uvijek pune trbuhe, prazne glave, musava lica, crvenom zemljom uprljana stopala i znatiželjne noseve.
tako lijepo opisano djetinjstvo.. u par riječi sve.. a kuća...onda si imala to što je trebalo tada, a sada imaš ono što ti treba sada :) sve u svoje vrijeme :))
nedostatak imanja kućice negdje je što onda uvijek ideš u tu kućicu i nigdje drugdje, a kad je nemaš, svaki put odeš negdje drugdje.. moji su živjeli u rijeci, pa nikad nismo nigdje išli na more (jer što ćemo plaćati ljetovanje negdje, kad stanujemo na moru - roditeljska logika).. pa tako cijeli život na potezu rijeka - slavonija, a ljeti dočekuj i ispraćaj slavonce i ostalu rodbinu.. dok su primjerice slavonci, bez kućice na moru, svake godine išli u neko drugo, primorsko mjesto na ljetovanje..meni fali taj dio djetinjstva, te ljetne priče s jadrana.. (moja priča s mora svodi se na priču o svakodnevnom cjeloljetnom spuštanju strmom nizbrdicom na plažu po vilom na kantridi i još teži povratak kući - nije baš nešto zanimljivo :))
22.05.2016. (13:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nismo imali ništa, ali smo imali sve. Sve si time rekla što je u životu važno i čemu, sigurna sam, učiš i svoga Frana:) Na samu ideju da moramo prodati našu malu staru kuću na mome otočkom raju, koju smo krvavo stekli, djeca bez zadrške govore:NE! iako su njihova sjećanja drugačija jer nije bilo bake, nije bila živa, da bi im te uspomene oplemenila, kao tebi tvoja..... Bogata si draga i to bogatstvo širiš iz duše:*
22.05.2016. (14:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion, Fran ima baku i didu u Rovinju, tamo imamo svoju sobicu s krevetom za troje, i sretni smo, a i zahvalni na tome. Rovinj je prekrasan grad koji ima i puno šume, tako da više - manje nastavljamo taj robinzonski način života, ali uz ova moderna tehnološka pomagala :)
White, nekako mi se sve više čini da sam imala jako veliku sreću što su osobe uz mene mi dozvolile rasti i širiti se, a prije svega trudile se njegovati taj duhovni aspekt duše, pa mi još, nadam se, nije zahirala :)
22.05.2016. (15:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
I još uvijek ga imaš.
22.05.2016. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
da, V,
imam i sretna sam zbog toga :)
22.05.2016. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
uvijek pune trbuhe, prazne glave, musava lica, crvenom zemljom uprljana stopala i znatiželjne noseve.
tako lijepo opisano djetinjstvo.. u par riječi sve..
a kuća...onda si imala to što je trebalo tada, a sada imaš ono što ti treba sada :) sve u svoje vrijeme :))
nedostatak imanja kućice negdje je što onda uvijek ideš u tu kućicu i nigdje drugdje, a kad je nemaš, svaki put odeš negdje drugdje.. moji su živjeli u rijeci, pa nikad nismo nigdje išli na more (jer što ćemo plaćati ljetovanje negdje, kad stanujemo na moru - roditeljska logika).. pa tako cijeli život na potezu rijeka - slavonija, a ljeti dočekuj i ispraćaj slavonce i ostalu rodbinu.. dok su primjerice slavonci, bez kućice na moru, svake godine išli u neko drugo, primorsko mjesto na ljetovanje..meni fali taj dio djetinjstva, te ljetne priče s jadrana.. (moja priča s mora svodi se na priču o svakodnevnom cjeloljetnom spuštanju strmom nizbrdicom na plažu po vilom na kantridi i još teži povratak kući - nije baš nešto zanimljivo :))
22.05.2016. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
nismo imali ništa, ali smo imali sve.
Sve si time rekla što je u životu važno i čemu, sigurna sam, učiš i svoga Frana:)
Na samu ideju da moramo prodati našu malu staru kuću na mome otočkom raju, koju smo krvavo stekli, djeca bez zadrške govore:NE!
iako su njihova sjećanja drugačija jer nije bilo bake, nije bila živa, da bi im te uspomene oplemenila, kao tebi tvoja.....
Bogata si draga i to bogatstvo širiš iz duše:*
22.05.2016. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
lion,
Fran ima baku i didu u Rovinju, tamo imamo svoju sobicu s krevetom za troje, i sretni smo, a i zahvalni na tome.
Rovinj je prekrasan grad koji ima i puno šume, tako da više - manje nastavljamo taj robinzonski način života, ali uz ova moderna tehnološka pomagala :)
White,
nekako mi se sve više čini da sam imala jako veliku sreću što su osobe uz mene mi dozvolile rasti i širiti se, a prije svega trudile se njegovati taj duhovni aspekt duše, pa mi još, nadam se, nije zahirala :)
22.05.2016. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...