Komentari

kontramentaliteta.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Kontra mentaliteta

    ...moram

    avatar

    15.11.2016. (11:34)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Potpuno se slažem, i ja sam prije sa djecom išao na planinarenje i orijentacijska natjecanja, kao i puno drugih roditelja.

    avatar

    15.11.2016. (12:02)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Ima se slobodnog vremena, ali nema dovoljno tjelesne spremnosti za ovo, što ti radiš sa suprugom

    avatar

    15.11.2016. (12:09)    -   -   -   -  

  • kaparoculica

    ovo je odlicno...biti primjer, u svemu, o cemu govorimo...
    samo tako djeca uce...bravo!

    avatar

    15.11.2016. (15:05)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Živa istina! Majka sam dvojice tinejđera i podržavam post.
    Sinovi se bave sportom, puno su po vani, na zraku, sve manje su s nama, idu s društvom, ali obavezno bicikl, skejt, romobil. Uzor smo im u svemu i učimo ih.

    avatar

    15.11.2016. (16:38)    -   -   -   -  

  • Sukiyaki

    Lijepi primjer kako treba s djecom. Naravno, prvenstveno mi roditelji moramo nešto pokrenuti i biti uzor djeci. Uvijek se može nešto.
    Iako moram dodati da bi i škola trebala omogućiti neke aktivnosti djeci jer škola isto sudjeluje u svemu tome. Da, netko će reći da omogućuje ali to zna nekad toliko koštati da to roditelji ne mogu pružiti djeci.

    avatar

    16.11.2016. (13:00)    -   -   -   -  

  • kamena

    podržavam napisano u cijelosti... da je samo poraditi na više pješačenja, značilo bi, a da ne govorimo o zdravlju života s prirodom...

    avatar

    16.11.2016. (17:12)    -   -   -   -  

  • durica

    slažem se, djeca uče po modelu i to prvenstveno u obitelji, a tek kasnije ih društvo više motivira, pa mogu biti povodljivi.
    mi volimo boravak u prirodi i prakticiramo ga koliko god možemo s ovim tempom života. sva sreća, pa kvart u kojem živimo pruža nam neke dobre bliske destinacije i mogućnosti.

    avatar

    17.11.2016. (10:06)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    a što ako mi to ne volimo, tjelesne aktivnosti? znam da sad zvučim grozno, ali ja sam jedva čekala da dođem na faks pa da više ne moram imati obvezni tjelesni odgoj - prisila na aktivnosti kojima najčešće nisam bila dorasla, ulaganje truda u vještine koje nikad neću moći ostvariti, unatoč svom mogućem trudu, to su moje uspomene na tjelesni odgoj. drugi su mogli više i brže trčati, bolje gađati, raditi više trbušnjaka i zgibova... tjelesni odgoj je uvijek bio predmet u kojima sam se morala suočiti sa svojim ograničenjima. danas ne prakticiram niti ne pratim nijedan sport, osim hodanja i plivanja ne bavim se niti jednim sportom. no zbog zdravlja sebe i djeteta, ja se prisiljavam provoditi aktivnosti vani sa svojim djetetom, suprug je čak i gori. kako sebe motivirati na mrske aktivnosti?

    avatar

    17.11.2016. (10:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...