Meni, život je vrlo, vrlo kompleksan. Tisućuijedan problem i problemčić za rješavanje. kako se što riješi, tako na prazno mjesto uskaću po dva nova. Ne znam hoće li se to promijeniti , i kada. Vjerojatno hoće, jer je to neminovnost ovog svijeta. Samo, promijeniti u što? Na stranu sad taj trenutak, moram savladavati sadašnjost. Sve me mori. Ma ne mori. Ali, da,i mori. Trenutno, mislim da imam malo plijesni u kupaoni i jedan ćošak kod bakončića mi je sumnjiv, i uvijek tako, ako nije ovo, onda je nešto novo. Kako bilo ovo su projekti koji se sad odvijaju: ormar (nemam pojma kako ću to platiti u konačnici, odnosno kad se tako dibiduz istrošim, što ću tada, ali je nužno potreban za upgrade kuće i spremanje stvari. Kuća se mora stalno upgradati, u protivnom sitnice postaju velika sranja, tog sam svjesna. Primjerice, u prošloj sezoni, stavila sam nove radijatore gdje je bilo potrebno, i pronašla šišaća živice za vrt, i malala i gletala rupe od potresa, zgotovila sađenje bilja u cvijetnjaku kupila novu kosilicu napravila sam nam sve nove dokumente, sve je bilo isteklo sada, ormar se mora riješiti, ali uskočile su ove gljive, moram naći nekog za njih, ja ih mogu brisat, ali već ona kemija protiv njih me straši, i moram i dokučiti ima li naša klima grijanje, ako ima sad je moram dati servisirati za zimu, da , ja sam takva osoba koja se ne kuži u klime, a toliko je malo palimo da je pred ljeto nisam niti dala očistiti, e jegiba, pa onda to vražje šiblje je opet izraslo, novčanik mi se raspao, moram kupiti novi, nabaviti neke dječje potvrde, provesti temeljito čišćenje svake sobe, riješiti pitanje posla, tu ima barem pet ozbiljnih podkoraka koje sve do jednog moram provesti kroz idućih mjesec dana, i sve tako unedogled, unedogled. Ono što je važno za reći jest da je meni sve to zapravo usputna radnja, nije neka furka, ja nisam kućni tip, ja bih radije sanjarila , al tko to stigne? ono što treba obaviti da bi dijete, i ja s njom, živjelo jedan uobičajeni život, sitnice koje omogućuju da rutina može teći, da se stvari lagano koturaju dalje, znači, nikakvi posebni pothvati ali jesu prioritetni u smislu omogućavanja normale. Neupitnosti krova nad glavom, toplog doma, punog tanjura.
Btw. idu radovi na dimnjaku, a i krovni prozor na tavanu netko treba pogledati, po mogućnosti, moram na tavan po kiši da provjerim jel krov suh ili možda curi negdje... da budem sigurna da je kupaona samo vlažna, da nema neki dotok vode odozgora... vidite,sve takve neke stvari.
Jednom je moj muž rekao, punih ruku vrećica, noseći ih iz auta gore. 'Evo vidiš, ti si moraš naći jednog takvog majmuna, koji će ti ovo tegliti gore. Razumiješ, za takve stvari. Koji će obavljati to što nije za tebe.' Ali, ne, ja sam taj majmun, točnije majmunica, doduše nepraktično nježnijih ruku.
01.09.2022. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neki dan , na groblju, vidjela sam smokvu. Neuobičajeno drvo za groblje. Za gaj, makar taj bio Gaj urni. Već sam se susrela sa divnim kestenom, divljim, onim šumskim, jestivim, i već nekoliko jeseni gazim preko njegovih uzaludnih plodova. Pa tko bi pobrao kestene sa groblja? Iz Gaja urni. A onda,eto smokve, do sada neprimjećene. Divno stablo, onisko, prepuno plodova nadohvat ruke, od one sorte koja duboko poljubičasti kada su zreli. Tko bi tamo sadio smokvu , tko normalan? Znam ja tko, oni kao ja. Oni koji bi tamo posadili i suncokrete, i svezali crvene trake, i sve takve čudesne stvari, radnje u nadi da ih usrećuje, radnje u nadi spajanja , kontakta, uzaludne radnje koje u nekom trenutku donesu jako gorke plodove. Ljutnju, bijes, očaj, iscrpljenost i odustajanje. I onda osjećaj da odustajući, jednako kao i sadeći smokvu prebogatu ljubičastim draguljima, ništa ne postižeš. Nema pomoći.
....
Majmunica.
01.09.2022. (18:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo da prijavim, bio u šumi tu blizu, i jadna šuma - svu kišu je upila i popila, žedna i umorna; nigdje kaplje niti lokve, ali zato sam slušao spasonosan zid tišine i dalekog pjeva ptica uz potočić. Muhara nema ni blizu; a vjerovala ili ne, naišao sam jednom u šumi na gospođu koja ih bere, guli crvenu kožu sa njih i kuha, i našao sam na internetu da ih i Rusi tako jedu, kako je i ona rekla, majko moja.link Uglavnom, slagao sam ipak u postu, paprike se spremaju sutra, a danas pekmez od šljiva, i opet će biti miješanja i zatvaranja staklenki, i kidam nalijevo radi toga; čuvaj se i pozdrav :).
01.09.2022. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Annaboni; NNNI :))))))) Podsjetila si me na moju profesoricu solfeđa, u najranijoj muzičkoj, kad su nas učili note,, divna mala učiteljica, draga, napisala je NNNI na ploču, i onda smo vježbali note i kako ih se pjeva dok im ona nasumce mijenja predznake, (povisilice, snizilice, to...) ono da nas nauči fleksibilnosti :)))) kao, ne znaš što može biti već idući tren .... i fakat ne znaš, osim ako ne promatraš poveznice..... onda već vidiš da nije sve nasumce. No to ne olakšava, kilogram je kilogram, bio perje ili željezo, i ako ga valja nositi, valja ga nositi. Eh..
01.09.2022. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j, blago tebi, glede šume, i još više, zida tišine.....
nego, znam ja da ta gljiva nije otrovnica, nego je šamanska gljiva, sveta gljiva. Zato ću je i slikati. Osim toga je i dražesna. Pogledat ću link, hvala :)) Dobru vam zabavu uz pripremanje zimnice! :)) Uživancija! :))
01.09.2022. (23:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@vrtlog; hvala, hvala, hvala. :))) lijepo je biti inspiracija :))
ne mogu je pustiti mimo mene,morala sam je objaviti (iako sam već bila stavila sličnu), ima nešto u tom razmazu boja, u sjenama....ne znam, ima mi nešto što priča priču.
Tiho.
01.09.2022. (23:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fotka je divna. Pjesmice su odlične kao umjetnička djela, ali su me nasekirale zbog svoje opsesivno-kompulzivne komponente i pretjerivanja oko moranja. ;)) Možda si udarila u moju bolnu točku jer u mom se svijetu ništa ne mora, čak ni nemoranje. ;))
04.09.2022. (03:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano,pa to je jer srce nema tu misaonu opciju, pa da ogorča sa nevoljama, da proračuna........može malo stvrdnuti, jer ožiljci grade tvrđe tkivo, za zaštitu od budućih ozljeda. No ipak,ono je uvijek iznova novo u doživljaju.
Drago mi je da ti se slika sviđa, a glede pretjerivanja, ma nije, kunem se,ili možda je, no ja svejedno osjećam da moram,točnije, osjećam obavezu. Naime, ako ne proslijedim po zadanom putu, i onako grubo promijenjene stvari još će se rapidnije izmjeniti oko nas, ovako ja si umišljam da puštam umjerene doze divljeg vjetra u naš život, umišljam si da držim nešto na uzdi...........
Moram, moram.
Evo, Zvjezdana (ne zove se zaista tako, sad sam je od milja tako nazvala) plahuta po kvartu i grabi zadnji dan praznika svim bićem.
To je bio cilj.
To,i takve stvari.
Bezbrižnost, lakoća.............
04.09.2022. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
The heart is forever inexperienced.
Henry David Thoreau
01.09.2022. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Meni,
život je vrlo, vrlo kompleksan.
Tisućuijedan problem i problemčić za rješavanje.
kako se što riješi,
tako na prazno mjesto uskaću po dva nova.
Ne znam hoće li se to promijeniti , i kada.
Vjerojatno hoće, jer je to neminovnost ovog svijeta.
Samo, promijeniti u što?
Na stranu sad taj trenutak,
moram savladavati sadašnjost.
Sve me mori.
Ma ne mori.
Ali, da,i mori.
Trenutno, mislim da imam malo plijesni u kupaoni
i jedan ćošak kod bakončića mi je sumnjiv,
i uvijek tako,
ako nije ovo, onda je nešto novo.
Kako bilo ovo su projekti koji se sad odvijaju:
ormar (nemam pojma kako ću to platiti u konačnici,
odnosno kad se tako dibiduz istrošim, što ću tada,
ali je nužno potreban za upgrade kuće i spremanje stvari.
Kuća se mora stalno upgradati,
u protivnom sitnice postaju velika sranja,
tog sam svjesna.
Primjerice,
u prošloj sezoni,
stavila sam nove radijatore gdje je bilo potrebno,
i pronašla šišaća živice za vrt,
i malala i gletala rupe od potresa,
zgotovila sađenje bilja u cvijetnjaku
kupila novu kosilicu
napravila sam nam sve nove dokumente,
sve je bilo isteklo
sada,
ormar se mora riješiti,
ali uskočile su ove gljive,
moram naći nekog za njih,
ja ih mogu brisat,
ali već ona kemija protiv njih me straši,
i moram i dokučiti ima li naša klima grijanje,
ako ima sad je moram dati servisirati za zimu,
da , ja sam takva osoba koja se ne kuži u klime,
a toliko je malo palimo da je pred ljeto nisam niti dala očistiti,
e jegiba,
pa onda to vražje šiblje je opet izraslo,
novčanik mi se raspao, moram kupiti novi,
nabaviti neke dječje potvrde,
provesti temeljito čišćenje svake sobe,
riješiti pitanje posla,
tu ima barem pet ozbiljnih podkoraka
koje sve do jednog moram provesti kroz idućih mjesec dana,
i sve tako unedogled,
unedogled.
Ono što je važno za reći jest da je meni sve to zapravo usputna radnja,
nije neka furka,
ja nisam kućni tip,
ja bih radije sanjarila , al tko to stigne?
ono što treba obaviti da bi dijete, i ja s njom,
živjelo jedan uobičajeni život,
sitnice koje omogućuju da rutina može teći,
da se stvari lagano koturaju dalje,
znači, nikakvi posebni pothvati
ali jesu prioritetni u smislu omogućavanja normale.
Neupitnosti krova nad glavom, toplog doma, punog tanjura.
Btw.
idu radovi na dimnjaku,
a i krovni prozor na tavanu netko treba pogledati, po mogućnosti,
moram na tavan po kiši
da provjerim jel krov suh ili možda curi negdje...
da budem sigurna da je kupaona samo vlažna, da nema neki dotok vode odozgora...
vidite,sve takve neke stvari.
Jednom je moj muž rekao,
punih ruku vrećica, noseći ih iz auta gore.
'Evo vidiš, ti si moraš naći jednog takvog majmuna,
koji će ti ovo tegliti gore.
Razumiješ, za takve stvari.
Koji će obavljati to što nije za tebe.'
Ali, ne, ja sam taj majmun,
točnije majmunica,
doduše nepraktično nježnijih ruku.
01.09.2022. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Neki dan , na groblju, vidjela sam smokvu.
Neuobičajeno drvo za groblje.
Za gaj, makar taj bio Gaj urni.
Već sam se susrela sa divnim kestenom,
divljim, onim šumskim, jestivim,
i već nekoliko jeseni gazim preko njegovih uzaludnih plodova.
Pa tko bi pobrao kestene sa groblja?
Iz Gaja urni.
A onda,eto smokve, do sada neprimjećene.
Divno stablo,
onisko,
prepuno plodova nadohvat ruke,
od one sorte koja duboko poljubičasti kada su zreli.
Tko bi tamo sadio smokvu , tko normalan?
Znam ja tko, oni kao ja.
Oni koji bi tamo posadili i suncokrete, i svezali crvene trake,
i sve takve čudesne stvari,
radnje u nadi da ih usrećuje,
radnje u nadi spajanja , kontakta,
uzaludne radnje koje u nekom trenutku donesu jako gorke plodove.
Ljutnju, bijes, očaj, iscrpljenost i odustajanje.
I onda osjećaj da odustajući,
jednako kao i sadeći smokvu prebogatu ljubičastim draguljima,
ništa ne postižeš.
Nema pomoći.
....
Majmunica.
01.09.2022. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni
cila štorija od malih dijelova jednoga života
ali, to nije sve
prštiš od energije
samozatajna
snažna
( naučila si što NNNI je značio nekada )
01.09.2022. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j
Samo da prijavim, bio u šumi tu blizu, i jadna šuma - svu kišu je upila i popila, žedna i umorna; nigdje kaplje niti lokve, ali zato sam slušao spasonosan zid tišine i dalekog pjeva ptica uz potočić. Muhara nema ni blizu; a vjerovala ili ne, naišao sam jednom u šumi na gospođu koja ih bere, guli crvenu kožu sa njih i kuha, i našao sam na internetu da ih i Rusi tako jedu, kako je i ona rekla, majko moja.link
Uglavnom, slagao sam ipak u postu, paprike se spremaju sutra, a danas pekmez od šljiva, i opet će biti miješanja i zatvaranja staklenki, i kidam nalijevo radi toga; čuvaj se i pozdrav :).
01.09.2022. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Oblaci se gube, u daljini slutnje
majka šuti
žena gleda u daljinu
prizor pred mojim pogledom se raspada
pa ipak, kao da tek dolazim sebi
da li umirem
ili tek počinjem da živim?
- Na ove stihove me inspirirala ova tvoja fotka. Stvarno je predobra.
01.09.2022. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Annaboni;
NNNI :)))))))
Podsjetila si me na moju profesoricu solfeđa, u najranijoj muzičkoj, kad su nas učili note,, divna mala učiteljica, draga, napisala je NNNI na ploču, i onda smo vježbali note i kako ih se pjeva dok im ona nasumce mijenja predznake, (povisilice, snizilice, to...) ono da nas nauči fleksibilnosti :))))
kao, ne znaš što može biti već idući tren .... i fakat ne znaš, osim ako ne promatraš poveznice..... onda već vidiš da nije sve nasumce. No to ne olakšava, kilogram je kilogram, bio perje ili željezo, i ako ga valja nositi, valja ga nositi. Eh..
01.09.2022. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@j, blago tebi, glede šume, i još više, zida tišine.....
nego, znam ja da ta gljiva nije otrovnica, nego je šamanska gljiva, sveta gljiva. Zato ću je i slikati. Osim toga je i dražesna. Pogledat ću link, hvala :))
Dobru vam zabavu uz pripremanje zimnice! :)) Uživancija! :))
01.09.2022. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@vrtlog;
hvala, hvala, hvala. :)))
lijepo je biti inspiracija :))
ne mogu je pustiti mimo mene,morala sam je objaviti (iako sam već bila stavila sličnu), ima nešto u tom razmazu boja, u sjenama....ne znam, ima mi nešto što priča priču.
Tiho.
01.09.2022. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Fotka je divna. Pjesmice su odlične kao umjetnička djela, ali su me nasekirale zbog svoje opsesivno-kompulzivne komponente i pretjerivanja oko moranja. ;)) Možda si udarila u moju bolnu točku jer u mom se svijetu ništa ne mora, čak ni nemoranje. ;))
04.09.2022. (03:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Srce je vazda neiskusno - mudra, točna i divna misao.
04.09.2022. (04:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano,pa to je jer srce nema tu misaonu opciju, pa da ogorča sa nevoljama, da proračuna........može malo stvrdnuti, jer ožiljci grade tvrđe tkivo, za zaštitu od budućih ozljeda. No ipak,ono je uvijek iznova novo u doživljaju.
Drago mi je da ti se slika sviđa,
a glede pretjerivanja, ma nije, kunem se,ili možda je, no ja svejedno osjećam da moram,točnije, osjećam obavezu. Naime, ako ne proslijedim po zadanom putu, i onako grubo promijenjene stvari još će se rapidnije izmjeniti oko nas, ovako ja si umišljam da puštam umjerene doze divljeg vjetra u naš život, umišljam si da držim nešto na uzdi...........
Moram,
moram.
Evo, Zvjezdana (ne zove se zaista tako, sad sam je od milja tako nazvala) plahuta po kvartu i grabi zadnji dan praznika svim bićem.
To je bio cilj.
To,i takve stvari.
Bezbrižnost, lakoća.............
04.09.2022. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...