Komentari

mikitarije.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • Mikitarije

    Zaista sam htjela o nečemu sasvim drugom pisati, ali opet me odvuklo.

    avatar

    12.10.2020. (19:12)    -   -   -   -  

  • Mikitarije

    Ne znam gdje, pa ću upitati ovdje i nadam se da će netko znati odgovor na pitanje gdje je nestala modrinaneba? Ne želim povećati broj komentara, ali kao da je blog modrinaneba izbirsan, a zaista mi je prešlo u ugodnu naviku pogledati što ima novoga (kao što i neke od vas redovito posjećujem i čitam).

    avatar

    12.10.2020. (19:50)    -   -   -   -  

  • Anabonni

    o kestenima ću, ne želim o modrini....

    pred mojom školom je aleja kestena bila, prozori ogromni, kiša pljušti, kesteni padaju....U razredu mrtvilo zbog vremena i na trenutak, sve glave okrenute stablima,,,,,,i moja takodjer...

    avatar

    12.10.2020. (20:09)    -   -   -   -  

  • Mikitarije

    @AnaBonni - pred mojom školom bile su breze, a prozori također baš veliki... nema više ni tih breza. Umjesto njih je neko moderno, kažu urbanije drveće koje ne izaziva alergiju (ne sjećam se da je itko ikad u osam godina mog osnovnoškolskog obrazovanja bio alergičan i na šta, a kamoli na breze).

    avatar

    12.10.2020. (20:19)    -   -   -   -  

  • karenjina

    Lijepo si ovo napisala. Ja se isto tako osjećam kao ti kad padnu prvi snjegovi. A jesen je nešto posebno. S prvim kišama je neka ljepljiva tuga koje se ne mogu otarasiti a kasnije kad poprimi svoju pravu boju(ili boje) postaje sve ponositija i manje tužnija. Kao da se izbori za svoje pravo ime Jesen i priprema put za zimu pa nekako postaje veličanstvena.
    Lp

    avatar

    13.10.2020. (04:27)    -   -   -   -  

  • Violenta

    Moja Rijeka je, kažu, europska prijestolnica kiše, a ne kulture
    otela je titulu čak i legendarnom Londonu;
    kiše napretek, prodavači kišobrana veselo trljaju ruke, dok se Korzom provlači miris pečenih kestena...čarolija jeseni, koja nas svih nekako pretvori u privremene introverte
    (dok ne zapuše čuvena bura, koja pročisti sve pred sobom i za sobom).

    avatar

    13.10.2020. (08:13)    -   -   -   -  

  • Mikitarije

    @karenjina 00 Dobro si rekla - ljepljiva tuga koja, bar u mom slučaju, ne traje dugo pa mi je nekako dobro došla i uvijek ju očekujem u ovo doba godine. Htjela sam napisati pjesmu, a ono opet ispao tekst. Ne ide mi pisanje pjesama (osim kratkih koje se samo pojave i zažive) i mislim da bih se s tim trebala pomiriti. Tvoje su pjesme, kao i još nekih koje tu na blogu čitam, divne.

    @Violenta Moj je gradić daleko od takve titule. Nalazi se usred Slavonije, a ljeti zemlja popuca od suše. Ove su godine poljoprivrednici sijali u prašinu, a ne u zemlju. Nasreću pa je ova kiša stigla do nas. (nije uvijek tako bilo - ljetni pljuskovi su do prije desetak godina bili česti, a nisu donosili tuču, tek osvježenje, kišu i malo grmljavine). Prije sam željela da je privremena, međutim introvertnost je sa mnom oduvijek i čini se da će biti zauvijek. Sad više i ne znam kako bih drugačije.

    avatar

    13.10.2020. (08:36)    -   -   -   -  

  • medlife

    Baš sam onako istinski uživala u cijelom tekstu. Upila sam doživljaj kiše i prisjetila se kestena moje susjede. Stvarno sam svakakve gluposti izvodila kako bih se domogla onog najljepšeg.

    avatar

    13.10.2020. (11:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...