Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • viviana

    Uvijek će se negdje događati vatra/ i uvijek će postojati sretna mogućnost/ da naše pougljeno tijelo uđe u sjajan krug/ i zasja iznenada prenoseći svjetlo/ zato ne treba odustajati udaljavati se... - Jozefina Dautbegović

    avatar

    22.08.2016. (12:31)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Cijeli život jedne mlade osobe stavila si u ovo razmišaljanje
    ili priču, nazovi kako hoćeš. Ključno je što tate nema, a ona
    ne želi da odraste, da se uda, da opet nekome ne nedostaje tata...

    avatar

    22.08.2016. (12:51)    -   -   -   -  

  • .

    Na kraju uvijek imamo sebe?

    avatar

    22.08.2016. (12:59)    -   -   -   -  

  • viviana

    I dom. Gnijezdo. @Lastavice
    :)

    @V, sviti se oko sebe. Odlaziti, vraćati se...

    avatar

    22.08.2016. (13:15)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ja sam još sa 27 godina morala doma biti u 22.30h :) tata se bojao :)

    avatar

    22.08.2016. (13:46)    -   -   -   -  

  • viviana

    :)) haha. A danas se izlazi (nije neobično) u to doba.

    avatar

    22.08.2016. (14:01)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ma, oduvijek je bio prebrižan i strog roditelj - to ne valja :)

    avatar

    22.08.2016. (14:29)    -   -   -   -  

  • viviana

    Slažem se. Jer u biti, to roditelju pruža osjećaj da može zaštiti dijete od svega onog na što se zapravo ne može utjecati...
    A čuj jedan lijepi stih od Paul Claudela:
    Nešto se promijenilo između mene i ljudi: sada sam jednome roditelj.
    :)

    avatar

    22.08.2016. (15:00)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Svi smo imali svoje male zaokružene svjetove a koje smo prevazišli širenjem i narastanjem. U njima je filozofija života vrijednija od sveg budućeg oponašanja. Stoga jer je sve imalo svoja pitanja i odgovore koji nas nisu zadovoljavali. Kad prestanemo uočavati pitanja, a počnemo slijediti samo odgovore - nepovratno smo izgubili odnos sa Sofijom. Zaređujemo se, povinujemo celibatu i tiho gušimo strast. Život bez strasti su anuiteti umiranja. Nikada ih ne ćemo isplatiti. To više - zaduživat ćemo sljednike. I mrenu uma genski produbljivati.

    avatar

    22.08.2016. (15:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    Fiona.. ne brini pred tobom
    stoji zivot, stoji cijeli vijek
    17 ti je godina tek...
    ponavljajuća istina izrastanja iz djevojčice u djevojku...
    poezija bujanja hormona, buntovnica bez razloga,
    jer još ne zna, ne osjeća što je dobro, a što zlo...
    a sve ostalo su priče... :)

    avatar

    22.08.2016. (17:08)    -   -   -   -  

  • viviana

    @johannes
    Bez strasti - erosa - nema ni živog istinskog osjećaja sebe a koji i živi kroz odnos i nekako upravo to uspostavljanje odnosa (iskra kojim se uspostavlja) i jeste realizacija njegove mogućnosti a mogućnost koja se oživotvoruje jeste to što je omogućeno postojanjem (neizgubljene) strasti. (nisam zakomplicirala?) :)
    Kad kažeš (u navedenom slučaju) - nepovratno smo izgubili odnos sa Sofijom.... razmišljam, kako je to moguće samo prilagođavanjem takve vrste i u toj mjeri da je mogućnost obnavljanja odnosa s njom nepovratno izgubljena. A to zvuči a i jeste strašno.
    Da li je čovjek svjestan takvog gubitka usput i osjeća li ga i ako osjeća; kako li?
    Tvoj komentar upućuje na važnost uočavanja pitanja, s čime se u potpunosti slažem i razumijem, a što pretpostavlja i razvijanu umsku djelatnost kao što je i Filozofija djelatnost (trebala bi biti - uočavanja, pročišćavanja i preciziranja pitanja). A onda opet dolazimo do erosa.... koji i jeste djelatan, pa jedno drugo i čuva - strast Sofiju i Ona nju, da ne bi izgubili nepovratno - ono najvrednije, zapravo, potrebno životu....

    P.S. i da dodam, ovdje, da se pridružujem onom Potokovom komentaru kod tebe (o tvojim komentarima) jer sam istog mišljenja, i zahvalna sam ti na tvom sudjelovanju komentiranjem ovdje. :)

    avatar

    22.08.2016. (21:38)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Ovaj put ću ti samo ostaviti pozdrav : izgubila sam smisao za poetsku racionalizaciju

    avatar

    22.08.2016. (22:01)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Dinaja, zna ona. :) A evo i dovaljao joj se život čak dovdje, do mene. Dobro se slažemo. Ona meni boji kosu kad trebam a ja njoj navijam na krpice ili ravnam po želji. Još je neukrotiva ali time i meni popravlja prosjek. I obje volimo Dorse a i još stanemo u iste traperice.
    Hvala ti za koment.
    :)

    avatar

    22.08.2016. (22:12)    -   -   -   -  

  • viviana

    Eeej, Annabony! :))) Ma pusti racionalizaciju; samo neka je tebe tu. Pozdravljam i ja tebe. :))

    avatar

    22.08.2016. (22:17)    -   -   -   -  

  • Frida

    meni je ovo genijalno napisano i neću se upuštati u dublju analizu :)

    avatar

    22.08.2016. (23:16)    -   -   -   -  

  • međiko

    niti ja se ne bih upuštao u kako reče Frida u dublju analizu, naprosto je tako kako si razmišljanja ispisala,svaka čast

    avatar

    22.08.2016. (23:19)    -   -   -   -  

  • viviana

    I nemojte! :)
    Ovdje ću i stat - neka bude The End - sa starim već dovršenim tekstovima, koji pronađoše put i na novi blog iako kad sam ga pokrenula nanovo nije bio zamišljen za išta staro, pa da mi ne bi preuzeli blog (i smisao novog), morat ću ih obustaviti (a kad nađem vremena za njih kreirati arhivu).

    Hvala na čitanju, komentiranju, @Frida
    @arosainmyheart

    avatar

    23.08.2016. (01:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    pročitah tvoje komentare kod mene... osvit je zore... iza je ostao san,
    tvoje riječi, energija emocija, sklad boja i tonova glazbe, Goeteova teorija,
    umijeće riječima kolorirati četvrtu dimenziju... darovati joj srž, dušu srce...
    uspjela si... vrijeme boja, tvoja ona i ti... divota osjećanja osjećaja...
    sklad postojanja, fraktalna geometrija prohujalog i dolazećeg...osjetih titraj leptirovih krila i uragan sjećanja... Fiona zna... sretne li nje u ozračju tebe...
    naslućujem smisao tvog novog, veselim mu se... :)

    avatar

    23.08.2016. (04:14)    -   -   -   -  

  • Ana Maria

    zaista nepotrebno analizirati. odlično napisano. bravo:)

    avatar

    23.08.2016. (12:51)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Dinaja, ne znam pisati kao ti (a i tvoji komentari su poput tvog štiva) ali nadopunjujemo se..... :) i tako i treba. A Fiona.... pa je, sretna je sa mnom, razumijemo se, ima slobodu - biti - što je uvijek i željela - slobodu biti. I, veselim se i ja mogućem nailazećem, pa i ako (kad) bude neveselo, a što je opet slobodno, isto, pa ćemo vidjeti kakvo će biti.
    Hvala! :)

    @Ana Maria, hvala ti na čitanju, i tvom dojmu.

    avatar

    23.08.2016. (19:26)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    dobro ti jutro... neurofiziolog Antonio Damasio je pisao knjige
    o toj Decartesovoj zabludi... misao je materijalizirani osjećaj... bez osjećanja osjećaja ne bi mogli pamtiti misao... Fionina pjesma je upravo
    to raščlanjivanje misli do osjećaja... kao što je i svako naše štivo isti proces... Damasio piše o trojstvu koje stvara samoosjećajnost... emocija je za njeg Instinkt koji prelazi u misao... izaziva vrtlog Neurona u misaonom režnju... a umreženost djelovanja mozga taj kovitlac vraća u arhaićni dio mozga i pretvara u osjećaj... širi tijelom... to mi pamtimo... to pišemo... :)

    avatar

    24.08.2016. (04:38)    -   -   -   -  

  • viviana

    Eto, upoznah se s nečim novim, kao i čuh za Damasia, pa ti hvala i na ovom dodatku, kako bih se upoznala s time što je on istraživao. Mislim i osjećam, dakle postojim. :)

    avatar

    24.08.2016. (10:19)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    hvala ti na uvijek lijepim riječima ispod mojih pjesama :)

    avatar

    24.08.2016. (10:27)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) Tebi, na pjesmama. :)
    (i komentarima, također)

    avatar

    24.08.2016. (10:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    hvala ti na tragu... da draga, događaju se pomaci
    u sjećanju... i u trenutku... Borges je ostavio duboki trag u
    meni... njegova proza i njegova poezija... njegovo nelinearno pisanje knjiga... možeš ga čitati napreskokce i biti uvijek u njegovim Trenucima...
    a danas je njegov dan, dan ritma srca lahora vremena i žudnje prostora...
    danas je divan dan... naš dan... dan sjećanja... dan kontemplacije... ma luda sam, slijedim Borgesove metafore... hvala ti ... carpe diem... :)

    avatar

    24.08.2016. (11:11)    -   -   -   -  

učitavam...