Imam dva pitanja. Prvo, kako se dijete s teškoćama u razvoju (npr. ako ima određeni stupanj mentalne retardacije ili autizam) naziva kad odraste? Je li i to obuhvaćemo pojmom osobe s invaliditetom? Drugo pitanje, da li se zajedničkim pojmom djeteta s teškoćama u razvoju nazivaju i djeca s fizičkim i djeca s mentalnim teškoćama u razvoju, tj. da li su obuhvaćena samo tim jednim, objedinjujućim nazivom ili postoje diferencirajući nazivi za te dvije kategorije? Pozdrav oboma!
09.06.2022. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Annabonni – hvala na pohvali :). A kakav je to posao s osobama s posebnim potrebama? :)
@Mariano – pojmovi osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju su opći i označavaju sve vrste oštećenja, i mentalnih i tjelesnih, kao i kombinaciju više oštećenja (kao što je i pojam djeca s posebnim potrebama i osobe s posebnim potrebama bio opći naziv za sve). Dakle, bez obzira na vrste oštećenja za svu djecu se koristi naziv djeca s teškoćama u razvoju, a kada odrastu opći naziv za sve je osobe s invaliditetom. Specifičniji naziv za osobe s mentalnim oštećenjima je osobe s intelektualnim teškoćama. Može se naravno i diferencirati pa reći dijete s intelektualnim teškoćama ili dijete s tjelesnim invaliditetom, ali se kao opći naziv koristi dijete s teškoćama u razvoju.Tu su još i specifični nazivi za druge vrste invaliditeta poput slijepi i slabovidni, gluhi i nagluhi (naziv gluhonijemi je isto odbačen jer gluhi ljudi nisu nijemi, mogu komunicirati), gluhoslijepi, osobe s tjelesnim invaliditetom. A ako se traži naziv za specifično stanje ili bolest pojedinca onda se navodi naziv tog specifičnog stanja, dijete ili osoba oboljela od multipleskleroze, dijete ili osoba s Down sindromom, dijete ili osoba s autizmom, dijete ili osoba s paraplegijom ili tetraplegijom, dijete ili osoba oboljela od spinalne mišićne atrofije itd. Pozdrav i tebi :).
09.06.2022. (21:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijeli život , do sada eto, smo koristili termin 'posebne potrebe', odnosno 'osoba s posebnim potrebama', i da budem iskrena, nisam nikada mislila da bi to nekoga moglo uvrijediti ili zvučati problematično. Čak dapače, činio mi se to prilično diskretan, sve uključujući naziv, u kojem nisi direktno odavao medicinsko stanje osobe i čuvao si joj na taj način dionjezine privatnosti.
Diskriminacija koju spominjete, to je nešto drugo. Diskriminaciju sam , prema takvim osobama, svjedočila pri brojnim grozomornim ponašanjima djece i odraslih, i po meni je to sasvim druga priča, Nimalo vezana na sam termi, na sam naziv. Nikad nisam ni pomislila da bi sam taj termin bio diskriminatoran.
Zapravo mi je čudesan ovaj vaš razgovor, da budem sasvim iskrena. Riskiram da se netko i tu, na ovom blogu, nafuri na mene, ali, eto, jednostavno ću ispisati: posebna potreba označava baš to - posebnu potrebu.
Što manji broj ljudi ima tu neku potrebu, nužnu za normalno funkcioniranje u životu, to je ta potreba posebnija i termin opravdan u cijelosti.
Primjerice, ako u našoj maloj osnovnoj školi (npr), po dva razreda svake generacije , zbrojimo sve klince sveukupno, i od njih dvoje ili četvero, ima asistenta u nastavi (osobu koja sjedi cijeli dan uz njih, svaki dan, i pomaže im u praćenju nastave i savladavanju zadataka), onda svakako možemo reći da je to jedna posebna potreba te djece; Jer onih cca. 35x2x8 minus tih četvero = 556 djece je bez ikakve potrebe da netko sjedi povazdan s njima da uspiju pohvatati sadržaj školskoga dana. Diskriminiramo li tih četvero djece, ako konstatiramo na glas da oni imaju posebnu potrebu koju velika većina djece nema? Ja ne mislim da da. Diskriminiramo ih, na primjer, AKO ZNAMO da imaju posebnu potebu, a ne učinimo ništa da im pomognemo tu potrebu riješiti, zadovoljiti, pomoći im vezano uz nju, ako ih silimo da se ponašaju kao da takva potreba ne postoji. Ako pustimo da se naša djeca rugaju takvom djetetu, umjesto da ih učimo da im budu, kao uostalom i svim svojim kolegama, uvijek na pomoć.... I tak dalje.
Dioptrijske cvike o kojima pričate npr., će nositi svaka druga odrasla osoba, ne može se to usporediti sa brojem ljudi koji trebaju rampu ili lift za ulazak na svako povišeno mjesto. Ako veliki broj ljudi ima istu potebu, onda tu više nema ničega što bi se imalo zvati posebnim. Možemo reći da neka grupacije ima neku specifičnu potrebu (npr. glazbenici za alkoholom),ali u tome nema ničeg posebnog.Svaki treći je alkos. Ne zezam se. Dok recimo, moja pokćerka spada u grupaciju ljudi s određenim sindromom čiji broj u odnosu na ljude bez sindroma, kopiram iz nekog medicinskog članka: '...u SAD iznosi do 1/88.000 novorođene djece prosječno 15,5 bolesnika na 1.000.000 stanovnika....', Petnaest sa sindromom na milijun bez sindroma. Jel to posebnije? Meni se čini da jest. I nisam primjetila da je nju ikada baš jako brinulo kako se to kaže i zove, a strašno ju je boljela sva poruga i ostalo ružno što je doživljavala od tada ne tako sofisticiranog društva.
'..............nema potrebe na osnovi potreba ljude dijelit' i diskriminirat...........' :)) pa naravno da ne, ali im na posebne,specifične načine treba pomoći.
09.06.2022. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na trudu i jasnom pojašnjenju. Otprilike sam i mislio da je tako, ali nisam bio siguran. Sebe onako intimno, čak i ne sa zezancijom, čak i s dozom ozbiljnosti, volim smatrati osobom koja je zasigurno negdje unutar spektra autizma, makar i u blagom dijelu spektra. A moja će supruga sigurno to potvrditi. :)
09.06.2022. (23:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I, naravno, jer se ne podrazumijeva pa da napišem, u cijelosti se odričem termina 'posebnih potreba', naročito prema osobama koje misle da je neugodan i da ima smeta. Ako ljudi smatraju da su time diskriminirani, svaka promjena u poželjnijem smjeru je dobrodošla.
Samo nek su ljudi ljudima - ljudi.
.
09.06.2022. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lilianke, ja ne bih rekao da je tu poanta u tome da bi se osobe s invaliditetom mogle ili trebale osjećati diskriminiranima ako ih se naziva osobama s posebnim potrebama, već u tome da osobe s invaliditetom imaju ISTE potrebe kao i ostali, ali im za njihovo zadovoljenje trebaju posebna pomagala, humanoidna ili mehanička. Dakle, same te osobe nemaju neke drugačije potrebe od ostalih ljudi. Da si osoba s invaliditetom, možda bi mogla jasnije osjetiti tu poantu, ne znam, pokušavam shvatiti i mislim da je u tome poanta.
09.06.2022. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lilianke - Zamišljam da sam u prometnoj nesreći ostao bez obje noge i "završio" u invalidskim kolicima. Oko mene ljudi neprestano govore, godinama, desetljećima, kako sam ja osoba s posebnim potrebama. Ne smeta mi to, no trajno se čudim - ta koje su to moje posebne potrebe? Želio bih - eh, samo da mogu - hodati i trčati kao i svi oko mene, no je li to neka posebna potreba u meni? Želio bih da se mogu lako istuširati kao i svi ostali, no kako bi to mogla biti neka posebna potreba? Mick Jagger ima posebne potrebe kad želi da mu se u hotel prije koncerta donese tri stotine i jedna bizarna stvar, to su posebne potrebe, no ako se samo želim normalno i lako istuširati, ili ako želim hodati poput drugih, normalno ući u tramvaj poput drugih, kako bi to mogla biti neka moja posebna potreba? To je poanta, zar ne?
09.06.2022. (23:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@pa nekako mi se čini, Mariano, da sam i ja, ali istovremeno i ti u pravu. Jel je potreba nekom djetetu da s njim asistent povazdan sjedi, i tumači mu gradivo? Je. Jel to posebna potreba, u smislu da je većina druge djece nema? Je. S druge strane, u pravu si, ako to gledamo kao djetetovu potrebu za edukacijom, onda je ta potreba sasvim jednaka potrebi sve ostale djece. Možemo slobodno reći da je to jednostavno općedječja potreba. Ista, svačija.
10.06.2022. (00:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lilianke - Da, stvar je očišta, hoćemo li po ovom pitanju biti subjekt iznutra (osoba s invaliditetom, dijete s teškoćama u razvoju) ili subjekt sastrane (netko tko promatra osobe s invaliditetom ili djecu s teškoćama u razvoju). Ako smo subjekt sastrane, to o čemu govoriš je zdravorazumski opravdano, ti ne govoriš baš ništa pogrešno ili neistinito. No ako smo subjekt iznutra, tada se perspektiva mijenja. Jer iznutra ja kao osoba s invaliditetom ne primjećujem u sebi da imam neke posebne potrebe. Nazivlje je skrojeno za subjekta iznutra i mislim da je to odlično i da tako treba biti. Cijela intencija tzv. novog nazivlja osviještenog dijela čovječanstva, ma o čemu se radilo, ide upravo za tim da se pokuša doživjeti stanje subjekta iznutra. To je, čini mi se, najljepši doseg transpersonalne psihologije. Dakako da ima pretjerivanja ili nesnalaženja, no to je, po meni, nebitno i benigno. To su možda samo prvi, dječji koraci u stvaranju društva po mjeri subjekta iznutra. Zbroj svih subjekata iznutra čini zbiljsko, organsko, interaktivno, uključivo društvo osjetljivo na potrebe drugih, jedno bolje, suosjećajno društvo, dok zbroj svih subjekata sastrane vazda rezultira samo izopačenjima svih vrsta, globalnim zagađenjem, ratovima, potiranjem osnovnih prava čovjeka (među koja spada i slabo prepoznato pravo čovjeka da ne živi u buci, da ne živi u ružnoći, da ne bude prisiljen svuda oko sebe gledati reklame itd.), a zarad hedonizma, komocije i sebičnosti pojedinaca, na koju se sve svodi. Sustav subjekta izvana u konačnici nužno mora kolabirati. Sustav subjekta iznutra jedini je održiv jer polazi od propozicije stavljanja sebe u ulogu drugog. To zahtijeva oprez jer je poput svega drugog potencijalno osjetljivo na izobličenje poante, no ne vidim alternativu.
10.06.2022. (01:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kažeš: '...hoćemo li po ovom pitanju biti subjekt iznutra (osoba s invaliditetom, dijete s teškoćama u razvoju) ili subjekt sastrane (netko tko promatra osobe s invaliditetom ili djecu s teškoćama u razvoju)....' Mislim da čak i kao subjekt iznutra, onaj koji doživljava svoju potrebu osobno, razumije (ili može razumjeti)da je rješenje te njegove, a univerzalne, potrebe - posebno, različito od prosjeka. Čini mi se da je to srž problema, Svijest o potrebi drugačijeg pristupa i najčešće neopozivost tog statusa. Ta spoznaja, mislim da je najteža za 'nositi'....
Glede terminologije, jedino je ispravno da ljudi za sebe traže najblaža, najmanje bolna rješenja. Najljepša, najprikladnija. (No zar je termin 'invalidan' bolji, kad smo već kod toga, pa zar me znači on "netočan', 'bezvrijedan'? Kako je 'osoba s invaliditetom' ljepši izraz?Ja to jednostavno ne shvaćam, po čemu je to bolje? Ispričavam se na inzistiranju, ali kad sve ide kontra svega što znam. Uporno.)
10.06.2022. (01:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lilianke – da, termin „posebne potrebe“ se dugo koristio, isto kao i termini „invalid“ i „invalidan“, mislim, koriste se i dalje, ali su maknuti iz Ustava i Zakona i ne koriste se u službenim aktima. Recimo, termin „invalid“ je i dalje prisutan i u imenima nekih udruga, kao HVIDRE ili Udruge invalida rada.
Terminologija se mijenja kako s vremenom neki pojmovi dobivaju negativnu konotaciju, što opet ne znači da svima stara terminologija smeta ili djeluje diskriminatorno, odnosno da im je toliko bitno mijenjati je. Ali, između ostalog, i promjena terminologije služi kako bi se utjecalo na svijest javnosti, odnosno utjecalo na to kako gledamo osobe s invaliditetom, pa je zato i došlo do promjene terminologije. I nije stvar u ljepoti, odnosno estetici određenog termina, već što taj termin poručuje.
Što se tiče pojma „osoba s invaliditetom“ , kojim se zamijenio i pojam „invalid“, kod tog pojma je naglasak na osobi, na čovjeku, a invaliditet je samo jedna karakteristika tog čovjeka, dok se u terminima „invalid“ ili „invalidna osoba“ invaliditet poistovjećuje s čovjekom, kao on je samo invalid i ništa drugo, ili je najprije invalid, a onda možda i nešto drugo. A tako je i termin „posebne potrebe“ isto odbačen iz već opisanih razloga u postu, a @Mariano je to odlično nadogradio, odnosno dodatno pojasnio.
Mogu jedino u vezi određivanja posebnosti potreba postaviti pitanje koji su kriteriji određivanja te posebnosti ? I tko može i ima pravo određivati koje su potrebe posebne, a koje normalne? Je li kriterij invaliditet, odnosno prisutnost invaliditeta u određenom postotku stanovništva? Koliko malen mora biti taj postotak da bi ta skupina imala posebne potrebe? U RH ima oko 12% osoba s invaliditetom, vrti li se ta posebnost oko te brojke? Ili ako manje od 50% stanovništva ima invaliditet onda oni imaju posebne potrebe u odnosu na većinu koja ima normalne potrebe? A ako kojim slučajem više od 50% stanovništva stekne neki invaliditet hoće li onda oni u manjini koji nemaju invaliditet imati posebne potrebe jer su u manjini ili će te posebne potrebe i dalje biti privilegija samo osoba s invaliditetom, odnosno posebne potrebe onda nemaju veze s postotkom stanovništva s invaliditetom već samo sa zdravstvenim stanjem, odnosno samo s prisutnošću invaliditeta?
Hoću reći da je pojam potreba vrlo širok, pa zašto ne bi npr. proširili posebnost potreba na sve ljude koji su bolesni, akutno ili kronično, a nemaju utvrđen invaliditet (stanje trajnog, nepovratnog oštećenja), a opet tijekom te svoje bolesti ne mogu sami zadovoljavati neke osnovne životne potrebe poput hranjenja ili higijene, pa da i oni budu u toj svojoj situaciji osobe s posebnim potrebama. Ili to možda nisu nikakve posebne potrebe, nego normalne kao u svih ljudi? Moj zaključak je da nisu, odnosno da nema posebnih potreba, a ako ih ima, imamo ih svi, svatko svoje. I nemaš se zašto ispričavati. :)
@Mariano – da, to je poanta.
10.06.2022. (08:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bože kakvim se ljudi pizdarijama bave umjesto da se uhvate u koštac sa stvarnim problemima koje imaju raznorazne skupine koje trebaju našu zaštitu i posebnu pažnju, ali to je uobičajeno u toj nevladinoj industriji, koja je nerijetko dio a ponekad i ishodište problema.
10.06.2022. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Fresh... nisu to nikakve pizdarije, to je moj život od djetinjstva..ali umorna sam od objašnjavanja...kažu u nas stari ljudi "sit gladnom ne vjeruje"... biće da je tako
10.06.2022. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Fresh - Tako je, sve su to pizdarije i kurčarije, zato je tu vladina industrija da se hvata u koštac sa stvarnim problemima i pruža zaštitu i posebnu pažnju raznoraznim skupinama koje trebaju zaštitu i posebnu pažnju.
10.06.2022. (20:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eto kad se riješi materijalni status invalida i kad im se pruži sva potrebna pomoć, u vidu rehabilitatora i ostalih, ja ću se prvi popeti na barikadu i inzistirat na ispravnom nazivlju, u meduvremenu dok majke djece s posebnim potrebama, imaju dvije tisuće kuna naknade, i dok je većini nedostupan logoped bavit se trivijalnostima je trivijalnost, inače vladina industrija radi onoliko koliko nevladina od nje traži, jer drugog sugovornika nemaju, a svjedoci smo da ne radi baš previše, osim što se bavi glupostima i samima sobom.
11.06.2022. (08:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Fresh – ti bi i četvrti odgovor, baš tražiš posebnu pažnju ;). Kad netko ne uvaži molbu odeđene skupine da ih se ne zove invalidima ili nekakvim vanzemaljcima s posebnim potrebama, što to govori o njemu? Da se ne bavi s trivijalnostima s izgovorom da ima puno većih problema? Da, ima jako puno problema koje vladajuća industrija sustavno ne rješava jer se uistinu bavi glupostima i sama sa sobom. Inače, vladajuća industrija ni približno ne daje onoliko koliko nevladina industrija od nje traži.
A ne traži njeno, nego svoje. To je novac hrvatskih i europskih poreznih obveznika koji vladajuća industrija na kapaljku daje za one kojima je pomoć stvarno potrebna, dok za svoje posebno potrebite stranačke uhljebe daje puno više, zato imamo to što imamo. Imamo tako npr. niske naknade za roditelje njegovatelje (fiksno 4000 kn), pomoćnike u nastavi (oko 3000 kn, ovisi o satnici) i osobne asistente (fiksno 2000 kn, koja se nije povećala od 2006. godine). I onda se čude kad nitko neće raditi posao osobnog asistenta.
A znaš tko je dio nevladine industrije? Pa upravo osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji koje se udružuju kako bi se borili za svoja prava, a bore se desetljećima da ostvare inkluziju i izjednačavanje mogućnosti, dostojanstven život u kojem neće biti građani drugog reda.
Godinama npr. traže da se donese zakon o osobnoj asistenciji kako bi se ta usluga provodila sustavno, a ne projektno, i da osobni asistenti imaju odgovarajuću plaću, a vladajuća industrija stalno obećava da će donijet zakon iduće godine i tako godinu za godinom. I opet vele, bit će iduće godine, u izradi je. A, dobro, vidjet ćemo.
Puno se toga promijenilo unazad nekoliko desetljeća, na bolje, ali puno više toga je još ostalo za riješiti. A sve te usluge koje su nužne za život osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, poput osobne asistencije, pomoći u nastavi i prilagođenog prijevoza, pruža nevladina industrija koja za provođenje tih usluga dobiva puno manje od onoga što traži, odnosno od onoga što je stvarno potrebno, naročito u ruralnim područjima gdje tih usluga gotovo i nema.
Mi koji se s tim bavimo na barikadama smo stalno i borimo se koliko možemo da ostvarimo svoje ciljeve, a ovo nazivlje je samo jedan mali dio paketa te borbe, i za nas nije trivijalan, kao ni sve ostalo.
11.06.2022. (14:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni
obzirom na posao s osobama S posebnim potrebama pohvaljujem ovaj tekst a sebi želim punooooooooooo strpljenja, osmijeha i dobre volje
( glede & unatoč svega na relaciji kuća posao )
09.06.2022. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Imam dva pitanja. Prvo, kako se dijete s teškoćama u razvoju (npr. ako ima određeni stupanj mentalne retardacije ili autizam) naziva kad odraste? Je li i to obuhvaćemo pojmom osobe s invaliditetom? Drugo pitanje, da li se zajedničkim pojmom djeteta s teškoćama u razvoju nazivaju i djeca s fizičkim i djeca s mentalnim teškoćama u razvoju, tj. da li su obuhvaćena samo tim jednim, objedinjujućim nazivom ili postoje diferencirajući nazivi za te dvije kategorije? Pozdrav oboma!
09.06.2022. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga i Mario
@Annabonni – hvala na pohvali :). A kakav je to posao s osobama s posebnim potrebama? :)
@Mariano – pojmovi osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju su opći i označavaju sve vrste oštećenja, i mentalnih i tjelesnih, kao i kombinaciju više oštećenja (kao što je i pojam djeca s posebnim potrebama i osobe s posebnim potrebama bio opći naziv za sve). Dakle, bez obzira na vrste oštećenja za svu djecu se koristi naziv djeca s teškoćama u razvoju, a kada odrastu opći naziv za sve je osobe s invaliditetom. Specifičniji naziv za osobe s mentalnim oštećenjima je osobe s intelektualnim teškoćama. Može se naravno i diferencirati pa reći dijete s intelektualnim teškoćama ili dijete s tjelesnim invaliditetom, ali se kao opći naziv koristi dijete s teškoćama u razvoju.Tu su još i specifični nazivi za druge vrste invaliditeta poput slijepi i slabovidni, gluhi i nagluhi (naziv gluhonijemi je isto odbačen jer gluhi ljudi nisu nijemi, mogu komunicirati), gluhoslijepi, osobe s tjelesnim invaliditetom. A ako se traži naziv za specifično stanje ili bolest pojedinca onda se navodi naziv tog specifičnog stanja, dijete ili osoba oboljela od multipleskleroze, dijete ili osoba s Down sindromom, dijete ili osoba s autizmom, dijete ili osoba s paraplegijom ili tetraplegijom, dijete ili osoba oboljela od spinalne mišićne atrofije itd. Pozdrav i tebi :).
09.06.2022. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Cijeli život , do sada eto, smo koristili termin 'posebne potrebe', odnosno 'osoba s posebnim potrebama', i da budem iskrena, nisam nikada mislila da bi to nekoga moglo uvrijediti ili zvučati problematično. Čak dapače, činio mi se to prilično diskretan, sve uključujući naziv, u kojem nisi direktno odavao medicinsko stanje osobe i čuvao si joj na taj način dionjezine privatnosti.
Diskriminacija koju spominjete, to je nešto drugo. Diskriminaciju sam , prema takvim osobama, svjedočila pri brojnim grozomornim ponašanjima djece i odraslih, i po meni je to sasvim druga priča, Nimalo vezana na sam termi, na sam naziv. Nikad nisam ni pomislila da bi sam taj termin bio diskriminatoran.
Zapravo mi je čudesan ovaj vaš razgovor, da budem sasvim iskrena.
Riskiram da se netko i tu, na ovom blogu, nafuri na mene, ali, eto, jednostavno ću ispisati:
posebna potreba označava baš to - posebnu potrebu.
Što manji broj ljudi ima tu neku potrebu, nužnu za normalno funkcioniranje u životu, to je ta potreba posebnija i termin opravdan u cijelosti.
Primjerice, ako u našoj maloj osnovnoj školi (npr), po dva razreda svake generacije , zbrojimo sve klince sveukupno, i od njih dvoje ili četvero, ima asistenta u nastavi (osobu koja sjedi cijeli dan uz njih, svaki dan, i pomaže im u praćenju nastave i savladavanju zadataka), onda svakako možemo reći da je to jedna posebna potreba te djece; Jer onih cca. 35x2x8 minus tih četvero = 556 djece je bez ikakve potrebe da netko sjedi povazdan s njima da uspiju pohvatati sadržaj školskoga dana.
Diskriminiramo li tih četvero djece, ako konstatiramo na glas da oni imaju posebnu potrebu koju velika većina djece nema? Ja ne mislim da da. Diskriminiramo ih, na primjer, AKO ZNAMO da imaju posebnu potebu, a ne učinimo ništa da im pomognemo tu potrebu riješiti, zadovoljiti, pomoći im vezano uz nju, ako ih silimo da se ponašaju kao da takva potreba ne postoji. Ako pustimo da se naša djeca rugaju takvom djetetu, umjesto da ih učimo da im budu, kao uostalom i svim svojim kolegama, uvijek na pomoć....
I tak dalje.
Dioptrijske cvike o kojima pričate npr., će nositi svaka druga odrasla osoba, ne može se to usporediti sa brojem ljudi koji trebaju rampu ili lift za ulazak na svako povišeno mjesto.
Ako veliki broj ljudi ima istu potebu, onda tu više nema ničega što bi se imalo zvati posebnim. Možemo reći da neka grupacije ima neku specifičnu potrebu (npr. glazbenici za alkoholom),ali u tome nema ničeg posebnog.Svaki treći je alkos. Ne zezam se. Dok recimo, moja pokćerka spada u grupaciju ljudi s određenim sindromom čiji broj u odnosu na ljude bez sindroma, kopiram iz nekog medicinskog članka: '...u SAD iznosi
do 1/88.000 novorođene djece prosječno 15,5
bolesnika na 1.000.000 stanovnika....', Petnaest sa sindromom na milijun bez sindroma. Jel to posebnije? Meni se čini da jest.
I nisam primjetila da je nju ikada baš jako brinulo kako se to kaže i zove, a strašno ju je boljela sva poruga i ostalo ružno što je doživljavala od tada ne tako sofisticiranog društva.
'..............nema potrebe na osnovi potreba ljude dijelit' i diskriminirat...........' :))
pa naravno da ne, ali im na posebne,specifične načine treba pomoći.
09.06.2022. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Hvala na trudu i jasnom pojašnjenju. Otprilike sam i mislio da je tako, ali nisam bio siguran. Sebe onako intimno, čak i ne sa zezancijom, čak i s dozom ozbiljnosti, volim smatrati osobom koja je zasigurno negdje unutar spektra autizma, makar i u blagom dijelu spektra. A moja će supruga sigurno to potvrditi. :)
09.06.2022. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
I, naravno, jer se ne podrazumijeva pa da napišem, u cijelosti se odričem termina 'posebnih potreba', naročito prema osobama koje misle da je neugodan i da ima smeta. Ako ljudi smatraju da su time diskriminirani, svaka promjena u poželjnijem smjeru je dobrodošla.
Samo nek su ljudi ljudima - ljudi.
.
09.06.2022. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@Lilianke, ja ne bih rekao da je tu poanta u tome da bi se osobe s invaliditetom mogle ili trebale osjećati diskriminiranima ako ih se naziva osobama s posebnim potrebama, već u tome da osobe s invaliditetom imaju ISTE potrebe kao i ostali, ali im za njihovo zadovoljenje trebaju posebna pomagala, humanoidna ili mehanička. Dakle, same te osobe nemaju neke drugačije potrebe od ostalih ljudi. Da si osoba s invaliditetom, možda bi mogla jasnije osjetiti tu poantu, ne znam, pokušavam shvatiti i mislim da je u tome poanta.
09.06.2022. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@Lilianke - Zamišljam da sam u prometnoj nesreći ostao bez obje noge i "završio" u invalidskim kolicima. Oko mene ljudi neprestano govore, godinama, desetljećima, kako sam ja osoba s posebnim potrebama. Ne smeta mi to, no trajno se čudim - ta koje su to moje posebne potrebe? Želio bih - eh, samo da mogu - hodati i trčati kao i svi oko mene, no je li to neka posebna potreba u meni? Želio bih da se mogu lako istuširati kao i svi ostali, no kako bi to mogla biti neka posebna potreba? Mick Jagger ima posebne potrebe kad želi da mu se u hotel prije koncerta donese tri stotine i jedna bizarna stvar, to su posebne potrebe, no ako se samo želim normalno i lako istuširati, ili ako želim hodati poput drugih, normalno ući u tramvaj poput drugih, kako bi to mogla biti neka moja posebna potreba? To je poanta, zar ne?
09.06.2022. (23:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@pa nekako mi se čini, Mariano, da sam i ja, ali istovremeno i ti u pravu. Jel je potreba nekom djetetu da s njim asistent povazdan sjedi, i tumači mu gradivo? Je. Jel to posebna potreba, u smislu da je većina druge djece nema? Je. S druge strane, u pravu si, ako to gledamo kao djetetovu potrebu za edukacijom, onda je ta potreba sasvim jednaka potrebi sve ostale djece. Možemo slobodno reći da je to jednostavno općedječja potreba. Ista, svačija.
10.06.2022. (00:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@Lilianke - Da, stvar je očišta, hoćemo li po ovom pitanju biti subjekt iznutra (osoba s invaliditetom, dijete s teškoćama u razvoju) ili subjekt sastrane (netko tko promatra osobe s invaliditetom ili djecu s teškoćama u razvoju). Ako smo subjekt sastrane, to o čemu govoriš je zdravorazumski opravdano, ti ne govoriš baš ništa pogrešno ili neistinito. No ako smo subjekt iznutra, tada se perspektiva mijenja. Jer iznutra ja kao osoba s invaliditetom ne primjećujem u sebi da imam neke posebne potrebe. Nazivlje je skrojeno za subjekta iznutra i mislim da je to odlično i da tako treba biti. Cijela intencija tzv. novog nazivlja osviještenog dijela čovječanstva, ma o čemu se radilo, ide upravo za tim da se pokuša doživjeti stanje subjekta iznutra. To je, čini mi se, najljepši doseg transpersonalne psihologije. Dakako da ima pretjerivanja ili nesnalaženja, no to je, po meni, nebitno i benigno. To su možda samo prvi, dječji koraci u stvaranju društva po mjeri subjekta iznutra. Zbroj svih subjekata iznutra čini zbiljsko, organsko, interaktivno, uključivo društvo osjetljivo na potrebe drugih, jedno bolje, suosjećajno društvo, dok zbroj svih subjekata sastrane vazda rezultira samo izopačenjima svih vrsta, globalnim zagađenjem, ratovima, potiranjem osnovnih prava čovjeka (među koja spada i slabo prepoznato pravo čovjeka da ne živi u buci, da ne živi u ružnoći, da ne bude prisiljen svuda oko sebe gledati reklame itd.), a zarad hedonizma, komocije i sebičnosti pojedinaca, na koju se sve svodi. Sustav subjekta izvana u konačnici nužno mora kolabirati. Sustav subjekta iznutra jedini je održiv jer polazi od propozicije stavljanja sebe u ulogu drugog. To zahtijeva oprez jer je poput svega drugog potencijalno osjetljivo na izobličenje poante, no ne vidim alternativu.
10.06.2022. (01:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano, da, lijepo si rekao.
Kažeš:
'...hoćemo li po ovom pitanju biti subjekt iznutra (osoba s invaliditetom, dijete s teškoćama u razvoju) ili subjekt sastrane (netko tko promatra osobe s invaliditetom ili djecu s teškoćama u razvoju)....'
Mislim da čak i kao subjekt iznutra, onaj koji doživljava svoju potrebu osobno, razumije (ili može razumjeti)da je rješenje te njegove, a univerzalne, potrebe - posebno, različito od prosjeka.
Čini mi se da je to srž problema,
Svijest o potrebi drugačijeg pristupa i najčešće neopozivost tog statusa.
Ta spoznaja, mislim da je najteža za 'nositi'....
Glede terminologije, jedino je ispravno da ljudi za sebe traže najblaža, najmanje bolna rješenja. Najljepša, najprikladnija. (No zar je termin 'invalidan' bolji, kad smo već kod toga, pa zar me znači on "netočan', 'bezvrijedan'? Kako je 'osoba s invaliditetom' ljepši izraz?Ja to jednostavno ne shvaćam, po čemu je to bolje? Ispričavam se na inzistiranju, ali kad sve ide kontra svega što znam. Uporno.)
10.06.2022. (01:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Vidim da griješim, invalidan, lat. nemoćan, slab...
10.06.2022. (02:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Ispričavam se vlasnicima bloga za bilo koju grubu ili pogrešno.izrečenu misao, i želim laku noć.
10.06.2022. (02:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga i Mario
@Lilianke – da, termin „posebne potrebe“ se dugo koristio, isto kao i termini „invalid“ i „invalidan“, mislim, koriste se i dalje, ali su maknuti iz Ustava i Zakona i ne koriste se u službenim aktima. Recimo, termin „invalid“ je i dalje prisutan i u imenima nekih udruga, kao HVIDRE ili Udruge invalida rada.
Terminologija se mijenja kako s vremenom neki pojmovi dobivaju negativnu konotaciju, što opet ne znači da svima stara terminologija smeta ili djeluje diskriminatorno, odnosno da im je toliko bitno mijenjati je. Ali, između ostalog, i promjena terminologije služi kako bi se utjecalo na svijest javnosti, odnosno utjecalo na to kako gledamo osobe s invaliditetom, pa je zato i došlo do promjene terminologije. I nije stvar u ljepoti, odnosno estetici određenog termina, već što taj termin poručuje.
Što se tiče pojma „osoba s invaliditetom“ , kojim se zamijenio i pojam „invalid“, kod tog pojma je naglasak na osobi, na čovjeku, a invaliditet je samo jedna karakteristika tog čovjeka, dok se u terminima „invalid“ ili „invalidna osoba“ invaliditet poistovjećuje s čovjekom, kao on je samo invalid i ništa drugo, ili je najprije invalid, a onda možda i nešto drugo. A tako je i termin „posebne potrebe“ isto odbačen iz već opisanih razloga u postu, a @Mariano je to odlično nadogradio, odnosno dodatno pojasnio.
Mogu jedino u vezi određivanja posebnosti potreba postaviti pitanje koji su kriteriji određivanja te posebnosti ? I tko može i ima pravo određivati koje su potrebe posebne, a koje normalne? Je li kriterij invaliditet, odnosno prisutnost invaliditeta u određenom postotku stanovništva? Koliko malen mora biti taj postotak da bi ta skupina imala posebne potrebe? U RH ima oko 12% osoba s invaliditetom, vrti li se ta posebnost oko te brojke? Ili ako manje od 50% stanovništva ima invaliditet onda oni imaju posebne potrebe u odnosu na većinu koja ima normalne potrebe? A ako kojim slučajem više od 50% stanovništva stekne neki invaliditet hoće li onda oni u manjini koji nemaju invaliditet imati posebne potrebe jer su u manjini ili će te posebne potrebe i dalje biti privilegija samo osoba s invaliditetom, odnosno posebne potrebe onda nemaju veze s postotkom stanovništva s invaliditetom već samo sa zdravstvenim stanjem, odnosno samo s prisutnošću invaliditeta?
Hoću reći da je pojam potreba vrlo širok, pa zašto ne bi npr. proširili posebnost potreba na sve ljude koji su bolesni, akutno ili kronično, a nemaju utvrđen invaliditet (stanje trajnog, nepovratnog oštećenja), a opet tijekom te svoje bolesti ne mogu sami zadovoljavati neke osnovne životne potrebe poput hranjenja ili higijene, pa da i oni budu u toj svojoj situaciji osobe s posebnim potrebama. Ili to možda nisu nikakve posebne potrebe, nego normalne kao u svih ljudi? Moj zaključak je da nisu, odnosno da nema posebnih potreba, a ako ih ima, imamo ih svi, svatko svoje. I nemaš se zašto ispričavati. :)
@Mariano – da, to je poanta.
10.06.2022. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Kako se računa potreba za hmeljnim okusima? Pod posebne ili univerzalno ljudske potrebe?
10.06.2022. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga i Mario
@jelen - univerzalno posebne :)
10.06.2022. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Odličan post...
10.06.2022. (17:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Bože kakvim se ljudi pizdarijama bave umjesto da se uhvate u koštac sa stvarnim problemima koje imaju raznorazne skupine koje trebaju našu zaštitu i posebnu pažnju, ali to je uobičajeno u toj nevladinoj industriji, koja je nerijetko dio a ponekad i ishodište problema.
10.06.2022. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga i Mario
@Fresh... nisu to nikakve pizdarije, to je moj život od djetinjstva..ali umorna sam od objašnjavanja...kažu u nas stari ljudi "sit gladnom ne vjeruje"... biće da je tako
10.06.2022. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga i Mario
@meca - Hvala
@Fresh - Tako je, sve su to pizdarije i kurčarije, zato je tu vladina industrija da se hvata u koštac sa stvarnim problemima i pruža zaštitu i posebnu pažnju raznoraznim skupinama koje trebaju zaštitu i posebnu pažnju.
10.06.2022. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga i Mario
Eto @fresh dobio si posebnu pažnju, dvostruki odgovor, trostruki dapače ;)
10.06.2022. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Eto kad se riješi materijalni status invalida i kad im se pruži sva potrebna pomoć, u vidu rehabilitatora i ostalih, ja ću se prvi popeti na barikadu i inzistirat na ispravnom nazivlju, u meduvremenu dok majke djece s posebnim potrebama, imaju dvije tisuće kuna naknade, i dok je većini nedostupan logoped bavit se trivijalnostima je trivijalnost, inače vladina industrija radi onoliko koliko nevladina od nje traži, jer drugog sugovornika nemaju, a svjedoci smo da ne radi baš previše, osim što se bavi glupostima i samima sobom.
11.06.2022. (08:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga i Mario
@Fresh – ti bi i četvrti odgovor, baš tražiš posebnu pažnju ;). Kad netko ne uvaži molbu odeđene skupine da ih se ne zove invalidima ili nekakvim vanzemaljcima s posebnim potrebama, što to govori o njemu? Da se ne bavi s trivijalnostima s izgovorom da ima puno većih problema? Da, ima jako puno problema koje vladajuća industrija sustavno ne rješava jer se uistinu bavi glupostima i sama sa sobom. Inače, vladajuća industrija ni približno ne daje onoliko koliko nevladina industrija od nje traži.
A ne traži njeno, nego svoje. To je novac hrvatskih i europskih poreznih obveznika koji vladajuća industrija na kapaljku daje za one kojima je pomoć stvarno potrebna, dok za svoje posebno potrebite stranačke uhljebe daje puno više, zato imamo to što imamo. Imamo tako npr. niske naknade za roditelje njegovatelje (fiksno 4000 kn), pomoćnike u nastavi (oko 3000 kn, ovisi o satnici) i osobne asistente (fiksno 2000 kn, koja se nije povećala od 2006. godine). I onda se čude kad nitko neće raditi posao osobnog asistenta.
A znaš tko je dio nevladine industrije? Pa upravo osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji koje se udružuju kako bi se borili za svoja prava, a bore se desetljećima da ostvare inkluziju i izjednačavanje mogućnosti, dostojanstven život u kojem neće biti građani drugog reda.
Godinama npr. traže da se donese zakon o osobnoj asistenciji kako bi se ta usluga provodila sustavno, a ne projektno, i da osobni asistenti imaju odgovarajuću plaću, a vladajuća industrija stalno obećava da će donijet zakon iduće godine i tako godinu za godinom. I opet vele, bit će iduće godine, u izradi je. A, dobro, vidjet ćemo.
Puno se toga promijenilo unazad nekoliko desetljeća, na bolje, ali puno više toga je još ostalo za riješiti. A sve te usluge koje su nužne za život osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, poput osobne asistencije, pomoći u nastavi i prilagođenog prijevoza, pruža nevladina industrija koja za provođenje tih usluga dobiva puno manje od onoga što traži, odnosno od onoga što je stvarno potrebno, naročito u ruralnim područjima gdje tih usluga gotovo i nema.
Mi koji se s tim bavimo na barikadama smo stalno i borimo se koliko možemo da ostvarimo svoje ciljeve, a ovo nazivlje je samo jedan mali dio paketa te borbe, i za nas nije trivijalan, kao ni sve ostalo.
11.06.2022. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...