Ne znan, Vilime, je li to što pišeš istina, ali ukoliko je - sviđa mi se. Ne sviđa mi se jedino ova rič "potrebiti", ali o tome bi se da napisati cili roman, kad bi se kome dalo.
18.12.2022. (08:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ništa mi neće ovi dan pokvarit, jel da? Naime upravo nas ova situacija uči tome kako je svijet presloženo i prekomplicirano mjesto da bismo ga uopće iole razumjeli, a kamo li o njemu previše sudili i prosuđivali; eto tako – oni koji ne vole kretene antivaksere ili kretene rusofile, a takvih sigurno da ima, ali vole Hrvatsku, moraju sada, ako vole Hrvatsku reprezentaciju – voljeti i Lovrena, jer Lovren je njen neodvojiv dio; pokazalo je to baš jučer nekoliko neodlučnih Šutalovih lopti na početku koje hvala Bogu nisu završile loše. Jer, u reprezentaciji sa dvadesetišest ljudi – moraju se naći i vakseri i antivakseri, i rusofili i rusofobi, jer to je reprezentacija Hrvatske – nije reprezentacija samo jednog njenog dijela, a u Hrvatskoj ima i rusofila i rusofoba i antivaksera i vaksera i thompsonovaca i antithompsonovaca i onih koji vole Bambija i onih koji na njegovoj slici ili knjizi (ako su je ikada uzeli u ruke, jer takve se stvari ne rade bez prevelike potrebe) prave rupu na sredini - i svi su sada izmiljeli na zubato zimsko sunce da se ogriju na toplini što ju je donio ovaj uspjeh koji, budimo iskreni – uopće sa svima nama nema, ili ima jako malo veze – jer kada se kretalo u ovaj poduhvat, i kada se u ožujku prošle godine izgubilo na Stožicama od Slovenaca nula prema jedan, a lopta nije htjela iza Oblakovih leđa – svi ovi veliki navijači i stručnjaci za nogomet koji sada znadu čak i tko je jednome Brozoviću zamjena (iako očito da takvog među ovim Dalićevima nema) nisu imali niti pojma da nekakva hrvatska nogometna reprezentacija nešto igra, i isto tako kada sljedećeg ožujka istrčimo protiv Walesa ili negdje u Bursasporu, opet neće imati pojma ni o čemu – jer navijači ne vole sport; oni vole pobjede i ništa drugo. Sport voli nekolicina frikova, to su oni koji ga prate još onda kada Zrinka Ljutić počne padati u Sestriereu u drugim vožnjama, a ne samo kada bude, daj Bože, osvajala postolja negdje dogodine u ovo vrijeme. Utoliko, i Lovren je istodobno čovjek koji čini dobra djela, i ona manje dobra, vičući na nekoga i nadajućis e da to nitko ne snima (a sasvim je jasno obzirom na to što je sve prošao sa svojom Anitom da Lovren imat ptsp od novinara) – jer je čovjek, i to čovjek sa puno novaca na računu, i to ga u današnjem svijetu i današnjim mjerilima vrijednosti čini puno boljim od ostalih (ako ne u očima njega samoga, a ono barem u očima velike većine). Zapravo ga smatram snažnim čovjekom – jer koliko poznajem tračeve i povijest Lovrenova pojavljivanja u medijima, on i njegova žena bili su žrtve baš tog pogleda na svijet u kojemu vrijede oni koji imaju para, i uspjeli su se iz toga nekako izvući – što bi objašnjavalo i njegov animozitet prema sedmoj sili, dok njegova dugotrajna karijera u Peterburgu kamo je otišao još prije čini mi se prije pet ili šest godina objašnjava njegove političke stavove. To je kao i sa Bobanom – svi cijenimo njegovo suprotstavljanje Mamiću, ali malo tko uviđa da svaki Mamić ima svoje mamiće, pa Zvoni baš nikada nije smetalo biti u društvu i obasjan sjajem velikog Berlusconija, za kojega je Mamić tek obična dječja igra. Ne znam što je Lovrenu napravio onaj novinar iz Slobodne kojemu je javno u miks zoni rekao da je smrad, vjerojatno ništa lijepoga, i da su se novinari osilili preko svake mjere – to sigurno da je tako; ali kao i sve drugo – i ovo je u životu pitanje samo mjere i ničega drugoga. Pokušavam zamisliti svijet bez novinara – i čini mi se još gorim od ovoga, ma kako sadašnji novinari bili plitki, neuki, nepismeni, protuovi i protuoni, ma koliko imali jeftine tarife – jer još mi uvijek u ušim odzvanja ona rečenica jednog od etabliranih, kada nakon trećeg gemišta po birtijama viče da ne živi od članaka koje je napisao, nego od onih koje nije napisao. Pokušavam zamisliti svijet u kojemu se ne bi pojavili Appelt, ili Juričan, ili Zola, ili ako hoćete i rani fortifajv lajns, i ne ide mi baš; ne bi to bio dobar svijet – ili bi svakako bio gori od ovoga. A što se tiče zamjerke da se taj novinar uopće ne veseli našem uspjehu, e to me na koncu ipak posebno pogodilo u oči. Jer, to mi zvuči onako, baš jednoumno i grozno; otprilike kao kada je naša razrednica (što nam je poslije, kada smo odrasli, pričala na jednoj kavi) dobila zadatak od direktora škole da javi tko nije došao u školu onog ponedjeljka kada je Tito umro i tko nije plakao ili gledao prijenos pogreba. Svijet u kojemu svi osjećamo i mislimo isto - najgroznije je mjesto od svih, i to što se ja veselim trećem mjestu na svijetu reprezentacije države koju osjećam svojom – to niti meni niti ikome drugome ne daje pravo baš nikome osuđivati one koji se tome ne vesele. ....
18.12.2022. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jer, jednom se jedni vesele porazu Hrvatske, drugi put se neki drugi vesele porazu Srbije, Bosne, Turske, Rusije, Francuske – a ja nikada ne želim biti u grupi onih koji se vesele nečijim porazima i navijati protiv nekoga; želim uvijek i samo ako već navijam (a tupim ovdje već mjesecima da je bolje sport gledati bez ikakvog navijanja) – navijati za. Važno je samo da ti koji se ne vesele to ne pretvore u mržnju i počnu se veseliti bilo čijim neuspjesima. Među svima, toga posljednjeg sigurno da ima, ali nam niti logika niti dobar odgoj neće dopustiti da to unaprijed pretpostavljamo.
18.12.2022. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad nešto napišem a nisam siguran, onda tako i napišem,, ali kad nešto kažem onda s tim možeš, kao garancijom, u banku digniti kredit,, i ni meni se ne sviđa "potrebiti" ali imao sam deadline pa...
nemam ništa protiv onih koji misle ovako ili onako, sve dok misle i promišljaju svojom glavom, a Lovren misli svojom glavom ne vrijeđajući nikoga,, vrijeđanje i omalovažavanje nastaju zbog pomankanja činjenica, jer u laži su oduvijek kratke noge
18.12.2022. (12:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vilimstvor
tz
18.12.2022. (07:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Ne znan, Vilime, je li to što pišeš istina, ali ukoliko je - sviđa mi se.
Ne sviđa mi se jedino ova rič "potrebiti", ali o tome bi se da napisati cili roman, kad bi se kome dalo.
18.12.2022. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ništa mi neće ovi dan pokvarit, jel da?
Naime upravo nas ova situacija uči tome kako je svijet presloženo i prekomplicirano mjesto da bismo ga uopće iole razumjeli, a kamo li o njemu previše sudili i prosuđivali; eto tako – oni koji ne vole kretene antivaksere ili kretene rusofile, a takvih sigurno da ima, ali vole Hrvatsku, moraju sada, ako vole Hrvatsku reprezentaciju – voljeti i Lovrena, jer Lovren je njen neodvojiv dio; pokazalo je to baš jučer nekoliko neodlučnih Šutalovih lopti na početku koje hvala Bogu nisu završile loše.
Jer, u reprezentaciji sa dvadesetišest ljudi – moraju se naći i vakseri i antivakseri, i rusofili i rusofobi, jer to je reprezentacija Hrvatske – nije reprezentacija samo jednog njenog dijela, a u Hrvatskoj ima i rusofila i rusofoba i antivaksera i vaksera i thompsonovaca i antithompsonovaca i onih koji vole Bambija i onih koji na njegovoj slici ili knjizi (ako su je ikada uzeli u ruke, jer takve se stvari ne rade bez prevelike potrebe) prave rupu na sredini - i svi su sada izmiljeli na zubato zimsko sunce da se ogriju na toplini što ju je donio ovaj uspjeh koji, budimo iskreni – uopće sa svima nama nema, ili ima jako malo veze – jer kada se kretalo u ovaj poduhvat, i kada se u ožujku prošle godine izgubilo na Stožicama od Slovenaca nula prema jedan, a lopta nije htjela iza Oblakovih leđa – svi ovi veliki navijači i stručnjaci za nogomet koji sada znadu čak i tko je jednome Brozoviću zamjena (iako očito da takvog među ovim Dalićevima nema) nisu imali niti pojma da nekakva hrvatska nogometna reprezentacija nešto igra, i isto tako kada sljedećeg ožujka istrčimo protiv Walesa ili negdje u Bursasporu, opet neće imati pojma ni o čemu – jer navijači ne vole sport; oni vole pobjede i ništa drugo.
Sport voli nekolicina frikova, to su oni koji ga prate još onda kada Zrinka Ljutić počne padati u Sestriereu u drugim vožnjama, a ne samo kada bude, daj Bože, osvajala postolja negdje dogodine u ovo vrijeme.
Utoliko, i Lovren je istodobno čovjek koji čini dobra djela, i ona manje dobra, vičući na nekoga i nadajućis e da to nitko ne snima (a sasvim je jasno obzirom na to što je sve prošao sa svojom Anitom da Lovren imat ptsp od novinara) – jer je čovjek, i to čovjek sa puno novaca na računu, i to ga u današnjem svijetu i današnjim mjerilima vrijednosti čini puno boljim od ostalih (ako ne u očima njega samoga, a ono barem u očima velike većine). Zapravo ga smatram snažnim čovjekom – jer koliko poznajem tračeve i povijest Lovrenova pojavljivanja u medijima, on i njegova žena bili su žrtve baš tog pogleda na svijet u kojemu vrijede oni koji imaju para, i uspjeli su se iz toga nekako izvući – što bi objašnjavalo i njegov animozitet prema sedmoj sili, dok njegova dugotrajna karijera u Peterburgu kamo je otišao još prije čini mi se prije pet ili šest godina objašnjava njegove političke stavove.
To je kao i sa Bobanom – svi cijenimo njegovo suprotstavljanje Mamiću, ali malo tko uviđa da svaki Mamić ima svoje mamiće, pa Zvoni baš nikada nije smetalo biti u društvu i obasjan sjajem velikog Berlusconija, za kojega je Mamić tek obična dječja igra.
Ne znam što je Lovrenu napravio onaj novinar iz Slobodne kojemu je javno u miks zoni rekao da je smrad, vjerojatno ništa lijepoga, i da su se novinari osilili preko svake mjere – to sigurno da je tako; ali kao i sve drugo – i ovo je u životu pitanje samo mjere i ničega drugoga. Pokušavam zamisliti svijet bez novinara – i čini mi se još gorim od ovoga, ma kako sadašnji novinari bili plitki, neuki, nepismeni, protuovi i protuoni, ma koliko imali jeftine tarife – jer još mi uvijek u ušim odzvanja ona rečenica jednog od etabliranih, kada nakon trećeg gemišta po birtijama viče da ne živi od članaka koje je napisao, nego od onih koje nije napisao.
Pokušavam zamisliti svijet u kojemu se ne bi pojavili Appelt, ili Juričan, ili Zola, ili ako hoćete i rani fortifajv lajns, i ne ide mi baš; ne bi to bio dobar svijet – ili bi svakako bio gori od ovoga.
A što se tiče zamjerke da se taj novinar uopće ne veseli našem uspjehu, e to me na koncu ipak posebno pogodilo u oči. Jer, to mi zvuči onako, baš jednoumno i grozno; otprilike kao kada je naša razrednica (što nam je poslije, kada smo odrasli, pričala na jednoj kavi) dobila zadatak od direktora škole da javi tko nije došao u školu onog ponedjeljka kada je Tito umro i tko nije plakao ili gledao prijenos pogreba. Svijet u kojemu svi osjećamo i mislimo isto - najgroznije je mjesto od svih, i to što se ja veselim trećem mjestu na svijetu reprezentacije države koju osjećam svojom – to niti meni niti ikome drugome ne daje pravo baš nikome osuđivati one koji se tome ne vesele.
....
18.12.2022. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Jer, jednom se jedni vesele porazu Hrvatske, drugi put se neki drugi vesele porazu Srbije, Bosne, Turske, Rusije, Francuske – a ja nikada ne želim biti u grupi onih koji se vesele nečijim porazima i navijati protiv nekoga; želim uvijek i samo ako već navijam (a tupim ovdje već mjesecima da je bolje sport gledati bez ikakvog navijanja) – navijati za.
Važno je samo da ti koji se ne vesele to ne pretvore u mržnju i počnu se veseliti bilo čijim neuspjesima. Među svima, toga posljednjeg sigurno da ima, ali nam niti logika niti dobar odgoj neće dopustiti da to unaprijed pretpostavljamo.
18.12.2022. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vilimstvor
kad nešto napišem a nisam siguran, onda tako i napišem,, ali kad nešto kažem onda s tim možeš, kao garancijom, u banku digniti kredit,, i ni meni se ne sviđa "potrebiti" ali imao sam deadline pa...
nemam ništa protiv onih koji misle ovako ili onako, sve dok misle i promišljaju svojom glavom, a Lovren misli svojom glavom ne vrijeđajući nikoga,, vrijeđanje i omalovažavanje nastaju zbog pomankanja činjenica, jer u laži su oduvijek kratke noge
18.12.2022. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...