Da, bas u toj nekoj fazi (ne) zivota, covijek postane samo tijelo svedeno na cekanje smrti. Bi li bilo humanije i "prirodnije" dy covijek ode lskse i bez patnje - zasluzio je
24.09.2016. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ples mrtvaca je srednjovjekovna ikonografska tema u umjetnosti koja prenosi poruku jednakosti svih ljudi pred smrću te prikazuje povorku živućih ljudi koje flankiraju kosturi. Kosturi plešu oko svojih partnera, povlače ih, zadirkuju i oponašaju. Povorku najčešće predvodi papa iza kojeg se nižu likovi kardinala, biskupa, kraljeva, plemića i ostalih ljudi koji se redaju prema položaju na društvenoj piramidi. Svaki par popraćen je dijalogom između smrti i žrtve iz kojeg se može vidjeti koliko su likovi pripremljeni na smrt. Danse macabre (ples mrtvaca,smrti, mrtvih...) imao je utjecaja na moderni svijet, a laici po pitanju umjetnosti često naziv ove teme povezuju sa skladbom Camillea Saint-Saënsa iz 1874. godine. U njegovoj simfoniji glazbala i zvukovi evociraju određene osjećaje kao što su na primjer ksilofon koji dočarava zvuk plesa kostura i puhački instrumenti koji podsjećaju na tekstove Apokalipse svetog Ivana. U Beramu (Istra) je jedna od rijetkih i dobro sačuvanih fresaka (Vincent iz Kastva). Oštećena je probijanjem dvaju prozora. Ama, dojmio me se vrlo interesantan spoj Šilera, Goetehea i Pousina (Arkadija - i ja ću jednom biti u njoj) u ovom tvom plesu smrti (mrtvaca ili mrtvih - kako se kome sviđa)....
24.10.2016. (17:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alkione, ne mogu vjerovati da se referiraš na "Et in Aracadia ego"... VIšekratno pisah, govorih o tome (i znanstveno, i drugačije), no na tu temu još nisam našla sugovornika, čak ni među likovnim znalcima... No mnogo više od Poussina, zanima me Guercinova "Arkadija", ona koja se stoljećima krivo pripisivala Scedoniju, sve dok Voss 1911. nije razriješio tu likovnu zabludu... No, u svakom slučaju, hvala ti! :)
25.10.2016. (00:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama, mene je u stvari zaintrigirala ova tvoja koncizna i vrlo precizirana, a tako poetski "otpjevana" poveznica likovnjaka, pjesnika i filozofa. Ako nam je išta u ovom životu, bez obzira na idiličnost Arkadije, zajedničko i ono što nas stavlja u košaru jednakosti, to je svakako smrt (memento mori). Inače, koliko me sjećanje ne vara, ove riječi: "Et in Aracadia ego" je prvi upotrijebio Vergilije, a kasnije je to postao, da se modernistički izrazim, lajt motiv mnogobrojnim umjetnicima koji su u nekom svom trenutku promišljali o svojoj smrtnosti. A ti i takvi trenuci nas najčešće preplave u trenucima kad je ispred nas neko savršenstvo prirode ili nepojmljivo djelo ljudskih ruku i uma (krajolici isklesani vajarskom rukom prirode, poema koja se pjeva lakoćom shvaćanja, slika koja govori tisuće neizgovorenih riječi...)
25.10.2016. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
angeo.......
24.09.2016. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
double-trouble
Da, bas u toj nekoj fazi (ne) zivota, covijek postane samo tijelo svedeno na cekanje smrti.
Bi li bilo humanije i "prirodnije" dy covijek ode lskse i bez patnje - zasluzio je
24.09.2016. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Ples mrtvaca je srednjovjekovna ikonografska tema u umjetnosti koja prenosi poruku jednakosti svih ljudi pred smrću te prikazuje povorku živućih ljudi koje flankiraju kosturi.
Kosturi plešu oko svojih partnera, povlače ih, zadirkuju i oponašaju. Povorku najčešće predvodi papa iza kojeg se nižu likovi kardinala, biskupa, kraljeva, plemića i ostalih ljudi koji se redaju prema položaju na društvenoj piramidi. Svaki par popraćen je dijalogom između smrti i žrtve iz kojeg se može vidjeti koliko su likovi pripremljeni na smrt.
Danse macabre (ples mrtvaca,smrti, mrtvih...) imao je utjecaja na moderni svijet, a laici po pitanju umjetnosti često naziv ove teme povezuju sa skladbom Camillea Saint-Saënsa iz 1874. godine. U njegovoj simfoniji glazbala i zvukovi evociraju određene osjećaje kao što su na primjer ksilofon koji dočarava zvuk plesa kostura i puhački instrumenti koji podsjećaju na tekstove Apokalipse svetog Ivana.
U Beramu (Istra) je jedna od rijetkih i dobro sačuvanih fresaka (Vincent iz Kastva). Oštećena je probijanjem dvaju prozora.
Ama, dojmio me se vrlo interesantan spoj Šilera, Goetehea i Pousina (Arkadija - i ja ću jednom biti u njoj) u ovom tvom plesu smrti (mrtvaca ili mrtvih - kako se kome sviđa)....
24.10.2016. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Alkione, ne mogu vjerovati da se referiraš na "Et in Aracadia ego"... VIšekratno pisah, govorih o tome (i znanstveno, i drugačije), no na tu temu još nisam našla sugovornika, čak ni među likovnim znalcima... No mnogo više od Poussina, zanima me Guercinova "Arkadija", ona koja se stoljećima krivo pripisivala Scedoniju, sve dok Voss 1911. nije razriješio tu likovnu zabludu... No, u svakom slučaju, hvala ti! :)
25.10.2016. (00:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Ama, mene je u stvari zaintrigirala ova tvoja koncizna i vrlo precizirana, a tako poetski "otpjevana" poveznica likovnjaka, pjesnika i filozofa. Ako nam je išta u ovom životu, bez obzira na idiličnost Arkadije, zajedničko i ono što nas stavlja u košaru jednakosti, to je svakako smrt (memento mori).
Inače, koliko me sjećanje ne vara, ove riječi: "Et in Aracadia ego" je prvi upotrijebio Vergilije, a kasnije je to postao, da se modernistički izrazim, lajt motiv mnogobrojnim umjetnicima koji su u nekom svom trenutku promišljali o svojoj smrtnosti. A ti i takvi trenuci nas najčešće preplave u trenucima kad je ispred nas neko savršenstvo prirode ili nepojmljivo djelo ljudskih ruku i uma (krajolici isklesani vajarskom rukom prirode, poema koja se pjeva lakoćom shvaćanja, slika koja govori tisuće neizgovorenih riječi...)
25.10.2016. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Alkione, sve znaš, i sa svime se slažem :)
25.10.2016. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Sretan Dan žena.
08.03.2017. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Di si?
01.04.2017. (07:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Hoćemo te novu!
27.04.2017. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Javi se:-)
30.12.2017. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...