Komentari

tragovivremana.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Petra

    A put je čudan - i srušio se.

    avatar

    29.11.2017. (20:32)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    i svijest će nastaviti svojim putem

    avatar

    29.11.2017. (20:43)    -   -   -   -  

  • Petra

    shadow-of-soul
    Hoće. Svako ima svoj put.

    avatar

    29.11.2017. (20:46)    -   -   -   -  

  • luki 2

    I svatko ga sam bira. Pusa, L+B+G

    avatar

    29.11.2017. (21:51)    -   -   -   -  

  • Petra

    luki 2
    Tako je najbolje. ;)

    avatar

    29.11.2017. (22:29)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    i dao si odgovor izboru... moć nutrine je to... :)

    avatar

    29.11.2017. (22:35)    -   -   -   -  

  • Petra

    Dinaja
    Jeste. :-)

    avatar

    29.11.2017. (23:59)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nekad nema izbora, ma kako izgledalo da ima...

    avatar

    30.11.2017. (06:46)    -   -   -   -  

  • Petra

    Lastavica
    Često nema željenog izbora ... a izbora koliko voliš ;)

    avatar

    30.11.2017. (10:36)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Događa se uvijek tako kad ravnina postane nedostojna u svojoj pohlepi ostati ravninom. Netko mora iskoračiti van nje. Netko mora zgasnuti u predodžbi s kojom dekodiramo život kako bi se promijenila uvjetovana paradigma prihvaćanja.
    I prije no što progledasmo u svijet, već su nas razdijelili pripadanju: krštenjem, obrezivanjem, kako gdje. Nije li to izbor koji nismo birali, pa ipak poslušno i dosljedno smo uz njega.
    No, onaj izbor koji odvagne svijest i savjest najljudskiji je od svih svijetu. Bol što nekoga nema mora izazvati promjenu činom, ili bar potaći pitanja: mogu li?, smijem li?, želim li?.

    avatar

    01.12.2017. (09:53)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Svatko bira svoj put, nema razloga da zalutamo na tuđi... :)

    avatar

    01.12.2017. (12:45)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus johannes
    Zahvaljujući razvoju nauke, tehnologije i industrije, mi već odavno možemo mijenjati boju kose, odnedavno možemo i boju očiju, možemo i boju kože, fizionomiju, veličinu grudi, usana ... građu ... mjesto boravka, državu, naciju ..., a možemo promijeniti i svijest. Također, mi danas možemo promijeniti i spol. Mi praktično možemo postati neko drugi, prema sopstvenom izboru, te to što smo dobili na rođenju nas ne određuje, ukoliko je naša svijest o sebi drugačija od zadatog.
    Samo ne možemo promijeniti savjest.
    A sretni možemo postati i biti samo ukoliko radimo usklađeni sa njom, ukoliko postupamo u skladu sa svojom savješću. Onda nema boli.
    Ako se, pak, bol javi ili ako postoji, znači da je savjest zakazala...

    avatar

    01.12.2017. (14:43)    -   -   -   -  

  • Petra

    Pozitivka
    Nikako nije dobro zalutati ni izgubiti se(be) ... :-)

    avatar

    01.12.2017. (15:17)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ponekad je ugodno s tobom raspravljati. Razmjena je poticajna. Ako sam dobro razumio tvoj osvrt, on je baziran na ljudskoj mijeni i prilagodbi, toliko naglašeno da može promijeniti svijest (!). Dok je savjest neprikosnoveni autoritet (!). No, savjest je dio svijesti, nije obratno. Zašto taj zaseban dio ima svoja pravila, koja kolidiranjem mogu srušiti veći sustav? Kako je to moguće? Zar nam je savjest vječita oporba svijesti?
    Podsjetit ću: ideja o "drugom" životu nije novovjeka. Kulminaciju dosiže izdizanjem mastaba u piramide, humaka u zigurate. Sve prema onom klinopisu "Kad gore visoko ...". Tada je mjera bila drugačija. Objekcija života nije instrumentizirana. Tek kristijanizacijom pojavljuju se grijeh i poslušnost, to traje do danas. A samo su selektivno preuzeli ideju stvarajući proizvoljne kanone prisilom. Uzet ćemo raspon Masade od 74. godine do Montsegura iz 13. stoljeća. Ognjem i mačem branila se takva ideologija i uspjela je pokoriti svu "ekumenu".
    Zanimljivo je kako su Sikarijci u Masadi i Katari u Montseguru izabrali svojevoljnu kolektivnu smrt. Zašto je to zabilježeno i u svijesti i u savjesti kao povijesno intrigantna tema? Nečemu se nepravednom ne može pripadati, pa i po cijenu najvrjednijeg pojedinačnog života, uvijek će netko prozboriti: eppur si muove!
    Ideja ovog života usko je povezana s onim "drugim". Postoji nešto nepromjenjivo u mijenama, njezina os iz koje se sve račva. Postoji konstanta iz koje su sve varijable pokrenute, a ona je ovdje, u ovom, ali i u ovom stvarnom budućem životu, a nije u špekulativnim modelima nekog onostranog bivanja. Poboljšati ovaj stvaran budući život čak i odricanjem od njega. To je znakovita opomena.

    avatar

    02.12.2017. (10:10)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus
    Dok sam pisala prethodni komentar zastala sam kod odnosa svijesti i savjesti...a onda sam se zapitala da li će neko ko npr. promijeni spol i time razriješi pitanje svijesti o sebi, promijeniti i savjest? Ili oni što mijenjaju vjeru? Mijenja li se njihova savjest?
    Pomislila sam da se ne mijenja. Crkva voli isticati preobraćenje .... ali meni to stanovište nije baš sasvim jasno, da ne kažem prihvatljivo (prilično sam podozriva).
    Mislim da je svijest u direktnoj vezi sa moralnim normama, a za moral znamo da ima svoj istorijski hod i da se kroz vrijeme mijanjao. Otuda ni promjena svijesti nam ne bi bila strana (u nekom vremenskom periodu).
    Savjest, međutim, posmatram kao odnos mišljenja i postupanja, pa u tom smislu oblik svijesti nije toliko značajan, bitno je postoji li raskorak među njima.
    Samo naglas razmišljam ...

    avatar

    02.12.2017. (22:18)    -   -   -   -  

  • Petra

    meroveus
    Ideja o "drugom" životu stara je, bezmalo, koliko i ljudski rod. Dobra strana ove ideje bila bi da se ne razmišlja i ne živi samo od danas do sutra, već da se misli unaprijed, što bi da nije zastranjivanja, bio dobar "trening" mišljenja, a time i kontrola postupanja i djelovanja. Dobre ideje rijetko pogađaju cilj, njihov epilog je uglavnom zloupotreba.

    Poznato je da istoriju pišu pobjednici, a ponekd i pojedini osebujni pojedinci poput Pierrea Plantarda, pa ta priča zna da poprimi i mitski karakter.
    Istorija je puna primjera kolektivnih samoubistava, a možda je najbizarniji primjer pokušaja čeških učenika zbog loših ocjena iz fizike...(užasan mi je i ples Zalongo zbog beba ...). Japanci su možda među najpoznatijim po običaju samoubistava, pa razne sekte i njihovi rituali kolektivnog samoubistva dio su naše svakodnevnice ...

    Masada je zbog nedostatka pouzdanih podataka, a imajući u vidu da judeizam ne podržava samoubistvo, postala kontroverzni događaj ... mada svaki takav čin ima verziju viđenja herojstva palih podanika sa jedne strane i upozorenje protiv ekstremizma i odbijanja kompromisa sa druge strane. To su iskušenja koja duboko dijele društvo u cjelini shvaćanja.
    U tom smislu tvoja završna riječ:"Poboljšati ovaj stvaran budući život čak i odricanjem od njega. To je znakovita opomena." - odličan je zaključak ovoj temi.

    avatar

    02.12.2017. (22:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...