Gadno je kad se ljudi "zaljube" u izgled, ambalažu, a to je u stvari nešto što društvo nameće kao normu; često ih onda ono ispod iznenadi, to im je nepotrebno i opterećujuće. Kada imaš dvadeset ne razmišljaš previše o sadržaju, zadovoljava te forma, isključiv si i nagao. Razumijevanje dolazi s pretrpljenim udarcima. E sad, što zgodne žene privlači k muškarcima koji ih smatraju trofejima, nemam pojma. Valjda sigurnost, prihvaćanje okoline, strah od osude, samoće, agresije svake vrste. Ono što me život naučio jest to da me sada uopće kod ljudi ne zanima ambalaža; ona dođe i prođe, a ostaju trenuci koji postaju ili uspomene, ili pakao. Svako bi ljudsko biće, na koncu, moralo biti svjesno toga da se rađamo i umiremo sami, a čitavog života ipak u pravilu bježimo od samoće; valjda opet zato što je u nevolji lakše kada nisi sam, ma kako teško bilo s drugim. A nevolja na žalost - nikad dosta.
30.01.2020. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
Imam neki stav da se moji osjecaji, bilo pozitivni, bilo negativni, moraju zasluziti.
Ne iskazujem emocije lako u svakodnevnom zivotu.
Zato pisem.
29.01.2020. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magneto
Mlada si, s vremenom se čovjek nauči uzgojiti kičmu, pa ode kad ionako ne gubi bogzna što
29.01.2020. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Gadno je kad se ljudi "zaljube" u izgled, ambalažu, a to je u stvari nešto što društvo nameće kao normu; često ih onda ono ispod iznenadi, to im je nepotrebno i opterećujuće. Kada imaš dvadeset ne razmišljaš previše o sadržaju, zadovoljava te forma, isključiv si i nagao. Razumijevanje dolazi s pretrpljenim udarcima.
E sad, što zgodne žene privlači k muškarcima koji ih smatraju trofejima, nemam pojma. Valjda sigurnost, prihvaćanje okoline, strah od osude, samoće, agresije svake vrste. Ono što me život naučio jest to da me sada uopće kod ljudi ne zanima ambalaža; ona dođe i prođe, a ostaju trenuci koji postaju ili uspomene, ili pakao.
Svako bi ljudsko biće, na koncu, moralo biti svjesno toga da se rađamo i umiremo sami, a čitavog života ipak u pravilu bježimo od samoće; valjda opet zato što je u nevolji lakše kada nisi sam, ma kako teško bilo s drugim. A nevolja na žalost - nikad dosta.
30.01.2020. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Voliš njega, al ne voliš sebe. Barem ne dovoljno dostojanstveno da bi lakše prihvatila zbogom, nego urušavanje svih segmenata sebe. Žao mi.
30.01.2020. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...