Komentari

mojakurukshetra.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Lilianke

    Možda je to ono što je meni potrebno - da se znamo, a da se ne znamo, da se ne gubimo i ne prostiremo u predanosti nekome jer je sve relativno i nema smisla njegovati euforiju na mjestu mogućih odrona.

    Problem je da je cijeli život mjesto odrona. Svaka stvar je potencijalni odron, pa je jako mučno biti tako pun predostrožnosti i u grču koji samo tebi škodi.
    Možda jednostavno trebaš pustiti zaboravu sve što znaš o vezama, sve što si iskusila u vezama, zaboraviti do te mjere da se pitaš jesi li to uopće bila ti u tim vezama.......i tada, u nekom drugom životu prepustiti se događajima.

    U svakom slučaju, nezdravo je biti ovako fiksiran na potencijalno najbolju stvar koja ti se može dogoditi. Kao da se svjesno spremaš na giljotinu
    Zaboravi na ljubav i opusi se..... :-*
    Sve što si karmički donjela, sve unaprijed planirane veze (pred dolazak u ovaj život) dogoditi će se same od sebe, lijepo i ko po špagici, nećeš ni znati što te snašlo.
    Pa i sve što (ti) se do sada dogodilo je planirano, i za dobar početak današnjeg sretnog dana treba i na tome biti zahvalan, blagosloviti to. :)

    avatar

    29.02.2020. (08:58)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ispraznost odnosa se osjeti kad ti je naporno biti sa takvom osobom

    avatar

    29.02.2020. (10:03)    -   -   -   -  

  • Atma

    @Lilianke - znači po tebi što treba doći ne možeš izbjeći ni ovakvim mjerama predostrožnosti? :D
    Na stranu s tim, ja nisam osoba za veze kada se radi o takvom tipu odnosa. Za prijateljstva sam poželjna - i rame za plakanje, i suport i što god. Veze mene unište, u smislu da mi posišu energiju i ne donesu mi ništa dobro osim nekakve zabave i malo gušta na početku.

    avatar

    29.02.2020. (10:13)    -   -   -   -  

  • y

    "Veze mene unište, u smislu da mi posišu energiju i ne donesu mi ništa dobro osim nekakve zabave i malo gušta na početku."

    Možda su bile krive osobe, a možda si i ti malo kriva!?
    U svakom slučaju intimni odnos je najkompliciraniji odnos koji možemo ostvariti na našem životnom putovanju. U njemu se može ( a i ostvari se) najdublja moguća ljubav i povezanost dok s druge strane u istom paketu dobiješ strahovite izazove ( s kojima se ne znaš nositi, a možda ni ne naučiš) koje je potrebno prevladati.
    Oboje u vezu/ brak donesu svoje obrasce, rane iz djetinjstva, probleme, ali donesu i neviđene ljepote i vrline.
    Krajnja umjetnost i vještina je pomiriti sve to i ostvariti skladni odnos.
    Ukoliko nisi spremna na borbu, uspone, padove, rane i putovanje najljepdim predjelims ljubavi i nježnosti nemoj pokušavati.
    @Lilianke je u komentaru nekome rekla nešto po prilici kako smo ovdje došli da se potrošimo, umorimo, iscrpimo jer nije da u smrt trebamo otići sačuvani. Trebamo si dozvoliti da odgovorimo pozivu života čak i ako griješimo i platimo cijenu. Dignemo se, otresemo prašinu sa sebe i ispočetka.
    Želim ti hrabrost, sreću ( da bude pravi) i otvorenost prema svemu.

    avatar

    29.02.2020. (12:55)    -   -   -   -  

  • jeka

    Imala sam sreću ostvariti prijateljski odnos po svom ćefu. Na žalost tisuću milja smo daleko . Blisko,intimno, nenaporno, i u tami osvježavajuće. Iskreno. Moja plavuša, sreća moja. Vjerujem ni da toliki kilometri i dosta dugo vremensko razdoblje ne mogu naškoditi temeljima. Zdravim i snažnim.
    Povrśnost mogu ostvariti čim izađem iz haustora, na kile i na tone. Pa i ti površni neki su zadovoljavajući pa čak i dobri. Ali nedostaje mi moja prijateljica. Jako.
    Jakoooooooo mi nedostaje

    avatar

    29.02.2020. (13:31)    -   -   -   -  

  • teuta

    Zanimljiv post.
    Puno toga se promijenilo. Kod mene je situacija slična tvojoj pa te potpuno razumijem. I ja sam o tome razmišljala a došla do nekog necjelovitog zaključka da se to sve događa zbog otuđenosti od stvarnog druženja.
    Puno godina sam već na blogu kao i mnogi ostali ovdje i naučili smo na ovakav način komunicirati.
    Stekla sam podosta krasnih virtualnih prijatelja ali često si postavljam pitanje da li bi tako ostalo i da se sa svima nađem u stvarnom životu, oči u oči. Možda bi s nekima ali vjerujem da s većinom ne bi.
    LP:))))))))))))

    avatar

    29.02.2020. (14:03)    -   -   -   -  

  • Atma

    @y - meni kad odnos postane dovoljno intiman postaje vječno prijateljstvo i to mi se dogodilo s dvije osobe s kojima sam bila davno u vezi. Za razliku od toga, druge osobe s kojima sam bila ne mogu uopće staviti u kategoriju nečeg ozbiljnog ili pričati o ikakvoj ljubav. Meni su ljubav bile ove dvije koje i dan danas volim - kao osobe, kao bliske duše i funkcioniramo na nivou podrške, potpore, druženja.

    Stvar je ta da mi se ne da više prolaziti taj čitav proces upoznavanja i otkrivanja nekog novog. A s druge strane, ni ne nailazim realno na nekog tko bi me zaintrigirao pa da se ta volja odjednom pojavi. Zato odbijam pozive na kavu, jer znam na što ciljaju, a ne da mi se kretati od nule. To je proces, baš kao što je proces s kolegama na poslu bio - samo on se desio prirodno, spontano. Meni se bar ti ljubavni odnosi ne dešavaju spontano već dugo. Možda da se dogodi bih promijenila stav. Mislim da da te netko zavoli mora te moći shvatiti i barem donekle znati tko si. A meni se ne da više prezentirati tko sam. Kao da mi je postalo dovoljno što sam to otkrila u sebi.

    avatar

    29.02.2020. (14:59)    -   -   -   -  

  • Atma

    @jeka- vjerujem da nedostaje, rijetka su doboka i intimna prijateljstva, a često želimo da tu osobu možemo i vidjeti i zagrliti i osjećati njenu prisutnost, a ne samo imati komunikaciju na dajinu.

    @teuta-mislim da si u pravu, i ja sam dosta velik dio vremena provodila virtualno i tako upoznavala ljude. Više mi nije do toga pa sada ako koga upoznam, upoznam uživo. Otuđenost nas je sve osakatila na neki način.

    avatar

    29.02.2020. (15:09)    -   -   -   -  

  • jeka

    Zato kažem, u tom dijelu imala sam sreću ...ipak poznajem okus i boju bliskosti. Vrlo rijetko. Najdragocjenije.
    Nadam se uskoro vidjeti. A sada idem malo tugovati pa pomalo.

    avatar

    29.02.2020. (15:27)    -   -   -   -  

  • U prolazu

    Zanimljiva tema. Osobno vjerujem da nam se stvari poslože točno onako kako treba. Mislim da budeš sama znala kada prihvatiti neku kavu koja bi mogla imati potencijal za romansu. Dobro je slušati sebe i dokle god si ti zadovoljna, ok je. Kod mene je tijekom odrastanja postojala velika potreba za prihvaćenosti od društva, jer sam bila eto drugačija (i još sam uvijek). I onda sam, nakon dosta godina shvatila da mi je ok otići s nekim ljudima na kavu, no ne pod svaku cijenu i ne sa svima. Odgovaraju mi posebni ljudi, autentični, iskreni. Ove druge prihvaćam takve kakvi jesu, ali im ne dajem da dođu preblizu.

    avatar

    29.02.2020. (15:54)    -   -   -   -  

  • jeka

    A ovo o svemiru.
    Nekako sam došla do zaključka da odnosi trebaju sjesti na prvi dodir i pogled, ne na dugotrajno oblijetanje bilo koje od strana, znači,prvi instinkt govori točno.
    Za dobar novi odnos možda bi trebalo biti psihički u kakvoj takvoj spremi, pogledaj ljude u sektama , to su nesretni i depresivni ljudi kojima su hobotnice više no dobro došle. A to nije to.
    Najgore odnose doživjela sam nakon depresije kada sam istavila odškrinuta vrata i da su sektaši uletjeli uspjeli bi me dobiti. Trebamo paziti na sebe. A u depri. Ma trčati, po planini,doktoru,bilo kamo samo ne prema potpunim strancima.

    avatar

    29.02.2020. (16:11)    -   -   -   -  

  • Atma

    @U prolazu- tako nekako i ja. Neke stvari su me učinile drugačijom, prije sam se s time patila, s vremenom to prigrliš i počneš biti zahvalan jer te baš to orijentiralo ka nekim drugim stvarima koje su autentične. I isto takve ljude volim. Ma potpisujem tvoj komentar.

    Što se svemira tiče i ja smatram da ono što nam je namijenjeno dolazi samo bez našeg nekog ekstra truda.

    @jeka- a sektaši obično jesu sjebani ljudi koji se love za bilo što što im se taj tren čini kao mistično izlječenje. Sve je to teška psihijatrija.

    Što se depresije tiče, ona nije za zezanciju, mislim da je tu potrebna terapija kad stvari odu van kontrole u smislu da te ne vesele stvari koje su te prije bile veselile.

    avatar

    29.02.2020. (18:25)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Draga Atma, nije mi baš drag ovaj tvoj odgovor meni....,
    prvo, DA, unatoč svim mjerama predostrožnosti , ništa nećeš izbjeći :))), dapače, što misliš da sigurnija u što, to je tu ideju Svemir spreman brže razbucati, to ti iz osobnog iskustva kažem........pa mi se tako čini. :))

    drugo;onaj dio koji mi nije tako drag za pročitati:
    , ja nisam osoba za veze kada se radi o takvom tipu odnosa.

    Gle. Ako stvarno tako osjećaš sebe (u smislu da tebi ne odgovara vezanost i potpuna otvorenost spram nekog, i obrnuto) onda zašto bi željela odnose?

    Nadam se da ne misliš da ti nisi osoba za veze zato što tvoje dosadašnje veze nisu dovoljno dobro funkcionirale za tebe, u smislu 'nešto ne štima samnom' .....

    @ypsilonka je lijepo napisala, , i vidim da me spominje :))), da, ja to jesam rekla, u smislu da je život tu da ga izživimo do zadnje koske, nasmrt da igramo. Najozbiljnije. Sve drugo je dosadno i majka se uzaludno mučila na porodu.

    Čitam sad tvoj odgovor @ypsilonki.

    Ne znam, najbolje je da se ne upuštaš u veze, ako te pomisao na to umara u startu. Čemu? I bez veze nije bezveze :-P
    (jebemu, koja duhovitost :)))) pardon )

    I baš ne kužim ovo, bili ste toliko intimni da ste postali vječni prijatelji.... ma što ti to uopće znači, i što je loše u tome postati nekome najintimniji prijatelj, that's the whole point veze.
    nestalo je volje za fizičkom intimom, što li?

    Oprosti ako jašem po tome neumjesno.

    avatar

    29.02.2020. (19:45)    -   -   -   -  

  • y

    "Zato odbijam pozive na kavu, jer znam na što ciljaju, a ne da mi se kretati od nule."
    Možda pomogne i druga perspektiva.
    Odnos s kolegama na poslu razvio se spontano, ali si prije toga si podnijela molbu za posao bila primljena, upoznala ljude itd.
    Mala predrasuda je da popiti kavu znači upucavanje i ostvarivanje veze. Sve ovisi kako ti tome prilaziš. Što za tebe znači popiti kavu? Možda upoznaš nekoga s kim ćeš razviti odličan prijateljski odnos? Možda te netko fascinira svojim hobijem i neočekivano naučiš hrpu pametnih stvari o nečemu o čemu pojma nisi imala. Možda se dogodi simpatija, možda ne? Možda se dogodi u knjižnici?
    Tvoj je dojam da znaš što se krije iza kave. Nitko to ne zna. Ne idi na kavu s takvim idejama. Idi na kavu da upoznaš ljude. Možda kavu ponovo popijete, možda ne.
    Ako ti se tko i svidi tada ćeš ga s radošću upoznavati i sa željom ako ne to je sasvim u redu.

    avatar

    29.02.2020. (20:09)    -   -   -   -  

  • Atma

    @y- glavni razlog je da nemam interes za ljude trenutno, iz toga vjerojatno i odbojnost prema kavi. Teža asocijalna faza, koliko će trajati, ne znam. Ne radim ništa protiv sebe. Ove kave koje spominjem su one čiji se poziv dobije nakon "Jako mi je lijepo s tobom se voziti tramvajem", na što fraze dobim.

    @Lilianke- ne mislim da nisam za veze zbog loših veza iz prošlosti, nego zato što se smatram zajebanom na više polja, što radi teret i meni i drugima. Uz to previše volim svoju slobodu i nevezanost. Poanta je da ja ne tragam za takvim (ljubavnim) odnosima, no primjećujem da sam povećano asocijalna generalno i za svoj pojam pa razmatram uzroke toga i pokušavam ih staviti na mjesto s obzirom da htjela ja to ili ne - ljudi dolaze i prilaze iz xy razloga i ne mogu baš staviti škarnicl na glavu i praviti se da ne postoje (iako bih možda u trenutnoj fazi to i htjela).
    Općenito razmatram odnose, zasićenje u odnosima, potrebe za odnosima. Što mi to jedni drugima dajemo, što uzimamo, zašto..

    avatar

    29.02.2020. (22:06)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Zajebana na više polja. :D :-*

    avatar

    29.02.2020. (23:38)    -   -   -   -  

  • Grunf

    Ne znam, ženici perem noge, s guštom. Svjetina zna reći da sam papak, ona pak, zauzvrat pere ih meni, bar dva puta više ;)
    P.S. Naravno, nitko nikome ne pere noge, to je samo prispodoba, pa sad ... ljubav, valjda, da ne velim možda, čovjek sam pa nagađam. Znam da to zvuči pomalo, ili poviše, ružno, ali nerijetko odahnem kada me ljudi odbiju, bilo kroz omalovažavanje, pokušaj iskorištavanja, izostanak pažnje, empatije, razumijevanja, ili što već, jer eto, život je tako kratak, a i nas je tako malo, pa dati se svima može samo bog, a mali crvić kao ja, mora jako, jako dobro birati ne bi li tih svojih par trenutaka poklonio osobi koja će to cijeniti. Valjda sam htio reći da zalijevanje dobrog sjemena i plodne zemlje nije stvar slučajnosti nego naših dobrih izbora, prije svega onog da mi sami budemo dobri. I da ne bude zabune, puku podložnost, davanje koje se ne prepoznaje, ne smatram dobrim, a to da pogriješim bezbroj puta, spriječiti ne mogu, ali i opet, nakon svega, ostaju moji izbori, jasno, i posljedice koje ih slijede. Srdačan pozdrav i svako dobro.

    avatar

    02.03.2020. (00:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...