Komentari

auzmish.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • Anita

    Zanimljiva tema, i konačno je netko napisao nešto, što je veliki problem ove države. Sustavna proizvodnja debila, a ne zdrave djece. Najveća odgovornost je na roditeljima, a i na sustavu. Ako se uzmu u obzir, meni neshvatljiva, pravila koja se primjenjuju u školama, glupi smo kaj se uopće čudimo. Ne smije ih se pitati bez najave. Nema pisanja testova bez najave, nema kažnjavanja, ne smije mu oduzeti mobitel.... Ne smije ga roditelj ružno, prijeteći pogledati... Smiješ mu, čak moraš, napisati rad, plaćati instrukcije, zadužit se da bi imao najnoviji model tenesica... I nedo Bog, da dobije lošu ocjenu, onda tate i mame trk u školu i udri po nastavniku, profesoru.... Taj sustav stvorili smo sami, kao i čudovišta naše krvi... da se mene pita a ne pita me se, sve roditelje koji su rodili poslije 1995. trebalo bi odgajat da bi oni mogli odgojit djecu....
    Sorry na raspisivanju, al te teme me uvijek potaknu.
    anita - mama dvoje školske djece

    avatar

    05.05.2016. (10:52)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ima svega toga, nije da nisi u pravu.
    Mi smo mogli sve to. Ali bilo je sigurnije vrijeme, nisu manijaci
    iza svakog kuta napadali djecu. Zato roditelji rade sve opisano.
    Plus ono što Anita kaže.

    avatar

    05.05.2016. (11:42)    -   -   -   -  

  • Anita

    Lastavica. Bilo je i prije manjaka i svakakvih čudovišta, samo nismo znali i nismo imali takvih mogućnosti informiranja.

    avatar

    05.05.2016. (11:47)    -   -   -   -  

  • lion queen

    to je zato što je u naše vrijeme milicija čuvala sigurnost građana, a danas ono malo nekorumpiranih ne može zaštititi gotovo nikoga od trgovine ljudima... pa ako se usudiš pusti dijete samo, pa vidi hoćeš li se moći opustiti...
    e, da se vrati nekadašnja milicija.. bilo je dovoljno da te mrko pogleda, pa da ti ništa problematično ne padne na pamet... a mogao si hodati sam u tri u noći i nitko ti nije smio ništa..a sad frka i usred dana..

    avatar

    05.05.2016. (18:02)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Ha ha ha, eeeee, druga su to vremena bila

    avatar

    06.05.2016. (08:11)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    @Anita - sad mi je lakše, ponekad se pitam, je li moje viđenje posve pogrešno... svakako, slažem se da nas danas mediji bombardiraju i takvim kvazivijestima više nego prije, pa je dojam, kakav je...
    @Lastavica - nisam siguran da se toliko promijenila sigurnost van doma, ali svakako mislim da udaljavanje potomaka od bilokakve odgovornosti nije dobar put...
    @Lion - ok, to je "novi level" .-D - ali sami smo, kao ta negdašnja generacija, sukrivi što nismo inzistirali na demokraciji uz adekvatnu kontrolu, nego iz neke socliberale kliznuli u poluanarhiju... svakako, ispada da smo onda mi kao generacija odgovorni, a da nismo skužili lekciju. osobno, otkako znam za sebe, znao sam i gdje ću frku naći i gdje zaobići...
    @ brod - e, to je i moja baka tvrdila.... :-D

    avatar

    06.05.2016. (08:52)    -   -   -   -  

  • Anita

    Pisat ću post sa" biserima" sa vijeća roditelja. Nebi tu pomgla ni nekadašnja milicija. Možemo mi pričati bilo kaj i lupetat hrpu gluposti, ali činjenica je da su prije osnovne metode odgoja bile da poštujem starije od sebe, da pozdravim susjeda .... itd. Danas klincima govorimo: Boli te za njega. Što bi se ti nekome dizao u busu..." Ne može tu ni milicija, ni sam Bog ništa kod ovih New Age roditelja.

    avatar

    06.05.2016. (09:33)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    @ Anita - doklegod više na majicama ne moraju furat Chea, nego komotno mogu Bandića, Horvatinčića, Mamića... - kako im i pojasniti?! ;-H

    avatar

    06.05.2016. (10:18)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    Ja sam za borbu protiv crva! Ponekad se tako u vrtiću o sjećam kao da mi fali ne samo daska, već cijeli šleper dasaka. I kako uviđam cijeli je sistem skrenuo, pedagozi, psiholozi, pedijatri,… već od samog početka počinješ hodočastiti i tražiti one rijetke preostale 'normalne'.

    Evo, na primjer jutros. Nova odgojiteljica je odlučila da će svaki petak u svibnju donositi igračku u vrtić te se učiti mijenjati stvari, moliti i zahvaliti. Odmah mi je to zvučalo dobra ideja, ali onda kad sam počela kontati, sve mi je više bila strana. Da bi danas sa gropom u drobu pristupila k tom 'domaćem uratku'. Dakako, onako pravo 'njujeđ pedagoški' sam pitala Juniora koja igračka mu je najdraža i koju bi ponio u vrtić. Izabrao je najveći bager kojega je dobio od tate i od koga se ne rastaje ni noću, spava sa njim, pa ga izvadim iz krevetca kad zaspe, ali on se budi u četiri i počne plakati – gage', gage'. Hebeš mamu, gager je zakon. I onda sam ja onako totalno 'antiejđevski' odlučila da ne može velika igračka, već da mora izabrati neku manju, koju može i polomiti, izgubiti, i ponudila mu tri na izbor (sa tim da sam ja već izabrala) i onda je i on izabrao istu (sram me bilo). Sve je bilo super, dapače, čak je sretan bio jer bi on stalno nešto nosio u vrtić.
    Dok smo se vozili prema vrtiću, na pješačkom vidim kolegovog tatu koji u rukama nosi jednu veliku vreću. Pomislila sam, samo da nije to igračka. Kad smo stigli u vrtić, u garderobi, na klupi, iz vreće je izašao ogromni traktor sa žlicom. Junior se je zapiljio, raširio zjenice i skoro bez daha vikao - 'mama tato', mama, mama … i onda je pogledao svoj mali žuti bager, pa u mene svojim tužnim očima (i imala sam osjećaj da je pomislio, da je on mogao sad donijeti svoj novi veliki bager). I fakat me to naljutilo, ne samo što je on bio tužan, meni je došlo da plačem i dvojim u svoju odluku, ma što mu nisam pustila tu veliku igračku da ponese, pa što… I onda shvatiš kako ti sistem shebava odgoj.
    Objasnila sam mu da je njegov bager bolji jer on može kopati po zemlji (a to najviše voli) i prenositi zemlju na kamion i da je taj žuti mali bager jači i bolji od tog traktora. Jedva čekam danas da odem po njega i vidim rezultate 'učenja'. Kao nagradu za antiejđevski odgoj sam se ipak pokorila sistemu i kupila mali zeleni traktor sa prikolicom za pet ojra. Oni veliki koštaju i do pedeset. Nisam pobornik kupovanja igračaka, već više dopuštam da sam izmišlja igračke i igra se onim što je 'naslijedio'. Ima toga i previše. A on ipak najviše voli lonce, štipalice, kutlače i bagere, te zemlju, vodu i kamenje :-))

    Nije teško imati dijete u ovim poodmaklim godinama, čak i kad se osjećamo 'stari', već je ono što mene puno više frustrira 'sukob' mog viđenja odgoja sa novim trendovima, kolikog se trudiš ne odgojiti 'mucicu' na svakom koraku te 'napadaju' sa nekom teorijom o 'zaebu' u odgoju, strahom i osjećajem 'da nisi dovoljno dobar roditelj', a to nije samo sistem, najviše puta su to baš drugi roditelji.

    Ali mi se ne damo, borimo se protiv crva i za zaštitu dasaka! :-))

    avatar

    06.05.2016. (12:37)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    @ Pjaceta - iskreno, pojma nemam, kako bih, da moram... Teorije i trendovi, mislim, prolaze kriterij intuicije, ali da jesam roditelj, pokušao bih sve, da je moje dijete do punoljetnosti zbilja samostalno za svoj život u svakom smislu. I ja sam bio.

    avatar

    10.05.2016. (15:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...