Komentari

recenzijefilmova27777.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing


  • TEATRALNI

    Razmišljam da srpanj na blogu odredim kao mjesec radio-drame :D ideja mi je ovaj mjesec još objavit 2-3 drame usput oni koji još nisu predlažem da svakako kliknu na prethodni post i prevrte prvu dramu.

    avatar

    23.07.2023. (21:11)    -   -   -   -  

  • luki2

    Svakako ću preslušati. I odlučiti koja mi je bolja: prva ili ova druga. Ljub!

    avatar

    23.07.2023. (22:44)    -   -   -   -  

  • starry night

    Bilo je uzbudljivo slušati, doista, radiofonska tapiserija sa izvrsno odglumljenim Babeljovim likovima, posebno izdvajam ljubavnu priču, Benja se zaljubljuje u Cilju. "Za vrijeme prepada, te strašne noći, kada su krkljale ubijene krave i telad klizila po materinjoj krvi, kada su buktinje plesale kao crne vile i babe mljekarice preplašene trčale i vikale pred cijevima bezopasnih brauninga, - te strašne noći istrčala je u dvorište, u otvorenoj košulji, kćerka starca Ajhbauma, Cilja. I pobjeda Benjina postala je njegovim porazom."

    Da, imam tu knjigu - "Odesa", i priče po kojima je snimljena radiodrama, izvrsne su.

    Jako dobar tvoj izbor, a i mlade dramatrurginje literature za svoju dramu. Babelj je skončao u Staljinovom režimu, ubijen je, tako veliki pisac.

    Iz moje knjige njegova autobiografija, poslastica uz tvoj post.

    "Isak Babelj:
    AUTOBIOGRAFIJA
    Rodio sam se 1894. god. u Odesi, na Moldavanki, kao sin jevrejskog trgovca.
    Na očevo navaljivanje morao sam do šesnaeste godine izučavati jevrejski jezik, bibliju i talmud. Kod kuće se živjelo teško, jer se od jutra do mraka trebalo baviti mnoštvom nauka. Odmarao sam se u školi. Moja se škola nazivala Odesko trgovačko učilište imperatora Nikolaja Prvog. Nju su posjećivali sinovi inostranih trgovaca, djeca jevrejskih posrednika, ugledni Poljaci, starovjerci i mnogo odraslih igrača biljara. Za vrijeme odmora često se dešavalo da smo odlazili u pristanište ili u grčke kavane da igramo biljar, ili na Moldavanku, da bismo po krčmama pili jeftino besarabijsko vino. Ta je škola nezaboravna za me još i stoga, što je njen učitelj francuskog jezika bio Monsieur Vadon. Bio je Bretonac, sa književnim darom, kao uostalom i svi Francuzi. Učio me svoj jezik, i ja sam sa njim proučio francuske klasike, srodio se sa francuskom kolonijom u Odesi i u petnaestoj godini počeo pisati pripovijetke na francuskom jeziku. Dvije godine bavio sam se time, a onda napustio taj posao; pejsaži i svakojaka autorska razmišljanja ispadala su mi bezbojno, jedino su mi dijalozi uspijevali.

    Potom, po svršetku učilišta, nađoh se u Kijevu, a god. 1915. u Peterburgu. U Peterburgu mi je išlo vrlo loše, nisam imao dozvolu boravka, izbjegavao sam policiju i stanovao u podrumu, u Puškinovoj ulici, kod jednog propalog, pijanog činovničića. Tada, god. 1915. počeo sam nuditi svoje sastave po redakcijama, ali su me svuda odbijall, a svi urednici (pokojni Izmailov, Posse i dr.) upućivali da stupim u neku trgovinu, ali ja ih nisam poslušao, nego sam se krajem god. 1916. obreo kod Gorkoga. I eto - ja sve dugujem tome susretu, i sve do dana današnjega ime Alekseja Maksimoviča izgovaram s ljubavlju, zahvalnošću i poštovanjem. On je objavio moje prve priče u novembarskoj svesci „Ljetopisa" za 1916. godinu (zbog tih sam radova bio pozvan na sudsku odgovornost po 1001. članu zakonika), on me podučio u neobično važnim stvarima, a kasnije, kad se pokazalo da su dva-tri moja mladićska pokušaja bila tek slučajni uspjesi i da od moje literature ne će ništa ispasti, te da pišem neobično slabo - Aleksej Maksimovič me je poslao među ljude.
    I ja sam sedam godina - od 1917-1924 - boravio među ljudima. Za to sam vrijeme bio vojnik na rumunjskom frontu, zatim služio kod Čeke, u Narkomprosu, u ekspedicijama za opskrbu 1918. godine, u sjevernoj armiji protiv Judeniča, u prvoj Konjičkoj armiji i odeskom Komitetu, bio izdavač u sedmoj sovjetskoj tipografiji u Odesi, reporter u Peterburgu, Tiflisu i drugo. I tek sam god. 1923. naučio svoje misli izražavati kratko i jasno.
    Upravo zato početkom svoga književnog rada smatram početak god. 1924., kada su se u četvrtoj svesci časopisa ,,Lef" pojavile moje pripovijetke,,Sol", "Pismo",,,Smrt Dolgušova", „Kralj" i dr.
    (1926)
    (Preveo Gustav Krklec)"

    avatar

    23.07.2023. (23:41)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    -LUKI-Samo ubaci u petu i požuri s tim jer imam spremne još 2-3 drame. Nemam doduše skice postova ali imam već određeno što će biti sljedeće. Ovo je nešto sasvim drugo od onoga u prvoj i ako mene pitaš obje-svaka na svoj način su na mene ostavile fascinaciju u svakom pogledu i da se moram odlučit za jednu od njih biram obje.

    -STARRY-I pretpostavio sam da će ti se svidjet, kad sam čitao sadržaj drame tvoji izvodi/citati iz knjiga koje često objavljuješ na svom blogu su mi prvi bili pred očima, tako da me ne čudi da tu knjigu imaš zato sam unaprijed znao da će ova drama bit pun pogodak za tebe. Uglavnom suma sumarum okolnosti su bile takve da se Benja nastojao okoristit situacijom ulaskom u bandu jer su za njega kao židova to bila opasna vremena, zanimljiv mi je taj prijelomni trenutak kad terorizira iznuđuje ubija stoku a to se sve mijenja kad se zaljubi u Ciliju (inače uloga super pogođena baš za Ivu visoko emotivna) prijelomni trenutak kad svašta obečaje od financijske sigurnosti do protekcije u zamjenu za ruku njegove kćeri tu se otvorio novi antagonizam između njega i mafijaša koji je kasnije sređen na obostrano zadovoljstvo- njegovoj kćeri je našao zaručnika a njemu je ostao otvoren put do Cilije što se preokrenulo u za njega tragičnu situaciju, pobjednika koji gubi ima sve a nema ništa. Ali nije to samo njegov poraz nego poraz svih onih za koje se nastojao izboriti od oca do Cilije. Ali ima još vrijeme ugovorenih brakova a što je najgore to ni danas nije sasvim iskorijenjeno u svijetu. Paradox mi je bio u tome da bi se Cilija pristala udat za njega ali, to su bila nesigurna vremena a on se rangirao negdje kotirao je visoko a to je značilo sigurnost i zaštitu. Oboje su židovi a to su bila vremena početka njihovog progona. Moć koju je imao na kraju mu je presudila. Danke schonne na knjiškom prilogu dobro je imati i nešto materijala na kojem je glavna tema mog posta koncipirana.

    avatar

    23.07.2023. (23:58)    -   -   -   -  

  • starry night

    Bilo mi je zadovoljstvo :)), doviđenja do iduće drame :))

    avatar

    24.07.2023. (00:11)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Inače, volim ovakve dramske tekstove koji se baziraju na knjigama, već i ovaj vidim kao kratak film a i kao predstavu iako bi za nju trebao ipak biti duži dramski komad. Hvala na pohvali izbora "kupila" su me imena glumačke ekipice priča fabula i inspiracija dramaturginje kao i njeni motivi da se priča adaptira u dramu. Inače kao prilog tvojoj poslastici-rusi su kroz povijest uvijek imali zazor od umjetnosti (tu mislim na vlast, političare) početkom prošlog stoljeća je i Maksim Gorki imao problema sa realizacijom svojih drami u kazalištu. Isto se odnosilo i prema ukrainskim dramatičarima tog vremena. Umjetnost može biti cenzurirana sputavana ali uvijek nađe način da zablista to je ta njena specifičnost. Drugarski zdravo do skorašnje sljedeće drame :) ovaj mjesec ću ispuniti kvotu s time što zbog toga što mi se sviđa što zbog toga što je post kvalitetan a ne oduzima mi previše vremena, kad pišem esejističke recenzije za to mi često trebaju dani a sad ću bit u deficitu s vremenom jer je eto ljeto godišnji pa se otvaraju neki drugi prioriteti u reali :))

    avatar

    24.07.2023. (00:17)    -   -   -   -  

  • luki2

    Preslušala sam, i ipak biram prvu radio dramu. Likovi su ovdje življi, ali likovi iz prve radio drame jasnije prikazani. U svakom slučaju, bilo je zadovoljstvo preslušati obje radio drame. Ljubim!

    avatar

    24.07.2023. (10:33)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Pijem jutarnju kavu i uskoro putujem pa da ti repliciram dok sam još od vremena. Istina, i meni su ovdje gadno škripale te neke stvari koje je bilo teško procijeniti i vizualizirati tek nakon drugog-trećeg preslušavanja mi se malo iskristaliziralo. Ono što po meni ovoj drami fali je narator koji upoznaje vizualno približava mjesto i radnje likova tipa "Benja dolazi pred kuću ubija stoku Cilija izlazi iz kuće i verbalno ga napada" to su ključne stavke kad drama nema vizualnog koncepta i ako ima minusa u njoj onda je to svakako izostanak naracije. Drugi problem je više likova što na prvo preslušavanje izgleda konfuzno bar je meni bilo tako ,prvo slušanje mi se zapravo svodilo na "lovljenje" uloga po redosljedu tek na drugom preslušavanju sam se uživio u priču.

    avatar

    24.07.2023. (10:57)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    A sad što se tiče tehničkih pluseva. Kao i u "čerupanju anđela" tu se broje zvučni efekti u prvoj drami koraci, olujni vjetar zvuk stolnog nogometa vatre u kaminu postavljanje hrane na stol točenje konjaka...u ovoj drugoj zvukovi razbijanja tučnjave pucnjave. Osim pohvale režiji scenariju i glumačkoj ekipi svakako treba odat i priznanje tonskoj produkciji sve ove nabrojane stavke su bile ključne za kvalitetne radio-drame.

    avatar

    24.07.2023. (11:34)    -   -   -   -  

  • starry night

    još i danas mi odjekuju glasovi iz priče, stvarno je to bio doživljajčić sinoć, slušala sa slušalicama likove i istovremeno čitala priču :)) cool! :))

    avatar

    24.07.2023. (12:53)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Drugi put ću i ja prebacit na slušalice,ne samo zato jer me kvaliteta zvuka baš i ne zadovoljava nego i zbog intentivnijeg doživljaja. :) i kod mene je sličan osjećaj kao ono kad dođem s predstave pa sam tjednima nakon pod dojmom žive scene.

    avatar

    24.07.2023. (17:36)    -   -   -   -  

  • luki2

    @Teatralni: Da. Odlična riječ. Konfuzija. Nije mi ov druga radio drama nešto, ali je zato prva odlična. Ljubim!

    avatar

    24.07.2023. (23:48)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    A čuj imam zamjerki na konto ove ali suma sumarum i ona mi se svidjela.

    avatar

    25.07.2023. (00:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...