Nastojim prema osobama s invaliditetom pristupati kao nekome sebi ravnom, s poštovanjem i bez sažaljevanja, jer niti moje zdrave noge niti njegove bolesne ne govore ništa o nama. Svi smo mi polomljeni na neki način, i opet sastavljeni i opet polomljeni... neki više neki manje. A osobu ću , ako nam vrijeme i okolnosti daju priliku, tek upoznati. Ono što cijenim je borbenost, kod svakoga, da od karata koje nam život podijeli napravimo najbolje što možemo. Ne znam da li griješim u pristupu, reci mi ako da. Sviđa mi se tvoj iskričavi duh. :)
22.01.2019. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Dnevnik toka misli Jako lipo si ovo napisala. Naravno da ja imam i jako puno prijatelja koji se ponašaju baš kao i ti i ne gledaju me kao neko čudo. Nego su baš pravi prijatelji. A ovo; "Svi smo mi polomljeni na neki način, i opet sastavljeni i opet polomljeni... neki više neki manje." jako mise sviđa na koji način si sročila misao. Hvala ti!
22.01.2019. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da si normalna, imaš svoj život, svoje stavove još se treba pomiriti sa nekim činjenicama i početi uživati i cijeniti ono što imaš. Iako nešto nemaš, imaš toliko, imaš svoj život, a za to se treba zahvaljivati Ocu stvoritelju koji ti je dao šansu da ga unatoč svemu prihvatiš i voliš jer on tebe neosporno voli onakvu kakva jesi, voli te kao i svu drugu djecu. Kada prihvatiš tu činjenicu i pružiš mu svoju ruku, to će biti tvoj prvi korak trajne živorne radosti...nestat će invalidnost, nećeš ju više primjećivati a u njegovom vinogradu tamo više nema invalida. Život je ovdje kratak, ostavi se nepravdi i gorčine, tvrdoglavosti, treba čuvati svoje dostojanstvo unatoč svemu...Treba odabrati život a ne patnju...Sretno...
22.01.2019. (14:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM Dobro govoris, ali ne poznas me. Moj zivot je u Bozjim rukama i sva sam Mu se predala i zato imam sve ove milosti sto imam. Ali ne mogu glumiti da me ne boli, kad boli, da nisam pala kad su mi sva koljena razbijena,... Ogorcena sam na nepravdu, laz, licemjerje,... A tvrdoglava cu uvijek biti jer to je moja vrlina, a ne mana.
22.01.2019. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je da je tako. Sve što vidim da usrećuje druge ljude i mene usrećuje, ali i mene bole nepravde i nerazumijevanja, i ja trpim. I ono što sam htio reći, i trpljenje ima smisla, slomljene noge nisam mogao hodati pola godine, padao sam sa štaka, bolovao još koji puta nepokretan, i što sam napravio, ono što sam mogao, naravno sve predavo u Božje ruke, a što je najvažnije, sam sam prikazivao svoje boli za određene nakane. Rrecimo za duše u čistilištu osobito za one za koje nema tko moliti, za svoje pokojne pa i poimenično. To je bio moj najveći uspjeh u tim danima invalidnosti. Nemogu to opisati. Tada sam dobio snagu da se uhvatim militvi svete Brigite, i molio sam ih 365 dana zaredom, da bi pomogao dušama u čistilištu. Optosti mi ako te dira ovakva otvorenosti, ali si me potakla svojom ogorčenušću koju podupire tvrdoglavost...Lp i uživaj u radostim postojanja...
23.01.2019. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šušunjara
Samo malo pričam sama sa sobom.
22.01.2019. (08:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik toka misli
Nastojim prema osobama s invaliditetom pristupati kao nekome sebi ravnom, s poštovanjem i bez sažaljevanja, jer niti moje zdrave noge niti njegove bolesne ne govore ništa o nama. Svi smo mi polomljeni na neki način, i opet sastavljeni i opet polomljeni... neki više neki manje. A osobu ću , ako nam vrijeme i okolnosti daju priliku, tek upoznati. Ono što cijenim je borbenost, kod svakoga, da od karata koje nam život podijeli napravimo najbolje što možemo.
Ne znam da li griješim u pristupu, reci mi ako da.
Sviđa mi se tvoj iskričavi duh. :)
22.01.2019. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šušunjara
@ Dnevnik toka misli Jako lipo si ovo napisala. Naravno da ja imam i jako puno prijatelja koji se ponašaju baš kao i ti i ne gledaju me kao neko čudo. Nego su baš pravi prijatelji. A ovo; "Svi smo mi polomljeni na neki način, i opet sastavljeni i opet polomljeni... neki više neki manje." jako mise sviđa na koji način si sročila misao. Hvala ti!
22.01.2019. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Naravno da si normalna, imaš svoj život, svoje stavove još se treba pomiriti sa nekim činjenicama i početi uživati i cijeniti ono što imaš. Iako nešto nemaš, imaš toliko, imaš svoj život, a za to se treba zahvaljivati Ocu stvoritelju koji ti je dao šansu da ga unatoč svemu prihvatiš i voliš jer on tebe neosporno voli onakvu kakva jesi, voli te kao i svu drugu djecu. Kada prihvatiš tu činjenicu i pružiš mu svoju ruku, to će biti tvoj prvi korak trajne živorne radosti...nestat će invalidnost, nećeš ju više primjećivati a u njegovom vinogradu tamo više nema invalida. Život je ovdje kratak, ostavi se nepravdi i gorčine, tvrdoglavosti, treba čuvati svoje dostojanstvo unatoč svemu...Treba odabrati život a ne patnju...Sretno...
22.01.2019. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šušunjara
EuM Dobro govoris, ali ne poznas me. Moj zivot je u Bozjim rukama i sva sam Mu se predala i zato imam sve ove milosti sto imam. Ali ne mogu glumiti da me ne boli, kad boli, da nisam pala kad su mi sva koljena razbijena,... Ogorcena sam na nepravdu, laz, licemjerje,... A tvrdoglava cu uvijek biti jer to je moja vrlina, a ne mana.
22.01.2019. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Drago mi je da je tako. Sve što vidim da usrećuje druge ljude i mene usrećuje, ali i mene bole nepravde i nerazumijevanja, i ja trpim. I ono što sam htio reći, i trpljenje ima smisla, slomljene noge nisam mogao hodati pola godine, padao sam sa štaka, bolovao još koji puta nepokretan, i što sam napravio, ono što sam mogao, naravno sve predavo u Božje ruke, a što je najvažnije, sam sam prikazivao svoje boli za određene nakane. Rrecimo za duše u čistilištu osobito za one za koje nema tko moliti, za svoje pokojne pa i poimenično. To je bio moj najveći uspjeh u tim danima invalidnosti. Nemogu to opisati. Tada sam dobio snagu da se uhvatim militvi svete Brigite, i molio sam ih 365 dana zaredom, da bi pomogao dušama u čistilištu. Optosti mi ako te dira ovakva otvorenosti, ali si me potakla svojom ogorčenušću koju podupire tvrdoglavost...Lp i uživaj u radostim postojanja...
23.01.2019. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...