Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing


  • luki 2

    Svaka Ti čast! Bravo! Jako sam voljela Tvoje postove, pa si prestala pisati - oduševljena sam što si ponovno tu...Vole Te L+B+G

    avatar

    03.06.2017. (22:04)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Hej draga, hvala ti, lijepo je opet "sresti" stare virtualne znance, nadam se da ste dobro svi skupa...
    a nije me bilo, ušutkali me razni događaji..vrijeme pisanja i vrijeme šutnje,a i ne stignem. Pozdrav i svako dobro tebi i tvojoj ekipi-))

    avatar

    04.06.2017. (00:22)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Divan, divan post. Nadopunit ću te osobnim iskustvom, ja koja sam se deklarirala kao ateista jer nisam vjerovala u ono što ne vidim, a onda, kako to u životu biva kad se držiš da si u pravu, život te demantira i uvidiš da nema do mira i istine, one unutarnje koju je živio i za koju je umro Isus. Vjeru sam pronašla u sebi, u ljubavi i prihvaćanju i ne opterećujem se religijama, čak dapače, anđeli, Isus, Budha...svi mi stoje na istom oltariću.
    Isto tako, svjesnošću sebe, svjesnija sam i drugih pa mi je žao jer je vjera i vjerovanje putem postala samo tradicija koja se nasljeđuje, a ne živi duhom. živi se, eto, da ne bi bili drugačiji, da ne bi bili u manjini...

    avatar

    05.06.2017. (10:42)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    pozdrav dragoj blogerici, koju tek sad upoznajem :)

    avatar

    05.06.2017. (11:17)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Nisam vjernica, no ništa ne osuđujem onoga tko drugačije misli od mene. Slažem se gore s blogericom O-da života, da previše u Lijepoj našoj ima deklarativnih vjernika, a oni koji žive duhom vjeru zapravo je malo. I to je najveće izrugivanje vjere kao takvoj, još kad dodamo izražavanje osorne mržnje tzv. vjernika prema svemu što je drugačije od njih... S druge strane, tekst ti je odličan! :)

    avatar

    05.06.2017. (14:23)    -   -   -   -  

  • Sandrine75

    Hála a webhely csak appendre néhány dolgot. Folytatás!
    voyance gratuite par mail

    avatar

    05.06.2017. (14:42)    -   -   -   -  

  • Neverin

    mašala više takvih vjernika. Meni je bolesno kad netko drži ljestve popu/hdz-u/sdp-u dok krade jer je "naš". Ne razumijem takvu logiku. Nikako.

    avatar

    05.06.2017. (16:03)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    " Teško je o otajstvu vjere pričati nekome tko priznaje samo opipljive dokaze, premda su ljudi koji se nazivaju ateistima i agnosticima često bez riječi kada ih pitate da vam „dokažu“ ljubav koju osjećaju prema bližnjima…ali to sada nije tema."

    Iako nije tema, svejedno mi je ovo nekako najviše zapelo za oko. Već sam vidio tvoj post prije dan-dva, ali suzdržah se od komentara. Sad već kad blješto na naslovnici, ajde reko, riječ-dvije. Teško je, isto tako, vjerniku pričati išta (ali IŠTA) što odudara od onoga na što je navikao da je istina. Taj te neće slušati ni pod razno. I čudno mi je kad ljudi koji su popali to "otajstvo" misle da u rukama drže nešto preposebno. U osnovi se radi o priči u koju su povjerovali i za koju su neki čak spremni staviti i glavu na panj. A ta priča je, draga moja, toliko puna rupa, i to vrlo dokazivih rupa (o tome ima literature da ti pamet stane, ali znamo da se prosječan, a ni neki drugi vjernik ne pača u ta posla, jer grijeh je, brate, nemoj, znamo što se mora vjerovati). Garantiram da većina vjernika, čak ni onih koji su potpuno u "otajstvu", nema blage veze o povijesti svoje vjere, ali ono, blage veze. No, to ih neće spriječiti da se osjete posebnima, a ovi koji nisu u otajstvu, to su niža bića kojima se ništa ne može objasniti, jer nemaju "vjeru".
    Kako dokazati ljubav prema nekome? Pa stvarno bez veze usporedba. Nema ništa lakše, čak je i ne treba dokazivati. Ali kako dokazati ideju da je Isus, tamo negdje na srednjem istoku, prije puno godina, umro baš za tebe.... pa stvarno nikako. Čovjeku je vjerojatno slabo dok sa svog oblaka gleda što su napravili od njegovog učenja.

    avatar

    05.06.2017. (17:24)    -   -   -   -  

  • mercies spill

    Izvorni život, Isus me nadahnjuje preko mojih suvremenika u kojima je prilično prisutan. Nadahnjuje me razmatranje jednog patrijarha o Isusovoj slici u ljudima, pred istinskom Dobrotom osjećam kajanje i želju da joj se što više približim.
    Iz knjige trilogije Davida Torkingtona Pustinjak, Prorok i Mistik, dostupnoj na webu u pdf-u:
    "Slušajte, pažljivo slušajte", rekao je prečasni patrijarh, "i zapamtite. Samo Spasitelj, istinska ikona, savršena slika Božja može pozvati ljude na pokajanje. Zato se vi braćo pokajte i dozvolite Božjem Duhu da uđe u vas i da vas oblikuje u sliku i priliku Spasiteljevu.
    Svi koje tada sretnete, vidjet će u vama sliku Spasiteljevu, poželjet će da promijene svoje živote u svetom kajanju i prije nego što vi otvorite svoja usta. Ako ne budete govorili iz primjera vlastitog života, braćo, bolje da ne govorite uopće jer govor u kojem će se čuti vaši glas a izgled će vašeg tijela sve poricati, ne vrijedi ništa i nitko vas neće slušati, u vama će gledati licemjera! Čujte i zapamtite to - nema druge slike Uskrslog od one, koju odražavaju svi koji su odlučili primiti ga i nema glasa koji će pozivati druge da mu dođu; samo je njegov glas taj koji govori svijetu po vama."

    avatar

    06.06.2017. (09:33)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @mercies spill, sve je to u redu. Ako ti koristi, a izgleda da da, super. Ali ja i dalje ustrajem u tome da je to samo jedna priča koja ima puno inačica, zaista puno, i mi, opet zaista, ne znamo pravu. Ako je netko u kontaktu s Isusom, to bi mi bilo super, a ako je tek uronjen u jednu od priča za koju je uvjeren da je ona prava, to mi je malo bez veze.
    Ti kažeš da te nadahnjuje Isus preko tvojih suvremenika. Pa baš me zanima na koji način su ti suvremenici povezani s Isusom, da ih se malo intervjuira brzo bi se došlo do toga da nije da su baš povezani direktno s Isusom, nego osjećaju svašta i to im se čini super, dapače, to mora da im se obraća Isus kroz to što osjećaju. I tako, puno je tu idi mi dođi mi i na kraju ispadne, kako to već biva, da se Isus nikome od suvremenika nije obratio, neko je nešto osjetio, to nešto je nadahnulo i druge, tebe npr.. Ali što se zaista dogodilo u svemu tome? Tko zna šta. Nešto zanimljivo, ali nemamo pojma, to je jedino sigurno. Nemamo blage veze. Drugi je par rukava što si mnogi lako tumače ovo ili ono, već u skladu s onim što vjeruju, ali to nije to.

    avatar

    06.06.2017. (19:51)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Izvorni život, evo ja sam vjernica i rado čitam i slušam SVAŠTA, ali baš svašta, pa razmišljam i o drugim pogledima, uključujući i ovaj tvoj.
    Dakle, generalizacija ne stoji, jer se toplo nadam da nisam jedina. Moja vjera me uopće ne stavlja u poziciju da mislim kako sam posebna, dapače puna je paradoksa pa tako povremeno osvješćuje moju slabost i sitnost, ali me isto tako i osnažuje. i samo-osvješćuje. Ljudi koji to nemaju ili se ne žele baviti kršćanstvom za mene nisu nikakva niža vrsta i moram priznati da se nekima divim i pitam otkuda crpe dobrotu i vjeru koju nose, budući da ja za svoj rast imam neki drugi izvor.
    Što se tiče dokazivanja, ono je uglavnom promašeno, pa sam zato u svom tekstu i napisala tu riječ pod navodnicima, nadam se da si to primjetio. Naravno da nekima, unatoč svim dokazima neke stvari ne zvuče uvjerljivo, samo je pitanje koji "dokazi" se u koriste u kojem području. Odličan primjer pomiješanih lončića u argumentiranju je onaj Gallileov i Crkve- kada je on kao znanstvenik išao tražiti "dokaze" u Bibliji, a Crkva, koja ga je u početku podupirala, tražila znanstvene "dokaze" i inzistirala da sve ostane hipoteza dok se ne uspije dokazati onako kako znanost to zahtjeva. Još jedan paradoks, o kojem se malo zna-GAllileo je bio veći vjernik, a Crkva sklona znanosti..
    Pa ako pogledamo današnje vrijeme i dokazane klimatske promjene uzrokovane stilom života koje mnogi, pa i jedan moćni Trump, odbacuje i ne "vjeruje" u njih...fućkaš sve dokaze, on ih ne priznaje..
    Ali da se vratim na ovu našu osobnu razinu. Dokazivati ljubav ne znači zapravo ništa drugo, već ju propitivati i pokušati razumjeti. Zvuči kao kontradikcija ići ju dokazivati i slažem se u tome s tobom. Ali kao ljudi smo skloni propitivati stvarnu snagu vjere, ljubavi i sl...pa ako netko tvrdi da te voli, onda pretpostavljam očekuješ da te ne povrijedi (neki minimum shvaćanja ljubavi) i da te prihvati sa svim tvojim vrlinama i manama. To je možda idealno shvaćanje pojma ljubavi i staviš li ga na test, dobivaš svašta, jer često nismo u stanju voljeti drugoga tako, već trebamo ljubav za vlastito ispunjenje i to uglavnom uvjetovanu time da drugi bude ovakav i onakav i reagira ispravno i td....sve u svemu neki odsjaj Ideje kao kod Platona. Kod Boga i Isusa se radi o takvoj bez-uvjetnoj Ljubavi, pa je vjerujem to što mnoge (osim tradicije) fascninira i privlači. Ona ide do krajnjih granica i opet paradoksa:toliko je volio ljude da je žrtvovao vlastitog Sina...
    Za Isusa je doista dokazano da je živio, dakle bio je i povijesna osoba. Ono s čime se puno ljudi muči kod njega je i pitanje da li je doista bio Sin Božji. Tu prestaju (dijelom) povijesni dokazi i premještaju se na razinu vjere, onoga što ti opisuješ kao "otajstvo". A u tom području vrijede drukčiji "dokazi". Ja sam nekoliko puta u životu osjetila tu vrstu "dokaza" na osobnoj duhovnoj razini. Ali isto tako osjećam i sumnju i pitam se povremeno doista je li Isus stvarno umro onako kako nam prenose Evanđelja, kao otkupitelj svijeta? I ljuti me ponekad ta isključivost i krajnost patnje i blagoslova istovremeno, i imam jako puno pitanja i ne prihvaćam i ne mirim se, ponekad se i žalim i "svadim" s Bogom, ali ostajem u razgovoru. Kao što pokušavam ostati i u razgovoru s ljudima, osluškivati i učiti. Jer ono što je sigurno je da smo ovdje samo privremeno i ne znamo što nas čeka s druge strane. Do neke punine ili praznine koja nas očekuje želim vjerovati barem u to da ljudi mogu međusobno razgovarati o svojim shvaćanjima i vjerovanjima To je bila ideja mog posta o Duhovima....

    avatar

    07.06.2017. (10:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...