Kad naučimo živjeti u ravnoteži prema samima sebi, a ne prema cjelom svijetu, kad naučimo pratiti signale svog organizma, onda imamo šanse da budemo sretni.
03.10.2016. (07:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica...gubitak osjećanja osjećaja fizičke boli je opasnost za život... izgubih to osjećanje u jednoj davnoj noći... na početku to nisam shvatila ozbiljno... ali s vremenom postaje tajanstveno... sada mi se polako vraća... osjećam sjedinjavanje nutarnje i vanjske ravnoteže... ponovo čujem govor i šapate tijela... :)
03.10.2016. (07:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prisjećam se Jungove tvrdnje... to je ono autodestruktivno u čovjeku... sjena je zapreka koja uništava ljepotu svijesnosti... to je ona njegova tajanstvena Persona s maskom... esencija podsvjesti... odbaćeni djelić osobnosti... Prilagođavanjem se gubi dio sebe, ali i balansirajući sam sa sobom čovjek mora odbaciti neki dio sebe za koji je uvidio, recimo, da ga sputava ....? Ne znam razmisliću do kraja dana ... u svakom slučaju interesantno štivo, a naročito ona Persona s maskom :-) Zar one istočnjačke ljepotice nisu bile zavodne sa tim providnim velom? Kakvi bismo bili skroz ogoljeni? :-) Kažem razmisliću ima tu u tekstu još zanimljivih detalja. ;)
03.10.2016. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Petra...da, moramo odbaciti dio sebe da bi ponovo bili cijeli... prepoznati u sebi Personu s maskom... ono svoje zakrabuljeno lice iza kojeg skrivamo ranjivost... imaš pravo ljepotice s providnim velom su bile zavodne, ali sjetimo se velova Salome... za skidanje sedmog Vela tražila je na pladnju glavu Ivana krstitelja... to vanjske Maske... Jung piše o onim nutarnjima... njih se moramo oslobađati... moje štivo govori o toj maski... skrivajući ranjivost i strah pred bolesnim suprugom izgubih osjećaj fizičke boli... kada je ozdravio odbacih tu Personu s maskom... ali trebala sam godine rada na sebi da bih ponovo bila cijela... danas ponovo osjećam fizičku bol... veselim se tvom mišljenju o mom razmišljanju... i mom osobnom iskustvu... :)
03.10.2016. (11:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi zaista moramo biti jasni sami sebi ( bez unutrašnje maske) da bismo mogli živjeti u svojoj koži a ne u tuđim očima. Međutim ovo me interesuje a promaklo mi je Volim lutati labirintom naših dozrelih godina... pronalaziti kutke nerazjašnjenih tajni... one koje nesvjesno zaobilazismo... one na kojima su ostale tek konture naših misli.
Da li je labirint sa dozrijevanje godina veći i mračniji ili se on sa godinama smanjuje ...ili zapravo nema veze sa godinama ...? :-) A toliko tajni ima ..nemoguće je to sve razriješiti, rasvijetliti. Znači li to da mi trajno ostajemo zarobljeni u labirintima ..? I da li bismo bili sretniji da znamo odgovore na sva pitanja? Kako bi svijet izgledao? ;) Možda se labirinti pojavljuju kada počnemo gledati unazad? A opet ne možemo ići naprijed odbacujući i/ili negirajući sve što je bilo? Kako onda naći pravu mjeru u tome i izbjeći labirint? Izvini, zasula sam te sa hiljadu pitanja. :-)
03.10.2016. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Misaono-osjetilno- osjećajni labirint iliti univerzum umnoga u nama
Gdje je početak, a gdje kraj misaono-osjetilno- osjećajnog labirinta u kojem mnogi od nas nesvjesno godinama lutaju ne tražeći njegovo središte ili izlaz iz njega? Tisućljećima labirint skriva u sebi tajnu puta ka konačnom spasenju, u njegovom središtu se skriva izvor energije samouništenja i samoizlječenja. U davnim vremenima su iz čovjekovog misaono- osjetilno- osjećajnog labirinta izrastale priče i postajale legende i mitovi koje pamtimo. Jedna od takvih legendi je priča o Arijadni i Teseju. Labirint koji je Dadalus, za ogorčenog kralja Minosa izgradio na otoku Kreti nikada nije pronađen, ali ostao je mit koji pamtimo. Minos je iz osvete žrtvovao ljude iz Atene šaljući ih u labirint u kojem su umirali nemogavši pronaći izlaz . Tko je bio Minotaurus, čovjek-bik koji je središtu labirinta ubijao dolazeće, zao duh oca koji je izgubio sina ili vječna opasnost ljudske podsvjesti koja je žderala vrijeme i život osuđenih. Lijepa kraljeva kćer, Arijadna je iz ljubavi poklonila Teseju mač kojim je ubio zvijer i klupko vune koje ga je izvelo iz labirinta i tako mu spasila život i oslobodila Atenjane od straha. Ta davno ispričana legenda je bila izvorom iz kojeg je kasnije nastala bajka o Ivici i Marici, samo što je dječak umjesto končića kamenčićima ostavljao trag da bi se on i njegova sestrica mogli vratiti kući. Potaknuti legendom o labirintu u ljudskim glavama su se rađale uvijek nove ideje pa su arhitekti gradili nove labirinte, slikari ih crtali, skulptori klesali. Labirint je ostao do današnjih dana smišljeni poticaj na lutanje univerzumom ljudskog uma s idejom o traženju njegovog središta. Zar nismo i mi kao djeca lutali labirintom ogledala i često na koncu u strahu počeli plakati jer nismo više mogli pronaći izlaz. Labirint je bio korišten kao centralno mjesto u katedralama, ugrađivan na trgovima, pravljen u parkovima, njegovim imenom je nazvan i naš organ za ravnotežu. Spiralnom dinamikom naše misli i naši osjećaji se isprepilću u labirint naše svijesti. Legenda nas uči da tko ne pronađe njegovo središte više nemože izaći iz njega. To je pravilo po kojem je izgrađen prvi labirint i do današnjih dana dokaz njegovog postojanja u nama samima. Dok lutamo pokrajnim putevima naše svijesti zaobilazimo istine i stvarne uzroke naših duševnih stanja. Dok lutamo pokrajnim putevima naše svijesti zaobilazimo istine i stvarne uzroke naših duševnih stanjan ne spoznajemo da živimo u dva paralelna unutarnja svemira.
mi smo draga vječno u misaono osjećajnom labirintu... traganje za središtem i mogućnost ubijanja Minotaurusa, persone s maskom.... rješavanje problema i dileme... Ariadnina nit je misao... evo još jednog linka...
Prvo, ja ti nisam adekvatan sagovornik za te stručne teme, pa mi nemoj zamjeriti na malo laičkog podozrenja :) Dakle od jutros razmišljam da su mi ti labirinti potpuno strani. Biće da sam od onih koji lutaju pokrajnim putevima naše svijesti zaobilazi istine i stvarne uzroke naših duševnih stanjan ne spoznajem da živim u dva paralelna unutarnja svemira. Kad malo bolje razmislim to ništa ne bi odgovaralo mom opisu!? Sta se zapravo događa? Da krenem od ovoga što si citirala Čovjek je najsuptilnije djelo univerzuma i on u sebi nosi cijeli svijet. Čovjek je sam ključ rješenja svega. Sve odgonetne univerzuma su tu pred našim očima a mi ih ne vidimo. Čovjek je dio svemira a svemir je dio njega, u njemu je. I u našoj glavi je svemir, misaoni univerzum. Ne treba smetnuti sa uma da u svemiru vlada savršen poredak kretanja planeta, zvijezda, galaksija ... Promjene se uvijek dešavaju kada sistem biva narušen .. kad se bilo šta od toga izbaci iz putanje ... Mi smo dio toga i funkcionišemo na istim principima. Otkud onda misaoni lavirint? Ako bi bio usklađen sa prirodom, čovjek ne bi imao problemi sam sa sobom... Ali ...ipak ima, jer nije i neće da bude usklađen. Jednostavno je. Put u unutrašnjost sebe je važan, ali mora se potrefiti čas ...Da ne dužim, shvatićeš ako to povežen sa onom rečenicom koju su nam prenijeli filmovi pri vjenčanj kada sveštenik kaže ako neko ... neka kaže sad ili neka zauvijek zašuti. Sve što nismo odgonetnuli kad je bio čas valja pokopati, prihvatiti činjenicu za istinu i ići dalje ... Ako bi stalno i iznova kopali po prošlosti mi bismo zaista imali misaoni labirint, čvor, i neusklađenost sa svemirom, njegovim poretkom kretanjem i sistemom koji je u savršenoj ravnoteži ... PS Priča o Arijadni i niti kako god se čini priča je o savjesti ... Tezej je otišao nekim svojim putem :-)
03.10.2016. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Petra...dobro ti jutro... da, imaš pravo zakomplicirala sam objašnjavanje moje gore napisane priče... teško je u nekoliko rečenica objasniti što me uopće navelo takvom osjećanju osjećaja bol...
kao kineziterapeut pokušavala sam pacijente osloboditi sindroma boli, one boli koja se često ugnjezdi u tijelo bez vidljivog i dokazivog uzroka... u prvoj polovici prošlog stoljeća se to je dnostavno pripisivalo nestabilnoj psihi i takva bol je nazivana psihičkom... užasna dijagnoza za pacijenta... Freud je to stanje nazvao sindromom nedostatka sreće... na početku mu nisu vjerovali... ali u dekadi koju nazivamo dekadom istraživanja mozga znanstvenici su počeli otkrivati do tada nepoznata djelovanja ljudskog mozga... Antonio Damasio, neurolog i neurofiziolog je napisao tri knjige... "Deskartesova zabluda", "Osjećam, dakle postojim"i "U potrazi za Spinosom" Damasio nas svojim djelima poziva da povezujemo naš misaoni, emocionalni i fenomenološki, egoistični um, da bi na taj način naučili osjećati tijelo, da bi bili sposobni prepoznati njegove signale i bili u stanju na njih mjerodavno reagirati. Kao što nas je u knjizi "Deskartesovaj zabluda" podsjetio da je misao materijalizirani osjećaj, knjigom "Osjećam, dakle postojim" potvrdio Deskartesovu zabludu, tako u "Potrazi za Spinozom" povezujući neurobiologiju sa filozofijom potvrđuje najnovija dostignuća u znanosti i utire put holističkom poimanju naše stvarnosti. Misli, osjećaji i tjelesni osjeti su cjelina koja nas čini svjesnim živim bićem.
filozofi su pratili otkrića neurofiziologa i tako je nastao nazivi "univerzum uma"... i "utjelovljeni um"... pratila sam ta istraživanja, čitala knjige...
u želji da pacijentima pomognem sam napisala knjigu "Umijeće svakodnevnog pokreta"... poanta je samopoimanje i samospoznaja...
Što je naš utjelovljeni um? Je li on prostor ili energija? Ako je prostor, gdje se on nalazi u našem tijelu? Ako je energija, gdje joj je izvor?
Spoznaja o posjedovanju utjelovljenog uma je svjetlo koje obasjava duševna i fizička stanja, postaje moja nova strana svijeta, moje vrijeme. Tu novu, samo moju stranu svijeta spoznajem neovisno o vanjskim i unutarnjim osjetilima, kojima osjećam glad, žeđ, strah, umor, čežnju, ljubav, napetost i opuštenost mišića i bilo koju vrstu boli. Svo znanje svijeta, osim znanja o sebi samom, možemo naučiti posrednim putem. Sebe samoga, svoj utjelovljeni um moramo svjesno spoznati i pretvoriti u metafore koje ćemo pamtiti...
eto draga Petra, često se služim legendama i bajkama. Pojam labirint je metafora kojom se služim kada opisujem poniranje u samu sebe... jer sjećam se sebe djevojčice izgubljene u labirintu zrcala... sjećam se straha... i sjećam čovjeka koji je naplaćivao ulazak u labirint... on nas je uplakane izvodio van... bio je naša Ariadnina nit...
u knjizi Imam i poglavlje "Misaone slike i kako raditi s njima"... labirint, Alisin svijet iza zrcala, partija šaha... ali to su samo moje misone slike... ja pozivah svakog pacijenta da si stvori svoju, njemu blisku sliku... nemoj se opterećivati mojim labirintom... i legendom o njemu ... nije ti blizak... razumijem te... :)
04.10.2016. (05:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga @Dinaja, Hvala ti na iscrpnom odgovoru i izvini što sam te namučila, znam da imaš pametnijeg posla nego baviti se mojim "čavrljanjem i zanovijetanjem" :-), a više zanovijetanjem nego čavrljanjem ... ;) nisam htjela propustiti da razmislišljam o onome što si napisala iako sam bila smorena obavezama na poslu i kod kuće ... Nisi ti ništa odstupila od savremene nauke, naprotiv, ideš sasvim u korak sa njom ... biće da sam ja malo zakomplicirala Lavirinti ... (kad bi se držali istine i samo istine i bili potpuno iskreni ne bi ih bilo) .... Postoje tajne koje su ključ našega srca i čuvamo ih na dobro utvrđenom mjestu u sebi da ih ne bi „neprijatelji“ otkrili a mi postali ranjivi ... a neke druge istine čak i vidljivo izrečene mogu ostati zauvije zaključane tajne samo ako ih niko ne uspije razumjeti. Tajne su ono što se nama čini važno a to su najčešće velike besmislice ;)
04.10.2016. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Petra...drago mi je... razumijemo se... čovjek je Unikat u univerzumu... i ti i ona, on... to je darovana nam moć posjedovanja svijesti i samosvjesti... Camus napisa... svatko ima svoj smisao života... i to je ono o čemu sam ti pisala... moja misaona slika ne mora biti tvoja... unikatnost naših osobnosti je naša snaga... :)
04.10.2016. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Kad naučimo živjeti u ravnoteži prema samima sebi, a
ne prema cjelom svijetu, kad naučimo pratiti signale svog
organizma, onda imamo šanse da budemo sretni.
03.10.2016. (07:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica...gubitak osjećanja osjećaja fizičke boli
je opasnost za život... izgubih to osjećanje u jednoj davnoj noći...
na početku to nisam shvatila ozbiljno... ali s vremenom
postaje tajanstveno... sada mi se polako vraća...
osjećam sjedinjavanje nutarnje i vanjske ravnoteže...
ponovo čujem govor i šapate tijela... :)
03.10.2016. (07:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
......i pitanje na kraju, postižemo li sklad u mislima i htijenjima ili samo s oguljenom kožom nastavljamo svoj put ?
03.10.2016. (08:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annaboni...sklad misli i htjenja je težak proces, ali izvediv...
pa čak i onda kada s oguljenom kožom koračamo dalje... :)
03.10.2016. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Prisjećam se Jungove tvrdnje... to je ono autodestruktivno u čovjeku... sjena je zapreka koja uništava ljepotu svijesnosti... to je ona njegova tajanstvena Persona s maskom... esencija podsvjesti... odbaćeni djelić osobnosti...
Prilagođavanjem se gubi dio sebe, ali i balansirajući sam sa sobom čovjek mora odbaciti neki dio sebe za koji je uvidio, recimo, da ga sputava ....?
Ne znam razmisliću do kraja dana ... u svakom slučaju interesantno štivo, a naročito ona Persona s maskom :-)
Zar one istočnjačke ljepotice nisu bile zavodne sa tim providnim velom? Kakvi bismo bili skroz ogoljeni? :-)
Kažem razmisliću ima tu u tekstu još zanimljivih detalja. ;)
03.10.2016. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Ogoljeni i izloženi smo posebno ranjivi, ali život bez emocija i sklada nije potpun, jednom se mora izaći iz čahure...
03.10.2016. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Petra...da, moramo odbaciti dio sebe da bi ponovo bili cijeli...
prepoznati u sebi Personu s maskom... ono svoje zakrabuljeno lice
iza kojeg skrivamo ranjivost... imaš pravo ljepotice s providnim velom su bile zavodne, ali sjetimo se velova Salome... za skidanje sedmog Vela tražila je na pladnju glavu Ivana krstitelja... to vanjske Maske... Jung piše o onim nutarnjima... njih se moramo oslobađati... moje štivo govori o toj maski... skrivajući ranjivost i strah pred bolesnim suprugom izgubih osjećaj fizičke boli... kada je ozdravio odbacih tu Personu s maskom...
ali trebala sam godine rada na sebi da bih ponovo bila cijela... danas ponovo osjećam fizičku bol... veselim se tvom mišljenju o mom razmišljanju... i mom osobnom iskustvu... :)
03.10.2016. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Gurmanka...da, život bez emocija bi bio pusto životarenje...
no eto postoje trenuci u životu kada neke emocije moramo skrivati...
iz ljubavi... :)
03.10.2016. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Mi zaista moramo biti jasni sami sebi ( bez unutrašnje maske) da bismo mogli živjeti u svojoj koži a ne u tuđim očima.
Međutim ovo me interesuje a promaklo mi je
Volim lutati labirintom naših dozrelih godina... pronalaziti kutke nerazjašnjenih tajni... one koje nesvjesno zaobilazismo... one na kojima su ostale tek konture naših misli.
Da li je labirint sa dozrijevanje godina veći i mračniji ili se on sa godinama smanjuje ...ili zapravo nema veze sa godinama ...? :-)
A toliko tajni ima ..nemoguće je to sve razriješiti, rasvijetliti. Znači li to da mi trajno ostajemo zarobljeni u labirintima ..? I da li bismo bili sretniji da znamo odgovore na sva pitanja? Kako bi svijet izgledao? ;)
Možda se labirinti pojavljuju kada počnemo gledati unazad? A opet ne možemo ići naprijed odbacujući i/ili negirajući sve što je bilo? Kako onda naći pravu mjeru u tome i izbjeći labirint?
Izvini, zasula sam te sa hiljadu pitanja. :-)
03.10.2016. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Bol sama dođe, netreba ju zazivati.
03.10.2016. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Petra...dotakle smo temu o kojoj sam napisala mnogo tekstova...
evo jednog od njih...
Misaoni labirint
Misaono-osjetilno- osjećajni labirint iliti univerzum umnoga u nama
Gdje je početak, a gdje kraj misaono-osjetilno- osjećajnog labirinta u kojem mnogi od nas nesvjesno godinama lutaju ne tražeći njegovo središte ili izlaz iz njega? Tisućljećima labirint skriva u sebi tajnu puta ka konačnom spasenju, u njegovom središtu se skriva izvor energije samouništenja i samoizlječenja.
U davnim vremenima su iz čovjekovog misaono- osjetilno- osjećajnog labirinta izrastale priče i postajale legende i mitovi koje pamtimo. Jedna od takvih legendi je priča o Arijadni i Teseju. Labirint koji je Dadalus, za ogorčenog kralja Minosa izgradio na otoku Kreti nikada nije pronađen, ali ostao je mit koji pamtimo. Minos je iz osvete žrtvovao ljude iz Atene šaljući ih u labirint u kojem su umirali nemogavši pronaći izlaz . Tko je bio Minotaurus, čovjek-bik koji je središtu labirinta ubijao dolazeće, zao duh oca koji je izgubio sina ili vječna opasnost ljudske podsvjesti koja je žderala vrijeme i život osuđenih. Lijepa kraljeva kćer, Arijadna je iz ljubavi poklonila Teseju mač kojim je ubio zvijer i klupko vune koje ga je izvelo iz labirinta i tako mu spasila život i oslobodila Atenjane od straha.
Ta davno ispričana legenda je bila izvorom iz kojeg je kasnije nastala bajka o Ivici i Marici, samo što je dječak umjesto končića kamenčićima ostavljao trag da bi se on i njegova sestrica mogli vratiti kući. Potaknuti legendom o labirintu u ljudskim glavama su se rađale uvijek nove ideje pa su arhitekti gradili nove labirinte, slikari ih crtali, skulptori klesali. Labirint je ostao do današnjih dana smišljeni poticaj na lutanje univerzumom ljudskog uma s idejom o traženju njegovog središta. Zar nismo i mi kao djeca lutali labirintom ogledala i često na koncu u strahu počeli plakati jer nismo više mogli pronaći izlaz. Labirint je bio korišten kao centralno mjesto u katedralama, ugrađivan na trgovima, pravljen u parkovima, njegovim imenom je nazvan i naš organ za ravnotežu. Spiralnom dinamikom naše misli i naši osjećaji se isprepilću u labirint naše svijesti.
Legenda nas uči da tko ne pronađe njegovo središte više nemože izaći iz njega. To je pravilo po kojem je izgrađen prvi labirint i do današnjih dana dokaz njegovog postojanja u nama samima. Dok lutamo pokrajnim putevima naše svijesti zaobilazimo istine i stvarne uzroke naših duševnih stanja. Dok lutamo pokrajnim putevima naše svijesti zaobilazimo istine i stvarne uzroke naših duševnih stanjan ne spoznajemo da živimo u dva paralelna unutarnja svemira.
mi smo draga vječno u misaono osjećajnom labirintu... traganje za središtem i mogućnost ubijanja Minotaurusa, persone s maskom.... rješavanje problema i dileme... Ariadnina nit je misao...
evo još jednog linka...
blaženi osmijeh ...:)
03.10.2016. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@More ljubavi...da, ona inače dolazi sama... ali kada izgubimo
osjećaj za bol postaje opasno po život... :)
03.10.2016. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
dirljivo...ovo je prava ljubavna priča..nježna, odgovorna ljubav..:)
03.10.2016. (18:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@između...hvala ti... ljubav je uzdigla Nikin stijeg... :)
03.10.2016. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Zanimljivo.
....
(razmišljam)
Prvo, ja ti nisam adekvatan sagovornik za te stručne teme, pa mi nemoj zamjeriti na malo laičkog podozrenja :)
Dakle od jutros razmišljam da su mi ti labirinti potpuno strani. Biće da sam od onih koji lutaju pokrajnim putevima naše svijesti zaobilazi istine i stvarne uzroke naših duševnih stanjan ne spoznajem da živim u dva paralelna unutarnja svemira. Kad malo bolje razmislim to ništa ne bi odgovaralo mom opisu!? Sta se zapravo događa?
Da krenem od ovoga što si citirala
Čovjek je najsuptilnije djelo univerzuma i on u sebi nosi cijeli svijet.
Čovjek je sam ključ rješenja svega. Sve odgonetne univerzuma su tu pred našim očima a mi ih ne vidimo. Čovjek je dio svemira a svemir je dio njega, u njemu je. I u našoj glavi je svemir, misaoni univerzum. Ne treba smetnuti sa uma da u svemiru vlada savršen poredak kretanja planeta, zvijezda, galaksija ... Promjene se uvijek dešavaju kada sistem biva narušen .. kad se bilo šta od toga izbaci iz putanje ...
Mi smo dio toga i funkcionišemo na istim principima. Otkud onda misaoni lavirint? Ako bi bio usklađen sa prirodom, čovjek ne bi imao problemi sam sa sobom... Ali ...ipak ima, jer nije i neće da bude usklađen.
Jednostavno je.
Put u unutrašnjost sebe je važan, ali mora se potrefiti čas ...Da ne dužim, shvatićeš ako to povežen sa onom rečenicom koju su nam prenijeli filmovi pri vjenčanj kada sveštenik kaže ako neko ... neka kaže sad ili neka zauvijek zašuti. Sve što nismo odgonetnuli kad je bio čas valja pokopati, prihvatiti činjenicu za istinu i ići dalje ... Ako bi stalno i iznova kopali po prošlosti mi bismo zaista imali misaoni labirint, čvor, i neusklađenost sa svemirom, njegovim poretkom kretanjem i sistemom koji je u savršenoj ravnoteži ...
PS
Priča o Arijadni i niti kako god se čini priča je o savjesti ... Tezej je otišao nekim svojim putem :-)
03.10.2016. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
mene su odgovorili
03.10.2016. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Čudesno!
04.10.2016. (00:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Petra...dobro ti jutro... da, imaš pravo zakomplicirala sam objašnjavanje moje gore napisane priče... teško je u nekoliko rečenica objasniti što me uopće navelo takvom osjećanju osjećaja bol...
kao kineziterapeut pokušavala sam pacijente osloboditi sindroma boli, one boli koja se često ugnjezdi u tijelo bez vidljivog i dokazivog uzroka... u prvoj polovici prošlog stoljeća se to je dnostavno pripisivalo nestabilnoj psihi i takva bol je nazivana psihičkom... užasna dijagnoza za pacijenta... Freud je to stanje nazvao sindromom nedostatka sreće... na početku mu nisu vjerovali...
ali u dekadi koju nazivamo dekadom istraživanja mozga znanstvenici su počeli otkrivati do tada nepoznata djelovanja ljudskog mozga...
Antonio Damasio, neurolog i neurofiziolog je napisao tri knjige... "Deskartesova zabluda", "Osjećam, dakle postojim"i "U potrazi za Spinosom"
Damasio nas svojim djelima poziva da povezujemo naš misaoni, emocionalni i fenomenološki, egoistični um, da bi na taj način naučili osjećati tijelo, da bi bili sposobni prepoznati njegove signale i bili u stanju na njih mjerodavno reagirati. Kao što nas je u knjizi "Deskartesovaj zabluda" podsjetio da je misao materijalizirani osjećaj, knjigom "Osjećam, dakle postojim" potvrdio Deskartesovu zabludu, tako u "Potrazi za Spinozom" povezujući neurobiologiju sa filozofijom potvrđuje najnovija dostignuća u znanosti i utire put holističkom poimanju naše stvarnosti. Misli, osjećaji i tjelesni osjeti su cjelina koja nas čini svjesnim živim bićem.
filozofi su pratili otkrića neurofiziologa i tako je nastao nazivi "univerzum uma"... i "utjelovljeni um"... pratila sam ta istraživanja, čitala knjige...
u želji da pacijentima pomognem sam napisala knjigu
"Umijeće svakodnevnog pokreta"... poanta je samopoimanje i samospoznaja...
Što je naš utjelovljeni um? Je li on prostor ili energija?
Ako je prostor, gdje se on nalazi u našem tijelu? Ako je energija, gdje joj je izvor?
Spoznaja o posjedovanju utjelovljenog uma je svjetlo koje obasjava duševna i fizička stanja, postaje moja nova strana svijeta, moje vrijeme. Tu novu, samo moju stranu svijeta spoznajem neovisno o vanjskim i unutarnjim osjetilima, kojima osjećam glad, žeđ, strah, umor, čežnju, ljubav, napetost i opuštenost mišića i bilo koju vrstu boli. Svo znanje svijeta, osim znanja o sebi samom, možemo naučiti posrednim putem. Sebe samoga, svoj utjelovljeni um moramo svjesno spoznati i pretvoriti u metafore koje ćemo pamtiti...
eto draga Petra, često se služim legendama i bajkama. Pojam labirint je metafora kojom se služim kada opisujem poniranje u samu sebe... jer sjećam se sebe djevojčice izgubljene u labirintu zrcala... sjećam se straha... i sjećam čovjeka koji je naplaćivao ulazak u labirint... on nas je uplakane izvodio van... bio je naša Ariadnina nit...
u knjizi Imam i poglavlje "Misaone slike i kako raditi s njima"... labirint, Alisin svijet iza zrcala, partija šaha... ali to su samo moje misone slike... ja pozivah svakog pacijenta da si stvori svoju, njemu blisku sliku...
nemoj se opterećivati mojim labirintom... i legendom o njemu ... nije ti blizak... razumijem te... :)
04.10.2016. (05:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@NF... bolje je tako... :)
04.10.2016. (05:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@viviana...hvala ti... :)
04.10.2016. (05:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Draga @Dinaja,
Hvala ti na iscrpnom odgovoru i izvini što sam te namučila, znam da imaš pametnijeg posla nego baviti se mojim "čavrljanjem i zanovijetanjem" :-), a više zanovijetanjem nego čavrljanjem ... ;)
nisam htjela propustiti da razmislišljam o onome što si napisala iako sam bila smorena obavezama na poslu i kod kuće ... Nisi ti ništa odstupila od savremene nauke, naprotiv, ideš sasvim u korak sa njom ... biće da sam ja malo zakomplicirala Lavirinti ... (kad bi se držali istine i samo istine i bili potpuno iskreni ne bi ih bilo) ....
Postoje tajne koje su ključ našega srca i čuvamo ih na dobro utvrđenom mjestu u sebi da ih ne bi „neprijatelji“ otkrili a mi postali ranjivi ... a neke druge istine čak i vidljivo izrečene mogu ostati zauvije zaključane tajne samo ako ih niko ne uspije razumjeti. Tajne su ono što se nama čini važno a to su najčešće velike besmislice ;)
04.10.2016. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Petra...drago mi je... razumijemo se...
čovjek je Unikat u univerzumu... i ti i ona, on... to je darovana nam moć
posjedovanja svijesti i samosvjesti... Camus napisa... svatko ima svoj
smisao života... i to je ono o čemu sam ti pisala... moja misaona slika ne mora biti tvoja... unikatnost naših osobnosti je naša snaga... :)
04.10.2016. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...