Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Donabellina

    Ja sam dite s mora koje ne ide u more čim vidi valiće a ne valove ili, ne daj Bog "moretu" koja naidje kad prodje neki gliser.......Meni je rebro slomljeno od udarca u stinu........val me "ubio" za cijeli moj život i ovaj tvoj post sam u dahu pročitala proživjevši sav svoj strah

    avatar

    24.03.2018. (10:53)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Ane - žal mi je što ti se to dogodilo. Taj strah koji čovjek doživi, potisne i živi dalje, uvijek negdje nekako ispliva.
    Ovo iskustvo čuvam kao opomenu za valove i ljude, kao duboko poštivanje do mora i Života.
    Osjećaj šoka, sve ono što mu pritječe, sve emocije, a koji nas zauvijek u jednom dijelu promjeni, možemo ponekad u životu opet doživjeti ali kroz drugo iskustvo, a da to nije ni val, ni more, ... Čini mi se važno naučiti se s njim suočiti, svatko ima neku svoju strategiju. Kod mene traje kontemplacija danima a onda ide oprezno ustajanje i djelovanje.

    avatar

    24.03.2018. (11:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    nisam djete s mora, ali odrastala sam uz more... plivam kao riba, rekoše mi, volim valove... ali draga one na Atlantiku ne volim... gledala sam domoroce u Venesueli kako uranjaju u val i izranjaju iz njega... divila im se... odlučila isprobati... i onda se dogodila sekunda koja je trajala kao vječnost... i više nisam pokušala.... :)

    avatar

    24.03.2018. (11:33)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Dinaja - zar i ti :))) O, kako to more zna biti privlačno, vabi k sebi, ... i kako hrabro znamo kročiti, a onda... uspomena za vječnost. :)

    avatar

    24.03.2018. (11:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    i dobro je što je za vječnost... čuvam je kao i ti... :)

    avatar

    24.03.2018. (11:49)    -   -   -   -  

  • harambaša

    i moj tata pamti jedan takav val koji ga je doslovno cijeloga izrazbijao, vauuu, odličan post:-)

    avatar

    24.03.2018. (12:19)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Riječ potopi gore nego val. Može se desiti da ne isplivamo.
    Ubi me prejaka riječ, reče Miljković. A ja kažem, više je ljudi
    umrlo od riječi nego od mača.
    Nisi namjeravala napisati odu prijateljstvu, a jesi...

    avatar

    24.03.2018. (12:21)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ovo je jedan diskriminirajući i rodno neravnopravan tekst :))

    avatar

    24.03.2018. (12:26)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Odličan post! Kako si sve lijepo opisala....Slovaci znaju reći: ideš s čašom po vodu - dok se ne razbije....A nije potrebno puno - s obzirom na krhkost i ranjivost (fizičku i psihičku) ljudskoga bića....Uh, proživjela sma tvoj strah kroz ovaj teskt zajedno s Tobom ...Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    24.03.2018. (19:16)    -   -   -   -  

  • olja

    Iskusila sam taj strah i to u najgoroj mogućoj verziji
    s malim djetetom koje još ne zna dobro plivati.
    Pijavica se samo stvorila iza naših leđa par km
    dalje, a more kao da je podivljalo, naglo se povuklo
    nekoliko metara, potom nas preklopilo divljim valom
    Sve se zapjenilo, ogromna količine pjeska, algi.... mutno
    Jedva sam izronila na površinu, pritom još držeći malog u
    naručju. Iako smo bili samo tri metra od obale, trebalo
    nam je dvadesetak minuta da uspijemo izaći. Pritom smo
    se bezbroj puta potopili, napili vode, oči pune pijeska...
    Tog dana dvoje se ljudi utopilo.
    Nekoliko njih vatrogasci su uspjeli spasiti.
    Pijavicu sam tad prvi put vidjela u životu. Protutnjala je
    pored nas noseći doslovno "kišnu zavjesu". Polomila borove.
    Dvije minute kasnije, oblaci su se razmaknuli i zasjalo je sunce.
    Svi smo bili u šoku.

    avatar

    24.03.2018. (20:11)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Mila moja, kako si dobro napravila..i prvi i drugi put, instinktivno. Zaplivala u duboko more..a valovi te sami izbace gdje ti je mjesto. Vratila se svojim ženama, the Ženama, koje su gutale mora i pijeska, a još plivaju..oo..kako plivaju!
    Žao mi što nismo bliže, po ne znam koji put:-*
    Al ti znaš gdje sam..u selu Krastavac..kiselim ih za zimu:-)) i plivam u duboko, ne bi li me valovi izbacili gdje mi je mjesto..

    avatar

    26.03.2018. (07:16)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Dinaja– tako nam ostane kao uspomena i spominjanje ;)

    @harambaša – Hvala! :)

    @Lasto – istina, ljudi često kažu da riječ ne ubija, već od nas zavisi kako ćemo je primiti, prihvatiti ili odbiti. Ima u tome istine, ali što kad nas takva riječ uvijek zatekne nespremne, pa je prihvatimo i položimo na srce iako bi bilo pametnije odbaciti je. Kao s valovima, nekad ih uspješno savladamo, nekad nas poklope usprkos našoj vještini plivanja.
    Hvala Ti, mislila sam pisati o jačini tog 'udarca' a na kraju je ispalo bolje, kao što si i sama primijetila, o onim dragim ljudima koji nam pomažu vidati naše rane, naši prijatelji :)

    @Fresh – hahahaha.

    @Luky – hvala Ti! Sviđa mi se ta Slovačka izreka, sve govori. Pusa i Vama troma :*

    @Olja draga, iskustvo je već i samo po sebi potresno, a s malim djetetom, grozno. Ti si moja heroina :*

    @Sarah – neki dan sam malo kontala o svojim prijateljicama i došla do zaključka da su sve nekako nekonvencionalne. Puno stvari su pregrmjele u životu i još uvijek ponekad »gutaju more i pijesak« ali plivaju. I kako samo plivaju, umjetnički. Zahvalna sam što vas imam, moje divne, jake Žene :*

    avatar

    26.03.2018. (11:16)    -   -   -   -  

  • Dinajina svijest o pokretu

    dobro ti jutro... uživah još jednom u tvom tekstu... carpe diem... :)

    avatar

    02.04.2018. (06:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...