Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Potok42

    3+1=4

    avatar

    12.09.2017. (13:13)    -   -   -   -  

  • AnaBoni

    O, Bože........ako je ovo nerazumijevanje, onda ja razumijem.....

    avatar

    12.09.2017. (13:43)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Slika u prvoj je jasna.
    Druga je snažna.
    Treća je moćna.
    Četvrta je dubinsko neshvatanje.

    avatar

    12.09.2017. (14:36)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Nemojmo se zavaravati. Mi smo prolaznici i svaki sud proći će mimo nas. Tek sebe imamo, uvjetno u komoditetu, dok ne shvatimo kako ćemo i pokraj toga proći te (parafraziram Cesarića) slijepi za stope bivšega života njima ćemo ići. U čemu je utjeha izboru? Čini mi se - u drskosti prihvaćanja koja otvara samopouzdanost. I to je imaginarni oslonac o koji se privijamo. Jer samo to je preostalo hodu koji ne prestaje. Nepomičnost duha u pomicanju tvari tijela svoju razložnost otkriva.

    avatar

    12.09.2017. (15:43)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    poetska geometrija istine... kao molitva tetrakisu... kao ponavljajuća i obnavljajuća dimenzija, nedodirljiva a postojana kao svijet u pogledu... :)

    avatar

    12.09.2017. (17:17)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    u svakom stihu sam pronašla dio za sebe, u svakoj riječi sam vidjela mini-sliku događaja, u svakom događaju sam osjetila - pjesnika

    " kad je puno sunca tmina je nevidljiva,..."

    avatar

    12.09.2017. (17:18)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro ti jutro... usrećio si me komentarom... upravo razgovaramo o objavi zajedničke knjige satkane od naših dugogodišnjih dijaloga... nešto kao ova tvoja poezija u slikama... :)

    avatar

    13.09.2017. (08:12)    -   -   -   -  

  • viviana

    Iz četvrte, vidi se koliko je važna samoizgradnja.
    Razmišljam: kakva je razlika između nadopunjavanja i oslanjanja? Nadopunjavanje bi trebalo biti odlika jednog odnosa dok oslanjanje ne bi trebala bit odlika, već mogućnost - moći se osloniti u vremenu krize, kad nam je oslonac u drugom potreban ili željen a možemo vjerovati da ćemo ga u tom drugom naći, jer je (i ako je) takva i priroda tog odnosa.
    Glas koji apelira datim riječima... da su mi takve upućene, osjećala bih otpor. Da ih upućujem, značilo bi da ne uviđam da se takvo što ne može iznuditi.

    Druga slika - most nalik sjekiri što se prenosi i održava s koljena na koljeno, iako su mostovi tu da povezuju i spajaju - vrhunska je alegorija!

    Treća - podsjetila me stihova W. Szimborske
    "Dobro i zlo - znali su o njima malo ali sve:
    Kada zlo trijumfira, dobro je u pritaji; dobro kad se objelodanjuje, zlo čeka skrito.
    I jedno je i drugo nesvladivo
    I ne može se ukloniti na nepovratnu razdaljinu."

    Vrsnoća tvog pisanja odlika je tvog pjesničkog pera što se napaja tobom.
    A razlistale stranice tvoje poezije, svaka, duboki su otisci pogleda na svijet i sa svijetom u pogledu.

    avatar

    13.09.2017. (21:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...