Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • viviana

    Jezik je kuća bitka - Heidegger

    avatar

    28.10.2016. (18:45)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    "...Žena, bez doma... - bez kućnog praga a na pragu bezdna... "

    - a pogodi me s ovom rečenicom :) upravo smo krenuli novim putem života :) selimo se u drugi kvart i sad se stvarno osjećam baš ovako kako si napisala u ovoj rečenici :)

    avatar

    28.10.2016. (19:42)    -   -   -   -  

  • viviana

    nemoj, shadow... to je samo promjena kakvu ćete svladati i ubrzo osjećati i vašu novu kuću kao dom. :) Sretno!

    avatar

    28.10.2016. (19:49)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ma, to je samo jedan privremeni osjećaj koji traje :) znam da ću to sve osjetiti, hvala ti :)

    avatar

    28.10.2016. (20:17)    -   -   -   -  

  • gali

    e sad poslije pročitanog u dahu ostaje mi jedino citirati dragog mi frenda; R E S P E C T

    avatar

    28.10.2016. (22:45)    -   -   -   -  

  • Potok

    Žrtve se, izgleda, rađaju. Kao da su si same krive za nasilje nad sobom. Pokušaj da se izmijeni životni scenario uz pomoć antiscenarija, takođe je dio scenarija.

    avatar

    29.10.2016. (07:57)    -   -   -   -  

  • easy

    vrlo vjerodostojna priča, uklapa se sa svakodnevnicom, a ta težina vuče
    li vuče, i ne znaš na kraju vuče li ona tebe ili ti nju, a kada bi svi napravili
    samo jedan korak dalje, sve bi bilo vedrije.
    čovjek kao da ne želi vidjeti druge sretnima jer onda mu ne bi preostajalo
    ništa drugo nego da svi budu isti. tako nekako.
    iako, na svu sreću, i oni iza brava sve češće se gube u tom prividu,
    i osjećaju strah, na sreću ili žalost. strah nameće napredak.

    e sad, iza ove puste filozofije :) , uspjela si da i ovdje zaživi takva
    žena, ma što to nekome značilo.

    avatar

    29.10.2016. (09:27)    -   -   -   -  

  • viviana

    hvala, @gali. :)

    avatar

    29.10.2016. (10:29)    -   -   -   -  

  • viviana

    Pokušaj da se izmijeni životni scenario uz pomoć antiscenarija, takođe je dio scenarija

    @Potok, karakter je čovjekova sudbina?

    Ovo, kao da su si same krive... upućuje na 'izgleda', 'kao da...', pa utoliko nekome tako može samo izgledati, činiti se, ali po meni, ovo uzeto kao pretpostavka, neodrživo je. Ne samo ako se gleda kroz optiku da je istina kontekstualna, već što je nasilje nad nekim neprihvatljivo u bilo kojem kontekstu.

    avatar

    29.10.2016. (10:50)    -   -   -   -  

  • viviana

    @između, nije pusta filozofija (samo daj :))
    Strah kao poluga napretka. Bilo bi dobro onda kad bi se imalo straha ili ga bilo više, kako bi se mijenjalo nešto na bolje.
    Nemirenje, otpor, pobuna, poluga su, pak, koju pokreće čovjekov nutarnji ustroj ili centar za osjećaj ili prepoznavanje nepravde, onog što nije ispravno isl.
    Savjest.
    Mene je na ovaj tekst ponukala pogođenost njenom poezijom, odn. njena poezija u odnosu na sve što joj se događalo i događa u životu. Pomislila sam, kako bi to bilo kada bi se svakom od suučesnika u tretiranju nje tako kako je tretirana, sve ono čemu je bila izložena, dalo da pročita njenu poeziju...
    Nisam ovdje mogla napisati nijednu njenu pjesmu niti neki izdvojeni dio (osim ovih kurzivom tek nekih točkica nanizanih uzetih iz 'mase') - da se vidi kakva je njena poezija, jer bi moglo biti prepoznato tko je a to ne mogu, nemam pravo....

    a onda razmišljajući o njoj, samo mi je prostrujalo kroz glavu da misleći - govoreći si u misli - čini se kao da govorim o domovini (zemlji), onom što se njoj događa... pa otud i ta veza.

    avatar

    29.10.2016. (11:12)    -   -   -   -  

  • viviana

    Inače, ovi tehnički problemi na blogu, doveli su do toga - da u pokušaju da editiram post a kako nije išlo, provjeravam je li proradio preko testiranja idu li komentari - da jutros ugledam "masakr" na blogu.
    :)

    avatar

    29.10.2016. (11:23)    -   -   -   -  

  • easy

    viviana, nisam skužila da ona postoji i u zbilji. ali nije ni važno,
    to sa čitanjem poezije možda bi samo pogoršalo, biserje pred
    svinje, upliću se tu različite filozofije, shvatila sam jedno, što ti se
    više uskraćuje neko dostojanstvo u životu ti življe živiš (naravno,
    ako imaš to "ono" u sebi)
    ma znaš, oduvijek sam slaba na tuđu bol, možda više nego na svoju,
    i baš me briga što će vunderkindi reći, pretužno je da postoji takvo nešto, ali onda valjda ne bi bilo poezije, bilo bi nešto tipa "znanost"
    :))
    sažela sam koliko sam mogla i vjerojatno ostala nejasna..:)

    avatar

    29.10.2016. (11:31)    -   -   -   -  

  • viviana

    nisi nejasna. :)
    a ovo: nisam skužila da ona postoji i u zbilji
    dobro je. iako sam joj morala spomenuti da sam nešto napisala..
    i ja sam kao i ti slaba na isti način spram tuđe boli. i generalno ne bojim se 'ne dopustiti nešto'
    ako mogu djelovati
    ne mogu bit ravnodušna, nikad.
    ne razumijem sposobnost za ravnodušnost.

    avatar

    29.10.2016. (12:09)    -   -   -   -  

  • viviana

    vezano uz nasilje zaboravila sam spomenuti nešto. nasilje (u nebrojeno svojih lica i vrsta) isto može bit i jest poluga koja pokreće otpor, u onom tko mu je izložen, i generira promjenu. najstrašnije je ako se žrtvu nasilja čini bespomoćnom, smiješta i drži u okviru gdje je psihofizički onemogućena, bespomoćna, kao i nad onim bespomoćnim: djeca, odrasli - u takvom položaju, životinje...
    Čak i kad se radi o diktatorima i sudbinama njihovog kraja... na primjer, Čaušesku, Sadam.... kad su već privedeni, dovedeni u potpuno bespomoćan položaj i kao takvi izloženi pred drugima... čin nasilja je i iživljavati se ili bilo kakvi činovi kojima se nad već bespomoćnim, onemogućenim nekim, iživljava demonstrirajući nadmoć..

    ***

    nikad neću zaboraviti oči divlje životinje iza rešetaka kaveza što sam ih vidjela jednom davno u zoo vrtu. tu ugaslost u očima od slomljenosti volje, slomljenog onog elementarnog, živog: iskre života, slobode.
    u konjima isto tako, upregnutim u kočije za potrebe turista koji se kraj njih slikavaju i smiju.
    ...

    avatar

    29.10.2016. (12:56)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Teško mi je ovo komentirati, izuzetno teško. Napisano je moćno i jako, srsi me prolaze u ovom, naočigled bezdanu.
    Jedno vrijeme sam radila sa žrtvama obiteljskog nasilja, podvila sam rep i kao najveća kukavica pobjegla iz tog okruženja jer nisam funkcionirala, jer su me preokupirale sve njihove priče i životi jer se nisam znala nositi s toliko tuge,pa istovremeno i hrabrosti i odvažnosti, nijemim krikovima, s njihovim rubovima gdje su ih odvukli i zlostavljači i mi kao društvo okrečući im glavu nerazumjevanja.

    avatar

    29.10.2016. (21:40)    -   -   -   -  

  • viviana

    Nisa, razumijem te... to mijenja, mora mijenjati čovjeka.... ne može se ostati duboko netaknut, nenačet životima, sudbinama drugih. Hvala ti za koment.

    avatar

    30.10.2016. (18:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...