Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • Lastavica

    Lijepo je kad na blogu jedno lijepo napisano pokrene
    drugo, pa treće, zatitra strune zaboravljene u nama...

    avatar

    17.09.2016. (08:23)    -   -   -   -  

  • Petra

    U vidovom polju sve je vidljivo
    i ono što je nekad bilo i ono sada. :-)
    Lijepo.

    avatar

    17.09.2016. (08:30)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...da, jučer sam uživala čitajući
    priču stablo i nišan @Sve ostalo su priče... jutros
    uživah u pjesmi @Annabony... sjetih se ovog davno napisanog...
    bilo je već na blogu... i komentari su bili divni, nadahnjujući...
    da, lijepo je kad jedno napisano uzburka zaboravljene strune u nama... :)

    avatar

    17.09.2016. (08:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Petra...da Vidovo Polje je prepuno
    prohujalog i sadašnjeg... a svaki put kada
    odemo tamo rađa se novi osjećaj...
    budi se novo nadahnuće... :)

    avatar

    17.09.2016. (08:40)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Sjećam se stihova i slika.....Kamen je očaravajući samo dok nije " oko vrata" ----------u ljudskom obliku, naravno

    avatar

    17.09.2016. (09:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annaboni...kamen ima dušu... osjeća se njegova nježna moć
    u tvojoj divnoj pjesmi... Daorson, Stonehange u Engleskoj, dolina stećaka...
    ostatci Zadarskog oruma... Splitskog dioklecijana... Mostarskog kujunđiluka, Tekije na izvoru Bune... Čapljinskog Mogorijela... u tragovima vremena se uistinu zrcali duša kamena... divan osjećaj...:)

    avatar

    17.09.2016. (09:09)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Evo tvoje slike na fotoblogu! Čestitam!

    avatar

    17.09.2016. (09:22)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...hvala tii hvala uredništvu na odabiru... :)

    avatar

    17.09.2016. (09:31)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Uh, kada kamenu ovako s lakoćom udahneš toliko života, kako nećeš ljudima ;)

    avatar

    17.09.2016. (10:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @...dražeN ;)...hvala ti... usrećuješ ... :)

    avatar

    17.09.2016. (11:01)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepo iz Daorsona, za kojeg meksički istraživač Salinas Price kaže da su ostaci drevne Troje iz antičkih legendi, a ovi kameni blokovi zbilja kao kao u Mikeni. Misli se da su im presudili Delmati s kojima su bili u zavadi.

    avatar

    17.09.2016. (12:10)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Ti u svemu vidiš život i emocije draga, volim tu tvoju iskru i zaigranost :)

    avatar

    17.09.2016. (12:50)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @gogoo...da, mnoge legende se isprepliću u tom djeliću svemira...
    tamo je stolovala i Harmonija... ali ljepota ruina još uvijek budi nadahnuće... vjerujem da Salinas osjećao čaroliju tog podneblja... :)

    avatar

    17.09.2016. (13:33)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka...kaže se... ljepota je u očima promatrača...
    očito se u mom vizualnom režnju zrcali samo ljepota života i tankoćutnost emocija... to slijevam u štivo... hvala ti što to osjećaš... :)

    avatar

    17.09.2016. (13:35)    -   -   -   -  

  • teuta

    Kameni grad pun lijepih sjećanja. Jako lijepo i maštoviti. Nekad sam negdje čula da kamen pamti neke značajne događaje. Sad, da li je to istine ili ne tko će znati ali likepo si sve opisala.

    avatar

    17.09.2016. (17:29)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...još u djetinjstvu sam na plažama našeg Jadrana skupljala kamenčiće... uživala u njihovim oblicima... pravila mozaike u pjesku... ponekad i razgovarala s njima... zidine Zadra i Dubrovnika su me oduvjek ispunjavale čarolijom prohujalog vremena... a onda u Hercegovini doživjeh vrhunac osjećanja osjećaja... možda zbog ljubavi... a moda je ipak istina da kamen pamti i priča svoje priče... možda sam ih nesvjesno čula i arhvirala u galeriju pamćenja... :)

    avatar

    17.09.2016. (17:45)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    područje se spominje i mnogobrojnim starogrčkim legendama, a vrhunac jest svakako Odiseja, ep o stvarnim događajima koji su obilježili povijest, a događali su se na podrujčjima južne Dalmacije.

    avatar

    17.09.2016. (19:57)    -   -   -   -  

  • NF

    trebali smo s učenicima sudjelovati u pjesničkom projektu zadudžbine maka dizdara koji vodi moja bivša učenica i gostovati tamo, stopirala je drugaricina ravnateljica, pogrešna žena na pogrešnom mjestu, sad sudjeluje neka druga riječka gimnazija...

    avatar

    17.09.2016. (21:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @bocacciozg...da, legende umrežuju prohujalo vrijeme i zbilju...
    Homer je već o tome pisao... divno je biti ovdje i osjećati moć prohujalog vremena... osjećanjem osjećaja utjeloviti sve ono davno pročitano... :)

    avatar

    17.09.2016. (22:09)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...divno je biti sudionikom zadužbine Maka Dizdara... Radimlja je predivan prostor za to... tamo se čuje šapat njegovih kamenih spavača... :)

    avatar

    17.09.2016. (22:12)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dinajice imamo pobjednika ali u biti svi na blogu koji se družimo smo pobjednici.

    avatar

    17.09.2016. (22:13)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...da draga prijateljce divan je to osjećaj... oplemenjuje...
    upravo se vratih sa promocije zbirke pjesama jedne divne žene, prijateljice... u roku od tri mjeseca je izgubila sina, sestru i šogora... svu svoju tugu je utkala u pjesme sa titrajima životne radosti... nije nam dozvolila da tugujemo... tugu je uramila ljepotom enigmatske začudnosti... večeras osjetih istinsku moć poezije... iako nema taj naziv, večeras je nazvah enigmatskom... još uvijek riješavam rebuse njenih divnih stihova... noćas neću spavati... samo ću sanjati... :)

    avatar

    17.09.2016. (22:29)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dinajice što se tiče tvoje prijateljice divim se takvim osobama, pronašla je snagu za dalje nakon svih tih tragedija. To ne može svatko.

    avatar

    17.09.2016. (22:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...da draga, to ne može svatko... ona nam je večeras, svojom tugom utkanom u poeziju, darovala radost, veselje i smijeh... dok su se čitale njene pjesme vladao je muk... a onda je ona prozvala svoju rođakinju, opernu pjevačicu Ivanku Boljkovac, kao iznenađenje večeri, i ona nam je pjesmom šapnula... da te mogu pjesmom zvati... frcale su suze radosti... možda zbog kamenih spavača... ma bila je to divna poetska večer... :)

    avatar

    17.09.2016. (22:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...