Koja god odluka bila praksa se neće promijeniti jer je čvrsto ukorjenjeno uzimati tuđe bez obzira o čemu se radi pa tako i plagirati tuđe radove. A svi se, ako se otkrije čudom čude i osuđuju, počevši od nas kojima to ionako ništa ne znači pa do onih koji bi trebali biti moralni vrh. No moral je apsolutno neka druga tema.
15.02.2017. (06:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovim postom izrazio si sustavno baš ono što i ja mislim na temu: tko je mjerodavan odlučivati o slučaju Barešić. Ni meni nije leglo angažiranje Đikića, odmah sam pomislio: to je njegova reakcija što nije primljen u HAZU i nedovoljno isticanja njegovog lika i djela, dok se o jednom plagijatora raspisala čitava nacija. Ti si to sve lijepo sročio u tekst.
15.02.2017. (08:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
al si ga isfilizofirao. Meni je drago da Đikić koristi vlastiti ugled koji je postigao da ukazuje na probleme. Hrvatska bi bila bolje mjesto da zaslužni progovaraju i ukazuju na društvene nepravde. Kada si nitko i ništa poklope te da imaš još puno palente jist i da se javiš kad nešto stvoriš, a sad kad je ovaj nešto i stvorio od svog života opet nije dobro..
15.02.2017. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DEMETRA - Opća praksa morala i kućnog odgoja itd. se sigurno ne mijenja na toj razini, ali ja pod pojmom prakse nisam pričao o tome, već o nečemu drugom, specifičnijem (ima sve u tekstu). Uopće ne moralnoj kategoriji (moral je pojam koji nisam potezao ni riječju, i koji je tu brkanje pojmova), već političkoj kategoriji. Uopće ne o navadi nekih da varaju, lažu i kradu (nije predmet mog interesa sada), već o metodama operiranja političkog vrha (na to sam se referirao terminom prakse) s obzirom na neke koji varaju, lažu i kradu. Hoće li glavonje s obzirom na to osjećati neke moralne obaveze njihova je stvar, ali političke obaveze koje tu imaju spram građana nisu njihova stvar, nego naša stvar. Jebe mi se kako je u Barišićevoj duši, nisam dušebrižnik; mene zanima postupanje Plenkovića, odnosno Vlade i Sabora, s obzirom na političke uzuse kojih bi se trebali pridržavati u tretiranju situacije s Barišićem - a mi ih pozivati na red.
15.02.2017. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEVERIN - Vidiš, potpuno se slažem s ovim tvojim općim navodom. U kojem zagovaraš da istaknuti pojedinci istupaju i ukazuju na društvene nepravde i greške u sistemu. Sad pitanje: što je u ovom slučaju greška u sistemu? I je li Ivan Đikić istupio i obrušio se na tu grešku u sistemu? Ne, nije. Prostoneprošireno: nije. Ime greške u sistemu glasi: Plenkovićevo, a s njime i Vlade i Sabora, pravljenje tošom i ne fermanje ni pol posto pravorijeka OEZVO-a. Odluka premijera o opozivu ministra ne može, u uređenoj demokraciji, biti pitanje hira i okretnog momenta raspoloženja premijera kao pojedinca, nego mora proizlaziti iz predviđene procedure. U to ime oformljeno je, upravo od strane Vlade i Sabora, nadležno tijelo, koje je tu jedini autoritet i zove se OEZVO, da ono bude to koje će znati, upravo zato da se ne bi pitalo osobu premijera ili nekoga. A ime greške u sistemu je - kužimo se već, nadam se - to što je stvar svejedno pala na nečiji hir i okretni moment, slobodnoplutajuća mišljenja o stvari i polemička pripetavanja među nenadležnima. Da je Đikić istupio i prozvao premijera zbog imanja mišljenja te petljanja u temu umjesto strogo nemiješanja i samo tehničkog provođenja pravorijeka OEZVO-a, tada bi Đikić istupio u opravdanoj advokaturi javnog interesa, koristeći se svojom istaknutom pozicijom da to učini u ime nas običnih građana (koje samo poklope). Ovako se Đikić koristi njome za nešto sasvim drugo, tj. točno suprotno od opravdane advokature javnog interesa: on još i sam postaje krupan suučesnik Plenkoviću, u odvođenju stvari s terena pravorijeka OEZVO-a na teren nečijeg hira i okretnog momenta, slobodnoplutajućih mišljenja i polemičkih pripetavanja među nenadležnima. Staje se preko novina dopisivati s Plenkovićem i Petrovom, objašnjavajući im ovo i ono, uvjeravajući ih da oni trebaju shvatiti to i to, tj. misliti tako i tako, dakle afirmirajući značaj njihovih mišljenja i kako će se oni kao pojedinci razabrati te potom postaviti. Personalizirajući pritom samoga sebe kao para-OEZVO. Bereš? Đikić tu nije došao kao faktor rješenja, nego kao jedan od faktora problema, i to krupan. Samo što da bi se to shvatilo treba znati pravilno imenovati što je uopće to što mi tu imamo kao problem i grešku u sistemu. Raširena divinizacija Đikićevog performansa ukazuje na raširenu političku nepismenost u našem građanstvu. Zapanjujuće je do koje mjere Natašine tekstove ljudi nisu znali pročitati, i to gomila inače inteligentnih osoba! Jer kako može netko imati prigovor na Đikićevo držanje, pa on napada Barišića i Barišić njega, a Barišić je bad guy! Kao da smo u špageti vesternu, jebote. Naročita je ironija sadržana u tvojoj primjedbi o pretjeranoj isfilozofiranosti. Naprotiv, primijeti da ti sav nesporazum počinje upravo od propusta da pravilno prepoznaš, lociraš i definiraš ime onoga što je greška u čitavom slučaju. Trebaš poraditi na tome. Kako zovemo radnju pravilnog prepoznavanja i definiranja pojava? Meni nije stalo do visokoparnog termina filozofije, ali mi je stalo da se, odbacujući termin, ne odbacuje i samu potrebu za pravilnošću prepoznavanja i definiranja. Uz nužnu posljedicu pribjegavanja provizornom mišljenju, brzopletom, nepažljivom, površnom - kakvom i ti ovdje pribjegavaš. Kad se ne želi puno ''filozofirati'', događa se i još nešto: propusti razlučivanja, s ni ne primjećivanjem da se upalo u procijepe u kojima više nema smislenosti. Zagovarati Đikićev istup općim argumentom da se treba koristiti vlastiti ugled za ukazivanje na društvene probleme jedan je od takvih procijepa. Da, Neverin, i ja sam za to na općoj razini! Ono gdje Đikić pada nije ta razina već ona na kojoj on uopće ne ukazuje na prisutan društveni problem, nego se svojom pozom mesije i nacionalnog vrača pridružuje problemu, kao njegov dio, dodajući mu sa svoje strane, da bude još malo veći. Upadaš i u straw man paralogizam, u kojem mi stavljaš u usta tobožnji prigovor Đikiću na samom tome što je nešto stvorio od svog života i sad se ide javno angažirati, da mi sama ta činjenica nije po volji. Daj, nemoj me zajebavat, Neverin. Možeš ti bolje od toga. Bio sam vrlo jasan u tekstu što je pravi karakter prigovora mesijanskoj pozi Svjetski Poznatog Znanstvenika: prigovaram instrumentalizaciji znanstveničke legitimacije za politički istup, pritom tragično loš, politički nepismen, koji Đikić, međutim, predstavlja kao znanstvenički istup. Dakle, na neistinitoj deklaraciji. Pa ako mi ideš kačiti da mi ne valja samo to što se on ide angažirati, a nešto je napravio u životu - falsificiraš me. A računaj da ću oštro reagirati na svaki akt falsificiranja me. Razdražio si me i time što sam ti morao ponavljati stvari koje već sve pišu u tekstu, dakle pravo ime greške u sustavu mogao si prepoznati i pažljivijim čitanjem, a ne da ja moram posebno još jednom pokazivati prstom.
15.02.2017. (17:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
btw, jasan mi je bio i Natašin tekst. nema tu što biti nejasno, ona je to dobro objasnila. to sam ti htjela sinoć dopisati ali sam bila već umorna, a tipkala s moba pa na kraju odustadoh. dakle uzmi i tu opciju u obzir - da je netko shvatio ali se ipak ne slaze s ocjenom efekta Đikićevog čina. samo s ocjenom efekta ne i sa logički ispravno iznesenim opažanjem o pravom pitanju.
15.02.2017. (19:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EMI - bravo za link, to je ta ilustracija, upravo to sam imao na umu dok pišući gorenavedeno: ''Staje se preko novina dopisivati s Plenkovićem i Petrovom, objašnjavajući im ovo i ono, uvjeravajući ih da oni trebaju shvatiti to i to, tj. misliti tako i tako, dakle afirmirajući značaj njihovih mišljenja i kako će se oni kao pojedinci razabrati te potom postaviti. Personalizirajući pritom samoga sebe kao para-OEZVO.'' On na njih apelira da se osvijeste, shvate, da promijene pogled, objašnjava im kako plagiranje nije okej, da dijete u školi treba više STEM sati (kako je samo to izvolio ubaciti u nevezanu temu!), a ne c/p iz wikipedije, pita ih kroz neku glupu alegoriju kako bi reagirali za nedjeljnog ručka da to čuju od djeteta, podvlači kako su evo i Lenhard i Dauenhauer složni da je posrijedi plagiranje i muljatorstvo i kako na plagiranje treba imati nultu toleranciju i bi li se izvoljeli umilostiviti i prihvatiti očitovanje OEZVO-a. Kupus. Strašno, strašno. Čim sam to prvi put čitao, još u januaru, nisam mogao k sebi doći koliko je ispod svake razine. Što, dakle, Đikić ima ćaskati s Plenkovićem i Petrovom u obraćanju njima, s ponovnim uvjeravanjem u isto ono o čemu se OEZVO već jednom za svagda očitovao, s apeliranjem, s moljenjem da prihvate? Još jednom da istaknem: performans je dileje sve što tu ''neprimjereno daje značaj osobnom pritisku na premijera''. I to kontraproduktivan performans, koji dodaje još malo istog toga protiv čega ustaje, postajući dio problema, a ne rješenje, time što svodeći na Plenkovićev i Petrovljev stav, na mogućnost da se ima stav, da se prihvaća ili ne prihvaća da je Barišić plagijator, sve uz prilaganje dodatne argumentacije zašto ovaj to jest, ne bi li u sudačkoj nadoknadi možda još polemički utjecao na njih. Kao da je to iti malo pitanje polemike, uvjeravanja, apeliranja na njih dvojicu! Đikić koji bi iskoristio svoju istaknutu poziciju na produktivan umjesto kontraproduktivan način bio bi Đikić koji se ne bi obraćao njima dvojici, s molbama, nego javnosti s prozivkom njih dvojice (kao zadnjih političkih idiota i skandaloznih nelegalističkih gazitelja demokratskog sustava na čijem čelu stoje) - u kondicionalu apriori odluci, dok se još kao ne zna da će se oglušiti o OEZVO, ukoliko se ogluše, te u pozitivu u trenutku kada se ogluše. Real-life Đikić se tek jalovim apelima redundantno samopromovira, iz kompleksa mesije i vrača (naddruštveni identitet koji mu se izjednačava s mogućnošću da dođe i kaže, znate ja sam ugledni svjetski STEM znanstvenik), te, kao što je i SEMPER naglasio, iz ranjenih ambicija, čiji opseg međutim ne staje na par stavki koje je Semper naveo, nego je širi i konkretniji. Jedini efekt koji postiže je da muti vodu i unosi u javni prostor zabunu, te u krajnjoj konzekvenci legitimira Plenkovićevo i Petrovljevo, kasnije i definitivno konzumirano, (ne)pravo na zauzimanje stava.
15.02.2017. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Koja god odluka bila praksa se neće promijeniti jer je čvrsto ukorjenjeno uzimati tuđe bez obzira o čemu se radi pa tako i plagirati tuđe radove. A svi se, ako se otkrije čudom čude i osuđuju, počevši od nas kojima to ionako ništa ne znači pa do onih koji bi trebali biti moralni vrh. No moral je apsolutno neka druga tema.
15.02.2017. (06:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Ovim postom izrazio si sustavno baš ono što i ja mislim na temu: tko je mjerodavan odlučivati o slučaju Barešić. Ni meni nije leglo angažiranje Đikića, odmah sam pomislio: to je njegova reakcija što nije primljen u HAZU i nedovoljno isticanja njegovog lika i djela, dok se o jednom plagijatora raspisala čitava nacija. Ti si to sve lijepo sročio u tekst.
15.02.2017. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
al si ga isfilizofirao. Meni je drago da Đikić koristi vlastiti ugled koji je postigao da ukazuje na probleme. Hrvatska bi bila bolje mjesto da zaslužni progovaraju i ukazuju na društvene nepravde. Kada si nitko i ništa poklope te da imaš još puno palente jist i da se javiš kad nešto stvoriš, a sad kad je ovaj nešto i stvorio od svog života opet nije dobro..
15.02.2017. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
DEMETRA - Opća praksa morala i kućnog odgoja itd. se sigurno ne mijenja na toj razini, ali ja pod pojmom prakse nisam pričao o tome, već o nečemu drugom, specifičnijem (ima sve u tekstu).
Uopće ne moralnoj kategoriji (moral je pojam koji nisam potezao ni riječju, i koji je tu brkanje pojmova), već političkoj kategoriji.
Uopće ne o navadi nekih da varaju, lažu i kradu (nije predmet mog interesa sada), već o metodama operiranja političkog vrha (na to sam se referirao terminom prakse) s obzirom na neke koji varaju, lažu i kradu. Hoće li glavonje s obzirom na to osjećati neke moralne obaveze njihova je stvar, ali političke obaveze koje tu imaju spram građana nisu njihova stvar, nego naša stvar.
Jebe mi se kako je u Barišićevoj duši, nisam dušebrižnik; mene zanima postupanje Plenkovića, odnosno Vlade i Sabora, s obzirom na političke uzuse kojih bi se trebali pridržavati u tretiranju situacije s Barišićem - a mi ih pozivati na red.
15.02.2017. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
NEVERIN - Vidiš, potpuno se slažem s ovim tvojim općim navodom. U kojem zagovaraš da istaknuti pojedinci istupaju i ukazuju na društvene nepravde i greške u sistemu.
Sad pitanje: što je u ovom slučaju greška u sistemu?
I je li Ivan Đikić istupio i obrušio se na tu grešku u sistemu?
Ne, nije. Prostoneprošireno: nije.
Ime greške u sistemu glasi: Plenkovićevo, a s njime i Vlade i Sabora, pravljenje tošom i ne fermanje ni pol posto pravorijeka OEZVO-a.
Odluka premijera o opozivu ministra ne može, u uređenoj demokraciji, biti pitanje hira i okretnog momenta raspoloženja premijera kao pojedinca, nego mora proizlaziti iz predviđene procedure. U to ime oformljeno je, upravo od strane Vlade i Sabora, nadležno tijelo, koje je tu jedini autoritet i zove se OEZVO, da ono bude to koje će znati, upravo zato da se ne bi pitalo osobu premijera ili nekoga. A ime greške u sistemu je - kužimo se već, nadam se - to što je stvar svejedno pala na nečiji hir i okretni moment, slobodnoplutajuća mišljenja o stvari i polemička pripetavanja među nenadležnima.
Da je Đikić istupio i prozvao premijera zbog imanja mišljenja te petljanja u temu umjesto strogo nemiješanja i samo tehničkog provođenja pravorijeka OEZVO-a, tada bi Đikić istupio u opravdanoj advokaturi javnog interesa, koristeći se svojom istaknutom pozicijom da to učini u ime nas običnih građana (koje samo poklope).
Ovako se Đikić koristi njome za nešto sasvim drugo, tj. točno suprotno od opravdane advokature javnog interesa: on još i sam postaje krupan suučesnik Plenkoviću, u odvođenju stvari s terena pravorijeka OEZVO-a na teren nečijeg hira i okretnog momenta, slobodnoplutajućih mišljenja i polemičkih pripetavanja među nenadležnima. Staje se preko novina dopisivati s Plenkovićem i Petrovom, objašnjavajući im ovo i ono, uvjeravajući ih da oni trebaju shvatiti to i to, tj. misliti tako i tako, dakle afirmirajući značaj njihovih mišljenja i kako će se oni kao pojedinci razabrati te potom postaviti. Personalizirajući pritom samoga sebe kao para-OEZVO.
Bereš? Đikić tu nije došao kao faktor rješenja, nego kao jedan od faktora problema, i to krupan.
Samo što da bi se to shvatilo treba znati pravilno imenovati što je uopće to što mi tu imamo kao problem i grešku u sistemu. Raširena divinizacija Đikićevog performansa ukazuje na raširenu političku nepismenost u našem građanstvu. Zapanjujuće je do koje mjere Natašine tekstove ljudi nisu znali pročitati, i to gomila inače inteligentnih osoba! Jer kako može netko imati prigovor na Đikićevo držanje, pa on napada Barišića i Barišić njega, a Barišić je bad guy!
Kao da smo u špageti vesternu, jebote.
Naročita je ironija sadržana u tvojoj primjedbi o pretjeranoj isfilozofiranosti. Naprotiv, primijeti da ti sav nesporazum počinje upravo od propusta da pravilno prepoznaš, lociraš i definiraš ime onoga što je greška u čitavom slučaju. Trebaš poraditi na tome.
Kako zovemo radnju pravilnog prepoznavanja i definiranja pojava? Meni nije stalo do visokoparnog termina filozofije, ali mi je stalo da se, odbacujući termin, ne odbacuje i samu potrebu za pravilnošću prepoznavanja i definiranja. Uz nužnu posljedicu pribjegavanja provizornom mišljenju, brzopletom, nepažljivom, površnom - kakvom i ti ovdje pribjegavaš.
Kad se ne želi puno ''filozofirati'', događa se i još nešto: propusti razlučivanja, s ni ne primjećivanjem da se upalo u procijepe u kojima više nema smislenosti. Zagovarati Đikićev istup općim argumentom da se treba koristiti vlastiti ugled za ukazivanje na društvene probleme jedan je od takvih procijepa. Da, Neverin, i ja sam za to na općoj razini! Ono gdje Đikić pada nije ta razina već ona na kojoj on uopće ne ukazuje na prisutan društveni problem, nego se svojom pozom mesije i nacionalnog vrača pridružuje problemu, kao njegov dio, dodajući mu sa svoje strane, da bude još malo veći.
Upadaš i u straw man paralogizam, u kojem mi stavljaš u usta tobožnji prigovor Đikiću na samom tome što je nešto stvorio od svog života i sad se ide javno angažirati, da mi sama ta činjenica nije po volji. Daj, nemoj me zajebavat, Neverin. Možeš ti bolje od toga. Bio sam vrlo jasan u tekstu što je pravi karakter prigovora mesijanskoj pozi Svjetski Poznatog Znanstvenika: prigovaram instrumentalizaciji znanstveničke legitimacije za politički istup, pritom tragično loš, politički nepismen, koji Đikić, međutim, predstavlja kao znanstvenički istup. Dakle, na neistinitoj deklaraciji. Pa ako mi ideš kačiti da mi ne valja samo to što se on ide angažirati, a nešto je napravio u životu - falsificiraš me. A računaj da ću oštro reagirati na svaki akt falsificiranja me.
Razdražio si me i time što sam ti morao ponavljati stvari koje već sve pišu u tekstu, dakle pravo ime greške u sustavu mogao si prepoznati i pažljivijim čitanjem, a ne da ja moram posebno još jednom pokazivati prstom.
15.02.2017. (17:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emi Gablo
vidi ovo
mislim prvenstveno na zaključak.
btw, jasan mi je bio i Natašin tekst. nema tu što biti nejasno, ona je to dobro objasnila. to sam ti htjela sinoć dopisati ali sam bila već umorna, a tipkala s moba pa na kraju odustadoh. dakle uzmi i tu opciju u obzir - da je netko shvatio ali se ipak ne slaze s ocjenom efekta Đikićevog čina. samo s ocjenom efekta ne i sa logički ispravno iznesenim opažanjem o pravom pitanju.
15.02.2017. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
EMI - bravo za link, to je ta ilustracija, upravo to sam imao na umu dok pišući gorenavedeno: ''Staje se preko novina dopisivati s Plenkovićem i Petrovom, objašnjavajući im ovo i ono, uvjeravajući ih da oni trebaju shvatiti to i to, tj. misliti tako i tako, dakle afirmirajući značaj njihovih mišljenja i kako će se oni kao pojedinci razabrati te potom postaviti. Personalizirajući pritom samoga sebe kao para-OEZVO.''
On na njih apelira da se osvijeste, shvate, da promijene pogled, objašnjava im kako plagiranje nije okej, da dijete u školi treba više STEM sati (kako je samo to izvolio ubaciti u nevezanu temu!), a ne c/p iz wikipedije, pita ih kroz neku glupu alegoriju kako bi reagirali za nedjeljnog ručka da to čuju od djeteta, podvlači kako su evo i Lenhard i Dauenhauer složni da je posrijedi plagiranje i muljatorstvo i kako na plagiranje treba imati nultu toleranciju i bi li se izvoljeli umilostiviti i prihvatiti očitovanje OEZVO-a.
Kupus. Strašno, strašno. Čim sam to prvi put čitao, još u januaru, nisam mogao k sebi doći koliko je ispod svake razine.
Što, dakle, Đikić ima ćaskati s Plenkovićem i Petrovom u obraćanju njima, s ponovnim uvjeravanjem u isto ono o čemu se OEZVO već jednom za svagda očitovao, s apeliranjem, s moljenjem da prihvate?
Još jednom da istaknem: performans je dileje sve što tu ''neprimjereno daje značaj osobnom pritisku na premijera''. I to kontraproduktivan performans, koji dodaje još malo istog toga protiv čega ustaje, postajući dio problema, a ne rješenje, time što svodeći na Plenkovićev i Petrovljev stav, na mogućnost da se ima stav, da se prihvaća ili ne prihvaća da je Barišić plagijator, sve uz prilaganje dodatne argumentacije zašto ovaj to jest, ne bi li u sudačkoj nadoknadi možda još polemički utjecao na njih. Kao da je to iti malo pitanje polemike, uvjeravanja, apeliranja na njih dvojicu!
Đikić koji bi iskoristio svoju istaknutu poziciju na produktivan umjesto kontraproduktivan način bio bi Đikić koji se ne bi obraćao njima dvojici, s molbama, nego javnosti s prozivkom njih dvojice (kao zadnjih političkih idiota i skandaloznih nelegalističkih gazitelja demokratskog sustava na čijem čelu stoje) - u kondicionalu apriori odluci, dok se još kao ne zna da će se oglušiti o OEZVO, ukoliko se ogluše, te u pozitivu u trenutku kada se ogluše.
Real-life Đikić se tek jalovim apelima redundantno samopromovira, iz kompleksa mesije i vrača (naddruštveni identitet koji mu se izjednačava s mogućnošću da dođe i kaže, znate ja sam ugledni svjetski STEM znanstvenik), te, kao što je i SEMPER naglasio, iz ranjenih ambicija, čiji opseg međutim ne staje na par stavki koje je Semper naveo, nego je širi i konkretniji.
Jedini efekt koji postiže je da muti vodu i unosi u javni prostor zabunu, te u krajnjoj konzekvenci legitimira Plenkovićevo i Petrovljevo, kasnije i definitivno konzumirano, (ne)pravo na zauzimanje stava.
15.02.2017. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...