetetu jasno s kime ja divanim? ;) Pa jel ima boljeg dokaza da sam tu zbilja Englez, nepatvoreni, iz Coventrya, s čajem u pet i kišobranom?
    Čekaj, ti misliš da sam ja istomišljenik u tome da si ti... onakva? Ma ne vjerujem ti ja to. Evo zašto to ne stoji. Recimo, tom logikom bi i trebala biti supatnikova istomišljenica kad on za mene proljetos (nakon što predložim u anketu nekakvu zezanciju citirajući Tonku Alujević) napiše da sam mizogin, da se uvlačim ženama i da želim trpati ruke u gaćice, da je i on tako, zna on takve. I još tko zna koliko drugih stvari je u drugim prilikama napisao, davao linkove za psihičku pomoć, dovodio u pitanje da sam bio član partije čim zucneš da u Jugoslaviji nije sve bilo plač i škrgut zubi; i sve tako.
    I znaš, osjećam da je zapravo jako ružno s moje strane da ja to tu tebi sad pričam a bez njegova prisustva; to se zove tračanje, ali neće se on ljutiti, to sam stoposto siguran, zato to sad i radim; znaš ga ti bolje od mene.
    Dakle; to što sam upravo napisao, ja sam napisao da ti pokažem kao primjer kako ne treba. A eto, jednostavno znam i da ti nisi istomišljenik u tim funcutarijama, niti mi to pada na pamet, iako si dobra s njim, pa što. Pojma nemam što vi razgovarate, niti me se tiče. Pa meni je sjajno to da se vi družite čak i u stvarnom životu; što bi normalan čovjek mogao imati protiv toga da je ljudima dobro? Iako on tako ostavi na anketi mene na vjetrometini da se snađem s tim gaćicama i mizoginijom, kao da prostiš Kennedy Kubance šezdesetprve-druge u Zaljevu svinja, pa tek nakon četiri dana od onog gore napiše, kad ja zajaučem... da mu se prohtjelo zaj...vati me. I u ta četiri dana nitko, osim jedne drage blogerice ne reagira... ali što zapravo imaš ti s time... Englezi, kak ti kažeš... ma ne; pa nismo u vrtiću... ti se s njim družiš, ja neću s tobom... ma daaaj... :).
    Gle, tu na blogu ima samo jedna osoba koja je naglas rekla da ne želi sa mnom razgovarati, čak i nakon što sam nakon šale pokušavao obrazložiti da sam krivo shvaćen i da se u svakom slučaju i za svaki slučaj ispričavam. Pa što, nisam ja - što bi davno Jergulja rekao za Milanovića - mostarska Fata da se moram dopadati. Dapače, puno puta sam doživio da se ljudi povuku, čak ispričaju, barem vele da nemaju namjeru svađati se. Kaj to samo po sebi nije sjajno?
    Možda je onda zapravo glavni problem u tome što sam ja svjestan da mi je blog vježbaonica za ukoričenje. Moj motiv bloganja tako je moguće još prljaviji od svih ovdje opisanih; ja blog - iskorištavam kao sredstvo. Sada sam na milimetar, imam potpisan ugovor, sam sam sebi važan da prostiš kao ministar i nema dana da se ne upitam; što ću dalje? Kao da ja to znam; a zar se to svi svakog dana ne pitamo? Nikoga koga otprije nisam znao - ja ovdje nisam upoznao, i mislim da će tako zauvijek i ostati. Fantom vjetar iz našeg sokaka.
    Vidiš, ja ti ovdje ljude na blogu (i u stvarnosti) dijelim samo u dvije grupe; vjerojatno nemam u tome puno, kako bi rekla, istomišljenika; one koji se umiju šaliti sami sa sobom i one koji....

    Da, možda je u meni problem...

    E vala sam prećerao, ne zamjeri. Čekamo doma maloga da doplovi sa faksa; Ona dotle zalegla od umora pa sam ja fraj; javio je da je položio zadnji na godini; završio je u roku treću i postao bakalar na Feru; turnuo sam neku maraštinu u fridž; bit će zagrljaja i osmijeha. Oboje djece uspjeli smo evo tako dopelati do nekakve diplome, bit će toga još; mislim daj bože zdravlja - diploma, je li, ali godi reći naglas :))).

    avatar

    03.09.2024. (19:55)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ prvo, drago mi je zbog ugovora, i moja malenkost piše i čezne upravo za tim ovdje na blogu, otkada pišem. Nisam nešto baš ambiciozna, fokusirana i marljiva u nuđenju mojih tekstova, al mislim da vrijede i da imam što poručiti svijetu :-)
    Drugo, gaćice i ine pizdarije na anketi da sam vidjela, vjerojatno bih reagirala kao što sam uvijek reagirala, jer meni nije problem zamjeriti se, ne slagati se, doista smo Fata koja se dopada svima i ja- miljama daleko. Nisam jednom braneći nekoga, zapravo izašla iz presvete milosti onog drugog ! Nekako uvijek nastojim biti sebi dobra, sebi svoja i autentična, zato reagiram na nepravdu, ne zato što umišljam da će me netko poslušati, ili da ću nekoga popraviti.
    Činjenica jest, da je neobično vidjeti tebe, tankoćutnog, senzibilnog, nadasve pismenog kako ostavljaš svoje tragove kod nekog blogera/ice, rasipaš bisere za nerazumijevanje pročitanog i suštu površnost, al to smo valjda svi radili tijekom svoga bloganja i to se jednostavno mora proći dok se ne progleda.
    Supatnik i ja se ne družimo u stvarnom životu onako kako većina ljudi ovdje to zamišlja, mada bismo trebali kada bismo imali više vremena, snage i volje. Njegovu ženu redovito susrećem jer smo blizu, sretnemo se i grlimo jer se znamo iz onog nježnijeg razdoblja bloganja, kada se nije drugima kopalo oči i gušilo i davilo druge snagom svojih argumenata, gledanjem isključivo kroz vlastitu prizmu.
    .
    Prema Marianu s mojom glavom nešto ne štima i ustašoidna sam, pa zbilja nemam kaj raditi na njegovom blogu, mada sam ga rado i komentirala i čitala.

    Eto, razriješili smo, ti si Englez, nepatvoreni, iz Coventrya, s čajem u pet i kišobranom, uplest ćeš se i braniti svoje argumente samo kada se tebe okrzne i tvoje stavove, ja sam isto, neka kratkovidna Engleskinja, možda naivna i pribedasta Lizzy Bennet, iz Ponosa i predrasuda, koja se ne prestaje čuditi...svemu..svemu. Like I'am five.

    avatar

    05.09.2024. (08:18)    -   -   -   -  

  • j.

    :)

    Bože, pa nisam mislio da mi sad trebaš opisivati ili čak opravdavati se s kim se družiš u životu, kada i zašto; vidiš da sam gore napisao da je to primjer pogrešnog. To je suština priče; blog nije život a na njega uporno volimo preslikavati kodekse i pravila iz života.

    Kakva strašna povijest i razlozi u vezi MA.

    Ajmo se sad (vjerujem da se vidi: dobronamjerno) našaliti s ovom dvojicom kad si ih već dopisala jednog kraj drugoga: postoji li itko na blogu kome jedan nije rekao da je jugosloven, a drugi da je fašist? :))) Ne treba ih zato isključivati. To su pravi, nepatvoreni dečki; ja sam samo puno slabiji i nedosljedniji u toj dečkosti i enervantnosti od njih; kao obrani jogurt u odnosu na čvrsti, punomasni. Oni su na to manje-više ponosni; meni je manje-više svejedno :)).

    avatar

    08.09.2024. (06:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...