pogledam kroz prozor i vidim osamljeni park u kojem su donedavno bila djeca iz djećjeg vrtića... tužno do boli... probeharalo je proljeće u krošnjama, ali ova tišina boli... odličan tekst si napisala... da, telefonski razgovori s dragim priateljima i obitelji usrećuju ovu samoću... :)
21.04.2020. (09:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Pogledajte ponekad kroz prozor, onaj pravi, veliki i po mašite usamljenom djetetu, starici, zamišljenom čovjeku." Radim ovo gotovo svakodnevno i ne samo za "zamišljenim" ljudima :) nekako imam osjećaj da tako ne gubim ono dijete u sebi-dijete koje zna za radost, smijeh i dobrotu :) i možda kada me vide u prolazu kako sjedim na najudaljenijoj klupi i smijem se kao nikada u životu-sama, pomisle luda je...možda kažem iako sam sasvim sigurna da barem nekome izmamim osmijeh :)) Lijepo napisano :)
22.04.2020. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tijek misli..............
Ja i danas s visokog kata zgrade zazviždim za svojim djetetom ( koje više nije dijete ) na ulici, da se okrene i mahnemo si. Znaju da sam to ja. Zato što je veselo tako.
22.04.2020. (13:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gledala se priroda nekad u vrijeme kada smo bili opušteni i mladi. Nakon toga prirodu ne gledamo. Možda čak i današnja djeca ne gledaju na prirodu kao mi starije generacije. Možda je priroda za njih samo zaglušujući i iritantan zvuk pijeva ptica u rano jutro kad bi čovjek spavao u ovoj karanteni. Ma priroda je priroda , beštija s kojom moramo živjeti i nikada je nećemo ukrotiti.
22.04.2020. (22:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
pogledam kroz prozor i vidim osamljeni park u kojem su donedavno bila djeca iz djećjeg vrtića... tužno do boli... probeharalo je proljeće u krošnjama, ali ova tišina boli... odličan tekst si napisala... da, telefonski razgovori s dragim priateljima i obitelji usrećuju ovu samoću... :)
21.04.2020. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjaceta
@Dinaja - Hvala! :*
21.04.2020. (09:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi. Ljudi s rupama
Oprala sam jutros prozore, svijet je odmah ljepši.
21.04.2020. (11:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Violenta
Pričajmo onda o ljubavi
neiscrpna, vječita tema
nikad dosadna, jer je to pokretačka sila Svemira :)
22.04.2020. (08:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Pričaj mi..priiičaj mi..sjene šute hladne, pričaj mi o ljubavi...ouuu jeee:-)))
Nek probehari i srce!
22.04.2020. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
"Pogledajte ponekad kroz prozor, onaj pravi, veliki i po mašite usamljenom djetetu, starici, zamišljenom čovjeku."
Radim ovo gotovo svakodnevno i ne samo za "zamišljenim" ljudima :) nekako imam osjećaj da tako ne gubim ono dijete u sebi-dijete koje zna za radost, smijeh i dobrotu :) i možda kada me vide u prolazu kako sjedim na najudaljenijoj klupi i smijem se kao nikada u životu-sama, pomisle luda je...možda kažem iako sam sasvim sigurna da barem nekome izmamim osmijeh :))
Lijepo napisano :)
22.04.2020. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tijek misli..............
Ja i danas s visokog kata zgrade zazviždim za svojim djetetom ( koje više nije dijete ) na ulici, da se okrene i mahnemo si.
Znaju da sam to ja. Zato što je veselo tako.
22.04.2020. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Lijepo o proljeću i ljubavi (svi nešto o proljeću i koroni ovih dana).
22.04.2020. (13:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dejmon
Gledala se priroda nekad u vrijeme kada smo bili opušteni i mladi. Nakon toga prirodu ne gledamo. Možda čak i današnja djeca ne gledaju na prirodu kao mi starije generacije. Možda je priroda za njih samo zaglušujući i iritantan zvuk pijeva ptica u rano jutro kad bi čovjek spavao u ovoj karanteni. Ma priroda je priroda , beštija s kojom moramo živjeti i nikada je nećemo ukrotiti.
22.04.2020. (22:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...