Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Pjaceta

    Uštipci, to je ono o čemu baba najradije priča. Najradije pričamo o onome što volimo. Neki ljudi vole različite stvari, drugi ljudi vole iste stvari. Baba voli uštipke. Već odavno nisam jela uštipke, pa rekoh, da probam kako je. Uštipci su mi uvijek isti. Da sam kuvarica ne znam bih li mogla ispeći nešto drugo doli uštipke. Nije da ne znam kuhati niti da neću, već su mi uštipci tako fascinantni da moram stalno o njima. Noću me proganjaju. Sanjam velike pladnjeve uštipaka što nasmijani viču svi u jedan glas – uzmi me, uzmi me, … i onda kad se probudim, ne znam koji bi uštipak uzela a znam da jedan moram. Ne samo da se ne uvrijede već prvenstveno da znaju da mislim na njih. Tako iskazujem pažnju i ljubav. Ljubav je pričati o onome što voliš. Ponekad možeš ispričati priču, možeš nacrtati i sliku, vješto izraditi ogrlicu i suknju sašiti po kroju iz Burde. Svašta možemo kad k tome pristupimo. Kad se ozbiljno laćamo nečega, pa vježbamo i vježbamo, možemo čak i savladati klavirski koncert u C duru. Trenutno nisam za dursku ljestvicu, zato pišem o riječima, općenito. One ovako ogoljele ništa ne kazuju o nemirima u meni, osim o naznakama molske tonalitete. Da pišem ozbiljno, onda bih napisala sonatu u D molu. Ali su mi rekli da se takve sonate ne pišu javno. Za pučke svirke su primjerene polke. Veselo igre. Izmišljene priče. Život ispod staklene posude. Kad posuda napukne, … Riječi je mogu lijepiti, mogu se praviti da je ne vide, mogu se fokusirati na domaće njoke sa pašticadom, na bilo što neutralno. Tek toliko da ne osjećaju mučninu bijelog lista papira koji ih proganja, kao babu noću uštipci. Zato, … tko o čemu – baba o uštipcima. :)

    avatar

    09.05.2017. (19:00)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    ja mislin da bi se ti tribala opustit :)))

    avatar

    09.05.2017. (19:29)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Freš - i ja isto tako mislin. :-))) I ako bi postojala koja peticija po tom pitanju odma bi je podpisala. Free Pjaceta ka free Willy. :D
    Više neću pisati o uštipcima, prelazim na - kokice. Pa kud puklo, da puklo :D

    avatar

    09.05.2017. (19:35)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Imaš pravo : razradila si RIJEČ u svim varijantama ....Ipak, glasam za živu riječ, oči u oči , pa nek' priča brboče jer to živima treba..........Sve ovo što pišemo je trivijalno i ponekad------bezveze

    avatar

    09.05.2017. (19:58)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Anne - i ja glasam za živu jer jedino ta 'daje kruva'. Sve ostalo su varijacije na temu. Ove moje osvještavam kao samoobmanu za fetu kruva. Placebo riječima.

    avatar

    09.05.2017. (20:04)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    ja ka psiholog amater, mogu samo reć da mi se čini da si prezahtjevna prema samoj sebi, gledajuć vako u karte, ka da si odlučila svu odgovornost ovog svita priuzet na sebe, samo da ne bi dozvolila da se razočaraš u ljude oko sebe, pa onda u samoodbrani razočaranje dodjeljuješ imaginarnim likovima, jer se bojiš da ako bi uradila drugačije ne bi bilo povratka

    da vidimo šta kaže kava, kaže da niko nije uspio pobić sam od sebe, imaju i neke tice šta letu, znači da ti je misto na jugu

    avatar

    09.05.2017. (20:20)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Hahaha..vidi babca vračarca:-))) ovo te s jugom pogodio u sridu:-*
    A ti i tvoje riječi..čak i kad samo pišeš o riječima..one su meki paperjasti anđeli koji su tako često slijetali ko melem na moju umornu glavu, izubijano srce..
    Noćas ću baš nabrati tratinčice tim tvojim radosnim anđelima, da te škakljaju po nosu kad kreneš prema svome molu, pa počneš kihati i smješkati se nezaustavljivo, pa zaboraviš na tugu, jer u tebi se stvara jedna sasvim nova rječica, još gusta od želja i dremljiva od snova, a tako snažna, mlada i silovita u svom izvoru, a tako zanosna i rječita kao tvoje riječi.
    Ti si uzglavlje. Ti si čaša toplog mlijeka pred san...pred san u kojem je sve moguće....

    avatar

    09.05.2017. (20:55)    -   -   -   -  

  • Olja

    Meni su tvoje riječi uvijek odlične, pa možemo i o uštipcima, zašto ne?
    Eh sad, zašto riječi neće uvjek da se utabore na bijeloj podlozi? Ima tu
    raznih razloga, na primjer učahure se, jer im temperatura ne paše, ili
    im je ponestalo cukra/ proteina, tko će ga znati čega, pa glumataju -
    začahure se, hiberniraju...sve dok ne otopli i onda se iznenada rastoče, u rijeku pretoče.

    avatar

    09.05.2017. (23:17)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Fresh - koju kavu koristiš za gatanje?! Pazi, to je ozbiljan posao i ne ide svaka kava za gledat u nju, sva mudrost je u zrnju i porijeklu kojeg je sunce opralo. To za jug.... ne znam, ne znam. :)))

    @Kintsu - ti si moja, zato tako lijepo zboriš. :* Hvala ti. Ljubav u tebi i iz tebe mene tješi i tetoši. Nosam tvoje rečenice ponekad kroz dan kao amajlije, da mi bude lakše. Jer shvatih nekako od skora, da jedino što imam su riječi. Zato tek rijetke i birane mogu nositi i trebam ih, kao što biljke trebaju sunce.

    @Olja - o uštipcima ćemo, ti ćeš praviti one srcolike, kao što radiš palačinke, a onda ćemo se smijat :* Mislim da hibernbiraju da lakše prežive. Čovječje ribice to rade i održale su.

    avatar

    10.05.2017. (08:01)    -   -   -   -  

  • Silvija

    O da. Riječi koje ne dolaze. Prazan bijeli papir koji frustrira. U glavi kuha od misli, a one ne izlaze van. Sve mi je to poznato.
    Ipak, od toga napisati priču je pokazatelj da nisu nestale, samo traže put van. Traže neko novo smirenje.

    Pozdrav :)

    avatar

    10.05.2017. (08:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    tražim riječ kojom bih premostila jaz između misli i osjećaja... riječ koja bi značila prevrijednovanje dosadašnjih vrijednosti... Danijel Dragojević je napisao Imam riječ duboko, Imam i druge riječi,ali riječ duboko je umorna, umornija od drugih...

    riječ duboko krije u sebi upravo ono za što mi nedostaju riječi... kao i riječ uštipci... kao i riječ palačinke... kao i riječ negdje... pa onda Wyslawa Szymborska piše...

    Uzimam reči proste, kradem iz rečnika
    merim, vagam, izučavam –
    Nijedna nikad
    nije prava.

    tvoje štivo je uistinu kao vježbe na klaviru... kao Bachove sonate, kao Debissyev preludij za poslijepodne jednog Fauna...
    uvijek je užitaj čitati tvoje štivo... :)

    avatar

    10.05.2017. (08:57)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Dolcissima - hvala! Da, traže neko novo smirenje. Ponekad ih treba pustiti, prošetati, istrčati, provježbati. :)

    @Dinaja - upravo to! Jez između misli i osjećaja, ispisati misao kroz osjećaje i zato je ta Dragojevićeva tako istinita, tako duboko pogađa srž arheologije umora. Ovaj tvoj osvrt mi je pravi melem, ono što sama ne smogoh izreći, misaono uobličiti, tako si lijepo rasprostrla preda me. Hvala ti. Hvala ti, puno :)

    avatar

    10.05.2017. (09:32)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    hvala ti na pohvali moga osvrta... da, poezijom se izričče ono često neizgovorljivo u nama... kao što i slikari kistom govore neizgovorljivim jezikom... pjesme i slike je teško prepričati, nemoguće kritizirati... poezija je iznjedrena iz odaje ogledala i odjeka... često iz bezriječja... pa onda izmišljam riječi... igram se njima kao dijete staklenim perlama... čitajući tvoje štivo osjetih budnost homo ludensa u meni... to je ono što nam treba... tekstovi koji u nama bude obo bezimeno u nama... eto i ovom tvom tekstu bih mogla napsiati osvrt... bio bi duži od tvog štiva... neću ti ovdje zauzimati prostor... ali kao što napisah u gornjem komentaru... uistinu uživam u svakom tvom tekstu... :)

    avatar

    10.05.2017. (11:02)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Dinaja - nema na čemu :) Čitanje tuđih uradaka uvijek budi neku klicu u nama, kako ti to lijepo reče - 'tekstovi koji bude bezimeno u nama'. Zato i tvrdim da jedino što imamo su riječi, one nas mogu uzdignuti, pokrenuti. Tako ponekad nosim neke rečenice sa sobom, promišljam o njima, sjećam ih se, one su nositeljice života.
    Hvala ti! :)

    avatar

    11.05.2017. (07:26)    -   -   -   -  

  • Mihaela_vu

    Wow! Jako sam sretna što sam naišla na ovaj tekst i pročitala ga jer sam se našla u nekim vašim riječima i moram reći da mi se tekst jako sviđa!

    avatar

    13.05.2017. (23:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    vala ti na konstruktivno kreativnom komentaru... da, poslije objave prvih zbirki pjesama... dogodila se velika promjena u mom životu... tada se promjenio imoj vidokrug... više nisam samo gledala... vidjela sam svoje misli i svoja osjećanja... obnavljala sam naučeno, čitala novo... ihtus, simbol krščanstva, Jona i njegova pokora, utroba velike ribe... znak prelaženja u nešto novo, tek dolazeće... u tom vremenu sam počela paralelno pisati eseje o ljubavi studirajući razvoj kozmologija i prozno poetske tekstove uranjajući u svijet kvanta, ne zaboravljajući legende, mitologiju i filozofiju... Imam preko 3000 napisanih tekstova razbacanih po blogspot. com... isto toliko napisanih u bilježnicama... danas Imam vremena... danas prolazim tim davno napisanim i pokušavam složiti sve u neki suvisli redoslijeg... možda se opet jednoga dana odlučim za ukorićenje... za sada korigiram samu sebe... tragam za izričajem koji bi uistinu zrcalio prave emocije... hvala ti draga što si to osjetila... volim takve komentare... navode me na razmišljanje i daljnju korekturu napisanog... :)

    avatar

    19.05.2017. (16:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...