Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • Lastavica

    Toliko je divnih mudrosti on napisao, dovoljno vrijednih
    za sve ostalo.

    avatar

    14.06.2019. (08:50)    -   -   -   -  

  • NF

    izvrsno si ga "skinula"

    avatar

    14.06.2019. (10:36)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ...alef i vrt razgranatih staza su dvije sjajne borgezove knjige, zbirke priča. u tom nevjerojatnom dijanonom asocijativnom nizu, od vrtloga u kojeg je bačena sudbinom svojeg pjesničkog postojanja, u održavanju na površini zapljusnuta cvijećem i riječima, nalazi se u kontradikciji čežnje za sažimanjem vlastitog postojanja, svjesnosti, baš kao što je alef prvo slovo, glavni glas židovske egzistencije, kojoj se stremi i koju se slavi, koja je točka i okosnica, tako ona ponire u vlastiti singularitet, pomažući se umnošću, fraktalnom pravilnošću koja donosi neminovnost reda. fikcija, miješanje i nesigurnost su svojstva kaosa, entropije, koja donosi strah i propast. pa zato, isplivajmo antologiju, lijepu riječ, stvorimo iz kaosa vlastitu katarzu. onako kako nas je tomu poučio maestralni nemilosrdni kopač po duši_ borges...

    nikad nije dovoljno prisjećanja i podsjećanja na uzor. svakodnevnica nas uči mudrosti, ako smo je sposobni naučiti. a cijeli život je prepletanje misli, osjećaja, dojmova, sjećanja, znanja...danas idem na proslavu 40 godišnjice mature. moji klasičari. pjesnici, filozofi, lingvisti, arheolozi, povjesničari, matematičari, prirodoznanstvenici, medicinari, pravnici. majke, očevi, djedovi, bake, tete. dirigenti, psiholozi, fonetičari, veleposlanici, profesori, teoretičari, praktičari, vozači, brodari... ljudi koji dišu, smiju se, mršte, grle i odbijaju rukama, hodaju, kušaju, strepe ili ohrabruju druge. koj svakodnevno ustaju i plaču za umrlim djetetom (na žalost, među nama su i majke i očevi čiji su pogledi ugasli od tuge), onih koji brinu o nemoćnim roditeljima, čekaju rezultate upisa u školu, čekaju pregled kod specijalista, dolaze kući i snatre o putovanjima... od jutarnje šalice kave i neke objave na fejsu do kasnog prevrtanja u krevetu uz lijepo štivo i nečija stopala... život, dinaj, govoriš o životu. jedino to postoji. i vraćaš borgesa k nama, da ne zaboravimo... hvala ti. vruće je, no dan je lijep. :) :)

    avatar

    14.06.2019. (12:12)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... teško je osvrt ne sve njegove mudrosti zgusnuti u jedno štivo... :)

    avatar

    14.06.2019. (15:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF... hvala ti... :)

    avatar

    14.06.2019. (15:07)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @stara teta... hvala ti draga na ovom konstruktivnom komentaru... stojim uokvirena ramom nesigurnosti... čitam remekdjela svjetskog umijeća pisanja... pišem... korigiram... uspoređujem... mom štivu nedostaje snaga istinskog pretakanja transcendentnog u iskustveno... mudrujem nad ispisanim, pronalazim nedostatke, nesavršenstvo izričaja... ukotvljenje u lutanjima sferana nedohvatnim i meni samoj, a kamoli čitaocu...

    Pitam se kako pronaći ključ kojim se otvaraju vrata iza kojih se širi mogućnost istinske poetske tvorbe... kao Borgesove... kada ću moći pisanje osmišljavati razumljvijim sintagmama... kada ću moći moju kozmopolitsku svijest pretočiti u nekonevcionalnu i lucidnu komunikaciju sa naučenim i pročitanim... sa opservacijama i iluzijama vječnih sanjara... sa ishodištem mojih nadahnuća za poetiku nadolezećeg vremena...

    Možda ću jednoga dana u sebi pronaći ključ za dveri iza kojih se krije duša umijeća pisanja koja će mi darovati propusnicu za objavu do sada napisanog...
    Možda?... za sada još uvijek učim i slijedim nadahnuće...

    hvala ti draga što si osjetila moj pokušaj... :)

    avatar

    14.06.2019. (15:15)    -   -   -   -  

  • stara teta

    da, dok trajemo...
    neki kažu: možda je bit u samom traganju, putovanju...

    na stazama se diše, hoda, vidi, dodiruje, misli, osjeća... a umjetnik je u stanju to pretvarati u sliku za druge. camera obscura kojom ti, pjesnikinja, cijeli jedan prohodani doživljeni svijet kroz tanku luknju pretačeš u novi snop riječi, boja, okusa i dodira, onako kako je tvoja umješnost, tvoje umijeće, tvoj senzibilitet izradio sliku za promatrača i čitaoca. na nama je da prihvatimo dar.

    avatar

    14.06.2019. (15:27)    -   -   -   -  

  • Euro

    Imam prijatelja Portugalca koji se preziva Borges.
    Lijep vam vikend zelim

    avatar

    14.06.2019. (15:51)    -   -   -   -  

  • Grunf

    Bojim se, budem li prerevan u čišćenju, hoće li me išta ostati ;)

    avatar

    14.06.2019. (16:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @stara teta... da put je cilj, a bit u traganju... sjetih se Plave ptice...Maurice Maeterlinck... U vilinskom i snolikom svijetu, dva siromašna djeteta traže Plavu pticu, simbol sreće, no tajnu života i sreću pronalaze u sâmome traganju.

    tragam već desetljećima... tvoj komentar mi svjedoči... nisam uzaludno tragala... tragam još uvijek... dočitavam staro... uživam čitajući novo... uvijek u torbici Imam notes... bilježim trenutačna nadahnuća... često hodim opasnim nietzscheanskim putevima rađanja umjetnosti iz duha muzike... slijedim onu paučinastu nit razapetu između mahnitanja i svrsishodnosti... uranjam u fenomenologiju percepcije osjećanja i uma... pronalazim uzaludnost osmišljavanja iluzija i neuzaludnost pokušaja mjenjanja paradigme svijesti... zastajem pred vratima iza kojih se šire prostranstva slobode izričaja... iza njih mi se osmijehuju Platon, Campanella... Dante, Petrarka, Proust, Kafka, Borges... obogaćuju i oplemenjuju i um i srce... :)

    avatar

    14.06.2019. (18:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro... neka i tebi bude ugodan... :)

    avatar

    14.06.2019. (18:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Grunf... bit ćeš nov, drugačiji, a isti... :)

    avatar

    14.06.2019. (18:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...