Kad me netko pita kako si? odgovaram to je već bilo... Balet i sve oko njega nije bio tvoj izbor. Iz svega toga jednom se pojavi ono DOSTA JE BILO. I što sad? Samo hrabro naprijed. Ali uvijek se nađe ovo ALI
20.02.2019. (07:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobrodošla i dugooo se zadržala ovdje! Meni je blog puno pomogao. lakše se nosim sa svim problemima i mukama kad se ovdje ispušem. Vidim da si jako mlada i zato se ne zabrinjavaj oko prijatelja. Svi smo mi prošli te krize i ne povlači se u sebe. Budi što jesi bez ikakvog bježanja i vjeruj mi, sve će doći na svoje. Kako kažeš-trud se uvijek isplati!
20.02.2019. (07:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema se tu šta puno pametnog za kazati. ljudi dolaze, prolaze i odlaze iz života, ne treba se 'razapeti' zadržati ih a još manje nešto očekivati jer tko puno očekuje i živi u nadi umire razočaran. nađi sebi nekog momka, jer ipak vi žene birate, a u dvoje je lakše. stoga se lipo opusti al se nemoj prepustiti i uživaj u raznolikosti. mislim da je pisanje dobar način za izbacivanje frustracija, nekad uspješnije nekad manje, al svakako oslobađajući
20.02.2019. (09:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najgore je osjećati gubitak samopouzdanja, to dovodi pak do nesigurnosti i straha od novih izazova u životu koji neminovno dolaze. Blog zaista služi kao ispušni ventil ali ne samo to, već se tu stvaraju virtualna prijateljstva i na kraju krajeva, blog ti može služiti kao imaginarni prijatelj kojemu se povjeravaš.
Želim ti pun sreće u bloganju. LP
20.02.2019. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svačiji život je jedno putovanje i lijepo je da si se odlučila pisati blog. mlada jesi i imaš još puno toga za naučiti, znam iz vlastitoga iskustva. i ja sam bila mlada..malo starija od tebe kada sam krenula svoje prvo blog putovanje...bila sam stidljiva povučena djevojka koja nije izlazila, imala je jednu prijateljicu i utjehu i prijateljstva sam pronalazila u knjigama i filmovima. tek nakon što sam sa 17 godina skoro umrla sam shvatila da bih trebala uživati u životu i živjeti ga, iskusiti sve što sam željela, e obazirući se na druge. što drugi rade, kako rade, što pričaju, što odjevaju i najviše što misle o meni. kada shvatiš da jedino si ti sama odgovorna za svoju sreću i uspjeh ili nesreću i neuspjeh, češ početi mijenjati stvari. moj blog prvi, a i ovaj današnji je moj dnevnik i moj život gdje sve što nikome ne mogu reći napišem. a kada to jednom napišem osjećam se slobodnije i sretnije. papir i riječi trpe sve, a zadržavanjem stvari u sebi postaješ samo negativniji. nađi pozitivne stvari koje te vesele i čine sretnom, a ljudima pristupaj sa dozom rezerviranosti ali uvijek daj nekome priliku da ti pokaže da si u krivu, prvi dojam zna prevariti. želim ti od srca još jako puno pozitivnih postova:)
20.02.2019. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikad nisam imala baš prijatelja ni prijateljica. Dosta sam usamljena iako imam veliku obitelj. Svakodnevno vodim u sebi na tisuće bitaka... Neke sa dnevnim problemima, neke sa realnim problemima, no moja čudovišta u glavi mi stalno daju posla. Depresija i strah za sve, pd bolesti do neuspjeha... Strah od siromaštva... Ah...
20.02.2019. (17:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam najveći ''boom'' doživjela ove godine kada sam počela živjeti sama. Sitni sati i konstantna tišina tjeraju na razmišljanje koje ne prestaje uopće. Ali volim vjerovati da će doći to bolje sutra
20.02.2019. (17:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedokosi
Kad me netko pita kako si? odgovaram to je već bilo...
Balet i sve oko njega nije bio tvoj izbor. Iz svega toga jednom se pojavi ono DOSTA JE BILO. I što sad? Samo hrabro naprijed. Ali uvijek se nađe ovo ALI
20.02.2019. (07:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šušunjara
Dobrodošla i dugooo se zadržala ovdje!
Meni je blog puno pomogao. lakše se nosim sa svim problemima i mukama kad se ovdje ispušem. Vidim da si jako mlada i zato se ne zabrinjavaj oko prijatelja. Svi smo mi prošli te krize i ne povlači se u sebe. Budi što jesi bez ikakvog bježanja i vjeruj mi, sve će doći na svoje. Kako kažeš-trud se uvijek isplati!
20.02.2019. (07:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
nema se tu šta puno pametnog za kazati. ljudi dolaze, prolaze i odlaze iz života, ne treba se 'razapeti' zadržati ih a još manje nešto očekivati jer tko puno očekuje i živi u nadi umire razočaran. nađi sebi nekog momka, jer ipak vi žene birate, a u dvoje je lakše. stoga se lipo opusti al se nemoj prepustiti i uživaj u raznolikosti. mislim da je pisanje dobar način za izbacivanje frustracija, nekad uspješnije nekad manje, al svakako oslobađajući
20.02.2019. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Najgore je osjećati gubitak samopouzdanja, to dovodi pak do nesigurnosti i straha od novih izazova u životu koji neminovno dolaze.
Blog zaista služi kao ispušni ventil ali ne samo to, već se tu stvaraju virtualna prijateljstva i na kraju krajeva, blog ti može služiti kao imaginarni prijatelj kojemu se povjeravaš.
Želim ti pun sreće u bloganju. LP
20.02.2019. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maybe baby...
svačiji život je jedno putovanje i lijepo je da si se odlučila pisati blog.
mlada jesi i imaš još puno toga za naučiti, znam iz vlastitoga iskustva.
i ja sam bila mlada..malo starija od tebe kada sam krenula svoje prvo blog putovanje...bila sam stidljiva povučena djevojka koja nije izlazila, imala je jednu prijateljicu i utjehu i prijateljstva sam pronalazila u knjigama i filmovima.
tek nakon što sam sa 17 godina skoro umrla sam shvatila da bih trebala uživati u životu i živjeti ga, iskusiti sve što sam željela, e obazirući se na druge.
što drugi rade, kako rade, što pričaju, što odjevaju i najviše što misle o meni.
kada shvatiš da jedino si ti sama odgovorna za svoju sreću i uspjeh ili nesreću i neuspjeh, češ početi mijenjati stvari.
moj blog prvi, a i ovaj današnji je moj dnevnik i moj život gdje sve što nikome ne mogu reći napišem.
a kada to jednom napišem osjećam se slobodnije i sretnije.
papir i riječi trpe sve, a zadržavanjem stvari u sebi postaješ samo negativniji.
nađi pozitivne stvari koje te vesele i čine sretnom, a ljudima pristupaj sa dozom rezerviranosti ali uvijek daj nekome priliku da ti pokaže da si u krivu, prvi dojam zna prevariti.
želim ti od srca još jako puno pozitivnih postova:)
20.02.2019. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
C H I A R A
Hvala vam svima na prekrasnim komentarima, nisam ih očekivala, zaista.
Biti će tu još puno od mene.
Hvala
20.02.2019. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krotiteljica
Nikad nisam imala baš prijatelja ni prijateljica. Dosta sam usamljena iako imam veliku obitelj. Svakodnevno vodim u sebi na tisuće bitaka... Neke sa dnevnim problemima, neke sa realnim problemima, no moja čudovišta u glavi mi stalno daju posla. Depresija i strah za sve, pd bolesti do neuspjeha... Strah od siromaštva... Ah...
20.02.2019. (17:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
C H I A R A
Ja sam najveći ''boom'' doživjela ove godine kada sam počela živjeti sama. Sitni sati i konstantna tišina tjeraju na razmišljanje koje ne prestaje uopće. Ali volim vjerovati da će doći to bolje sutra
20.02.2019. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...