Ponekad nam/mi je teško oprostiti samom sebi, svom bračnom drugu, osobi koju često susrećemo, a neoprošteno nas bolno podsjeća i stvara nelagodu. Kako nema vrijednijeg od mira i blagoslova u obitelji, od mirne savijesti, oprost se nameće kao potrebada a i po Božjim riječima – pozvani smo praštati kako bi se i nama oprostilo. Kada smo toga svjesni, a ipak se teško odlučujemo oprostiti neko ne/djelo koje nas je opteretilo, ostaje nam odluka - obratiti se molitvom za pomoć!
07.02.2020. (02:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I meni, zato postoji ljudi kojim ne opraštam, makar bili bliski...
07.02.2020. (07:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@EuM, mislim, svaki čovjek, kao Božje biće, ima neke svoje trenutke, kada je manje ili više lucidan , drugim ili sličnim riječnikom - k r e a t i v a n. Tvoja lucidnost, meni vidljiva, vidim u činjenici ideje formiranja ovoga bloga. Dokaz tome je njegovo dugogodišnje postojanje, i moje je mišljenje da će taj blog nadživjeti i tebe samoga. Ili će ga netko preuzeti ili će se pretočiti na nekog drugog nosioca u istom duhu. Pitanje je slijedeće : Čije je to znanje, čija je to nakana ?
Mene ovo pitanje podsjeća na onaj događaj iz Evanđelja, kada je Isus pitao Petra, što on misli o njemu, a ovaj mu je odgovorio kao iz topa : " Ti si Božji Sin!" A onda mu je Isus rekao da mu je to njegov Otac rekao - dakle, nije mogao sam po sebi znati. To isto se je dogodilo i tebi.
Što hoću reći time ? Danas je mnogo svjedoka vjere, množe se unatoč teškim vjemenima. Mir na zemlji moguć je samo pod jednim uvijetom, a to je da se svi nađemo pod jednom "Zajedničkom Kapom " a to je naš jedan jedini Bog - m o n o t e i z a m.
Sve velike religije, a tu ubrajam i hinduizam, su baština jednoga Boga, koji traži samo jedno : Da mu vjerujemo ? Dakle, vjera mora biti jedna, a ne mora biti monolitna, jedinstvena u mislima, a vjerodostojna u različitosti, tako da svaka vjera zbližava ljude, a ne da vjernika suprostavlja jednog protiv drugom.Naša katolička Crkva želi postati svijetski lider promoviranja Božanstva, i to je po meni moguće, ali mi je nemoguće shvatiti da naša crkva se suprostavlja pojmu inkarnacije, a prihvaća Isusa Krista, kao Božju ( Očevu ) reinkarnaciju. Ove pojmove, po meni, nužno je rašćistiti, da bi smo išli korak naprijed. Ja se nadam da će znanost u budućnosti riješiti i ovo pitanje, jer je znanost Božja Poezija onoga što JEST. Zato navodim iz hinduističke poezije slijedeće : " Bog spava u stjenama i mineralima, Bog sanja u biljkama, Bog živi u životinjama, a prebiva u čovjeku ". Mislim - svakom razumnom čovjeku razumljivo i jasno.
07.02.2020. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i meni je teško sebi oprostiti neke stvari, još uvijek me to smeta u duši, ti neki događaji koje sam učinila jednoj divnoj duši... pričale smo ona i ja o tome više puta, ispričale smo se i sagledale sve iz svih kutova spoznajnih događaja tog vremena, ali kad god se toga sjetim, osjetim gorak okus te prošlosti koja mi često zakuca na vrata opominjući me još uvijek ...
07.02.2020. (11:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@shadow...potpuno te razumijem, jer sam i ja imao taj, nazovimo to " kompleks bezgriješnosti ", a to je krivi stav jer smo mi ljudska stvorenja po našoj prirodi griješni ljudi, i onda, kao posljedica na nama stoji trauma, što nije dobro. Zato čovjek prvenstveno mora voljeti sebe da bi mogao voljeti i sve drugo, pa i ljude. Možda ovo zvuči ( pa i ljude ) malo čudnovato, ali je tako. Lakše je čovjeku uspostaviti prirodni odnos ljubavi s životinjama nego ljudima. A to svojstvo pokazuju i same životinje. Lakše im je uspostaviti prijateljski odnos s čovjekom nego međusobno unutar vrste. Među ljudima ugrađena je paradigma da čovjek koji voli sebe, smatra se egocentričnim, a to se pomješalo s pojmom narcisoidnosti, i oholosti, a što predstavlja sasvim druge kategorije osobina. Ovdje, voljeti sebe, prvenstveno znači voljeti život. Onaj koji voli život samo se po sebi razumije , traži da se slobodi vlastite traume,da voli Boga. Jer Život je sinonim za riječ " Bog ".. Nemoguće je voljeti druge, a sebe prezirati. To je kontradikcija. Zato je nužno prvo sebi o p r o s t i t i. Lp.
07.02.2020. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul...Znam da je tako ali meni to ne polazi za rukom i nkad niti neće, na žalost...Međutim, drugima znam oprostiti iako ne svima.
07.02.2020. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@ teuta, nažalost, stvari ne stoje tako, kako kažeš. Trebale bi stajati ptpuno obrnuto. Logično je lakše oprostiti sebi nego drugome, a događa se suprotno. Z a š t o ? Zato što mi samo mislimo da smo oprostili drugom, a nismo, jer se jedno odvjia u glavi a drugo u srcu. A trebalo bi biti sveobuhvatno. I onda se događa ( privid ) - obratna refleksija, tj. da smo oprostili neprijatelju, a sebi nismo. U biti mi varamo sami sebe. To je ono što se u psihologiji i psihoterapiji naziva " racionalizacija ". To je jedna vrsta manipulacje, gdje mi sami manipuliramo s sobom, bježimo od istine.
Dakle, zlo koje činimo drugome vraća se opet samo nama. Zato je svaka ljutnja i srđba uperena protiv nekoga, uperena protiv nas samih, a mislimo kako je pametno se rugati drugima i misliti o njima s loše. A ne mislimo na tog drugoga je li on uopće od toga bilo što doživljava. On može živjeti u bilo kojem drugom svijetu, a ti bespotrebno patiš bez osnove. Misliš da si mu nešto naudio, a naudio si samom sebi.
Isusov Nauk je a p s o l u t n o točan i precizan kao švicarsk sat, i on se neda manpulirati , i ako ga shvatiš nema nikakve potrebe da ideš na bilo kakvu klasičnu psihoterapiju. Možeš postati sam sebi svoj liječnik.
Imaj na umu slijedeće : Svatko od nas živi sam u svome svijetu kojeg si je sam izgradio. Kakvi su obrambeni zidovi toga svijeta zavisi samo o tebi. Onaj drugi , bližnji, griješnik,ako nema vlastiti radar za svoje ponašanje, ide na vodu kao ćup, dok se ne razbije. Zato nemoraš voditi brigu o njemu. Tvoj vlastiti problem ti je sasvim dovoljan. Vodi brigu o sebi. Voli sebe !
07.02.2020. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eum divne si mi stihove namenio, napisao, zaželio...što reči Ljubim Te...i neka Ti zdravje služi još dogooo i da se čitamo dalje. Ugodno Ti nedelju Želim, Hvala!!!
09.02.2020. (08:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Ponekad nam/mi je teško oprostiti samom sebi, svom bračnom drugu, osobi koju često
susrećemo, a neoprošteno nas bolno podsjeća i stvara nelagodu. Kako nema vrijednijeg
od mira i blagoslova u obitelji, od mirne savijesti, oprost se nameće kao potrebada a i po
Božjim riječima – pozvani smo praštati kako bi se i nama oprostilo. Kada smo toga
svjesni, a ipak se teško odlučujemo oprostiti neko ne/djelo koje nas je opteretilo, ostaje
nam odluka - obratiti se molitvom za pomoć!
07.02.2020. (02:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Ne moram oprostiti. Mogu otići. Ostalo će učiniti vrijeme ...
07.02.2020. (06:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
I meni, zato postoji ljudi kojim ne opraštam, makar bili bliski...
07.02.2020. (07:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@EuM, mislim, svaki čovjek, kao Božje biće, ima neke svoje trenutke, kada je manje ili više lucidan , drugim ili sličnim riječnikom - k r e a t i v a n. Tvoja lucidnost, meni vidljiva, vidim u činjenici ideje formiranja ovoga bloga. Dokaz tome je njegovo dugogodišnje postojanje, i moje je mišljenje da će taj blog nadživjeti i tebe samoga. Ili će ga netko preuzeti ili će se pretočiti na nekog drugog nosioca u istom duhu. Pitanje je slijedeće : Čije je to znanje, čija je to nakana ?
Mene ovo pitanje podsjeća na onaj događaj iz Evanđelja, kada je Isus pitao Petra, što on misli o njemu, a ovaj mu je odgovorio kao iz topa : " Ti si Božji Sin!" A onda mu je Isus rekao da mu je to njegov Otac rekao - dakle, nije mogao sam po sebi znati. To isto se je dogodilo i tebi.
Što hoću reći time ? Danas je mnogo svjedoka vjere, množe se unatoč teškim vjemenima. Mir na zemlji moguć je samo pod jednim uvijetom, a to je da se svi nađemo pod jednom "Zajedničkom Kapom " a to je naš jedan jedini Bog - m o n o t e i z a m.
Sve velike religije, a tu ubrajam i hinduizam, su baština jednoga Boga, koji traži samo jedno : Da mu vjerujemo ? Dakle, vjera mora biti jedna, a ne mora biti monolitna, jedinstvena u mislima, a vjerodostojna u različitosti, tako da svaka vjera zbližava ljude, a ne da vjernika suprostavlja jednog protiv drugom.Naša katolička Crkva želi postati svijetski lider promoviranja Božanstva, i to je po meni moguće, ali mi je nemoguće shvatiti da naša crkva se suprostavlja pojmu inkarnacije, a prihvaća Isusa Krista, kao Božju ( Očevu ) reinkarnaciju.
Ove pojmove, po meni, nužno je rašćistiti, da bi smo išli korak naprijed.
Ja se nadam da će znanost u budućnosti riješiti i ovo pitanje, jer je znanost Božja Poezija onoga što JEST. Zato navodim iz hinduističke poezije slijedeće : " Bog spava u stjenama i mineralima, Bog sanja u biljkama, Bog živi u životinjama, a prebiva u čovjeku ". Mislim - svakom razumnom čovjeku razumljivo i jasno.
07.02.2020. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
i meni je teško sebi oprostiti neke stvari, još uvijek me to smeta u duši, ti neki događaji koje sam učinila jednoj divnoj duši... pričale smo ona i ja o tome više puta, ispričale smo se i sagledale sve iz svih kutova spoznajnih događaja tog vremena, ali kad god se toga sjetim, osjetim gorak okus te prošlosti koja mi često zakuca na vrata opominjući me još uvijek ...
07.02.2020. (11:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@shadow...potpuno te razumijem, jer sam i ja imao taj, nazovimo to " kompleks bezgriješnosti ", a to je krivi stav jer smo mi ljudska stvorenja po našoj prirodi griješni ljudi, i onda, kao posljedica na nama stoji trauma, što nije dobro. Zato čovjek prvenstveno mora voljeti sebe da bi mogao voljeti i sve drugo, pa i ljude. Možda ovo zvuči ( pa i ljude ) malo čudnovato, ali je tako. Lakše je čovjeku uspostaviti prirodni odnos ljubavi s životinjama nego ljudima. A to svojstvo pokazuju i same životinje. Lakše im je uspostaviti prijateljski odnos s čovjekom nego međusobno unutar vrste.
Među ljudima ugrađena je paradigma da čovjek koji voli sebe, smatra se egocentričnim, a to se pomješalo s pojmom narcisoidnosti, i oholosti, a što predstavlja sasvim druge kategorije osobina. Ovdje, voljeti sebe, prvenstveno znači voljeti život. Onaj koji voli život samo se po sebi razumije , traži da se slobodi vlastite traume,da voli Boga. Jer Život je sinonim za riječ " Bog ".. Nemoguće je voljeti druge, a sebe prezirati. To je kontradikcija. Zato je nužno prvo sebi o p r o s t i t i. Lp.
07.02.2020. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Jedino sebi ne mogu neke stvari oprostiti i tako će uvijek biti. Na žalost, ništa mi ne može pomoći...
07.02.2020. (13:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
BORIS - upravo je tako! prvo čovjek mora sebi oprostiti, a onda ide sve lakše, točno si to napisao. Hvala ti.
07.02.2020. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
shadow-of-soul...Znam da je tako ali meni to ne polazi za rukom i nkad niti neće, na žalost...Međutim, drugima znam oprostiti iako ne svima.
07.02.2020. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@ teuta, nažalost, stvari ne stoje tako, kako kažeš. Trebale bi stajati ptpuno obrnuto. Logično je lakše oprostiti sebi nego drugome, a događa se suprotno. Z a š t o ? Zato što mi samo mislimo da smo oprostili drugom, a nismo, jer se jedno odvjia u glavi a drugo u srcu. A trebalo bi biti sveobuhvatno. I onda se događa ( privid ) - obratna refleksija, tj. da smo oprostili neprijatelju, a sebi nismo. U biti mi varamo sami sebe. To je ono što se u psihologiji i psihoterapiji naziva " racionalizacija ". To je jedna vrsta manipulacje, gdje mi sami manipuliramo s sobom, bježimo od istine.
Dakle, zlo koje činimo drugome vraća se opet samo nama. Zato je svaka ljutnja i srđba uperena protiv nekoga, uperena protiv nas samih, a mislimo kako je pametno se rugati drugima i misliti o njima s loše. A ne mislimo na tog drugoga je li on uopće od toga bilo što doživljava. On može živjeti u bilo kojem drugom svijetu, a ti bespotrebno patiš bez osnove. Misliš da si mu nešto naudio, a naudio si samom sebi.
Isusov Nauk je a p s o l u t n o točan i precizan kao švicarsk sat, i on se neda manpulirati , i ako ga shvatiš nema nikakve potrebe da ideš na bilo kakvu klasičnu psihoterapiju. Možeš postati sam sebi svoj liječnik.
Imaj na umu slijedeće : Svatko od nas živi sam u svome svijetu kojeg si je sam izgradio. Kakvi su obrambeni zidovi toga svijeta zavisi samo o tebi. Onaj drugi , bližnji, griješnik,ako nema vlastiti radar za svoje ponašanje, ide na vodu kao ćup, dok se ne razbije. Zato nemoraš voditi brigu o njemu. Tvoj vlastiti problem ti je sasvim dovoljan. Vodi brigu o sebi. Voli sebe !
07.02.2020. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Mir u ljepoti
Kada navratim tu, koji put tebi
pogledam samo, dirao ne bi,
nađem se u miru modrog sna
i tako prijateljice dolazim k sebi..
Mir u sebi osjetim i na kavi,
dok Zara mi leži pored nogu
a ja ju lagano gladim po glavi,
misli se vraćaju u ovaj raj plavi..
Osjetiti mir u sebi, a tebe nema,
što li nam sve blogosfera sprema
od svih prijatelja koje želimo viditi,
osuđeni smo bez riječi kavu piti..
Doći će znam, i to vrijeme, konačno...
kada će naše materijalno nestati,
a ljepota, vječno će u slikama ostati,
ona će za našim pogledima tragati..
(Moj komentar na blogu prijateljice: modrina neba)
09.02.2020. (02:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Eum divne si mi stihove namenio, napisao, zaželio...što reči Ljubim Te...i neka Ti zdravje služi još dogooo i da se čitamo dalje.
Ugodno Ti nedelju Želim, Hvala!!!
09.02.2020. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...