Komentari

idragi28.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • EuM

    Prema sadržaju poruke Majka - Kraljica mira, sve ljude naziva svojom djecom, tako nam i govori „djeco moja“, pa se prisjetimo Isusovih zavjetnih riječi na križu, kada je svoj život predavao za nas: Majko evo ti sina – poručujući nam po sv. Ivanu od križa, koji je kao jedini apostol ostao uz Isusa do njegove smrti na križu...

    avatar

    29.11.2018. (08:27)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Svjedočite istinu svima onima koji nisu upoznali moga Sina.
    Ja ću biti uz vas, ja ću vas hrabriti.
    Svjedočite ljubav koja nikada ne prestaje
    jer dolazi od Nebeskog Oca koji je vječan
    i koji nudi vječnost svoj mojoj djeci. ''


    - uvijek nas te riječe umire i donesu spokoj u dušu

    avatar

    29.11.2018. (11:07)    -   -   -   -  

  • Grunf

    Tko sam ja da išta kažem na riječi Kraljice mira ;)
    P.S. Kada budeš rekao nešto svoje,
    možda se i "čujemo" :)))

    avatar

    01.12.2018. (02:12)    -   -   -   -  

  • tvoj maslacak



    Bijeli cvijet


    Kad vise ne ocekujes,
    Kada se jednostavno
    Prepustis…

    (Neka bude volja Tvoja!)

    Iz zelenila lisca
    Izdigne se
    Bijeli cvijet…

    Neka Nova Zora,
    Neko Novo Proljece.


    avatar

    01.12.2018. (07:36)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Sin me razočarao...možda se odrekao ljubavi svoje majke...nije htio razgovarati...ne javlja se nigdje...ali preboljet ču i to....strašno je...voliš, zavoliš, rodiš, uzgajaš, pomažeš a na kraju ide bez riječi...pozdrava...kako boli zna samo majka koja voli...

    avatar

    01.12.2018. (23:51)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Riječi, a ne dijela su ta koja iz nas savršeno progovaraju. :).

    avatar

    02.12.2018. (13:10)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Budimo dobrota, ljubav i djela....

    avatar

    02.12.2018. (16:34)    -   -   -   -  

  • EuM

    @oj komentar na postu kod "Razmišljanja jedne žene":

    Nemoć nije prepuštanje ni odustajanje
    znamo kada život još jednu priliku dade
    tek tada svjesni smo svojih želja i nade
    i sve što želimo u jednu rečenicu stane,
    a što propustismo u jednoj suzi ostane.

    Molimo da nam život još jednu priliku dade
    na putu s osmijehom, u radosi govora duše,
    s emocijom djeteta koja nas iskrenošču uči,
    a svaka emocija u vremenu nestašice i boli
    bolja je od ravnodušnosti koju bližnji ne voli!
    EuM

    avatar

    02.12.2018. (18:53)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Ni molitva mi ne pomaže, dok se on ne spametuje ili opeče...neka vreme čini svoje...ja sam odustala...trebam gledati na sebe!!!

    avatar

    02.12.2018. (23:16)    -   -   -   -  

  • Diadema

    Divno i plemenito kako to samo ti znadeš. Nema takvih puno, na žalost. Polako se sve izgubilo. Ljubav i dobrota izgubila je na svom značaju. Poštenje je odlepršalo, istina potonula u buruštini zla i laži. Gdje je nestao onaj čovjek? Čovjek u prvom smislu riječi.
    Ne gubim nadu, ima ih još i uz tvoju pomoć vjerujem da će ih biti i više.

    Hvala ti prijatelju dragi! Cijenim te ali to su samo isprazne riječi, dokazat ću ti da te cijenim djelima.

    avatar

    04.12.2018. (10:29)    -   -   -   -  

  • Diadema

    Slažem se s napisanm kod mene i odgovorit ću:
    Kad ljubav i dobrota dotakne nečije srce dogodi se velika sreća koju bi svi trebali cijeniti i čuvati je kao najveće bogatstvo.
    Takva suradnja je neprocijenjiva, srcu i duši draga. Sve ovisi o nama jer istina je je ta koja nas tjera dalje i stvara temelje na najbolji i najpošteniji način.
    Hval ti.

    avatar

    04.12.2018. (11:48)    -   -   -   -  

  • EuM

    radost i tuga

    Uzburkano more strasti
    može nam na put stati
    te možda neznaš što znaš
    i što očekuješ od drugih

    dali voliš više od sebe
    ili onu/og koju misliš da voliš
    više od svih boja i duge
    više od orošene livade

    i morskog vala, ili žala,
    ili je priča sasma druga...
    tek saznaš jednog dana
    kada se podijele radost
    i tuga...
    (Komentar prema postu "Čuvarica pinkleca)
    Obrada EuM

    avatar

    05.12.2018. (08:36)    -   -   -   -  

  • EuM

    U očima duge

    Kodiran pogled, ponovo kreće
    lepljiva svetlost dana stati neće
    pitam se, dal če sunce stati ili ne,
    kad je sunce, lakše i ljepše je sve.

    U mojim mislima razliveni stihovi
    sasvim polako se otapljaju u boji
    nebo je čisto, mirno kao duga stoji
    i skrivene boje zrcali prema sebi.

    Zaustavila sam dodir svojih misli,
    probudila znova osetljive odtise u sebi,
    ponovo brišem rijeći neizgovorene,
    i tako se duga ponovila ne bi.

    (Dokaz: ono što odbiješ prihvatiti postaje još intezivnije)
    - Igrokaz riječi prema postu tvoj maslačak od 16.09.2014.

    avatar

    05.12.2018. (21:47)    -   -   -   -  

  • EuM

    ..Prema postu sa bloga "J."
    Zlatna dolina

    U ove sad već pomalo dosadne i turobne,
    dane sivila, magle i vlage, i dalje postojim,
    i s radošću se sjetim jednog od toplih dana
    kojima sam uspio ukrasti nekoliko iznimnih sati
    i nestati uz korito jedne nepoznate mi rijeke.

    Pribavivši osnovne podatke o dolasku i smjeru
    shvaćajući da moguće remetim mir riba i ribiča
    ili ljubitelja prirode sklonih osami i boravku u prirodi,
    otputio sam se na taj put opremljen s nekoliko stvari
    ali i strpljenjem te čežnjom za ljepotama u osami.

    Nisam ostao razočaran. Hodajući daleko od grada,
    ovdje se odrješito spuštam jedva primjetnom padinom
    punom meka lišća u dolinu vjetru ostalog na osami,
    boreći se u sebi sa rastućim strahom od nepoznatog
    na mjestu okupanom zlatom netom položenim na tlo...

    Zamislite mjesto u kojemu se čuje samo pjeva ptica,
    i tihi jednolični šum rijeke što stoljetnim koritom
    protječe među panjevima, brvnima i vodenim žbunjem,
    takvo mjesto doista postoji, a moja namjera jeste
    da pokušam djelić njegove čarolije ponijeti sa sobom...

    U vrijeme neizvjesnog trajanja, pa i smjera povratka,
    istodobno opijen i uznemiren prizorima dolazećeg sumraka
    nastojao sam upiti u sebe što više spokoja te tako čarobne
    zlatne doline, shvaćajući, što je vrijeme više odmicalo,
    da se radi o rijetko izdašnom mjestu za snagu i mir....

    Sve do danas, kada je po šesti ili sedmi dan osvanulo jutro,
    ispod tmurnog oblaka, kada sjećanja počnu dobivati na cijeni
    još gledam kaskanje nekoliko divljih konja na suprotnoj obali
    i čujem noću zavijanje dalekih čagljeva i zov radoznala vepra.
    Ne, ne valja zato pitati gdje je to mjesto, ono je u svakom od nas.

    avatar

    10.12.2018. (09:49)    -   -   -   -  

  • EuM

    Prema postu sa bloga "Siddhi":

    Dok gledam...

    Jednostavno, odlazim od nekih ljudi
    želim birati, ostaviti sve definicije,
    trebamo biti onakvi kakvi jesamo,
    ponovo, i opet, život me uvjerava,

    Dok gledam tvoje oči, želim to,
    želim biti samo tu i sa tobom
    vidjeti sve ono kako jest i dolazi,
    ili pak prolazi, bez imalo straha.

    Metalne pahulje sjedaju mi na rame,
    da, vrijeme božića treba nam sjati
    nekima je blještavilo već pripravno
    i na ekranu zaljepljeno, pa neka im sjaji...

    avatar

    10.12.2018. (10:25)    -   -   -   -  

  • EuM

    Prema postu sa bloga "SIddhi":

    mogla bih

    sada ne bježim od toga da te volim
    evidentno, više je nego jednoznačno,
    i...molim se za tvoju dušu, svaki dan
    i za svoju, više ne bježim od toga...

    od toga da su prsti moje ruke preslika,
    preslika tvojih, tvoje ruke, preslika tebe...
    opčinjeni stvarima, uživamo u dvorcu,
    opčinjeni dušom, klikćemo u svom miru...

    sjedim na stolici i gledam zalazak sunca.
    hrapavi suton mogla bih još na tom mjestu
    mogla bi dobiti klaustrofobiju mogla bih...
    mogla bih svašta, ali ti si tu, i to mi je važno.

    Gornje pjesme su sve u obradi EuM prema sadržaju - temi postova...

    avatar

    10.12.2018. (10:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...