Komentari

idemo-na-deng.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing


  • smjehotvorine

    sjajna :) i izvedba i pjesma :)

    avatar

    24.05.2023. (22:45)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    vrijedi, baš ono...od Sarah

    avatar

    24.05.2023. (22:58)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Preslatka je:-*
    Tako djeluješ na mene da zaspim ko beba:-)) divna si energija
    Sad me probudio vatromet, pa mjerim temperaturu...

    avatar

    24.05.2023. (23:33)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @smjehotvorine;
    istina živa :)) i jedno i drugo divno.
    ova ženskica inače komentira, jer je učiteljica pjevanja, pjesme na yt-u, jako mi je fora, odlična je... :)

    @Ane;
    eto, :))))))

    @Sarah;
    Drago mi je da si opet zaspala. Ako ćemo suditi tebe prema meni, odlično ti je da što više spavaš, tijelu treba i tijelo to pokaže.

    Kolika je temperatura?
    Čula sam pucnjavu, ali mi se nije dalo odšetati do prozora :)))
    Ljenjivci svih zemalja ujedinite se.:))

    avatar

    24.05.2023. (23:54)    -   -   -   -  

  • Sarah

    39 al bez treskavice.
    Upravo saznajem za muža frendice kaj su bili u Španjolskoj, da se navraća u zaraznu, da mu daju antibiotik a sumnjaju na mono.
    Tu se ona djeca koju smo sreli i dalje prešetavaju po balkonima...sve mi čudno nekak.

    avatar

    25.05.2023. (00:43)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Sarah,
    dobro, nema treskavice, i to je nešto
    Glede tvojih turista, ako sumnjaju na mono, čemu antibiotik?
    A ona grupica, možda su se pogubili, iako ih je sestra dovela ....(to je bila nekakva sestra, zar ne, ili?)
    Meni se kosa na glavi diže od te čudnovate neorganizacije, a još i više
    od sukoba njihovih mišljenja i ega, Bože!!!

    Ti samo sugeriraj svome tijelu 'tijelo moje drago, ti se sada samoiscjeljuješ' i 'moje tijelo se neprekidno samoiscjeljuje i dovodi u balans'.......... tako nešto, koja god ti varijanta zvuči dobro...i samo bez otpora na okolinu, plivaj bez napora........nek isijavaju do mile volje ,tvoje tijelo se vraća u zdravlje, s njima ili bez njih.

    avatar

    25.05.2023. (00:55)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ajme!! Zaboravila sam iznjeti smeće, sutra ujutro ide!!! :)))

    avatar

    25.05.2023. (00:59)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @++

    avatar

    25.05.2023. (10:07)    -   -   -   -  

  • j.

    Prije svega, ne bih htio kvariti zabavu, ali dolje si Galaxy napisala da treba izbrisati samo "blank" a ne "target=_blank" :))) Doduše, nisam još nikada isprobavao izbrisati samo blank, možda si u pravu? Onda je to nešto novo, treba biti otvoren za sva iskustva, ako nije - onda treba kolegici blogerici ispraviti uputu :))

    Vatromet, da i ja sam prije dvije noći zamijetio neku pucnjavu tamo kod vas iza brda; noću vas - sada kako prozori moraju biti otvoreni i rolete bar malo dignute - vidim kao veliku maglenu svijetlu mrlju na jugoistoku.

    I mene već dva dana nešto sitno mori temperatura; kako mi muškarci umiremo već iznad negdje tridesetisedam sa jedan, Najdraža mi je strogo zabranila silazak u prizemlje osim u sanitarni čvor, pa sada uživam u ajngemahtecima, grašcima i litrama čaja dok za posao gulim mailove i digitalu od doma na kompu. Ta moja, je li, slabost, upropastila nam je odlazak na more predstojećeg produljenog vikenda (jer Njeni starci su ipak prek osamdeset i treba na to paziti), ali ima i onaj vikend kad je Tijelovo, toga sam isto spojio, pa nije neka šteta, valjda neće nešto iskrsnuti. doduše, te subote je Liga prvaka, ali obećala je da ćemo navečer biti pri teveu, a srećom postoje i birtije, i hrti, i moblni internet, i sva čuda svijeta.

    E da, na vaš užas, da privatiziram raspravu, kad je bilo ono prvenstvo u Rusiji, ode moja kćer u neko selo kod Pakraca na djevojačku zabavu, svadbu, šta li, i igramo mi sa Nigerijom. Ona pita cure, a tekma? - a sve je pogledaju nakon treće đus votke, pa jesi ti normalna, tebi su muški isprali mozak? Na to ona prepričava kako je rekla - pa ovo je dvajsprvo stoljeće, i žene gledaju nogomet, i ode nekom dedi u dvorišnu kuću; tamo su ona i deda uživali uz čvarke i luk i gledali našu pobjedu (to je ona u kojoj su si Nigerijci zabili autogol i napravili penal, a sve je zakuhao Mandžo, Nigerijci su uvijek bili plodno tlo za križne puteve)... :))

    O Sarah ćemo tamo kod nje. Aj živili :)

    avatar

    25.05.2023. (12:32)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j; kao prvo, nemam pojma kaj je Liga prvaka, prvaka čega? :))) nisam baš sve razumjela, ali nadaš da će te bolest proći i da ćeš onaj neki vikend kad je i Tjelovo spojeno s njim ipak do mora, pa ćete gledat te prvake na nečem od navedenog:..... i birtije, i hrti, i moblni internet, i sva čuda svijeta................ malo se zezam, oprosti, a malo sam sasvim ozbiljna...

    Kako bilo, žao mi je da si bolestan. Drago mi je da si ipak toliko pri sebi da posao možeš od doma obaviti (i da je takva vrsta posla pri tome), drago mi je da te ima tko njegovati i kuhati te graške i ajngemahtece, sve je to lijepo i dobro, sigurna sam da će ti ubrzo biti bolje, uz sav taj šušur oko tebe :)))

    Glede brisanja ...samo "blank" a ne "target=_blank" ... ja brišem samo blank, i vidim da link radi :))) Vidiš li ti link 'PALMER' i otvaraš li ga normalno?

    Aha , sad sam pročitala zadnji pasus :)) (kod odgovaranja na tvoje komentare, za mene je dobro dio po dio pročitati i tako i odgovarati,u protivnom , kad zavoziš u pet paralelnih smjerova, ne mogu sve sumirati u jednu rečenicu odgovora :))) )
    pa vidim da pričaš o nogometu :))) Da, tvojoj kćeri su muški koji gledaju nogomet isprali mozak.:)))

    Srećom, nije to najgora stvar, iako nije ni bogznašto zanimljiva ili plemenita. SORKAČČČČ, kad je za mene to tako :))))))))))

    avatar

    25.05.2023. (14:42)    -   -   -   -  

  • j.

    Eto vidiš, ostavio sam otvorenu mogućnost da se može izbrisati samo blank, ti veliš da može i tak, ja brišem i target i blank, bum sad probal kod mene :)

    ma u stvari, budem tu kod tebe, sad budeš vidjela

    ne opterećuj se s nogometom, sve ima svoje kada, ili - svaki Krojf ima svoga Bertija Vogtsa :))))

    ma već mi je bolje, ko ne bi ozdravio kraj ajgemahteca s osmijehom; pardon, kraj osmijeha s ajngemahtecom :)

    p.s. ne znam, ja sam moral obrisati i target, kad obrišeš samo "blank" pojavi se crvenilo u tekstu, ali link vodi nikuda...

    aj bumo vježbali, taman dok negdje u subotu mogu prošetati po Novim Dvorima :)

    avatar

    25.05.2023. (18:47)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j;
    jako intrigantno, da ne velim čudno :))
    Zadnji link koji sam stavljala , PALMER je pobrisan samo blank i link radi normalno, išla sam sad provjeriti.

    Ovaj tvoj sad link na tvoj blog, tu si pobrisao sve ono navedeno?

    PALMER sa pobrisanim blank

    PALMER sa pobrisanimtargetjednakodonjacrtablank

    Oba su pala!!!!!! :))))))))))

    Hoćem reći, oba vode točno tam kam trebaju voditi, na isto mjesto :))

    avatar

    25.05.2023. (19:34)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j nek je samo tebi što prije što,što bolje, i po mogućnosti do potpunog ozdravljenja , kojim god redom išli osmjesi i hrana....

    avatar

    25.05.2023. (19:36)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Naša @Sarah se baš ono *****o pati sa tom temperaturom među tim nikogovićima koji se samo prepucavaju i pojma nemaju kaj kako i zašto...........

    avatar

    25.05.2023. (19:38)    -   -   -   -  

  • j.

    Da, cura mog sina to ima i samo treba mira i dobre vibre. Bude ona okej, ja sam muška vještica, vidim ja to, zmučila bude se, ali ona je čvrsta, sam nek izdrži do kraja trešanja i početka marelica :)).

    Budem još napisao za moju kćer poslije, još me malko večeras trese, idem sklopit kapke malo :).

    avatar

    25.05.2023. (19:54)    -   -   -   -  

  • j.

    Je, oba rade :) svaka čast

    avatar

    25.05.2023. (19:55)    -   -   -   -  

  • j.

    Evo odspavao sam malo, pa nekaj moram još napisati. To da su mojoj kćeri muškarci nogometom isprali mozak, joj da te čuje, znaš kak smo mi očevi vezani za kćeri :). Ma nisu njoj muškarci isprali mozak, di bi, ja imam ispran mozak; ali ona - da je tak navijala bi za Zagreb kao ja ili Dinamo kao buraz; ili za nekakav tamo Real; nego je ona takva, na svoju ruku, kad ona nekaj odluči onda je to tak; sad ćeš vidjeti kak ti je to bilo, čekaj da ti ispričam, uzmi si soka da ne ožedniš.
    Dakle, igrao je taj Inker, Inter u Zaprešiću, i vidim ja na nekom plakatu da toga i toga dana u devet ujutro dijele žute majice kod stadiona. Ne budi lijen, štreber kakav jesam, subota, ja maloga pod mišku (budim ga, idemo seki po majice, di ćeš se tome suprotstavit, on sav jadan gladan i musav i pospan sa mnom na stadion) i nas dvojica stižemo među prvima, i dobimo te majice; još su za njega pitali, pa on je mali, vidiš da mu se vuče po podu, nemamo broja, ja reko, pa jel došo ujutro, pa nemojte ga sad pravit budalom. I tak mi dobijemo te dvije majice, a narod to razgrabio dok si reko keks, jel đabe il nije.
    Sad još digresija, moj frend Žac koji je isto snubio te majice, al njemu je znanstvena fantastika dić se u pol devet u subotu, i dođe on u deset kod stadiona, ne da nema majica, nema više ni ljudi, samo vjetar raznosi prazne kutije u kojima su bile majice ko u spotovima Floydovaca :). I tak on poslije meni na pivi pun jeda veli, pa ti uopće ne navijaš za Inter, pa otkud tebi pravo na majicu
    https://www.youtube.com/watch?v=EWZVsxgl8zA
    a ja se valjam od smijeha, pa ni ti Žac ne navijaš za Inter, to samo ovak da meni vadiš mast, tebi je lakše doć biciklom do Trsta nego dić se u osam ujutro u subotu, velim mu ja.
    Ali nije to sad važno, to što je Žac grintao, nego – majice. Vraćamo se na majice. Dakle, seka je u bolnici, zato nas dvojica idemo po majice; ona ima recimo dvanaest-trinaest godina, to je negdje dvijeipeta-šesta, sezona kad Inter čak igra Europu, tu su Modrić, Ćorluka, prije Eduardo - na kaljenju, već su face, kužiš, a ona je u bolnici, mi uopće pojma nemamo koliko puta je bila u bolnici zbog šećera i bubrega, dal dvajsčetiri, dal dvajsšest puta u tih nekih šest-sedam godina, nije tad još bilo digitalno, ne znaju ni oni. I zato nas dvojica ko bez duše njoj nosimo te majice, baš je nama do Inkera i Intera. I to joj damo, da se dijete veseli; a ona onim svojim pogledom ispod obrva pogleda svog ludog starog; kad ja dođem biciklom do bolnice, onda mi veli – opet si došao biciklom; čita me kao otvorenu knjigu, žena me tako ne čita; di joj nećeš donijet majice, a znam da su joj važne, jer ipak – ona živi u Zaprešiću, pa da se malo pravi važna, nek se dijete veseli.
    I tak ti idu godine i sezone i mjeseci; mi ti uvijek negdje nekak u petak uvečer kao da smo jednako udaljeni od Vinogradske i dječjeg rođendana, kužiš, uvijek u petak idu pozivnice za dječje ročkase, i navečer se kupuju darovi, a navečer pred vikend obično ona zakuri, i ti sad kupiš i dar i mjeriš joj temperaturu, i gledaš jel je boli dok piški, jer onda nema nego vozi u Vinogradsku na dežurstvo, već naša Kia sama zna doć, ravno do knjižnice u Vodovodnoj, pa lijevo prema Vrhovcu, pa desno na Nad lipom, ako se meni slučajno prispava... Ako ne, onda je dobro, onda znači da u subotu ide na ročkas. Jbga, tak ti je to bilo.
    I tak se ona pravi važna po Vinogradskoj pedijatriji cijelu tu sezonu, valjda je šest puta te sezone bila tam, što radi kalibriranja penkali i doza inzulina (još tada nije bilo pumpica, trebal si znat Hebranga ili nekoga da dobiješ švedsku pumpicu), što radi ešerihije. Te godine Inter igra ko lud, bori se sa Hajdukom za naslov, otjera čak Dinamo u ligu za bedaka, a tam ti na endokrinologiju dolazi cijela Hrvatska. Dolaze zgodni dečki iz Zagreba, iz Dalmacije, odsvukud, oni navijaju za Dinamo i Hajduk, nema treće, jedino ona navija za nekog trećeg, i još nosi majicu tog trećeg, čovječe!
    A cure su ti tamo na endokrinologiji uglavnom odmah među bulimijama i anoreksijama, tak da je ona u manjini u sobi di su čisti slatki; ove sa piškanjima uopće ne kategoriziraju posebno, toga ima na tone, ko će se time bavit pod brojem jedan, to čak niti Klaićeva ne radi; njoj je mjehur kao ispuhana nogometna lopta; čak jednom na dežurstvu pipaju komad pa šapću – tumorna masa; onda se ona ispiški i ta kvrga nestane; na cijeli odjel imaju samo jednog nefrologa, ostali su pomrli ili odlaze u Njemačku; to smatraju kao uzgredni problem; dakle u sobi su oko nje većinom dečki. Ej, trinaest godina i u sobi sa dečkima tri tjedna; ajde ti to preživi, kužiš? I još znaju da je jaka; onda recimo uvale jednog malog iz Vinkovaca od godinuipol koji uopće ne priča nego samo urla - njoj u sobu, i ona se o njemu brine tako da mali nakon dva tjedna plače kad ga mama vadi iz sobe. Na svoje oči sam vidio kad je mali mojoj kćeri u ruke dao bočicu punu Aptamila, ona ga pita - daj Benjamin, i Benjamin da, a još tri dana prije toga je svakog tko bi mu prišao gađao tom istom bočicom.
    ...........

    avatar

    25.05.2023. (22:59)    -   -   -   -  

  • j.

    ...........
    I znaš kaj se dešava, idemo dalje sa pričom o nogometu i majicama; dečki se međusobno podbadaju i zezaju, Dinamo i Hajduk, Zagreb i Split, ali nju ne da niko ne dira: oni prema njoj osjećaju strahopoštovanje; vele: jel ti stvarno navijaš za Interiz Zaprešića, kako si ti kul! A to ti je u stvari to neko muško-gorilasto busanje u prsa, svi oni plaču kad se pogase svjetla bezglasne suze po jastucima, jedino vide da ova više ne plače, ona ni sama više nema pojma koji puta je tu, ona je već zaboravila na plakanje. I kaj ćeš onda navečer radit, a još nije sport otišo na plaćene kanale, tek je početak dvijetisućitih, i onda se s muškima u sobi gleda nogač. One bigbradere i ostalo joj je tata već zgadio, filmovi su za starce, videorekordera nema, devede plejera nema, laptop košta polugodišnju plaću, mobiteli su još na zmijice; pa šta ćeš radit navečer u bolnici nego gledat nogač? Učit zemljopis?
    I tako ona kad dođe večera uvijek dobije najveći komad musake u sobi; znaš kaj je to? To dobija vođa čopora, niko drugi, ja vidio; tako mi istočne tribine u Kranjčevićevoj!
    Eto, tako ti se ona zainteresirala za nogomet, istina je da dečki imaju neke veze sa time; ali prije je ona njima ispirala mozak nego oni njoj; ušla je u muške glave kao što Halland prolazi Realovu obranu. Danas ima dvajsdevet; živi odvojeno od nas sa dečkom i radi (znaš gdje radi? u zdravstvu) i sve mi se to nekak čini kao jedan tmuran i loš san. Ima najbolje prosjeke šećera u životu ikada. Kad me vozi na posao, prekine svoju plejlistu pa pusti nekakvu Azru ili Tangerine Dream da se razbudim ili uspavam, kak joj se šika (a ja si mislim, pa to ona sluša i bez mene, vidi ti vidi). Danas me pika na whapp da dođem kad je neka prava tekma, ono City, Pariz, Real ili Bajern, da se starudija ne pati po birtijama i streamovima, jer sam škrt kupit paket doma, od kojeg će onda ostati mrtvaci u krimiserijama pred kojima će moja Najdraža usnivati oko deset i spavati do tri da se mrtva dovuče gore u krevet.
    I onda kad Ona (žena) veli loše sam spavala, kaj ćeš joj reć nego, pa kak nećeš, ti spavaš a ovi tamo urliču od strave i straha, ubijaju se, pa jel ti misliš da to ne ulazi u tebe ako spavaš pred tim zlom?
    To je, je li, kao razlog zašto ja nemam doma tv pakete :).

    Ako te recimo zanima koja je razlika Inkera i Intera to ti isto mogu objasnit, ali unaprijed velim, tu ne da nema nikakve lirike, to je čista suhoparna statusna dijalektika kapitalizma.

    Tak da, očevi i kćeri, to ti je uvijek neka filmska priča, bar sa muške strane, to kad dirneš, nije baš lako :))))).

    ajd, nemoj kaj zameriti, morao sam.

    avatar

    25.05.2023. (22:59)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @j;
    prvo, uopće ti više ne vjerujem da se loše osjećaš ili slično... :)
    drugo, nisi kćeri donio balerinsku haljinicu (npr.)

    (i cijela ta bolnička scena nije uzrok dandanašnje ljubavi prema nogometu nego posljedica onoga čemu je bila izložena prije, a ti to najbolje sam znaš, što točno je to bilo :)) )

    nego nogometašku majcu, dakle, ti si kriv za nogomet :)

    ...ali najglavnije...BOŽEEE!!! što sve neki ljudi prođu i pretrpe u životu, živi užas. Vidim da se ti fokusiraš na pozitivne strane događaja, svaka čast na tome.

    avatar

    26.05.2023. (00:14)    -   -   -   -  

  • j.

    Prije svega najdublje isprike, u prvom od posljednja moja dva gigantska komentara zaboravio sam onu kobasicu sa Mićom Tomićem pretvoriti u link, već je bilo kasno a i ja nakon satipol sna tek probuđen pa sam pogriješio, to svakako pogledaj, to je sjajna ilustracija toga kako me moj Žac oprao da sam mu ranim jutrom pokupio majicu ispod nosa :))))
    Je, je, bolje sam, već na nogama od negdje pol šest i u pogonu, pa uhvatio sad par minuta za ovo, ne bu takvima ko ja niš, fala na brizi.

    I sad, haljinica. Čekaj, jel ti to slučajno, ili nešto znaš, ili naslućuješ, to s haljinicom – ti nešto znaš o ulozi haljinice u našem životu? Ja sam negdje već ovdje piskarao o tome? Ili je ovo uvid u staklenu kuglu? :))

    Prvo: Dakle, ovako, da nešto pojasnim. Haljinici nije mjesto u džungli pedijatrijskog odjela. Kad se tamo pojaviš u haljinici, progutaju te. Tamo moraš igrati po pravilima čopora. To ti dvanaestogodišnja kćer naravno neće na glas reći, to moraš sam vidjeti iz njenih očiju i to onda ili vidiš, ili ne vidiš: tata, pomozi, moram ovdje preživjeti tri tjedna dok me ne vrate doma; mama to naravno ne kuži, ona ne može kužiti kako se ophoditi sa dečkima, ona zna kako se ophoditi tamo gdje važe pravila civilizacije, ali ovo nije civilizacija, ovo je šuma, moram ili sama ili mi ti pomozi.
    Onda je ja učim, tim svetim i tajnim jezikom kćeri i očeva: ljubavi, moraš biti krotiteljica lavova. To je grozno teško, to ne može svatko, ali da bi ukrotila lavove, moraš razumjeti njihov jezik. Moraš shvatiti da nitko zapravo toliko ne plače kao lavovi, samo to ne smiju pokazati, lavovi ti zapravo u životu samo spavaju, plaču i jedu. Život muškaraca je stvoren pod tim jednim pravilom: bez suza.
    I tak ona to počne učiti; i to sve krene. To sve što sam ja opisao gore. To gdje sam ja, je li, kakti, zaribao jer sam umjesto haljinice donio žuti Inkerov dres. :))

    Drugo: haljinica. Dakle, priča ide ovako. Dvijehiljadita; Najdraža ima tri mjeseca u proljeće da položi državni ispit i moja misija se sastoji u tome da kćer koja tada ima šest godina u subotu u zoru izvedem vani i vratim je ne prije kasne noći u nedjelju, tako da ova u miru može doma učiti. Meni kao žabi to uopće nije teško, natjerati me da skačem u vodu (ionako imam malo više od trideset, ja sam samo veliki primjerak djeteta kojeg vodim za ruku sa sobom); i ja uzimam dijete i vodim je svijetom čim stignem do vrtića da je pokupim, mi u stvari lebdimo nad tlom, nije to nikakvo hodanje. Da dulje traje, mi zato ne prelazimo planine okomito na hrptove; nego duž hrptova, od jednog na drugi kraj. Ivanščica, Samoborsko, Medvednica, Učka, pitajboga di sve ne. Moji frendovi na poslu kad to vide, vele da je Gips Kostelić mala beba i da mi treba uzeti dijete dok je vrijeme; Gips ima neki cilj u životu, medalje, postolja; naš jedini cilj je lutati, besciljno. I tako mi od kraja veljače pa do kraja svibnja te nezaboravne godine lutamo svijetom, recimo gledamo krah Cibone, one Cibone sa Sesarom i Giričekom u Euroligi (nakon što pobijede u Moskvi, gube od CSKA dvadeset razlike doma), nekakvo žensko odbojkaško prvenstvo, ili odlazimo na izložbe, u Klovićevima je izložba Židova iz Hrvatske, ili je vodim gledati Renoira i Boscha u Mimaru, sva kina i kazališta su naša, kuhamo juhe od koprive na plinskom kuhalu po panjevima, ona je tad još stoposto zdrava (dijagnoze dolaze tek poslije) ili se jednostavno penjemo po tim brdima - a u njenom malom ruksaku je svugdje plišana crvena haljinica.
    Evo ti dakle konačno sad tu i haljinice.
    Problem sa plišanom crvenom haljinicom je taj što ne stane ispod jakne, ili u skafander, još je gore u brdima i kiša i zima, nego je ona u ruksaku sama nosi okolo i kad negdje dođeš unutra, onda nema mile-lale, nego traži wc i presvlači se, jer dama mora bit u crvenoj plišanoj haljinici. Sad zamisli, to jednako izgleda, samo se dolje mijenjaju cipelice ili čizme, gojzerice, bakandže za snijeg, buce, ali sve ostalo je isto: u kazalištu, na tekmi, u planinarskom domu, ona uvijek ima na sebi tu plišanu haljinicu; mi smo raščupani, nasmijani, šareni ko cigani sa dvadeset kuna u džepu, blatni ne do stražnjica, nego do grkljana, ali ona to nosi na sebi i ta haljinica se vrti onako oko nje i ona je vječito glasno nasmijana.
    I ja s njom.

    Eto, tak da moraš paziti i na haljinice kad je o meni riječ. Ja sam tundra s gejzirima kad je o riječima riječ; malo koja ne nađe svoga... :))). To je valjda... treće.

    avatar

    26.05.2023. (12:17)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @J;
    :))))))))))))))))))))))))))))))))))))

    Nisi još pisao o tome, nisam svjesno niš znala, ali očito ta informacija lebdi u tvom polju. :))))))))))))))))

    avatar

    26.05.2023. (13:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...