NE

nedjelja, 23.06.2024.

Ponavljaju mi stalno da moram naučiti reći "NE".
To je, to postavljanje granica drugima, popularno-stručno rečeno, i bila jedna od početnih pretpostavki psihoterapije, koju sam plaćala suhim zlatom. Ne znam, ja sebe nisam tako vidjela i stekla sam dojam da se takva fraza olako prepisuje bezreceptno ljudima koji to postavljanje granica ne izvikuju glasno. Znam di su mi granice prema drugima, a onda nekako naivno očekujem da i drugi znaju gdje su njihove - prema meni. Ali NE. Ljudi ne znaju, uglavnom ne znaju, dok ne gruneš glasno, i dok
tvoje NE ne postane glasnije od groma. A onda se razbježe, sakriju se pod neko stablo, zavuku se pod neki kamen i čekaju da se stišaš, da prođe tvoj Bljesak, Oluja... Čekaju da sve bude kao prije (hej, dušo, tko nam brani _*_), da bude sve k'o lani...
A ne može to uvijek tek tako (tako lako, je i je... _**_), umori se čovjek, a bogme i žena.

Na poslu, od četvero nas novih, troje je otpalo, ja sam ostala. Šefica mi stalno govori da moram naučiti reći NE. Kao da je u dosluhu s mojom terapeutkinjom. Koja je bivša, jer sam joj rekla NE. Onda joj ja namjerno kazem NE, šefici dakako, baš kad ne treba, kad se ne smije. Stane pa me gleda, a ja se smijem dok je gledam zbunjenu, dok me gleda u čudilu (koja dobra riječ). Druga kolegica kaže da njih dvije uzgajaju zvijer, tj. mene. Nemoguća sam, znam, gotovo pa neodgojiva.
Dala mi je zadatak da obučim novu, najnoviju mladu kolegicu za posao.
Ja sam joj rekla da ne želim biti i da nisam ničiji mentor. Stala je i samo me gledala, bez riječi.
Kad se sabrala, pitala me zašto izbjegavam tu odgovornost?
Ne znam, ali mislim da (pod)svjesno ne želim/izbjegavam biti nečiji tlačitelj, manipulator. Možda...
Poslije sam ipak, pogazivši vlastito Ne, cijelo vrijeme ipak mentorirala mlađu kolegicu, pokušavajući od nje stvoriti multipraktik, kakav nam je potreban.
Primjerom. Bez previše riječi, ali ipak uz suptilne kritike, uz dodatak pohvala za dobro odrađeno. Na kraju dans je nova mlada kolegica trčala za mnom, pitajući što treba, što još treba. Mislim da će i njoj uskoro biti potrebna psihološka podrška. Jer toliko toga (nama) treba.

Granice...
se utvrđuju, brišu, nanovo crtaju, ilegalno prelaze, dogovorno poštuju.
Treba čovjek biti fleksibilan, neograničen, ne?

no...nova...ova pjesma ;)