Ono s prstom i cijelom šakom, prokleto je točno. Čini mi se da je to u ljudskoj prirodi. Još kad se nadoda, da su ljudi nezahvalni, pa ako im odbiješ dat cijelu ruku, ispada da im nikada nisi dao nit prst, Houston we have a problem, i to big big one. Prije mjesec dana posudila sam u knjižnici sjajnu knjigu o osobnim granicama, al čitala sam je tek sporadično i na mahove, jer sam u praksi crtala i brisala granice, nanovo utvrđivala.. Puno je tu posla, mora se mjeriti i prekrajati svašta, ravnalo, trokut pa i šestar, našiljena olovka i gumica koja ne packa. Fina geometrija.
Ne volim ograničene ljude, pa ni sama ne želim bit takva.
Što i kako s granicama ako si neograničen?( a znamo svi da su neophodne) Moraš naučit reći ne? Možda možeš početi sa možda.
23.06.2024. (08:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svako možda su usrane gaće od straha reći ne. Možda je odjeb. A da nije lako reći ne, nije. I u mene su mnogi da gurnuti ne jer je taj čas to lakše. A boriš se sam sa sobom za svaki svoj ne. Odvagneš kad ga možeš odgurnuti i pretvorit u da bez da pogineš nekako. Nisu mi dragi ljudi kojima je odmah sve ne. Čak su mi draži dakači, nekako suosjećam :))))))
Ja te čitam, fala na pitanju...
23.06.2024. (12:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čvrsta u korijenju, fluidna u krošnji, mogli bismo reći. :) Ne treba se čovjek osjećati loše ako prijeđe preko nekog svog NE i predomisli se, kao i obratno. Život nas uči da tešemo ego, i na kraju ćemo biti zahvalni, ma koliko bilo teško. Pod tim "na kraju" ne mislim nužno na kraj ovog života, već na kraj velikog ciklusa učenja i transformacije.
Ipak, ono što je bitno jest etička komponenta i zato mi se sviđa ovaj tvoj stav da ne želiš mentorirati jer ne želiš biti tlačitelj i manipulator. A tako lako skliznemo u manipulaciju i nasilje, neprimjetno, gotovo refleksno... Premda, opet, netko bi mogao reći, npr. ja, da su upravo najbolji oni mentori koji imaju taj etički oprez. Dakle, budući da se mentorirati mora, budući da taj posao netko mora obaviti, onda ispada tako da bi mentori trebali biti upravo osobe poput tebe. :) Viš kak je to zanimljivo. :)
23.06.2024. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam svima na komentarima, ovaj zapis mi je osobno bitan i vrlo važan pa mi znači puno da ste promislili tekst. Pametni ste, nježni i poticajni svi.
Mi, ljudi... šteta što više ne pišeš, fali tvoj snažan glas ovdje.
Sarah, nekako mislim da smo u godinama kada se i ne možemo puno mijenjati, osobito u odnosima. Eventualno nijanse, ali srz nam je uvijek više-manje ista.
Mariano, hvala ti na ovom komentaru. Svaka riječ godi (mom egu) i poticajna je. Mi smo svi u vječitom sukobu između "da" i "ne", i naši glavni životni izbori su određeni ishodom tog unutarnjeg sukoba, nemira. A onda se čudimo što ne vlada mir u svijetu, i šire... :)
24.06.2024. (09:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Čita li mene itko?
23.06.2024. (08:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Ono s prstom i cijelom šakom, prokleto je točno.
Čini mi se da je to u ljudskoj prirodi.
Još kad se nadoda, da su ljudi nezahvalni, pa ako im odbiješ dat cijelu ruku, ispada da im nikada nisi dao nit prst, Houston we have a problem, i to big big one.
Prije mjesec dana posudila sam u knjižnici sjajnu knjigu o osobnim granicama, al čitala sam je tek sporadično i na mahove, jer sam u praksi crtala i brisala granice, nanovo utvrđivala.. Puno je tu posla, mora se mjeriti i prekrajati svašta, ravnalo, trokut pa i šestar, našiljena olovka i gumica koja ne packa.
Fina geometrija.
Ne volim ograničene ljude, pa ni sama ne želim bit takva.
Što i kako s granicama ako si neograničen?( a znamo svi da su neophodne)
Moraš naučit reći ne?
Možda možeš početi sa možda.
23.06.2024. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Svako možda su usrane gaće od straha reći ne. Možda je odjeb. A da nije lako reći ne, nije. I u mene su mnogi da gurnuti ne jer je taj čas to lakše. A boriš se sam sa sobom za svaki svoj ne. Odvagneš kad ga možeš odgurnuti i pretvorit u da bez da pogineš nekako. Nisu mi dragi ljudi kojima je odmah sve ne. Čak su mi draži dakači, nekako suosjećam :))))))
Ja te čitam, fala na pitanju...
23.06.2024. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Čvrsta u korijenju, fluidna u krošnji, mogli bismo reći. :) Ne treba se čovjek osjećati loše ako prijeđe preko nekog svog NE i predomisli se, kao i obratno. Život nas uči da tešemo ego, i na kraju ćemo biti zahvalni, ma koliko bilo teško. Pod tim "na kraju" ne mislim nužno na kraj ovog života, već na kraj velikog ciklusa učenja i transformacije.
Ipak, ono što je bitno jest etička komponenta i zato mi se sviđa ovaj tvoj stav da ne želiš mentorirati jer ne želiš biti tlačitelj i manipulator. A tako lako skliznemo u manipulaciju i nasilje, neprimjetno, gotovo refleksno... Premda, opet, netko bi mogao reći, npr. ja, da su upravo najbolji oni mentori koji imaju taj etički oprez. Dakle, budući da se mentorirati mora, budući da taj posao netko mora obaviti, onda ispada tako da bi mentori trebali biti upravo osobe poput tebe. :) Viš kak je to zanimljivo. :)
23.06.2024. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šušunjara
Naravno da te čitam, ali ne komentiram uvijek.
I ja oduvijek imam problem sa tim Ne, a kad ga rečem- rečem ga u krivo vrime!
24.06.2024. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Hvala vam svima na komentarima, ovaj zapis mi je osobno bitan i vrlo važan pa mi znači puno da ste promislili tekst.
Pametni ste, nježni i poticajni svi.
Mi, ljudi... šteta što više ne pišeš, fali tvoj snažan glas ovdje.
Sarah, nekako mislim da smo u godinama kada se i ne možemo puno mijenjati, osobito u odnosima. Eventualno nijanse, ali srz nam je uvijek više-manje ista.
Mariano, hvala ti na ovom komentaru.
Svaka riječ godi (mom egu) i poticajna je.
Mi smo svi u vječitom sukobu između "da" i "ne", i naši glavni životni izbori su određeni ishodom tog unutarnjeg sukoba, nemira. A onda se čudimo što ne vlada mir u svijetu, i šire... :)
24.06.2024. (09:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...