Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • Lastavica

    Da, u sebi nosimo galeriju slika i samo je pustimo da se
    odmotava, a mi znamo da smo živjeli i živimo!

    avatar

    24.08.2016. (08:20)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Osobno, toliko stvari želim zaboraviti, odrezati, uništiti...........

    avatar

    24.08.2016. (08:37)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...da, bez uspomena i sjeäanja,
    bez osjećajnih slika život bi bio prazan, ne bi osjećali
    ni sadašnji trenutak... bez putovanja i pustolovina bili bi
    prazni, događala bi se entropija nutrine, nagomivanje ničega
    do zgušnjavanja u jedno veliko ništa... divim se tvojoj energiji i
    tvojim izletima... i hvala ti što to dijeliš s nama, obogaćuješ i nas... :)

    avatar

    24.08.2016. (08:41)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Annabony...eh draga, svi mi imamo neka sjećanja koja
    želimo zaboraviti, potopiti u Letu... jedno vrijeme sam sama pisala
    tune tekstove, pune tuge i strahova... oni postoje kao svjedočanstvo tog vremena, prohujalog... nadam se neće se ponoviti... danas pišem o
    lijepim sjećanjima... jer sve, baš sve je tek sjećanje... i ovo odlazeće jutro će biti za nekoliko trenutaka sjećanje... i ovaj naš dijalog isto... premalo te poznam draga prijateljice i ne mogu i ne želim ti davati savjete... osjećam te kroz tvoje štivo... osjećam amplitude tvojih raspoloženja... ti misliš i osjećaš... živa si draga moja... a tvoje srce još uvijek blješti na mome prozoru... i trenuci susreta... i sjećanje na tu večer... i ono je kao slika u mojoj osjećajnoj galeriji... :)

    avatar

    24.08.2016. (08:52)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Radi se o jednoj od većih lekcija u životu. Da bi bio slobodan i svoj trebaš biti spreman odreći se svega onoga što ti ne treba u korist onoga što ti uistinu treba. Dok shvatiš što ti ne treba, a što treba. prođe život, i onda možeš samo plakati za prilikom koju nikada više nećeš dobiti. Razumno bi bilo učiti iz tuđeg iskustva, i dijelom to je tako, na nekom nivou grupne svijesti, ali pojedinačno, jednostavno nismo tako programirani, tj. nevidljivi nas kod tjera da sve naučimo na teži način, na vlastitom primjeru. Eto, bezbrojne su potvrde da u životu prvo dođe ispit, a tek onda ide škola i priprema za njega ;)
    P.S. Dodatni problem je da bi putovao i jeo sladoled trebaš imati novaca i vremena, a za te resurse obično prvo treba dušu prodati već nekom vragu.

    avatar

    24.08.2016. (09:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @...dražeN ;)...da, lekcije u ivotu su potrebne, a i tuđa iskustva nam pomažu... sreća postoj i literatura, na tisuće napisanih istina... slično i tvojim istinama o kulinarstvu... učimo dok smo živi, rado prihvaćam sve što je novo, znatiželjna sam... istina postoje i arhetipovi... obrasci kolektivne svijesti i oni nas određuju na neki način... da i onaj tajanstveni kod nas programira... neko lakše, a neko teže savladava životne lekcije... a hedonizam je lekcija koju čovječanstvo uči još iz doba antike... i ona stara latinska izreka... non shola sed vite discimus... ne učimo za školu nego za život... kako te lekcije prevodimo na svoj nutarnji jezik opet ovisi o nama samima...
    PS... za putovanja i sladoled treba imati novca i vremena... da dragi prijatelju to je istina... ali kako je pjesma metafora tako možemo misaono putovati... diviti se fotozapisima objavljenim na blogonaslovnici... možemo uživati u sreći onih koji su bili u Japanu... onih koji su bili u svetom Naumu, na plažama Brača... sa Zvonkom i Melom lutati njihovim putevima... a sladoled na koncu možemo praviti sami...ako ga baš želimo... vjeruj mi i ono što nam nekad izgleda nemoguće možemo učiniti mogućim...
    konici su propovjedali filozofiju zadovoljstva... korica kruha, čaša vode i ugodno društvo... razgovor s prijateljima... to je pravo zadovoljstvo... samo treba sreću njegovati u sebi... :)

    avatar

    24.08.2016. (10:27)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) Tvoj stih na kraju... a meni osmijeh na licu.
    Lijepi su, fenomenalni Borgesovi Trenuci
    Lijepi je, isto tako, i ovaj tvoj tekst - pismo, štivo, materijalizirano osjećanje osjećaja
    :) i lijepo je proploviti njime ovo jutro, prije podneva...

    i to nije bijeg iz svakodnevice nego njeno oplemenjivanje sjećanjima…

    ... događa se pomak u sjećanju...

    avatar

    24.08.2016. (10:44)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sve ostalo su priče...da draga, događaju se pomaci
    u sjećanju... i u trenutku... Borges je ostavio duboki trag u
    meni... njegova proza i njegova poezija... njegovo nelinearno pisanje knjiga... možeš ga čitati napreskokce i biti uvijek u njegovim Trenucima...
    a danas je njegov dan, dan ritma srca lahora vremena i žudnje prostora...
    danas je divan dan... hvala ti ... carpe diem... :)

    avatar

    24.08.2016. (10:53)    -   -   -   -  

  • viviana

    Carpe diem, draga Dinaja.
    :)

    avatar

    24.08.2016. (14:41)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Sve ostalo su priče...hvala ti draga... podsjetila si me... :)

    avatar

    24.08.2016. (15:01)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepa posveta Jorgeu sa čijim se riječima djelomično slažem, upravo gledam koje vrhove još nisam pohodio i koja mi još treba oprema. (Više sam za mahune nego za sladoled, ali shvaćam što je htio reći).

    avatar

    24.08.2016. (19:23)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @gogoo...metaforika njegova izričaja nam daruje širinu horizonta...slijedim njegovo pisanje već desetljećima i susrećem moje davno sanjane plave daljine... vrt razgranatog vremena... i zrcaljenje ovoga ovdje i ovoga sada... ovo je bio njegova dan... dan lahoraste miline u krošnji zbilje...
    PS... vjeruj mi ja više volim mahune nego sladoled... ali i ti i ja osjetismo što je Borges stihom želio reći... hvala ti što si to osjetio... :)

    avatar

    24.08.2016. (19:32)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Slažem se sa svakom njegovom tvrdnjom, skloni smo izmišljanju i pretjerivanju, a život je tako jednostavan. Samo trebamo slijediti već utrti put, ali mi ne bi bili mi da ne skrećemo s tog puta i tražimo nešto novo, nešto drugačije!

    avatar

    24.08.2016. (21:43)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dinajice sve bih dala za to da mogu ispraviti prošlost ali nejde. Čovjek mora živjeti s njome i boriti se za mjesto pod suncem ali ja sam izgubila i tu borbu. Idem a ne znam kuda. Krasno napisano draga. Pusek.

    avatar

    24.08.2016. (22:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka...da, kada u sebi premostimo jaz između misli i osjećaja tada počinjemo osjećati sebe sa svim manama i vrlinama...
    tada osjetimo život tako jednostavan i lijep...
    i problemi su tada riješivi... jer nisu izmišljeni, nego stvarni... :)

    avatar

    25.08.2016. (06:37)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...dobro ti jutro draga... da, prošlost ne možemo mjenjati... ali možemo mjenjati sebe... uzaludna je borba sa nečim što je bilo... ali kada svjesno spoznamo uzroke toga nečega možemo spriječiti ponavljanje, možemo se osloboditi utega na strani tuge, nesreće, straha... mudraci na vratima vremena rekoše put je cilj... putuj mila moja prijateljice... čitaj znakove kraj puta... svaki trenutak je novi znak, Nova spoznaja... neka to bude osmijeh neba... neka ti tvoja veselost bude vodilja... smijeh terapija...
    ljubav moćnica... carpe diem... :)

    avatar

    25.08.2016. (06:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...