@litterula; upravo sam o tome danas razmišljala,... -naime u dva navrata, u vrlo kratkom vremenu, kada mi je bila posebna frka i poseban strah, imala sam Poruku da nisam sama, prvi puta su dječaci došli pred mene i zapjevali Salve Regina, a drugi puta sam upalila radio, isto u velikom distresu i samo se začuo Angelus (Anđeo gospodnji navijestio Mariji.....)-
Danas, dakle, sam baš razmišljala o jedno posebno neugodnoj temi, koja mi se stalno vraća, vezanoj uz smrt muža i moje duboko unutarnje pitanje kako prihvatiti tjelesnu smrt, smrt tijela koje si volio i koje je voljelo tebe (itd, , da ne idem u mračne detalje), kako to prihvatiti?, kako doći u stanje prihvaćanja tako jedne mučne, mučne misli?
Upalim radio i zapjeva ova pjesma.
Mislim si, okej, vidim da me čuješ, ali kako zaista ne izreći, nego osjetiti u srcu taj 'let it be'? Kako?
27.06.2021. (20:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@izgubljena, ma znam, znam, oprosti! Cijenim tvoju vječno dobru volju i blagost u izrazu. Meni nedostaje blagosti, barem mi se tako čini u posljednje vrijeme. Nisam baš najbolje društvo, pa uglavnom gasim mogućnost komentiranja........svejedno, uglavnom skoro uvijek se bar negdje, bar na nekom od preostala dva bloga, ipak može komentirati. nisam skroz nedostupna. :-***
27.06.2021. (20:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moje iskustvo nakon gubitka bake: mislila sma da ću umrijeti od tuge, ali onda sam se sjetila nečega: baka nikada ne bi htjela da sam tužna i nesretna! Nikada! To me osvjestilo! Ovo sa znakovima pored puta - fascinantno! Vjerujem u to! Ovu pjesmu, općenito Beatlese - jako volim! Pusa!
27.06.2021. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@luki2, ne bi htjeli naši bližnji da patimo, naravno da ne bi. Pa tko normalan bi ........ ali ipak, slike umiranja i smrti, situacija koje su se odvijale, to je nešto što možeš potisnut ili vrtiti u glavi, no svejedno i uzalud; ako potiskuješ -iskače nenadano samo od sebe, ako vrtiš u glavi bez potiskivanja, ne gubi intenzitet ni mučnost. Ne znam...................ne blijedi, ne odlazi s vremenom..................ništa
28.06.2021. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
Neka mi bude po riječi Tvojoj, tako reče buduća Majka Božja Marija.
27.06.2021. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
lijepo te pozdravljam... htjela sam te i ostalih dana posjetiti, ali me izbacivalo sa stranice.
27.06.2021. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@litterula;
upravo sam o tome danas razmišljala,...
-naime u dva navrata, u vrlo kratkom vremenu, kada mi je bila posebna frka i poseban strah, imala sam Poruku da nisam sama, prvi puta su dječaci došli pred mene i zapjevali Salve Regina, a drugi puta sam upalila radio, isto u velikom distresu i samo se začuo Angelus (Anđeo gospodnji navijestio Mariji.....)-
Danas, dakle, sam baš razmišljala o jedno posebno neugodnoj temi, koja mi se stalno vraća, vezanoj uz smrt muža i moje duboko unutarnje pitanje kako prihvatiti tjelesnu smrt, smrt tijela koje si volio i koje je voljelo tebe (itd, , da ne idem u mračne detalje), kako to prihvatiti?, kako doći u stanje prihvaćanja tako jedne mučne, mučne misli?
Upalim radio i zapjeva ova pjesma.
Mislim si, okej, vidim da me čuješ, ali kako zaista ne izreći, nego osjetiti u srcu taj 'let it be'? Kako?
27.06.2021. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@izgubljena, ma znam, znam, oprosti! Cijenim tvoju vječno dobru volju i blagost u izrazu. Meni nedostaje blagosti, barem mi se tako čini u posljednje vrijeme. Nisam baš najbolje društvo, pa uglavnom gasim mogućnost komentiranja........svejedno, uglavnom skoro uvijek se bar negdje, bar na nekom od preostala dva bloga, ipak može komentirati. nisam skroz nedostupna. :-***
27.06.2021. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Moje iskustvo nakon gubitka bake: mislila sma da ću umrijeti od tuge, ali onda sam se sjetila nečega: baka nikada ne bi htjela da sam tužna i nesretna! Nikada! To me osvjestilo! Ovo sa znakovima pored puta - fascinantno! Vjerujem u to! Ovu pjesmu, općenito Beatlese - jako volim! Pusa!
27.06.2021. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@luki2, ne bi htjeli naši bližnji da patimo, naravno da ne bi. Pa tko normalan bi ........ ali ipak, slike umiranja i smrti, situacija koje su se odvijale, to je nešto što možeš potisnut ili vrtiti u glavi,
no svejedno i uzalud;
ako potiskuješ -iskače nenadano samo od sebe, ako vrtiš u glavi bez potiskivanja, ne gubi intenzitet ni mučnost. Ne znam...................ne blijedi, ne odlazi s vremenom..................ništa
28.06.2021. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...