Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (104)

Marketing

  • Bez šećera. Hvala.

    :)

    avatar

    26.07.2013. (15:38)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Pojma nemaš koliko si me taknuo ovim tekstom...

    avatar

    26.07.2013. (15:40)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Taman odgovorim na jedan post, kada eto ti novoga, i tako već dva puta... Diogene, pa ti si zajurišao opasno, kao na sto s preponama! :))
    No šalu na stranu... Tekst je savršen - kristalan u svojoj preciznosti, predivno dopunjen glazbenim pričama (i inače mi bliskima) i bolno lijep u svojoj tragičnosti (u tom paradoksu nemoguće/zabranjene/odgođene ljubavi). Prvi put na tvom blogu nemam potrebu baš ništa više komentirati, raščlanjivati, oprimjeravati... (skoro da je "prebolno, pretužno, prefrustrirajuće" približavati se semantici ove priče/istine, u kojoj je omjer svega savršen). No isto tako, nekako imam potrebu, baš ovdje, ostaviti svoj trag...
    I ipak, još nešto - ako možda nisi razmišljao o tome koja je nulta, ali i središnja točka tvoje priče, njezin pupak (ili srce, svejedno), mislim da je to rečenica: Raspametit ćemo se ležeći jedno pored drugoga u poljima ječma, zlatnim poljima. To je točka od koje se mjeri vrijeme u ovom tekstu/priči/životu, u svim smjerovima - i prema prošlosti i prema budućnosti, u svim njihovim varijantama. Pa i onima naizgled paradoksalnima - kada prošlost obuhvaća budućnost, i obrnuto - jer baš iz te točke, kao iz korijena, raste "alkohol međusobnog imanja". A njime se iznova prestrukturira život, i vrijeme. Makar i u onoj sferi izvan fizički postojećeg/vidljivog.

    avatar

    26.07.2013. (19:26)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    stupnjevanje melankolije. fatalizam lakoće nestajanja. hiper-fermentirano štivo o raspadanju i ocvalosti. trofija duše. da se nisi navuko na dop?

    avatar

    27.07.2013. (04:14)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    "Tuži me upravi ispravnog tona." Sviđa mi se :-). Jel' da da se čovjek doista osjeća bogatijim, forever and ever?...

    avatar

    27.07.2013. (07:52)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Ne mogu si pomoći ;-). Asocirao me zadnji tvoj broj ovdje, s animiranom naslovnicom na ovo: [a href=[URL= http:// www.youtube.com/watch?v=wbRkKzX4L2g] target=_blank]Cibelle, Green Grass [ /URL][/a]

    avatar

    27.07.2013. (08:14)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    [URL= http:// www.youtube.com/watch?v=wbRkKzX4L2g] Cibelle, Green Grass [ /URL]

    avatar

    27.07.2013. (09:54)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    GORKA - :)
    MISS - :)
    AMA GI - ljepši komentar nisam mogao dobiti
    DOGG - misterij
    SAMOHRANA - Cibelle, Green Grass (zadnji pokušaj ti je bio dobar, samo si lupila razmak il' tri viška :))

    avatar

    27.07.2013. (16:26)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    :-))) oh, ah, getting close to perfection! (A već sam htjela od srama sve izbrisati jer sam, naravno, ishod svog trial & error učenja vidjela tek nakon isteka legendarnih 30 minuta od vidljivosti komentara na blogu. Nema veze, sjetit ću se rado ovih "ispita" kad jednog dana bude bilo bolje:-))

    avatar

    27.07.2013. (17:35)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    http://youtu.be/wq-kfVmtzOI

    avatar

    27.07.2013. (18:54)    -   -   -   -  

  • primakka

    da se nisi prije nekog vremena u komentaru mi odrekao svoje osjetilne strane, popila bih ovaj post drugačije. ovako, zvučiš mi arsenovski, pomalo ironično.
    mada bi se sad i vlastitim čežnjama bila u stanju narugati, osjećaje ipak ne analiziram; fado rječnikom - tuga je, ne moći osjećati. u to ime razumijem i taj futur, ma kako zvučalo ovo
    jer ja sam onaj koji gubi
    i prije nego išta ima

    (nisam od nekih riječi, ne da mi se dalje, samo se bilježim)

    avatar

    29.07.2013. (17:02)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    ej pero jebeš sad letargiju...bacio si parangal melankolije tu i sad biš vabio uzdahe blogerica tu do kad? došo sam naručit jedan post za take away i pliz...nemoj škrtarit na barbekju sosu!
    daklem, Naom je Chomsky u sporadičnim prepucavanjima Žižeku spočitnuo da ,citiram: "često trivijalne vrijednosti maskira u zakučasti jezik."
    evo nemaš pojma koliko bi volio pročitat tvoje očitovanje, ne toliko o navedenoj dvojici, koliko o značenju i pojavi maskiranja trivijalnosti ,općenito u suvremenom govoru?

    avatar

    30.07.2013. (16:44)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    PRIMAKKA - Zbunila si me i nisi me zbunila.
    A) Čime si me zbunila?
    Ja se, reče, odrekao svoje osjetilne strane? Hm... gdje, kad? Kojem to komentaru? :) To mi zvuči sasvim nevjerovatno - da bih takvo što učinio, na neki programatski način.
    Druga stvar: zašto uopće osjetilne? U postu nije riječ o registru koji bi se sveo na osjetilnost. Mogli bismo eventualno govoriti o senzualnosti, kao riječi smještenoj negdje između osjetilnosti i osjećajnosti... Te riječi pak da bih se odrekao - još mi je teže zamislivo.
    B) Čime me nisi zbunila?
    Arsenom. ;) Da zvučim ironično? Ali čemu razmišljati na ili-ili način? Upravo je gospodin kojeg si spomenula savršen primjer supostojanja ironije i emocije - u isto vrijeme na istom mjestu. Ono ''uvijek s druge strane svoje strane'' - točno to je nešto najarsenovskije.
    Možeš čitati i ovako: čak i tamo gdje zvučim ''pomalo ironično'' - a sasvim je moguće da i jesam tada pomalo ironičan - ne znači da emocija nije najistinitija i najpravija, u isti mah.

    avatar

    04.08.2013. (13:41)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    repetitio est SAMOHRANA mater studiorum :))
    DOGG - link (uklapa ti se, o da)
    DOGG - koga briga za Chomskog & Žižeka, idi radije naručuj od njih neka ti se očituju o meni

    avatar

    04.08.2013. (14:04)    -   -   -   -  

  • Livia Less

    Pero, godinama zaobilazim komentiranje na ovom blogu. Što god pomislim napisati, učini mi se suvišno ili nedostatno. Ipak, osjećaj je uvijek isti- kako bi lijepo bilo biti ti na bar par sati, svo to bogatstvo duha držati na dlanu, sve, sve to, a ne morati prijeći tako dugačak put... I taj slatki umor, i tu borbu i zanos koji ne prestaje, nego se udvostručuje. I to kako si ti uvijek mlad. I to pitanje: Kako? Na koje je lako odgovoriti. Ali samo na papiru.

    avatar

    07.08.2013. (18:32)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    LIVIA - Godinama si se sustezala, a onda ostavila prvoklasan komentar - ne samo po mudrosti izbora koga ćeš ovako medom hraniti :)), nego i po načinu na koji to činiš. Zvuči to kao da vlada proporcionalnost: onoliko prvoklasan koliko nataloženog vremena stoji iza njega.
    S obzirom da mi se Diamonds & Rust uklapa u koncept - i inače, a na ovom mjestu pogotovo - tebi u čast i dobrodošlicu ću je danas malo linkati okolo.

    avatar

    08.08.2013. (09:37)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    besramno pero. besramno uživanje u pohvalama. :)
    razočarana sam odgovorom dogu. i mene je zanimao tvoj komentar.
    što ima veze ako je dogov komentar ispod manje ili više slojeva lagano podjebavajući? :)
    mislim, nije fer biti ljubazan samo prema ovim konjplimentirajućim. :)

    previše seciraš. i dok je to u nekim segmentima nužno potrebno, zbog kvalitete analize, emocije to ne trpe. ili ja. ne znam točno. :D

    avatar

    09.08.2013. (17:03)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    sjećanje na nedoživljeno, stvarnije od "stvarnosti".
    "Perfect Day" jedna je od onih rock pjesama za koju su razvili teoriju da se zapravo radi o drogi. ("Oh, it's such a perfect day, I'm glad I spend it with you). a možda je i kod Šantića isti slučaj: "iz prizraka tvoga blaženstva me griju".

    avatar

    09.08.2013. (21:05)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Pa dabome, EMISLAVA. Neinhibiranost pred vlastitom neskromnošću bitan je dio moga šarma. ;)
    Nabožni bonton zabranjuje autoreklamu ili čak previše lako prihvaćanje tuđe pohvale - poput kakve lake žene - pri čemu stigmu ovdje nosi osobina ''umišljenosti''. A to onda uzrokuje stidni kompleks pri mogućnosti da ispadnemo umišljeni, te evo imamo posla s općom tenzijom ka prikrivanju ega pred drugima, konvencijom skromničkog tona; ono: saying all the right things. Tj. masovna pojava postaje ono kada vidiš, po svim signalima, da kod nekoga itekako jest ego/narcisoidnost na djelu (uostalom, a kod koga to nije?), ali pravi izraz lica da uopće nije. Pošto je biće čovjek prije svega spontano osjetljivo na to da mu se mulja, da se iz njega radi budalu, ono što osjećamo kao iritantno nije očitovanje samoafirmacije kao takvo, već osjećaj da dotičnoga time hvatamo u laži. Ono: aha, tako znači!
    Jednom je Gombrowicz zapisao: '''Ja' nije smetnja u komunikaciji s ljudima, 'ja' je ono što 'oni' žele. Važno je samo da 'ja' ne bude uvođeno kradom, kao zabranjena roba. Što ne trpi 'ja'? Polovičnost, plašljivost, stidljivost.'' Važno je, drugim riječima, da bude besramno - tada predstavlja šarm umjesto iritacije. A kako mi ti ono reče: ''besramno pero''. ;) Eto vidiš kako sam dobar učenik svome učitelju!
    Nadalje, prihvaćanje pohvale ovisi o karakteru same pohvale. Nije automatsko. Kada mi se, recimo, ovaj avlijaner kojeg spominješ došao zimus uvaljivati na pasja kola i mahati mi repom udvorno i laskavo, sav onakav prijateljski i simpatičan, nisam reagirao na isti način - naprotiv, prezreo sam ga. Prezreo zato što ga prozreo. (Pa i inače gajim alergiju na općesimpatične tipove, ''buraze'' kojima su svi ''frende'' i ''ma ajmo mi na pivo'' - tu se radi o gardu, o pozerstvu simpatičnosti-otkačenosti-prijateljskosti-dobrodušnosti-itd. - i najmanje povjerenja imam u benignost upravo takvih koji se naglašeno prezentiraju benigno, prijateljski i ''rokerski'' uz pivo, kao veliki ''pozitivci'', kojima je to furka. Sad već ne govorim samo o Doggu, nego o mnogima.)
    Pogledaj, tome nasuprot, Livijine riječi. Potpuno antipodno nešto. Nije došla pohvaliti prvom prilikom samo da pohvali. U pozadini stoji pokriće ne samo iskrenosti nego i autentičnosti u toj iskrenosti; osjeti se to. Nemam nikakvu brigu da sam potkupljivan, kao što bih imao s ovim ''burazima''. Eto zato joj je komentar prvoklasan, čak i ako me časti epitetima za kakve ne bi bilo pristojno da sam pomislim kako je do kraja u pravu.

    Doggu nisam odgovorio onako kako je molio ne zato što je Dogg pitao, zaboga Emi! Pa odgovorim ja uvijek uredno i onima koji su mi manje simpatični ili dragi, tj. neovisno o tome tko pita. Koliko puta sam se raspisao u takvim situacijama, samo ako me tema uzbuđuje. Eto, o tome je. Predložena tema me po sebi nije posebno uzbuđivala, a u trenutnim okolnostima u kojima sam rasut na sasvim drugim stranama do mjere da se ne mogu okupiti (dijelim tvoj usud što se tiče groznog pomanjkanja vremena), nije me interesirala uopće. Možda jednom.

    Sad moram na cestu, a kad se vratim, pisat ću ti još u vezi tvog donjeg retka. Dotad ti dajem dvije domaće zadaće. Prva: Hladnoća srca prikrivena izljevom osjećaja. Ne da čitaš, znam da i bez toga sve znaš što piše u tom postu, nego će imati velike veze s ovime što ću ti pisati, pa kao podsjetnik i uvodna referenca. Druga: sjećaš se kad si me ono onda pitala za očitovanje u vezi vjeronauka u školi, a ja te proslijedio na komentar Samohranoj od 08.10.2012. (onaj u 17:19)? U njemu se spominje način na koji je Stravinski pisao Misu - e, to je važno i instruktivno.

    avatar

    10.08.2013. (17:23)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Eh, kod tebe ne samo da se može naučiti nešto novo i praktično, iako, doduše, kad je o meni riječ, nešto potpuno tehnološki jednostavno (osim meni, naravno), nego si u stanju čovjeka podsjetiti na ono što je sam u trenu nekom iznio. I onda se ja ponovno nađem u čudu i vidim te svoje sinapse kroz tako kratak vremenski tok i zbi se onda novi impuls i bi mi jasnije sve u vezi mojih vlastitih referenci i nakon razdoblja suza vidim i jopet sebe na cesti i zaključim - pa, da, gle, pa to sam ja! Hahahahaha...Zapravo, ako sudim po sebi, teško je razotkriti narav nečijeg oduševljenja. Zapisah si neki dan titlovani prijevod iz nekog filma u koji sam uletjela neki dan poslije podne: "U svijetu fenomena privid je istina.". Općenito, već nekoliko ljeta zaredom uspijevam u ljetnim poslijepodnevnim terminima uhvatiti briljantne filmove, tamo negdje od druge trećine nadalje, hahahaha... A inače, novi "interni" šlagvort glasi: "Never trust a naked bus driver." (W. Allen: "Anything Else"). Have a nice road ;-)...

    avatar

    10.08.2013. (19:17)    -   -   -   -  

  • luk

    "autentičnost" nekih dobro pušiš

    avatar

    10.08.2013. (20:50)    -   -   -   -  

  • luk

    doggzi ti nije simpa jer je glup. inteligentne ženkse koje nameću svoje ... autentične... emocije... su ti kul iako se ponašaju isto kao glupa luki i glupi dog samo što nisu glupe a nisi ni ti glup perice pa ću da zakljućim da ti očito odgovara mahati repom u njihovoj blizini iako znaš da su lažne... egocentrične pjesnikinje koje stavljaju sebe ispred maloljetne djece ti odgovaraju perice... jer su tako... osjećajne evo blog se trese koliko su... osjećajne... ili ste isti pa to ne primječuješ...

    avatar

    10.08.2013. (23:25)    -   -   -   -  

  • luk

    Pa i inače gajim alergiju na općeemotivne ženske, ''prije'' kojima su svi ''frendice'' i ''ma ajmo mi na pivicu'' - tu se radi o gardu, o pozerstvu emotivnosti-otkačenosti-prijateljskosti-dobrodušnosti-itd. - i najmanje povjerenja imam u benignost upravo takvih koji se naglašeno prezentiraju benigno, prijateljski i ''emocionalno'' uz pivicu, kao velike ''emotivke'', kojima je to furka.

    avatar

    10.08.2013. (23:26)    -   -   -   -  

  • Emi Gablo

    ajde piši mi. :) (ma to je baš nekako bilo romantično) :D..ne znam zašto sam se sad sjetila onog swena. valjda zbog njegove tvojswenstvenosti. :)
    kad smo već tu, nije mu lijepo što nestade odmah potom.

    mislim da znam o čemu ćeš u tom romantičnom nastavku.
    i odma će da ti velim da se slažemo potpuno u doživljaju "buraza" s tim da mi "burazice" još lošije "sjednu".

    skoro si me imao (ali samo) na duši. :Đ naime, zamalo preminuh od smijeha na tvoju drugu rečenicu u zadnjem komentaru. :R

    slažem se i sa citiranim gospodinom ali bi prispomenula bitnost sposobnosti razlikovanja "ja" od " überja" prilikom samoidentificiranja i korištenja u argumentacijske svrhe . :Đ

    avatar

    10.08.2013. (23:49)    -   -   -   -  

  • disillusioned swaen lake

    @luk: možeš se kriti iza anonimnog nicka, ali draga Knjižna bubo, ne možeš se skriti od svog stila, svojih emocija i razočaranja; od svojih rečenica, tepanja doggziju (vau!), od razočarane žene u sebi (čuvaj se, Pero, odbačene žene, a još više, zaljubljene žene). nije ljubomora, ipak reci- a koliko si ih imao do sad, Pero? a nekad smo bili vojnici, soldati, trijumvirati? doggzi barem ima hrabrosti svoju ljubomoru, ostavljenost, prozretu prezrenost zanemariti i hrabro lajati pod Perovim prozorima, gladan pažnje.

    avatar

    11.08.2013. (08:35)    -   -   -   -  

učitavam...