Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Lastavica

    Takve večeri nas obogaćuju. Lijepa si na fotki gdje recitiraš

    avatar

    29.09.2016. (11:56)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...hvala ti draga, odrastah u svijetu homo poetikusa...
    danas sudjeujem u njegovim titrajima...
    divno je biti struna tog svijeta... u takvim trenucima se odvrti film
    u sjećanjima... moja majka glumica i njene uspvanke
    njima me je dozivala u taj svijet a onda mladost... jutra poezije
    blato, lapidarij... a danas Varaždin... ma sretna sam...
    svijet homo poetikusa je moj svijet... :)

    avatar

    29.09.2016. (12:07)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Svatko ima neko polje aktivnosti za koje je rođen.
    Ti si rođena za poeziju.

    avatar

    29.09.2016. (12:10)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...da draga, Imam sreću rođena sam u svijetu homo poetikusa... sjećam se knjižnice mojih praotaca...a danas Imam sreću dijelim život sa utjeovljenjem homo poetikusa...
    on, moj nekada bezimeni pjesnik, danas je postao
    pjesnikom moje zbilje... sinoć je blistao uzdizanjem poezije na
    pijedestal literature... jutros mi je uz prvu jutarnju kavu darovao buket ruža... i šapnuo Vionovu pjesmu... ma uživam u našim jutarnjim poetskim dijalozima... :)

    avatar

    29.09.2016. (12:17)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Bilo je to veče za nezaborav, a pjesnici u nama ostaju i dalje živjeti

    avatar

    29.09.2016. (13:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @More ljubavi...da dragi prijeatelju...
    to je To... svijet pjesništva u nama živi... bez
    taštine... bez sebeljublja... volim taj svijet
    susreta srodnih duša i ljubavi... divan osjećaj...
    neusprediv i neopisiv... jednostavno ljubav... :)

    avatar

    29.09.2016. (13:11)    -   -   -   -  

  • Euro

    zadnja fotka ubila se za poeziju i poezijsko vece..

    avatar

    29.09.2016. (13:59)    -   -   -   -  

  • stara teta

    metamorphoseon libri, vječne teme vječnog nagnuća, osobni daimon, eolski nalet stvaralaštva, neuništiv, nemjerljiv običnom riječju, čita se samo srcem, gleda se samo dušom, čudnovata preobrazba teksta u čitača, čitača u doživljavatelja, onoga koji pati u tijelu glavne junakinje ili junaka...izgara zajedno s njihovom strašću... a to može samo čovjek od strasti, čovjek od krvi, od duše u sebi...uz divne domaćine varaždin zasja još jače.

    avatar

    29.09.2016. (15:05)    -   -   -   -  

  • Petra

    Iluzionista zbilje stoluje na sceni života
    Homo poetikus ..
    Vratiću se ja još, ovo samo da te pozdravim
    Divno :-)

    avatar

    29.09.2016. (15:31)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Poslije @tetinog afirmativnog, edukativnog i filozofskog pečata ja ostajem s dubokim naklonom

    avatar

    29.09.2016. (16:16)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro...ambijent pojašva doživljaj poezije... :)

    avatar

    29.09.2016. (16:51)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @stara teta...hvala ti... sinoć se u Varaždinu dogodilo
    upravo to... oživjele su pjesme... bile su dio nas... a mi dio njih...
    sve napisano se utjelovilo u vidokkrug srca i sluhokrug duše...
    glumci i mi... kao u teatru oživješe naši i njihovi snovi... :)

    avatar

    29.09.2016. (16:57)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Petra...da draga, iluzionist zbilje, moj suprug je
    svojim talentom utjelovio moju pjesmu iz pelinjaka,
    rukoveta gorkih stihova, napisanih devedesetih godina
    prošlog stoljeća...
    Lica ispaćena, uplašena,
    lica krvava i otečena,
    lica umirućih,
    lica mrtvih.

    I jedno prazno, mrtvo lice;
    lice s plakata.

    Na krvavu obrazu suza.

    Oči umiru zadnje.
    Oči pamte.
    Oči ne praštaju.
    Oči optužuju.

    A na plakatu obećanje
    i oči bez sjaja;
    oči lažne,
    oči pohlepne.

    U koloni po jedan,
    na ramenu mrtav brat,
    bijeg iz obruča smrti
    iz grada na kraju svijeta.
    Pakao na istoku.
    A nad kolonom,
    kao kob,
    tišina o mrtvomu gradu,
    i noć puna smrti,
    i san kojim su se hranili.

    Vukovar je pao.
    Ledeni glas istine,
    i ništa više.
    Tišina nad svjedocima užasa.

    Poklonili su mu ulicu.
    Kao mrtvom pjesniku.
    I oplakali ga

    Rat je svršio.
    „O lijepa, o draga...“

    Slobodo?

    Iz pobjede u blagostanje.
    Novi plakati,
    ista praznina.
    Laž u celofanu

    Srušeni grad na istoku
    Ostaje spomenik snu jednomu.

    Beskućnici – svjedoci klanja i prevare.

    „Tri palme na otoku sreće...“
    i odmor za umorne generale

    A svaki pedalj izgubljene zemlje
    biva užareni čavao na križu
    onih koji su samo vjerovali.

    a onda sam došla ja sa klatnom vremena... :)

    avatar

    29.09.2016. (17:03)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annaboni...da draga @stara teta je opečatila doživljaj...
    tebi hvala što si tu i što čitaš i vrednuješ... :)

    avatar

    29.09.2016. (17:05)    -   -   -   -  

  • NF

    eh te cvetajevske neovdašnje večeri, neka ih :D

    avatar

    29.09.2016. (21:35)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...neka ih... usrećuju... :)

    avatar

    30.09.2016. (05:15)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...