Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • iris

    sam naslov mi apostrofira zrelost autora,
    bilo autobiografski ili ne, ukljućiti imaginaciju je svojevrsni lajtšou,
    iznenađenje ne manjka,
    čita se samo od sebe, i nazire se svijetlo na kraju,
    radost izrastanja,
    nešto što se nužno je i nije dogodilo postavlja pitanje:
    znaš li, možda si i umrla u toj iluziji?
    ali postoji zagrljaj suštine i njegov besprijekorni stisak :))

    jako, jako lijepo,
    mogla bih do sutra...:))

    avatar

    07.03.2017. (17:13)    -   -   -   -  

  • viviana

    a ja, ne sjedam tek tako pročitati komentar, već... nalazim ga a onda, jer volim male rituale, najprije idem napraviti sebi šalicu kave, pa ću sjesti i čitati.... s guštom. ;)
    i tako i bi. ;)
    baš mi je zadovoljstvo činilo čitati što si mi napisala.
    a uz ovaj dio 'čita se samo od sebe, i nazire se svijetlo na kraju, radost izrastanja', i u cjelini, rekla bih - kao svoj odgovor ili tumačenje (naravno, tek u odnosu na ovo što si napisala, mogu i naći tu svoju misao), da se radi o prepoznavanju svog mjesta, svog u biti jedinog istinskog mjesta ('postoji zagrljaj suštine i njegov besprijekorni stisak') a što sam takvo mogla vidjeti kroz tvoje riječi.... (...) radost izrastanja...

    avatar

    07.03.2017. (18:20)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    "...Ali i činiš da se uvijek vratim k sebi kao kući
    nakon nekog dalekog putovanja ili proživljenog zanosa."

    .... uvijek me zatekneš sa stihovima kao posebnim unikatnim nakitom kojeg mogu naći samo kod tebe ....

    želim ti sretan Dan žena - nas žena :) lijepo ga provedi i piši .... samo piši, posebna si

    avatar

    08.03.2017. (19:15)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala ti shadow.... za čestitku i ovako lijepe riječi kojima si me počastila.
    :)

    avatar

    09.03.2017. (01:12)    -   -   -   -  

  • Potok

    viviana, viviana...

    Ponovit ću i tebi (još jednom?) nešto od Nietzschea iz Tako je govorio Zaratustra.

    Pjesnici vole vodu zamutiti kako bi izgledala dublja.

    A možda se jedino tako mogu vidjeti strah, čežnja,strepnja ,nada?!

    Uspijeva ti!

    avatar

    09.03.2017. (18:14)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ali to nije sve, da se nadovežem samo naslovom jedne pjesme od Mak Dizdara.

    Hvala ti, za meni uvijek dragocjen tvoj komentar.

    avatar

    09.03.2017. (18:52)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepi raskoričeni stihovi. Pozdrav.

    avatar

    10.03.2017. (00:04)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Potok, nisam sretna kad naknadno shvatim da sam opet najvjerojatnije nejasna i ostala nerazumljiva u svom odgovoru, u komentaru. Pa osjećam potrebu da pojasnim:
    nema pjesma M. Dizdara nikakve veze s ovim što sam ja rekla, osim samo njen naslov, a došlo je jednostavno tako da sam se na ono tvoje '... strah, čežnja,strepnja ,nada?!' nadovezala u misli sa 'ali to nije sve' (tu su i pomirenost, prihvaćanje, svjesnost onog kako u biti jeste.....) a što je bila istodobna asocijacija na Dizdarev naslov pa tako i napisah. Što je bespotrebno i može biti zbunjujuće.
    (ali u tom trenu kad sam napisala, nisam pomislila na to. možda i stoga što sam u odnosu na tebe pod nekim dojmom, da ćeš ti uvijek znati - znaš - na što ja mislim kad nešto kažem, poput onog zbunjujućeg 'Jane' kod tebe, jednom).

    avatar

    10.03.2017. (06:32)    -   -   -   -  

  • viviana

    @gogoo, pozdrav i tebi....

    avatar

    10.03.2017. (06:37)    -   -   -   -  

  • Potok

    Da ću uvijek znati? Što? Izaći iz labirinta tvojih lirskih misli? Ponekad ostajem u lutanju, bez ikakvih orijentira, a intuicija nije dovoljna.

    avatar

    10.03.2017. (09:06)    -   -   -   -  

  • viviana

    Znam, to si mi već i rekao ali sam zaboravila, a onda poslije uvidjela....

    avatar

    10.03.2017. (12:36)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ponekad pomislim kako ljudi koji žele izreći se to čine nekada poput biljaka povijuša. Moraju se o nešto osloniti. Svoju visinu grade isprepletenom uzajamnošću. Simbiotski. Ne škodeći si, već djelujući kao katalizatori. Zoran primjer su impresionisti. Njihove suprotnosti i kompetitivnost nisu podlegli sujetama. Razvijali su se i rasli ne gušeći se. Zajednički su osvajali prostor i za svakoga je bilo mjesta. Čini mi se da ono što ih je vezivalo jest iskrenost. Dobrome reći dobro, a lošemu dati primjerenu distancu. No, ne uzdizati se do Parnasa liftom. Ići stubištem. Strpljivo i ustrajno. I razumijevati, kao u refrenu jedne pjesme, lijepo je biti nekome nešto.

    avatar

    10.03.2017. (17:16)    -   -   -   -  

  • viviana

    Čitam, i opet iznova, i ponovno ću..... vrijedno mi je. I dijelim tvoje mišljenje. A podvlačim nevidljivom tintom kao što katkad nešto podvučem olovkom u knjizi, to - da ono što ih je vezivalo jest iskrenost.
    Stubištem.....

    avatar

    10.03.2017. (18:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...