Samo jedno razjašnjenje što se tiče mene osobno ( a vjerujem i mnogih ) kada po pitanju Domovinskog rat spomenem to " naši vaši ". Za mene je prije svega na prvom mjestu da je horda napala moju zemlju i da se Domovinski rat vodio na teritoriju RH. Tako da meni naš može biti i otac bivšeg ministra Miloševića i mnogi drugi koji su branili zemlju i dom ( ne nužno i domovinu ) - mnogi među njima i srpske nacionalnosti.
Jedan takav moj-njihov ( iako se nikad nije osjećao njihov samo zato jer mu je otac bio srbin koji je živio u miru i suživotu na škoju i umro prije rata ) . Jedan je sin, moj rođak, ostao u našoj zemlji. Drugi sin otišao je u Vojvodinu gdje se skrasio sa suprugom ( iz Mađarske porijeklom ). Pa je tom mom rođaku na škoju, koji je već tada bio hrvatski branitelj neki kreten ( ne bolest, nego karakterna osobina ) bacio bombu ispred kuće. A on je svaki put kad je pucao po vrletima Velebita razmišljao je li koji njegov metak usmrtio njegovog rođenog brata. Dobiti nekoga telefonom u to vrijeme bila je nemoguća misija. Taj moj rođak javio se bratu iz Mađarske u koju je pobjegao sa ženom da ga ne bi prisilno mobilizirali. Od tog dana bilo je mom rođaku - mom i našem, po nekima njihovom - puno lakše pucati po hordi koja je napala našu zemlju.
To vaši - naši često stavljaju u prvi plan mnogi koji ne razumiju tko su sve naši ili njihovi. Istovremeno, mnogi koji se optužuju za vaši - naši grijeh, preveliki grijeh - dobro znaju razlučiti tko su naši, a tko njihovi.
A već kad pišem , na anketi sam primijetila da si u komentaru napisao da se nadaš kako ćeš još to nešto godina poživjeti u miru, da rata ne bude. Eto ja se nadam da će u miru živjeti i naša djeca i njihova djeca i djeca njihove djece....
I zato svako ima pravo napisati što misli, a na čitatelju je da pravilno išćita napisano...
22.11.2023. (09:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odrastala sam tamo gdje se jako pazilo tko se s kim ženi, udaje iako pobratimstvo nije bilo u pitanju. U srednjoj školi bili smo čisti ženski razred. Iako smo si kroz školovanje bile bliske (tako sam vjerovala), nakon mature kolegice pravoslavne vjere su otišle na faks u Srbiju, a katolkinje u Zagreb, Osijek, itd. Jednako i oni koji nisu bili vjernici, ali se računalo da jesu. Nitko se od onih iz Srbije nije vratio. Kaj želim reći? Dugo već pamtim i o podjelama dosta znam. Nije ništa tako jednostavno. Smeta me da se hrvatski rodoljub gleda kao nešto loše za razliku od rodoljuba drugih zemalja.
A što radiš u mom kvartu, recimo kod Mimice?
22.11.2023. (09:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro je, izgleda da niste protiv tvrdnje da ovaj događaj ne bi smio ostati zaboravljen, mislim da je negdje sutra obljetnica.
Nadam se, marivall, da nisi iz one "staračke" rečenice zaključila kako se ja nadam da će iza moje smrti buknuti rat (recimo, o tome bi možda mogao posvjedočiti i ovaj moj post), iako puno toga ukazuje da će mir biti teško čuvati. Ali, mir je uvijek teško očuvati. Trebalo bi naći nešto zajedničko, što nas veže, to bi možda moglo biti od pomoći.
A što se nas tiče; mislim da se trebamo zapitati se da li ova mladost u većini vidi svoju zemlju kao nešto vrijedno žrtvovanja, jer upravo to je bilo obilježje one generacije.
Hrvatski rodoljub, ne znam zašto bi to bilo nešto loše.
Mimice u Jurišićevoj?, pa tamo sam jeo srdele; ali vidiš, dugo već nisam :)
Ne bježim ja od toga da je ovaj moj napis utopija; samo mislim da mi je sada već dopušteno sanjati. Barem par godina unaprijed.
22.11.2023. (10:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j, dobro sam ja pročitala tvoje napisano ( ne iz ove rečenice na anketi da čitam samo to što si napisao izgledalo bi da brineš samo o svojoj guzici:))) , već iz onog što inače pišeš. Čitatelj pravilno isčitao:) Da bi se tražilo nešto zajedničko, mislim da je jedan od glavnih preduvjeta da se pronađu kosti još 1803 osoba nestalih iz Domovinskog rata. Bilo bi i dalje teško, ali ipak malo lakše...
22.11.2023. (10:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se svakako s tobom da na tome treba inzistirati. No, taj uvjet ne ovisi o našoj državi i na tome treba ustrajati kod pregovora za eu. Ima li nešto što naša država može učiniti da bude bolje, možda je to ono što ona može učiniti, i mi njeni državljani u njoj.
22.11.2023. (14:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nezapaženo je prošlo, srbija prvak europe u šahu, po prvi put navijao za njih, od 4 igrača dva mlada rusa porijeklom, naturalizirani srbi, jedan kritičar putina, drugi apolitičan potpuno al se ne misli vraćati.u majku Rusiju misliš da nacionalisti tamo ne slave, itekako slave. Mala nevažna digresija, sad ja žurim dalje.
23.11.2023. (20:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marival11
Samo jedno razjašnjenje što se tiče mene osobno ( a vjerujem i mnogih ) kada po pitanju Domovinskog rat spomenem to " naši vaši ". Za mene je prije svega na prvom mjestu da je horda napala moju zemlju i da se Domovinski rat vodio na teritoriju RH. Tako da meni naš može biti i otac bivšeg ministra Miloševića i mnogi drugi koji su branili zemlju i dom ( ne nužno i domovinu ) - mnogi među njima i srpske nacionalnosti.
Jedan takav moj-njihov ( iako se nikad nije osjećao njihov samo zato jer mu je otac bio srbin koji je živio u miru i suživotu na škoju i umro prije rata ) . Jedan je sin, moj rođak, ostao u našoj zemlji. Drugi sin otišao je u Vojvodinu gdje se skrasio sa suprugom ( iz Mađarske porijeklom ). Pa je tom mom rođaku na škoju, koji je već tada bio hrvatski branitelj neki kreten ( ne bolest, nego karakterna osobina ) bacio bombu ispred kuće. A on je svaki put kad je pucao po vrletima Velebita razmišljao je li koji njegov metak usmrtio njegovog rođenog brata. Dobiti nekoga telefonom u to vrijeme bila je nemoguća misija. Taj moj rođak javio se bratu iz Mađarske u koju je pobjegao sa ženom da ga ne bi prisilno mobilizirali. Od tog dana bilo je mom rođaku - mom i našem, po nekima njihovom - puno lakše pucati po hordi koja je napala našu zemlju.
To vaši - naši često stavljaju u prvi plan mnogi koji ne razumiju tko su sve naši ili njihovi. Istovremeno, mnogi koji se optužuju za vaši - naši grijeh, preveliki grijeh - dobro znaju razlučiti tko su naši, a tko njihovi.
A već kad pišem , na anketi sam primijetila da si u komentaru napisao da se nadaš kako ćeš još to nešto godina poživjeti u miru, da rata ne bude. Eto ja se nadam da će u miru živjeti i naša djeca i njihova djeca i djeca njihove djece....
I zato svako ima pravo napisati što misli, a na čitatelju je da pravilno išćita napisano...
22.11.2023. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Odrastala sam tamo gdje se jako pazilo tko se s kim ženi, udaje iako pobratimstvo nije bilo u pitanju. U srednjoj školi bili smo čisti ženski razred. Iako smo si kroz školovanje bile bliske (tako sam vjerovala), nakon mature kolegice pravoslavne vjere su otišle na faks u Srbiju, a katolkinje u Zagreb, Osijek, itd. Jednako i oni koji nisu bili vjernici, ali se računalo da jesu. Nitko se od onih iz Srbije nije vratio.
Kaj želim reći? Dugo već pamtim i o podjelama dosta znam. Nije ništa tako jednostavno.
Smeta me da se hrvatski rodoljub gleda kao nešto loše za razliku od rodoljuba drugih zemalja.
A što radiš u mom kvartu, recimo kod Mimice?
22.11.2023. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Dobro je, izgleda da niste protiv tvrdnje da ovaj događaj ne bi smio ostati zaboravljen, mislim da je negdje sutra obljetnica.
Nadam se, marivall, da nisi iz one "staračke" rečenice zaključila kako se ja nadam da će iza moje smrti buknuti rat (recimo, o tome bi možda mogao posvjedočiti i ovaj moj post), iako puno toga ukazuje da će mir biti teško čuvati. Ali, mir je uvijek teško očuvati. Trebalo bi naći nešto zajedničko, što nas veže, to bi možda moglo biti od pomoći.
A što se nas tiče; mislim da se trebamo zapitati se da li ova mladost u većini vidi svoju zemlju kao nešto vrijedno žrtvovanja, jer upravo to je bilo obilježje one generacije.
Hrvatski rodoljub, ne znam zašto bi to bilo nešto loše.
Mimice u Jurišićevoj?, pa tamo sam jeo srdele; ali vidiš, dugo već nisam :)
Ne bježim ja od toga da je ovaj moj napis utopija; samo mislim da mi je sada već dopušteno sanjati. Barem par godina unaprijed.
22.11.2023. (10:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marival11
@j, dobro sam ja pročitala tvoje napisano ( ne iz ove rečenice na anketi da čitam samo to što si napisao izgledalo bi da brineš samo o svojoj guzici:))) , već iz onog što inače pišeš. Čitatelj pravilno isčitao:) Da bi se tražilo nešto zajedničko, mislim da je jedan od glavnih preduvjeta da se pronađu kosti još 1803 osoba nestalih iz Domovinskog rata. Bilo bi i dalje teško, ali ipak malo lakše...
22.11.2023. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Slažem se svakako s tobom da na tome treba inzistirati. No, taj uvjet ne ovisi o našoj državi i na tome treba ustrajati kod pregovora za eu. Ima li nešto što naša država može učiniti da bude bolje, možda je to ono što ona može učiniti, i mi njeni državljani u njoj.
22.11.2023. (14:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Ako anjaš, želim sanjati zajedno s Tobom. Vrijedi, pa makar se ostvario i nekoj budućoj generaciji. Ljubim!
23.11.2023. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Nezapaženo je prošlo, srbija prvak europe u šahu, po prvi put navijao za njih, od 4 igrača dva mlada rusa porijeklom, naturalizirani srbi, jedan kritičar putina, drugi apolitičan potpuno al se ne misli vraćati.u majku Rusiju misliš da nacionalisti tamo ne slave, itekako slave. Mala nevažna digresija, sad ja žurim dalje.
23.11.2023. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...