E, da. Ova prva rečenica koju ti je rekao, TO je tako, tako točno!!!! Sve smo donjeli sa sobom, čine se moramo baviti, a to nas ujedno zove i zove, najumilnijim glasovima. I kad se time bavimo, naše srce je sretno, ono prepoznaje, ono se sjeti da to već zna................. :))
15.10.2017. (18:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako mi se dopada tvoja rečenica: "Većina ljudi spava, iako im se čini da su budni.", da tako i je. Isto se odnosi i na ovu (ako smijem dodati): "Iako si okružen množtvom ljudi ipak se možeš osjećati sam, i obrnuto"
Isto mi se jako sviđa uloga unutarnjeg Učitelja a ne svjetskog, takvih zaista ima previše a bez nekog značajnog napretka i pomoći.
Nadam se da će jednom zaista biti napisana knjiga o tome. Bit će jako zanimljiva. LP
15.10.2017. (20:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hehehehe, nisam ni znala da je moj blog naveden na naslovnici. Nije mi to bila namjera, časna riječ hehehe.
15.10.2017. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Da je Krishnamurti živ pitala bih ga ovo: :) Što sam ja? Kako ćeš podijeliti što je unutrašnje, a što vanjsko? U nekoj drugoj kulturi bila bih posve nešto drugo, zar ne? Drugo bih bila da mi se dogodio i splet drugačijih životnih okolnosti!? Bez sumnje, rođena sam s određenim potencijalom i nekom unutašnjom dinamikom - podražljivošću - aktivnošću, " sklonošću", ali takva "prazna" ispisana sam "tuđim" rukopisom, sviđalo mi se to ili ne. Što je dakle moje? Nisu izvorno čak ni rečenice koje pišem! O "svojem" mogu pričati samo unutar sustava kojeg sam opisala, a to je daleko i predaleko od istinski orginalnog - unutrašnjeg - vlastitog... kako god! :) Moj um je produkt učenja, utjecaja i prirođenih sposobnosti i potencijala. Ono što je mene oblikovalo u ranom djetinjstvu nisu čak ni moji roditelji nego ono što je oblikovalo njih i one prije njih. Nazovimo to kolektivnim umom koji se sporo i spontano razvija. :) Kada bi učitelj od mene zatražio da detektiram što je unutrašnje (istinski), a što vanjsko nastao bi veliki problem! Možda bih mogla i znati što je to što osjećam prirođenim (poput nagona), a što sam dobila uvjetovanjem - učenjem? To bih mogla razdvojiti. Što je unutrašnje, a što vanjsko to je teško pitanje? Ono MOJE teško je pronaći! Postoji to? Osim sedme varijacije na temu? Postoji, naravno, ali taj iskorak učini inovator i dok ga čini bez svega " tuđeg i posuđenog" bio bi nemoćan? Opet pitanje tko se tu istinski izgrađuje? On ili kolektiv. Čije je " postignuće? Tko je učinio korak i tko mu ga je omogućio * odnosno u kojim opet uvjetima ga je učinio !!!) Što volim, a što ne volim to je lako pitanje. :)) Što bi mi tvoj Učitelj rekao na sve ovo?
Radujem se odgovoru! ;) i volim budiste :)))
16.10.2017. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y, ne znam što bi ti moj učitelj rekao. Ja bih ti rekao ovo: mislim da daješ preveliko značenje utjecaju kolektivnog na tebe. Jasno da je taj utjecaj očit i ne može ga se zanemariti, to je živ i neprestan utjecaj. Zato ja mislim da se treba osloboditi društva i to upravo iznutra, ne toliko izvana. A to i nije tako velik problem, bez obzira što se čini kako se društvo neizbrisivo usadilo u nas. Ako i kada nam postane savršeno jasno da je društvo jedna krajnja izmišljotina koja nema ni najblaže veze s našom biti, da smo mi, u sebi, nešto potpuno drukčije i da u nama postoji jedan cijeli neotkriveni svemir, onda je lako odbaciti ideje koje nam je društvo usadilo, jer ideje društva su banalne, a i neproduktivne. Društvo ne proizvodi sretne ljude, a mi bi htjeli biti sretni. Ako nam društvo u tome može biti samo maćeha, onda moramo tražiti dalje. Koliko god se trudili tražiti vani, prije ili kasnije ćemo morati pogledati unutra, jer tu se nalaze odgovori. Ali ne odgovori u smislu nekog priručnika tipa pitanje - odgovor, nego odgovori dolaze na suptilnije i drukčije načine.... kroz intuiciju, emocije i slične stvari. Ako si, kao što kažeš, ispisana tuđom rukom, nadam se da ipak nisi tetovirana, tj. taj ispis se može i treba obrisati, pa pisati ponovo, svojom rukom.
16.10.2017. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima jedna zanimljivost: Jiddu Krishnamurti pripreman je da posluži kao uzvišeni tjelesno-duševni posrednik za djelovanje Maitreye, za djelovanje procesom kauzalnog nadsjenjivanja (koje nema nikakve veze s medijumstvom i sličnim astralnim neugodnostima). Na sličan je način sam taj Maitreya djelovao kao Krist preko Isusa tijekom Isusovih posljednjih godina (i samo je zato učenik Isus mogao izvoditi sva ona čuda). I na sličan ili isti način Sathya Sai Baba posljednjih nekoliko godina djeluje preko osobnosti Madhusudhana Naidua. Jiddu Krishnamurti pripreman je od djetinjstva za tu uzvišenu misiju, od koje se na kraju odustalo. Da to nije samo mit, da to nisu tek neprovjerljive izmišljotine trećih osoba, potvrdio je i sam Krishnamurti u nekim svojim spisima. On se sastajao na razini eteričke, malčice suptilnije materije i s Maitreyom i sa svojim Učiteljem/Satguruom Koot Hoomi-jem (u povijesti poznatim kao sv. Ivan apostol i jedan od četiri evanđelista). I to već dobrano nakon raskida s Teozofskim društvom i raspuštanja Reda Zvijezde Istoka (ili kako se već zvao taj red kojem je bio na čelu kao dječak i mladić). O tome je sam Jiddu pisao, to se događalo među ostalim i za njegova boravka u Kaliforniji, iako je kasnije sva takva iskustva, u svojemu poznatom stilu, znao zvati ekscesima. :)) Jiddu Krishnamurti nikada nije trebao biti Maitreya, on je samo trebao poslužiti kao "vozilo" ili "komunikator" za Maitreyu, što je zapravo uobičajeni način djelovanja velikih Avatara unutar čovječanstva. U biti je rjeđe ovo kako je djelovao Sathya Sai Baba, čineći ogromnu, gigantsku žrtvu. I sam Sidhartha Gautama bio je na isti način "nadsjenjivan" od strane velikog Avatara i gigantskog Svjetskog Učitelja onog vremena, samoga Buddhe, o čemu ljudi ništa ne znaju, kao što ne znaju da Isus i Krist nisu dva ista mikrokozmoza, dvije iste jivatme, dvije iste duše. Krist je "nadsjenjivao" Isusa zadnje 3 godine njegova života. Od Jidduove uloge odustalo se ne zbog njegove nesposobnosti da posluži kao "vozilo" Maitreye, nego zbog sasvim drugih, ezoterijskih razloga, i onda je bilo prirodno da će Jiddu započeti vlastitu majstorsku "karijeru". :) Postoje pismeni dokazi o ulozi Jiddua Krishnamurtija, kao što postoje pismeni dokazi o uzvišenoj ulozi Helene Petrovne Blavatsky, u Pismima Mahatmi koja se čuvaju unutar muzejskih ustanova Ujedinjenih Naroda. To kako je Jiddu susretao svojega Učitelja K.H. pa i samoga Maitreyu njemu samome izgledalo je kao da mu dolaze u fizičkom mesu, iako se zapravo radilo o tome, da je njegova svijest bivala spontano uzdizana do eteričkih razina pa je on zapravo na tim razinama s njima komunicirao. Na eteričkim razinama možeš pipati, mirisati, kušati, možeš čak i cigaretu zapaliti. Živa istina! :)
18.10.2017. (01:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Ypsilonka - Zanimljivo je ovo što pišeš. U prvi čas nisam te baš najbolje shvatio, a onda mi je ipak sinulo. :) Naravno, NEMA podjele na vanjsko i nutarnje, no ipak mislim da je Alen mislio na nešto drugo. On nije mislio na sadržaj, mislio je na razine svijesti, koje su univerzalne. Po sadržaju, sve se dakako svodi na kolektivno nešto, jer se u konačnici ne može razabrati što je zaista takozvano "moje". No, kad promatramo razine svijesti, vidimo "vanjsku" svijest fokusiranu na ono što nam uprizoruju osjetila i vidimo "unutarnju" svijest koja nam je uglavnom nedostupna, jer zahtijeva količinu mentalne ili duševne energije koju uglavnom ne posjedujemo. Tamo gdje bismo nešto i mogli doživjeti na "unutarnjim" razinama onog trenutka kad se stvari za nas povoljno poslože, mi padamo u nesvijest, stanje spavanja, jer nemamo dovoljno duševne energije. Prosto ko pasulj.
18.10.2017. (01:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@izvorni život - "Ako si, kao što kažeš, ispisana tuđom rukom, nadam se da ipak nisi tetovirana, tj. taj ispis se može i treba obrisati, pa pisati ponovo, svojom rukom." - Ovo je zbilja zgodno rečeno. :)) Nego, već danima razmišljam o onome što si kod mene govorio, vezano uz Crkvu, i došao sam do zaključka da si ti u pravu, a ne ja. Dakle, imaš pravo kad kažeš, da se ne radi o tome da unutar Crkve postoji djelovanje Duha Svetoga. Crkva ima veliki opseg djelovanja, no sad kad sam malo bolje razmislio, mogao bih ovako reći: velike Duše izabirale su kroz povijest djelovati kroz Crkvu jer im je to vrlo često bio JEDINI NAČIN da kako-tako djeluju na puk, na ljude, na svakodnevnog čovjeka. Da su mogle, SASVIM SIGURNO te duše ne bi izabrale djelovanje kroz Crkvu, no u zadanim povijesnim okolnostima morale su uzeti optimum, morale su načiniti određene kompromise. Stoga je zaista točno - sada to shvaćam - ono što si ti tvrdio. Ja sam se malo bio zanio u svojim tvrdnjama, malo sam izromantizirao cijelu stvar, a čemu sam i inače sklon. :)) I što je najgore, Crkva tu činjenicu da je mnogo velikih svetaca prodefiliralo njenim "prostorom" neprestano zloupotrebljava, pogrešno iz toga izvodeći zaključak, da to onda ima značiti, da je sama Crkva dakle sveta, ispunjena Duhom Svetim, bla bla. Eto, thanks. :)))
18.10.2017. (01:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Sav pojmovnik (čaša, banana, krumir) pa onda apstraktni pojmovi (sloboda ) su usvojeni ucenjem. Kompletan misaoni proces je pounutrenje ( hrpa informacija od kojih je vecina pohranjen u nesvjesno). Osvrnuli smo se iz različitih perspektiva. Nisam govorila o svjetonazoru nego potrazi za onim što je autentično moje. Nama se događa nadogradnja. Odbacujemo postojeće koncepte neproduktivne i mijenjamo ih produktivnim. Čini mi se kako ono što nazivamo svojim jest složenac raznih ihformacija - misli - koje često nisu orginalno naše. Mi imamo dojam kako jesu i to je sve 5. Moram se iskopcati s bloga jer ovo objasnjavanje do padanja u nesvijest mogu zamijeniti satom ili pol sata vježbanja, meditacije, maštanja..... :)))))
18.10.2017. (07:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano, sve sam pažljivo i sa zadovoljstvom pročitao. Dio o Krishnamurtiju, to mi je sve novo i nadogradnja. On je meni jedna prezanimljiva i autentična pojava. Ovo o djelovanju velikih Duša kroz crkvu... ovo novo objašnjenje mi je blisko. Mislim da mi teško možemo i zamisliti okolnosti koje su postojale kroz razna povijesna razdoblja. .....(Sad sam obrisao 10-ak rečenica jer vidim da idem u nepotrebnu širinu)... Crkva je stoljećima imala monopol i na duhovnost i na znanje. Upravo u toj činjenici je i objašnjenje ostataka njenog današnjeg utjecaja. Ne postoji nikakav realan razlog za njeno postojanje danas, ali baš zbog tog stoljetnog utjecaja.... ona i dalje postoji, jer teško je neke stvari prekinuti preko noći; nekad treba valjda i parsto godina za to. U tom svjetlu, velike Duše nisu ni imale alternative, jer su svi crkvu smatrali mjerodavnom za duhovna pitanja. Hoćeš-nećeš, morao si je smatrati, silom ako ne milom, nemaš izbora. Pretpostavljam da su oni, npr. u srednjem vijeku, bili toliko sveprisutni da se duhovni život poistovjećivao isključivo s njima. Ako bi netko malo krenuo svojim putem... lomače, inkvizicija i sl. E sad, njihova priča i nije toliko loša, čovjek se može uhvatiti za nju. Ima tu dosta govora i o ljubavi i o koječemu, dosta primamljivo sve u svemu. I kad je netko stvarno iskren, ta priča mu može poslužiti kao vozilo na duhovnom putovanju. On može utjecati i na druge, koji vide kako dobro njemu ide i da doživljava razne pozitivne efekte. Ja na to vozilo, pogotovo u današnjem vremenu, gledam kao na nešto nepotrebno, zapravo i štetno. Koliko god mogu i shvatiti srednjovjekovne ljude, današnje ne mogu. Vozilo je čisti placebo. I druge religije su placeba, jer sve djeluju po sličnim principima, u osnovi - priče za malu djecu. A pravi duhovni put, to je nešto vrlo stvarno. Iako će vjernik reće kako je i to njegovo isto stvarno, ali zapravo nije, i to se može bez problema argumentirati, ali dugo bi trajalo.
18.10.2017. (19:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y, u redu je to što kažeš... hrpa toga nije originalno naše, već je usvojeno kroz odrastanje, to stoji. Ali ta hrpa, jesu li to sve uopće neke jako bitne stvari? Sve to naučeno i usvojeno, nakon određenog stupnja razvoja, doslovno treba odbaciti, isprazniti se i neprestano se oslobađati sveg tog smeća. Kad dođemo do toga da je to zaista smeće, od svjetonazora do lažne duhovnosti, onda i nije toliko problem tretirati to kao smeće i riješiti se toga. Npr., od malih nogu učim ovaj jezik koji znam, on mi koristi na razne načine..., neću ga odbaciti, dobar je, služi svrsi. Ali svjetonazor, indoktrinacija, sve te gluposti koje sliče kombinaciji divnog novog svijeta i 1984.-e, kada vidimo što je to točno - do viđenja, ne treba nam to više. Doslovno se treba roditi ponovo i otkrivati ponovo, gledati novim očima. Ne treba se ni zamarati s time koliko će toga neoriginalnog i dalje ostati; kada počnemo otkrivati stvari koje jesu i originalne i autentično naše, sve drugo počinje blijediti, nije više bitno. Sav taj svjetonazor, svi ti uskrsi, božići, sve te gluposti, jednostavno više nemaju značenje. Kako će nas drugi gledati? Pa kao luđake, kako bi drukčije. :)) Ali, to je zaista njihov problem.
18.10.2017. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tri desetljeća ih vukao za nos, šalim se, zanimljiva su ta različita gledanja na povijesnog siddharthu, ja sam od puberteta emotivno vezan za hesseov mini roman.
19.10.2017. (08:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
drago mi je da ti mogu ostaviti komentar. Proučavajući religije naučila sam puno o čovjeku općenito. Životna učenja jesu spoznaje. Svjesnost naučenog je svjesnog unutarnjeg,,,,našeg jastva i našeg poslanstva, Bit našeg postojanja je biti i postojati i biti svjestan postojanja.
19.10.2017. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Q. Could you say something about Krishnamurti? (Lecture, Paris, 2005)
A. Jiddu Krishnamurti was born in India in 1895 and died in the United States in 1986.
Q. Was he a vehicle for Maitreya?
A. He was overshadowed by Maitreya for most of his life.
Q. Why did his teaching differ so much from what you are saying, since he never mentioned the Masters?
A. Not because he did not know about the Masters. He did. He knew very well about Maitreya; he knew he was overshadowed by Maitreya. He knew about the Masters; he himself was a very advanced disciple, a fourth-degree initiate at the end of his life. A Master is a fifth-degree initiate, so he was close to being a Master. You could go through life and live a perfect life never having heard of the Masters.
The reason why Krishnamurti didn’t mention the Masters is that he was aware of all the glamours and illusions that people have about Them. People ask me all the time whether this Master will help them do this or that, whether they can get the aid of the Masters to achieve some goal. People begin to rely on the Masters as if They, the Masters, belong to them! The Masters are fantastically busy and yet you would think from the demands that I get from people who know about the Masters that They are the servants of people, at their beck and call. And it’s not true. Or it should not be true. The fact that the Masters demonstrate unconditional love does not give us the right to demand anything we want from Them.
Krishnamurti was advanced enough to know that if he talked about the Masters he would simply be feeding the glamour and illusions, the reliance that people place on the Masters rather than themselves. You would be astonished if you knew how much humanity owes to the Masters, to their never-sleeping guidance and protection that they bestow on humanity. Every second, every few moments that passes, a Master somewhere is saving someone in the world – from an accident, from drowning, from some catastrophe, from cyclonic eruptions, earthquakes – all the time. They are always there. They are always the first ones there, saving wherever possible and helping. And this happens all the time, from moment to moment.
But people personalize it; they think the Masters are for them, because they have heard of them. They think the Masters are looking for ways to help us in our personal lives. They don’t work in that personal way. They work for humanity. They work with the Plan of evolution. Their task is to put into effect the Plan of evolution through humanity. The Logos of our planet, the great Heavenly Man Who ensouls this planet, has a Plan for the evolution of everything on Earth. And the Masters know the Plan and work within it to foster the evolution of planet Earth. Not to act individually for us, although They may do that but you do not ask Them to do it.
Maitreya pours His energy into a meeting like this, just fills the room with His energy, but the questions asked are so small and small-minded, so trivial. This is the most important thing that has happened in the world for thousands and thousands of years! The Spiritual Hierarchy is returning to the everyday world for the first time in 98,000 years. It is colossal!
Da, svatko je kovač vlastite sreće, nećemo nigdje stići ako hodamo tuđim stazama. Zato je potrebno zaviriti u svoje unutarnje biće i osluškivati ga, često ljudi biraju onaj duži put, zavirivanje u tuđe dvorište i gledanje što od tamo pokupiti. ;)
20.10.2017. (12:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
E, da.
Ova prva rečenica koju ti je rekao, TO je tako, tako točno!!!!
Sve smo donjeli sa sobom, čine se moramo baviti, a to nas ujedno zove i zove, najumilnijim glasovima.
I kad se time bavimo,
naše srce je sretno, ono prepoznaje, ono se sjeti da to već zna.................
:))
15.10.2017. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sukiyaki
Jako mi se dopada tvoja rečenica: "Većina ljudi spava, iako im se čini da su budni.", da tako i je.
Isto se odnosi i na ovu (ako smijem dodati): "Iako si okružen množtvom ljudi ipak se možeš osjećati sam, i obrnuto"
Isto mi se jako sviđa uloga unutarnjeg Učitelja a ne svjetskog, takvih zaista ima previše a bez nekog značajnog napretka i pomoći.
Nadam se da će jednom zaista biti napisana knjiga o tome. Bit će jako zanimljiva. LP
15.10.2017. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sukiyaki
Hehehehe, nisam ni znala da je moj blog naveden na naslovnici. Nije mi to bila namjera, časna riječ hehehe.
15.10.2017. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Da je Krishnamurti živ pitala bih ga ovo:
:)
Što sam ja? Kako ćeš podijeliti što je unutrašnje, a što vanjsko? U nekoj drugoj kulturi bila bih posve nešto drugo, zar ne? Drugo bih bila da mi se dogodio i splet drugačijih životnih okolnosti!? Bez sumnje, rođena sam s određenim potencijalom i nekom unutašnjom dinamikom - podražljivošću - aktivnošću, " sklonošću", ali takva "prazna" ispisana sam "tuđim" rukopisom, sviđalo mi se to ili ne. Što je dakle moje? Nisu izvorno čak ni rečenice koje pišem! O "svojem" mogu pričati samo unutar sustava kojeg sam opisala, a to je daleko i predaleko od istinski orginalnog - unutrašnjeg - vlastitog... kako god! :) Moj um je produkt učenja, utjecaja i prirođenih sposobnosti i potencijala. Ono što je mene oblikovalo u ranom djetinjstvu nisu čak ni moji roditelji nego ono što je oblikovalo njih i one prije njih. Nazovimo to kolektivnim umom koji se sporo i spontano razvija. :)
Kada bi učitelj od mene zatražio da detektiram što je unutrašnje (istinski), a što vanjsko nastao bi veliki problem! Možda bih mogla i znati što je to što osjećam prirođenim (poput nagona), a što sam dobila uvjetovanjem - učenjem? To bih mogla razdvojiti. Što je unutrašnje, a što vanjsko to je teško pitanje? Ono MOJE teško je pronaći! Postoji to? Osim sedme varijacije na temu? Postoji, naravno, ali taj iskorak učini inovator i dok ga čini bez svega " tuđeg i posuđenog" bio bi nemoćan? Opet pitanje tko se tu istinski izgrađuje? On ili kolektiv. Čije je " postignuće? Tko je učinio korak i tko mu ga je omogućio * odnosno u kojim opet uvjetima ga je učinio !!!)
Što volim, a što ne volim to je lako pitanje. :)) Što bi mi tvoj Učitelj rekao na sve ovo?
Radujem se odgovoru! ;) i volim budiste :)))
16.10.2017. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@y, ne znam što bi ti moj učitelj rekao. Ja bih ti rekao ovo: mislim da daješ preveliko značenje utjecaju kolektivnog na tebe. Jasno da je taj utjecaj očit i ne može ga se zanemariti, to je živ i neprestan utjecaj. Zato ja mislim da se treba osloboditi društva i to upravo iznutra, ne toliko izvana. A to i nije tako velik problem, bez obzira što se čini kako se društvo neizbrisivo usadilo u nas. Ako i kada nam postane savršeno jasno da je društvo jedna krajnja izmišljotina koja nema ni najblaže veze s našom biti, da smo mi, u sebi, nešto potpuno drukčije i da u nama postoji jedan cijeli neotkriveni svemir, onda je lako odbaciti ideje koje nam je društvo usadilo, jer ideje društva su banalne, a i neproduktivne. Društvo ne proizvodi sretne ljude, a mi bi htjeli biti sretni. Ako nam društvo u tome može biti samo maćeha, onda moramo tražiti dalje. Koliko god se trudili tražiti vani, prije ili kasnije ćemo morati pogledati unutra, jer tu se nalaze odgovori. Ali ne odgovori u smislu nekog priručnika tipa pitanje - odgovor, nego odgovori dolaze na suptilnije i drukčije načine.... kroz intuiciju, emocije i slične stvari. Ako si, kao što kažeš, ispisana tuđom rukom, nadam se da ipak nisi tetovirana, tj. taj ispis se može i treba obrisati, pa pisati ponovo, svojom rukom.
16.10.2017. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Ima jedna zanimljivost: Jiddu Krishnamurti pripreman je da posluži kao uzvišeni tjelesno-duševni posrednik za djelovanje Maitreye, za djelovanje procesom kauzalnog nadsjenjivanja (koje nema nikakve veze s medijumstvom i sličnim astralnim neugodnostima). Na sličan je način sam taj Maitreya djelovao kao Krist preko Isusa tijekom Isusovih posljednjih godina (i samo je zato učenik Isus mogao izvoditi sva ona čuda). I na sličan ili isti način Sathya Sai Baba posljednjih nekoliko godina djeluje preko osobnosti Madhusudhana Naidua. Jiddu Krishnamurti pripreman je od djetinjstva za tu uzvišenu misiju, od koje se na kraju odustalo. Da to nije samo mit, da to nisu tek neprovjerljive izmišljotine trećih osoba, potvrdio je i sam Krishnamurti u nekim svojim spisima. On se sastajao na razini eteričke, malčice suptilnije materije i s Maitreyom i sa svojim Učiteljem/Satguruom Koot Hoomi-jem (u povijesti poznatim kao sv. Ivan apostol i jedan od četiri evanđelista). I to već dobrano nakon raskida s Teozofskim društvom i raspuštanja Reda Zvijezde Istoka (ili kako se već zvao taj red kojem je bio na čelu kao dječak i mladić). O tome je sam Jiddu pisao, to se događalo među ostalim i za njegova boravka u Kaliforniji, iako je kasnije sva takva iskustva, u svojemu poznatom stilu, znao zvati ekscesima. :)) Jiddu Krishnamurti nikada nije trebao biti Maitreya, on je samo trebao poslužiti kao "vozilo" ili "komunikator" za Maitreyu, što je zapravo uobičajeni način djelovanja velikih Avatara unutar čovječanstva. U biti je rjeđe ovo kako je djelovao Sathya Sai Baba, čineći ogromnu, gigantsku žrtvu. I sam Sidhartha Gautama bio je na isti način "nadsjenjivan" od strane velikog Avatara i gigantskog Svjetskog Učitelja onog vremena, samoga Buddhe, o čemu ljudi ništa ne znaju, kao što ne znaju da Isus i Krist nisu dva ista mikrokozmoza, dvije iste jivatme, dvije iste duše. Krist je "nadsjenjivao" Isusa zadnje 3 godine njegova života. Od Jidduove uloge odustalo se ne zbog njegove nesposobnosti da posluži kao "vozilo" Maitreye, nego zbog sasvim drugih, ezoterijskih razloga, i onda je bilo prirodno da će Jiddu započeti vlastitu majstorsku "karijeru". :) Postoje pismeni dokazi o ulozi Jiddua Krishnamurtija, kao što postoje pismeni dokazi o uzvišenoj ulozi Helene Petrovne Blavatsky, u Pismima Mahatmi koja se čuvaju unutar muzejskih ustanova Ujedinjenih Naroda. To kako je Jiddu susretao svojega Učitelja K.H. pa i samoga Maitreyu njemu samome izgledalo je kao da mu dolaze u fizičkom mesu, iako se zapravo radilo o tome, da je njegova svijest bivala spontano uzdizana do eteričkih razina pa je on zapravo na tim razinama s njima komunicirao. Na eteričkim razinama možeš pipati, mirisati, kušati, možeš čak i cigaretu zapaliti. Živa istina! :)
18.10.2017. (01:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@Ypsilonka - Zanimljivo je ovo što pišeš. U prvi čas nisam te baš najbolje shvatio, a onda mi je ipak sinulo. :) Naravno, NEMA podjele na vanjsko i nutarnje, no ipak mislim da je Alen mislio na nešto drugo. On nije mislio na sadržaj, mislio je na razine svijesti, koje su univerzalne. Po sadržaju, sve se dakako svodi na kolektivno nešto, jer se u konačnici ne može razabrati što je zaista takozvano "moje". No, kad promatramo razine svijesti, vidimo "vanjsku" svijest fokusiranu na ono što nam uprizoruju osjetila i vidimo "unutarnju" svijest koja nam je uglavnom nedostupna, jer zahtijeva količinu mentalne ili duševne energije koju uglavnom ne posjedujemo. Tamo gdje bismo nešto i mogli doživjeti na "unutarnjim" razinama onog trenutka kad se stvari za nas povoljno poslože, mi padamo u nesvijest, stanje spavanja, jer nemamo dovoljno duševne energije. Prosto ko pasulj.
18.10.2017. (01:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@izvorni život - "Ako si, kao što kažeš, ispisana tuđom rukom, nadam se da ipak nisi tetovirana, tj. taj ispis se može i treba obrisati, pa pisati ponovo, svojom rukom." - Ovo je zbilja zgodno rečeno. :)) Nego, već danima razmišljam o onome što si kod mene govorio, vezano uz Crkvu, i došao sam do zaključka da si ti u pravu, a ne ja. Dakle, imaš pravo kad kažeš, da se ne radi o tome da unutar Crkve postoji djelovanje Duha Svetoga. Crkva ima veliki opseg djelovanja, no sad kad sam malo bolje razmislio, mogao bih ovako reći: velike Duše izabirale su kroz povijest djelovati kroz Crkvu jer im je to vrlo često bio JEDINI NAČIN da kako-tako djeluju na puk, na ljude, na svakodnevnog čovjeka. Da su mogle, SASVIM SIGURNO te duše ne bi izabrale djelovanje kroz Crkvu, no u zadanim povijesnim okolnostima morale su uzeti optimum, morale su načiniti određene kompromise. Stoga je zaista točno - sada to shvaćam - ono što si ti tvrdio. Ja sam se malo bio zanio u svojim tvrdnjama, malo sam izromantizirao cijelu stvar, a čemu sam i inače sklon. :)) I što je najgore, Crkva tu činjenicu da je mnogo velikih svetaca prodefiliralo njenim "prostorom" neprestano zloupotrebljava, pogrešno iz toga izvodeći zaključak, da to onda ima značiti, da je sama Crkva dakle sveta, ispunjena Duhom Svetim, bla bla. Eto, thanks. :)))
18.10.2017. (01:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Sav pojmovnik (čaša, banana, krumir) pa onda apstraktni pojmovi (sloboda ) su usvojeni ucenjem. Kompletan misaoni proces je pounutrenje ( hrpa informacija od kojih je vecina pohranjen u nesvjesno).
Osvrnuli smo se iz različitih perspektiva. Nisam govorila o svjetonazoru nego potrazi za onim što je autentično moje. Nama se događa nadogradnja. Odbacujemo postojeće koncepte neproduktivne i mijenjamo ih produktivnim.
Čini mi se kako ono što nazivamo svojim jest složenac raznih ihformacija - misli - koje često nisu orginalno naše. Mi imamo dojam kako jesu i to je sve 5.
Moram se iskopcati s bloga jer ovo objasnjavanje do padanja u nesvijest mogu zamijeniti satom ili pol sata vježbanja, meditacije, maštanja..... :)))))
18.10.2017. (07:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@Mariano, sve sam pažljivo i sa zadovoljstvom pročitao. Dio o Krishnamurtiju, to mi je sve novo i nadogradnja. On je meni jedna prezanimljiva i autentična pojava.
Ovo o djelovanju velikih Duša kroz crkvu... ovo novo objašnjenje mi je blisko. Mislim da mi teško možemo i zamisliti okolnosti koje su postojale kroz razna povijesna razdoblja. .....(Sad sam obrisao 10-ak rečenica jer vidim da idem u nepotrebnu širinu)... Crkva je stoljećima imala monopol i na duhovnost i na znanje. Upravo u toj činjenici je i objašnjenje ostataka njenog današnjeg utjecaja. Ne postoji nikakav realan razlog za njeno postojanje danas, ali baš zbog tog stoljetnog utjecaja.... ona i dalje postoji, jer teško je neke stvari prekinuti preko noći; nekad treba valjda i parsto godina za to. U tom svjetlu, velike Duše nisu ni imale alternative, jer su svi crkvu smatrali mjerodavnom za duhovna pitanja. Hoćeš-nećeš, morao si je smatrati, silom ako ne milom, nemaš izbora. Pretpostavljam da su oni, npr. u srednjem vijeku, bili toliko sveprisutni da se duhovni život poistovjećivao isključivo s njima. Ako bi netko malo krenuo svojim putem... lomače, inkvizicija i sl. E sad, njihova priča i nije toliko loša, čovjek se može uhvatiti za nju. Ima tu dosta govora i o ljubavi i o koječemu, dosta primamljivo sve u svemu. I kad je netko stvarno iskren, ta priča mu može poslužiti kao vozilo na duhovnom putovanju. On može utjecati i na druge, koji vide kako dobro njemu ide i da doživljava razne pozitivne efekte. Ja na to vozilo, pogotovo u današnjem vremenu, gledam kao na nešto nepotrebno, zapravo i štetno. Koliko god mogu i shvatiti srednjovjekovne ljude, današnje ne mogu. Vozilo je čisti placebo. I druge religije su placeba, jer sve djeluju po sličnim principima, u osnovi - priče za malu djecu. A pravi duhovni put, to je nešto vrlo stvarno. Iako će vjernik reće kako je i to njegovo isto stvarno, ali zapravo nije, i to se može bez problema argumentirati, ali dugo bi trajalo.
18.10.2017. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@y, u redu je to što kažeš... hrpa toga nije originalno naše, već je usvojeno kroz odrastanje, to stoji. Ali ta hrpa, jesu li to sve uopće neke jako bitne stvari? Sve to naučeno i usvojeno, nakon određenog stupnja razvoja, doslovno treba odbaciti, isprazniti se i neprestano se oslobađati sveg tog smeća. Kad dođemo do toga da je to zaista smeće, od svjetonazora do lažne duhovnosti, onda i nije toliko problem tretirati to kao smeće i riješiti se toga. Npr., od malih nogu učim ovaj jezik koji znam, on mi koristi na razne načine..., neću ga odbaciti, dobar je, služi svrsi. Ali svjetonazor, indoktrinacija, sve te gluposti koje sliče kombinaciji divnog novog svijeta i 1984.-e, kada vidimo što je to točno - do viđenja, ne treba nam to više. Doslovno se treba roditi ponovo i otkrivati ponovo, gledati novim očima. Ne treba se ni zamarati s time koliko će toga neoriginalnog i dalje ostati; kada počnemo otkrivati stvari koje jesu i originalne i autentično naše, sve drugo počinje blijediti, nije više bitno. Sav taj svjetonazor, svi ti uskrsi, božići, sve te gluposti, jednostavno više nemaju značenje. Kako će nas drugi gledati? Pa kao luđake, kako bi drukčije. :)) Ali, to je zaista njihov problem.
18.10.2017. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
tri desetljeća ih vukao za nos, šalim se, zanimljiva su ta različita gledanja na povijesnog siddharthu, ja sam od puberteta emotivno vezan za hesseov mini roman.
19.10.2017. (08:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
drago mi je da ti mogu ostaviti komentar.
Proučavajući religije naučila sam puno o čovjeku općenito.
Životna učenja jesu spoznaje. Svjesnost naučenog je svjesnog unutarnjeg,,,,našeg jastva i našeg poslanstva,
Bit našeg postojanja je biti i postojati i biti svjestan postojanja.
19.10.2017. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Q. Could you say something about Krishnamurti? (Lecture, Paris, 2005)
A. Jiddu Krishnamurti was born in India in 1895 and died in the United States in 1986.
Q. Was he a vehicle for Maitreya?
A. He was overshadowed by Maitreya for most of his life.
Q. Why did his teaching differ so much from what you are saying, since he never mentioned the Masters?
A. Not because he did not know about the Masters. He did. He knew very well about Maitreya; he knew he was overshadowed by Maitreya. He knew about the Masters; he himself was a very advanced disciple, a fourth-degree initiate at the end of his life. A Master is a fifth-degree initiate, so he was close to being a Master. You could go through life and live a perfect life never having heard of the Masters.
The reason why Krishnamurti didn’t mention the Masters is that he was aware of all the glamours and illusions that people have about Them. People ask me all the time whether this Master will help them do this or that, whether they can get the aid of the Masters to achieve some goal. People begin to rely on the Masters as if They, the Masters, belong to them! The Masters are fantastically busy and yet you would think from the demands that I get from people who know about the Masters that They are the servants of people, at their beck and call. And it’s not true. Or it should not be true. The fact that the Masters demonstrate unconditional love does not give us the right to demand anything we want from Them.
Krishnamurti was advanced enough to know that if he talked about the Masters he would simply be feeding the glamour and illusions, the reliance that people place on the Masters rather than themselves. You would be astonished if you knew how much humanity owes to the Masters, to their never-sleeping guidance and protection that they bestow on humanity. Every second, every few moments that passes, a Master somewhere is saving someone in the world – from an accident, from drowning, from some catastrophe, from cyclonic eruptions, earthquakes – all the time. They are always there. They are always the first ones there, saving wherever possible and helping. And this happens all the time, from moment to moment.
But people personalize it; they think the Masters are for them, because they have heard of them. They think the Masters are looking for ways to help us in our personal lives. They don’t work in that personal way. They work for humanity. They work with the Plan of evolution. Their task is to put into effect the Plan of evolution through humanity. The Logos of our planet, the great Heavenly Man Who ensouls this planet, has a Plan for the evolution of everything on Earth. And the Masters know the Plan and work within it to foster the evolution of planet Earth. Not to act individually for us, although They may do that but you do not ask Them to do it.
Maitreya pours His energy into a meeting like this, just fills the room with His energy, but the questions asked are so small and small-minded, so trivial. This is the most important thing that has happened in the world for thousands and thousands of years! The Spiritual Hierarchy is returning to the everyday world for the first time in 98,000 years. It is colossal!
http://share-international.org/magazine/old_issues/2017/2017-09.h tm
20.10.2017. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozitivka
Da, svatko je kovač vlastite sreće, nećemo nigdje stići ako hodamo tuđim stazama. Zato je potrebno zaviriti u svoje unutarnje biće i osluškivati ga, često ljudi biraju onaj duži put, zavirivanje u tuđe dvorište i gledanje što od tamo pokupiti. ;)
20.10.2017. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
meni je ovo tako dirljivo, nemam što za dodati.
21.10.2017. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sukiyaki
Samo da dodam da mi se pjesma na videu jako dopada. Eto, nek se zna.
24.10.2017. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...