žalosna slika propasti. uzrokovane kapitalističkom konkurencijom, pohlepom i nesposobnošću dobrog gospodarenja. to su stare tvorničke hale, ok, no da se ne bi moglo uložiti i reparirati, ne vjerujem. samo što nikomu nije stalo. a nekretnina je golema.
davnih godina dok sam bila študentica radila sam u jugotonu da si zaradim koju pinku za knjige, gablec, obleku i izlaske. u to vrijeme su bili popularni danijel, novi fosili i bijelo dugme, njihove su se kasete i ploče štancale u desecima tisuća primjeraka. stanovala sam na suprotnom dijelu grada i ustajala u 3,30 da bih točno u 6,00 stajala za strojem. u pol deset je bil gablec, u deset je stroj već kretao. rad na traki, najgora muka koju sam preživjela radeći (osim žalosnog slučaja rada kao računovotkinja, živi očaj). osjećala sam se ko onaj chaplinov lik iz filma "moderna vremena", monotonija istih pokreta satima, rutina koja otupljuje do iznemoglosti. halama je odjekivala đuuuuuuuliiiiii i svećetomilamojaprekrit snjegovi i šaš... ljudi su se, onako socrealistički, skupljali u male interesne hrpice, govoreći tiho, zabrinuti za svoju normu, psujući i direktore i šefove smjene, radničko siromaštvo, sizove, usize i obavezne dobrovoljne priloge iz plaće za ceste, mostove. ipak, živjelo se. svako malo na porti koja se, vidim, raspada, bile su "racije" gdje se random odabiralo osobu i pretresalo, zavirivalo u torbe ne bi li se otkrila koja krađa radnog materijala, kaseta koje bi se kasnije preprodavalo za sitnež. u susjednim halama snimali su se filmovi pa smo vrebali poznate face koje su poslom dolazile. nezaboravno iskustvo. moglo se, ipak, živjeti, nitko e ne bi bacio iz stana zbog neplaćenog duga, oni koji su bili na povoljnoj pozicijji mogli su si od društvenih cigli i drva i vikendicu izgraditi, pa ako bi bili uhvaćeni nije im ginulo par godina robije. a smranader i todorescu se natežu već godinama, horvatinčići se u međugasu i stvarno razbole, nisu morali izmišljavati kojekakve sinkope, eh. joooj, zabrazdila sam, no fotke su tako neodoljive :) :) danas više ne odlazim tako daleko, stanem tamo kod kulturnog centra i družim se s pjesnicima. već odavno ne delam prek student-servisa, ha, ha :) :)
11.03.2020. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stara mama, hvala ti na tvojoj priči, baš takve priče iz života želim čuti uz ovaj post kako bi se prisjetili i tih nekadašnjih vremena kada je tamo bilo sjedište firme mnogo značajnije nego što je ova danas.
11.03.2020. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ti mogu reći da je u toj Niškoj ili danas Međugorskoj ulici skoro do Jugotona bilo nogometno igralište NK Dubrava.Stanovnici tog djela Dubrave izuzetno su voljeli taj klub i često ga pratili u brojkama čak i s više posjetitelja nego na nekim današnjim utakmicama HNK DINAMA.A zatim se u prostorije kluba uselio narodnjački klub u kojem je poginuo jedan od najvećih mafijaša u Zagrebu neki Bagarić namjerno pišem neki jer ne zavrjeđuje niti trunku poštovanja.Nakon toga narodnjački klub je izgorio do temelja hvala bogu.A sada je tu samo krš i lom ništa posebno a podsjetnik na neka ljepša vremena još je samo ostalo u imenu JUGOTON, a mnogi starosjedioci Dubrave se sjećaju tih vremena pa tako i ja.LP
12.03.2020. (13:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Lijepa usporedba kakva su bila Yu vremena a kakva su Cro. :-)
10.03.2020. (21:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
žalosna slika propasti. uzrokovane kapitalističkom konkurencijom, pohlepom i nesposobnošću dobrog gospodarenja. to su stare tvorničke hale, ok, no da se ne bi moglo uložiti i reparirati, ne vjerujem. samo što nikomu nije stalo. a nekretnina je golema.
davnih godina dok sam bila študentica radila sam u jugotonu da si zaradim koju pinku za knjige, gablec, obleku i izlaske. u to vrijeme su bili popularni danijel, novi fosili i bijelo dugme, njihove su se kasete i ploče štancale u desecima tisuća primjeraka. stanovala sam na suprotnom dijelu grada i ustajala u 3,30 da bih točno u 6,00 stajala za strojem. u pol deset je bil gablec, u deset je stroj već kretao. rad na traki, najgora muka koju sam preživjela radeći (osim žalosnog slučaja rada kao računovotkinja, živi očaj). osjećala sam se ko onaj chaplinov lik iz filma "moderna vremena", monotonija istih pokreta satima, rutina koja otupljuje do iznemoglosti. halama je odjekivala đuuuuuuuliiiiii i svećetomilamojaprekrit snjegovi i šaš... ljudi su se, onako socrealistički, skupljali u male interesne hrpice, govoreći tiho, zabrinuti za svoju normu, psujući i direktore i šefove smjene, radničko siromaštvo, sizove, usize i obavezne dobrovoljne priloge iz plaće za ceste, mostove. ipak, živjelo se. svako malo na porti koja se, vidim, raspada, bile su "racije" gdje se random odabiralo osobu i pretresalo, zavirivalo u torbe ne bi li se otkrila koja krađa radnog materijala, kaseta koje bi se kasnije preprodavalo za sitnež. u susjednim halama snimali su se filmovi pa smo vrebali poznate face koje su poslom dolazile. nezaboravno iskustvo. moglo se, ipak, živjeti, nitko e ne bi bacio iz stana zbog neplaćenog duga, oni koji su bili na povoljnoj pozicijji mogli su si od društvenih cigli i drva i vikendicu izgraditi, pa ako bi bili uhvaćeni nije im ginulo par godina robije. a smranader i todorescu se natežu već godinama, horvatinčići se u međugasu i stvarno razbole, nisu morali izmišljavati kojekakve sinkope, eh.
joooj, zabrazdila sam, no fotke su tako neodoljive :) :) danas više ne odlazim tako daleko, stanem tamo kod kulturnog centra i družim se s pjesnicima. već odavno ne delam prek student-servisa, ha, ha :) :)
11.03.2020. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepoznatizagreb
Stara mama, hvala ti na tvojoj priči, baš takve priče iz života želim čuti uz ovaj post kako bi se prisjetili i tih nekadašnjih vremena kada je tamo bilo sjedište firme mnogo značajnije nego što je ova danas.
11.03.2020. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taango
Ja ti mogu reći da je u toj Niškoj ili danas Međugorskoj ulici skoro do Jugotona bilo nogometno igralište NK Dubrava.Stanovnici tog djela Dubrave izuzetno su voljeli taj klub i često ga pratili u brojkama čak i s više posjetitelja nego na nekim današnjim utakmicama HNK DINAMA.A zatim se u prostorije kluba uselio narodnjački klub u kojem je poginuo jedan od najvećih mafijaša u Zagrebu neki Bagarić namjerno pišem neki jer ne zavrjeđuje niti trunku poštovanja.Nakon toga narodnjački klub je izgorio do temelja hvala bogu.A sada je tu samo krš i lom ništa posebno a podsjetnik na neka ljepša vremena još je samo ostalo u imenu JUGOTON, a mnogi starosjedioci Dubrave se sjećaju tih vremena pa tako i ja.LP
12.03.2020. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bergaz
Najveća fora mi je naziv te "središnje ulice" - "Zvjezdana staza"! Zvijezdâ padalica...
13.03.2020. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MALI SUNCOKRET
Rastužilo me sve ovo((
15.03.2020. (17:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...