Uhvatim se i ja tako generalizirajući; gledam nekoliko sudbina za koje bi se kod pokojnog Torrea dalo naći materijala (pogotovo kada govori o promašenosti i o tome je li uspjeh uklapati se u ovaj i ovakav svijet), ali se onda sjetim pojedinih ljudi koji su izrasli iz još goreg, bezličnijeg, besperspektivnijeg, pa pomislim kako nipošto ne možemo stvoriti pravilo iz toga svega. Da se ovi tamo, gore, daleko - trude, to sigurno; da su uvjeti za put u raj prisutni - jesu; dovoljno je samo pogledati Q packove po marketima; no tu i tamo nađe se i pokoji fini teran, frankovka ili rizling, ili neki kraft, koji pružaju utjehu i nadu. Naravno, sve one dunave, Vltave, Save, Soče, a onda još i Tatre, Alpe i ostalo ne treba smetnuti s uma - ili se ja kada odlazim na te neke svoje črne prsti i slična mjesta družim sa ljudima koji se jednostavno ne daju. Možda je u tome stvar; pronaći miran kutak, neku lijepu šumu, planinu, rijeku, ili najobičniju dobru dekicu, knjigu, nešto za pijuckanje i tako to. Pozdrav :)
19.10.2022. (18:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j: uvijek, u svako vrijeme je u tome bio štos, nisu Zen samostani Kyota ili budističke nastambe Lhase nastali bez veze. Danas zapravo mnogo, mnogo veći dio svjetske populacije nego u davnija vremena može iskoristiti povlasticu da se izvuče iz mase. Na sreću, nailazimo i na takve, dragocjene nam ljude. Bez toga, mogli bi se samo nakloniti, u tišini, planini pred nama i iščeznuti, pufff!
19.10.2022. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Mislim - vrlo slično je u Hrvatskoj. Slavenski narodi...Pozdrav!
15.10.2022. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Hm. Nedostatak drugih zabava, sportova, ne mislim na navijanje, to nije sport :-)).
17.10.2022. (12:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Uhvatim se i ja tako generalizirajući; gledam nekoliko sudbina za koje bi se kod pokojnog Torrea dalo naći materijala (pogotovo kada govori o promašenosti i o tome je li uspjeh uklapati se u ovaj i ovakav svijet), ali se onda sjetim pojedinih ljudi koji su izrasli iz još goreg, bezličnijeg, besperspektivnijeg, pa pomislim kako nipošto ne možemo stvoriti pravilo iz toga svega. Da se ovi tamo, gore, daleko - trude, to sigurno; da su uvjeti za put u raj prisutni - jesu; dovoljno je samo pogledati Q packove po marketima; no tu i tamo nađe se i pokoji fini teran, frankovka ili rizling, ili neki kraft, koji pružaju utjehu i nadu. Naravno, sve one dunave, Vltave, Save, Soče, a onda još i Tatre, Alpe i ostalo ne treba smetnuti s uma - ili se ja kada odlazim na te neke svoje črne prsti i slična mjesta družim sa ljudima koji se jednostavno ne daju.
Možda je u tome stvar; pronaći miran kutak, neku lijepu šumu, planinu, rijeku, ili najobičniju dobru dekicu, knjigu, nešto za pijuckanje i tako to.
Pozdrav :)
19.10.2022. (18:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
astrosailor
@j: uvijek, u svako vrijeme je u tome bio štos, nisu Zen samostani Kyota ili budističke nastambe Lhase nastali bez veze. Danas zapravo mnogo, mnogo veći dio svjetske populacije nego u davnija vremena može iskoristiti povlasticu da se izvuče iz mase. Na sreću, nailazimo i na takve, dragocjene nam ljude. Bez toga, mogli bi se samo nakloniti, u tišini, planini pred nama i iščeznuti, pufff!
19.10.2022. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...