Komentari

psycho-blondie.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Blondie Psycho

    .

    avatar

    05.02.2021. (22:05)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    10 godina otkad mi je postavljena dijagnoza teske povratne depresije i shizotipnog. U tih 10 godina borila sam se...
    Rekla bih ti da stvari postanu lakse. Ne postanu.
    Ali mogu ti reci da steknes odredjeno iskustvo.

    avatar

    05.02.2021. (22:15)    -   -   -   -  

  • Litterula

    Samo hrabro, pisanje može pomoći. I možda još neki kreativan hobi.

    avatar

    05.02.2021. (22:20)    -   -   -   -  

  • Blondie Psycho

    Meni je prije 4 godine nakon dogo vremena patnje (misleći da je sve vezano za neke životne tragedije) dijagnozna anksiozno depresivni poremećaj. Dugo se nije pojavljivala, jer sam radila sve da se ne vrati, do prije nekoliko dana kada sam nakon nekih kardinalnih sumanutih nepotrebnih pogrešaka shvatila da se jedan oblik vratio... Pisanje mi pomaže, kada se natjeram. Olakša, al zanimljivo je to što kada se vratim u "normalu" nemam snage pročtati to što sam napisala. Smatram da je to iskustvo bitno, kako bi se moglo pravovremeno reagirati iako je to jako, jako teško.... Svu podršku ti šaljem

    avatar

    05.02.2021. (22:24)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    Ono sto vjerojatno znas jest da uz terapiju mozes voditi normalan zivot. Zavrsila faks. Zaposlila se. Udala. Rodila.
    Ne moras zivjeti dupli skriven zivot u kojem patis.
    I ne moras nositi usiljeni osmijeh. Smij se od srca kad se tako osjecas.
    Ja sam se na neko vrijeme skinula s terapije da rodim svoju kcer. Dio trudnoce mi je bio pakao. Sad jos nosim posljedice.
    Pogledam onda svoju malecku i znam da je vrijedila toga.

    avatar

    05.02.2021. (22:39)    -   -   -   -  

  • Blondie Psycho

    Drago mi je što si uspijela posložiti svoj život uz sve nedaće :) Bila sam neko vrijeme na terapiji i skinula se jer mi je bilo dobro... nekada bi mi se neke sitne fazice događale, al ništa ne rješivo što nisam sama mogla rješiti. Uz pomoć terapije sam i uspila završiti jedan dio faxa koji sam baš zbog bolesti odužila, a da nisam bila svjesna. Trenutno sam u fazi gdje pokušavam saznati što je zapravo moj problem i što su trigeri... Bitno mi je da sam svjesna da ova faza nije trajno stanje i da će proći samo što mi je zao što sam kasno je primjetila.... to pisem u sljedećem tekstu jer me sad uvatio dar pisanja i odma mi je lakse.

    avatar

    05.02.2021. (23:43)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Želim ti svu sreću.

    avatar

    06.02.2021. (01:33)    -   -   -   -  

  • Flekserica

    Moja mama je patila od depresije. Zbog odnosa okoline prema tome, a posebno njene obitelji, prekinula sam sve odnose sa njima i nisam im otišla niti na sprovode kad su umrli od raka ili srca, na primjer. Jer njihovi rakovi i njihovi pejsmejkeri su bili teme o kojima se moglo pričati a moja mater je za njih bila "luda" ili "lijena" i njoj nije trebala pomoć, koju su moji starci pružali svim njima bolesnima od rakova, angina pektoris i problema sa prostatom. Depresija je rak duše, za moje pojmove najteža bolest, unutarnja paraliza nevidljiva na van. No eto, i ova pandemija i način na koji se borimo protiv virusa opet stavljaj u prvi plan isključivo fizičko zdravlje a zanemaruje posljedice za sve psihički oboljele i one kod kojih će se takve bolesti razviti kao posljedica socijalne izolacije, egzistencijalnih strahova i svih mogućih ograničenja u svakodnevnom životu. A ni na ovom blog servisu nije puno bolje, štoviše otvoreno se huška protiv svih onih kojima ova pandemija teško pada i etiketira ih se kao sebične, neempatične i nerazumne. A kad se netko ubije isti ti huškači i njihova svita će prvi lamentirati o potrebi pomoći psihički oboljelima i nitko im neće smjeti ni spomenuti kako su možda baš oni tu osobu gurnuli preko ruba. Drž se.

    avatar

    06.02.2021. (11:15)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...