A jel ga možeš natipkatiiiii, ja ponorim. Ti Tolstoj kaj u rodu? Sve to meni na crveno vuče, hahahahaha. No ipak pročitah. Dobar je, dobaaar, post, mislim.
07.10.2012. (08:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm, vratila bih se ovdje na one dvije "zapovijedi" koje sam citirala ranije. Najčešće sam tek "silent witness". I nemogu nikako optužiti nikakav apstraktni pojam - sve je do pojedinca i međudjelovanja više pojedinaca. Sposobnost apstraktnog mišljenja kao blagodat i prokletstvo. U tom je dijelu Isus s navedenim dvjema zapovjedima doista napredan. Pala mi je na pamet ova pjesma, koju sam često slušala s kazete i na nekim tulumima. Sad je tek malo bolje kužim - izvan onog sentimentalnog kič-okvira. http://www.youtube.com/watch?v=EkaKwXddT_I&feature=related Recimo da govori o blagodati apstrakcije. Konkretno, čujem da je u našu župu pristigao župnik crne rase:-). A pohađanje vjeronauka kod svog sina pred sobom opravdavam time što, htjeli, ne htjeli, u takvoj smo se sredini rodili, to je sredina koja je ishodište ovoprostorne, pa i bitnog dijela globalne umjetnosti. Kako, recimo, prenijeti Mozartov "Requiem" ili neku drugu misu ako ne znaš o čem je točno riječ? Ne znam. Ako mu bude uskraćen sakrament, idem na razgovor ;-) (ono, kazna zbog nedolaska). Eto baš vidjeh članak da je Dubrovačka biskupija odlučila produljiti razdoblje primanja sakramenta "kršćanske zrelosti" na dvije godine. Kako će se to odraziti u praksi i što je zapravo cilj, ne znam. Zanimljivo da ima kršćana koji se bune jer im se to ne uklapa u planove, hahahaha... Kako god, odgojiti čovjeka koji voli sebe na blagotvoran način je iznimno, iznimno teško... A što se tiče kodeksa o kojem govori prethodna pjesma, evo jednog domaćeg glazbenog odgovora: "Život je lijep kad nijesi slijep, ljubavni žar je Božji dar, samo za njim čezne sveđ i mlad i star." To bi bila neka moja parabola.
07.10.2012. (13:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naučen sam da prilikom razmatranja nekog problema, a kako iz cijelog posta vidimo, problem je svakako veliki, pokušam dati i nekakve baremn natuknice odgovora, smjernica ili već... za riješiti problem. Riječ "problem" naravno treba uzeti uvjetno jer je kao pojam vrlo ograničen. Ima u ovom tvom postu toliko toga iznetog da bi skoro svakoj riječi trebalo posvetiti poseban post. Da se ponovo ne "sukobimo" s svime gore nabrojenim se (malo je reći) stopostotno slažem. Meni osobno se nametnulo jedno veliko i preteško pitanje: što i kako, a osobito tko. Recimo vojska!? Htjeli mi ne htjeli priznati, još uvijek je (poput i policije) potrebna, a moraš priznati ipak je ona organ prisile u rukama vlasti i odgojiti dobru i poslušnu vojsku skoro pa da je nemoguće bez drila i torture do besvesti i potpunog gubitka svoga ja i svoga identiteta kao pojedinca. U suprotnom imamo anarhiju, koja pravo budi reć, i jeste jedini stabilan vid društvenog uređenja (poput teorije kaosa - kaos je najstabilniji sistem jer što god da se desi proizašlo je iz kaotičnog stanja). Da me sad opet pogrešno ne shvatiš. ne tvrdim da odgoj,a još manje obrazovanje treba prepustiti svećeniku, crkvi, učitelju koji strahom utjeruje znanje, roditeljima koji batinama "odgajaju" svoj naraštaj... ali pročitavši tvoj post, ne želim biti A. Moravia ("Ravnodušni") niti R Musil ("Pomutnje gojenca Toressa"). Nađoh se u nekakvom vakuumu i skoro pa beznađu: je li naše školstvo spremno i sposobno nositi odgoj i obrazovanje na svojim leđima, osobito kad mu nasuprot stoji dogma koja se već dvije tisuća godina grčevitio i vampirskim zubima drži naših vratova. I što je još važnije: može li se i hoće li naša mlada i nadasve korumpirana te papsko- ulizivačka demokracija osvijestiti?
07.10.2012. (16:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Presloženo i nažalost, gotovo nerješivo. Kada čovjek ili institucija uzme "velik zalogaj"ili će se udaviti, ili će druge ostaviti gladnima. Ovdje je samo pitanje poklanjanja pažnje poslušnosti i dvostrukog aršina. Spadam u kategoriju onog "poluvjernika", odgajana sam tako, a to znači da je vjera tu u meni i oko mene, bez potrebe javnog izražavanja (moj izbor). No, ovdje nema izbora, samo je onako kako ja kažem i kako u datom trenutku meni odgovara, pa taman bilo i tumačenje Biblije, koja nikada nije tumačena u korist običnog čovjeka. Uostalom, odakle se regrutiraju sveci? Baš i ne iz običnog, poštenog puka, puk je tu samo za posluh, a posluh je opet kako u kojim dnevnim ili povijesnim okolnostima odgovara. Uzimanje uloge Velikog suca u slučajevima kad se poteže pitanje rađanja, zasnivanja brakova, "igara prije braka", ali što mene najviše kao vjernika, koji zna za 10 Božjih zapovjedi, a u 90% slučajeva se razvlači 6. zapovijed, nije li znakovito. U igri je samo interes i to najkrupnijeg kapitala i nije važno tko se krije iza, ne vidjeh dugo siromaška iz redova čiji se poziv jednim dijelom zasniva na siromaštvu. Licemjerje na svim razinama!
07.10.2012. (17:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ježenje kože..bukvalno mi se dogodilo u istoj prigodi i iz istog razloga/doživljaja ...shvaćam cilj utjerivača krivnje ali nikako ne razumijem otkud toliko plodnog tla...potreban je nekakav kontinuitet djelovanja za odgovarajući- stado učinak..a ne bi li prva/nagonska reakcija trebala biti izbjegavanje utjerivača krivnje?...strah od smrti i potreba vjerovanja u (obećani) raj možda objašnjava one koji su toliko stari da već mogu vidjeti obrise smrti ali što je s ostalima?
btw, nikako ufatit par minuta da ti se zahvalim na onoj liposukciji od prije nekog vremena. mama me naučila i da se poklonjenim citatima ne gleda u zube. u svakom slučaju dirnuta sam. :Đ
s obzirom na tvoju produktivnost bilo je to dosta davno pa ću te podsjetit:
" Ovaj komentar pišem samo Emi za ljubav, a i da bih joj malo vadio mast, ako još virne ovamo; dakle... pazi, Emi, citat!"..""
izmaknula sam se u zadnji tren pero :)
07.10.2012. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ODMAK - Nisan ubra analogiju. Htjela si reći: nemaš nijedne lijepe riječi za moj post? Ili: pročitala si cijeli post i nisi u njemu našla nijedne lijepe riječi za sebe? No, ukoliko je ovo drugo - otkud uopće takvo očekivanje? Pa i nisam ga pisao s mišlju na tebe, niti radi tebe, niti o tebi. Ili treća varijanta: nešto u vezi sadržaja u postu? U tom slučaju: što?
07.10.2012. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mnogo je toga u ponašanju crkvenih časnika ne samo neprihvatljivo nego i izvan elementarne logike. Za mene prvo, osnovno i najvažnije – selektivno (ne)poštivanje života (sam si spomenuo u kojim prilikama). Pitanje prava na ljudski život nešto je što ima sve uvjete biti izvan sfere bilo kojeg pojedinca – ako ja, koja teško da bih se mogla nazvati vjernicom, ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bi netko imao pravo oduzeti život drugome (ne zato što ovaj, možda, to ne bi zaslužio – nego zbog razloga samoga principa), ne mogu i nikada neću shvatiti/prihvatiti koja je to situacija/okolnost/argumentacija kojih se Crkva u takvim slučajevima drži kada zagovara smrtnu kaznu ili poziva na ubojstvo neprijatelja. Nakon pokleknuća pred tim, elementarnim principom (i u ljudskim sferama, a o božanskim da i ne govorimo), za mene i sve drugo pada u vodu. Osobno mi je, primjerice, zanimljiv redoslijed 10 Božjih zapovijedi jer mislim da također puno govori o hijerarhiji vrijednosti koje se promiču. A da ne govorim o apsolutno neadekvatnim mehanizmima tumačenja tih istih zapovijedi (koje su, namjerno ili slučajno, formulirane vrlo uopćeno). U prvom redu, mislim da Crkva apsolutno podbacuje pred kategoriziranjem onog fiziološkog/ osjetilnog/ nagonskog, onog na što čovjek svojom voljom ne može utjecati. Primjerice, ako je grijeh sagriješiti bludno s tuđim mužem/ženom, je li grijeh već i samo osjećanje privlačnosti prema, npr., tom nekom tuđem bračnom drugu? Jer ako je nešto velikim dijelom na razini fiziologije i kemizma u organizmu (a jest), tj. ako je udio čovjekove volje u takvim slučajevima malen ili neznatan, kako u tom slučaju čovjek može biti kriv/odgovoran za ono što nije pod utjecajem njegove volje? Da ne govorim o stanjima sna i drugima u kojima je udio volje minimalan, a čak i tu Crkva ima poteškoća s njihovim tumačenjem. A zapravo, pitanje odgovornosti, tj. slobode volje, temeljno je pitanje kršćanstva uopće, ujedno i pitanje koje ima najviše rupa. Nedavno sam, potaknuta izvrsnim Karahasanovim razmatranjem u romanu „Noćno vijeće“, u krugu bliskih prijatelja načela temu o nepotrebnosti lika Jude u biblijskoj interpretaciji Kristove izdaje. Ne samo da je Juda prilično nepotreban za cijelu priču nego je i pitanje slobode/neslobode u vlastitim djelovanjima temeljno pitanje kršćanske konstelacije svijeta uopće – do mjere da je za svakoga koji postoji, prihvatimo li pretpostavku o tome da postoji zahvaljujući Božjoj volji, razumno postaviti pitanje može li uopće imati drugu sudbinu od one koju ima, tj. koju mu je i namijenio onaj koji je sve znao, i sve zna, unaprijed, ostavljajući mu – barem na deklarativnoj razini, „slobodu volje“. No to je već neko sasvim drugo, filozofsko-teološko pitanje koje nije izravno vezano uz temu posta. A vezano uz temu posta (tj. činjenicu da su upravo osjetilni užici ona točka na kojoj Crkva najžešće provodi svoj odgoj za „poslušnost“) – naravno da to nije slučajno, i izvrsno si ukazao zašto nije. Upravo zato jer se kontrolni mehanizmi na toj razini najlakše provode – atakirenjem na ono što je najosobnije/najintimnije u svakom pojedincu, u njega se producira samoprijegor i sumnja u to da čini nešto loše, što su pak pretpostavke za nejaku, nesigurnu ličnost. A nejake je uvijek lakše držati pod kontrolom od onih jakih i samouvjerenih. Pri čemu, i sam proces držanja pod kontrolom ne staje na tome, već ima za cilj kontrolirati opstanak pozicije moći koju crkveni časnici imaju u nekoj manjoj ili većoj zajednici.
08.10.2012. (00:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
HLAPIĆKA - Ako se ispravno sjećam, ja se s 12 nisam suzdržavao, ali samo zato što tada to još nisam ni radio. Ako je to neko opravdanje, biološki je uvjetovano. :) Nisam ipak ni ja zadugo ostao dijete, buđenje libida uslijedilo je već nagodinu. Ali zato sam ranije nego ti postao grešan na drugom polju! Svom sam velečasnom s 9 godina na ispovijedi, među ostalim stavkama, naveo i tu sitnicu da, eto, ne vjerujem u boga. Kad me pitao za objašnjenje, rekoh neću namjerno, možda još i bih da me ne tjerate svi, ali pošto tjerate - e baš neću. Reagirao sam tako jer sam bio ljut, a ljut sam bio jer sam u crkvu tog dana, jasno, natjeran. Ne znam koje su sve zapovijedi mojom proklamacijom točno prekršene, no sjećam se da sam dobio bio živu silu pokore za izmoliti.
08.10.2012. (02:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I još malo o smijehu i njegovu subvezivnom značaju s obzirom na sve represivne mehanizme, a osobito onja crkveni... U književnoj teoriji postoji pojam karnevalesknost ili karnevalizacija koji je prvi upotrijebio ruski teoretičar Mihail Bahtin pišući o renesansi i Rabelaiseovu romanu "Gargantua i Pantagruel". Bahtin navedenim pojmom podrazumijeva književno predstavljanje narodne kulture koja se uglavnom ostvaruje u masovnim obrednim formama (ogledni primjer je sam karneval) u kojima dolazi do izvrtanja uobičajene konstelacije svijeta (zato je karnevaleskni svijet uvijek svijet okrenut naopačke) i uz posredstvo smijeha. Smijeh tu nije, naravno, u svojoj neutralnoj funkciji tek postizanje čistog humora, humora radi humora, već se radi o angažiranom smijehu, o onome koji ima ulogu više osobnog nego društvenog korektiva u represijskim poretcima ili situacijama. Stoga mu i funkcija nije primarno buntovna s nekim konkretnim praktičnim ciljem, već u prvom redu katarzična. Obično se veže uz groteskne scene, uz tzv. groteksni realizam, a u hrvatskoj književnosti najbolji primjer su neki Krležini tekstovi (Balade Petrice Kerempuha, Kraljevo). To je, zapravo, onaj "smijeh pod galgama", smijeh kao pobjeda nad strahom. Uživanjem u materijalnim slastima (hrani, piću, spolnosti) predstavlja sve što je suprotno oficijelnom, osobito crkvenom. Zbog toga je njegova osnovna forma parodija (gore postaje dolje, nebesa se spuštaju na zemlju, glava se zamjenjuje stražnjicom i obrnuto). Zanimljiv je Bahtinov pogled na praznik (jer se karnevalizacija obično veže uz narodno-prazničke forme) - kaže da je praznik kao Janus s dva lica, pri čemu crkveni praznik gleda prema prošlosti, a karneval prema budućnosti. Naravno da je upravo smijeh, i karnevalizacija vrijednosti, ono od čega crkvena svijest najviše zazire - jer je njezina izravna subverzija :)
08.10.2012. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ALEXXL - kunst i je u tome da post bude zanimljiv, čitljiv i drži pozornost iako ga ima; ''mališane'' koji prije završe nego počnu može svaka budala za časak čitnuti, a ja cijenim da me budale zaobiđu :) NEVERIN - naravno, zato povremeno i naglasim: ''crkvene i svake druge vrste puritanske fiksacije''; moja tema je puritanski etos, dakle širi pojam kojega je kršćansko čistunstvo samo jedno od očitovanja
08.10.2012. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TI PA JA - Ovo je čak i krupnije od interesa krupnog kapitala. To je generalniji interes da se u ljude, kao u onog Coetzeeovog retrivera, usadi krivnju zbog same njihove naravi - ''ljudskog stanja'' - pa da budu spremni sami sebe kazniti. (Podcrtavam ovo kao sukus posta pomalo i zato što je upravo to ono što treba iz njega ponijeti za ostatak serijala; u tome se krije ključ ''intrigantnog problema'' s početka.)
08.10.2012. (13:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SAMOHRANA - ''Kako, recimo, prenijeti Mozartov 'Requiem' ili neku drugu misu ako ne znaš o čem je točno riječ?'' Sigurno da ogroman dio europske kulturne povijesti ima... dobro, ne bih baš rekao da ima ishodište u kršćanstvu, ali ima kršćanski pretekst, stvaranje se događalo - uslijed milenijske hegemonije - unutar tog civilizacijskog okvira. I sigurno da stoga treba biti u isti upućen. No, upućenosti mogu biti locirane iz različitih očišta. Kada je Stravinski pisao Misu, on to nije činio kao jedan od vjernika koji liturgijom slave Boga, nego kao netko tko stoji sa strane i promatra vjernike koji liturgijom slave Boga (bez da se i sam kao autor uključuje u afektaciju) - radio je portret mise. Vjeronauk u školi skandalozan je zato što se učenike stavlja u poziciju sudjelovanja iznutra umjesto sa strane. Kao što se na satu biologije hladnim okom secira žabe, trebao bi postojati predmet (nekakva ''religijska kultura'', ''sociologija religije'', tako nešto) pod kojim bi se hladnim okom seciralo historijat religijskih vjerovanja. Ako je baš sila, može se to zvati i ''vjeronauk'', jer to bi baš i bilo to: nauka o vjerama. Ali na vjeronauku kakav danas imamo učenici nisu podučavani metodi znanstvene distance koja radi portret nečega, iz očišta sa strane, nego su izvrgnuti uživljavanju u stanovitu afektaciju, iz očišta iznutra. Umjesto objektivirane analize fenomena ''slavljenja Boga'', tamo uče - ''slaviti Boga''. Na taj način to više nije znanost, nego propaganda, indoktrinacija (pa je i jasno zašto nema što tražiti u školskom kurikulumu, i zašto tamo predstavlja prvorazredan skandal).
08.10.2012. (17:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ALKION & EMI - Odgovaram vam skupno zato što već sama premisa Eminog pitanja (da postoji među narodom široko plodno tlo za uzgoj stada preko utjerivanja krivnje) predstavlja objašnjenje mog negativnog odgovora na Alkionovo pitanje (hoćemo li dočekati da se naša mlada papsko-ulizivačka demokracija osvijesti?). Ne, nećemo, zato što prevelik udio građana ima u sebi potrebu da bude stado u koje je utjerana krivnja - a to nije svojstvo trenutnog vremena, nego ljudske vrste. Ne treba vladavinu crkve tumačiti na način da velečasnici ničim izazvani nameću narodu duhovno silovanje; oni su tu tek da servisiraju potrebu mnogih da budu duhovno silovani. Zato svećeništvo kao industrija toliko dugo i uspijeva opstati ''na tržištu'', još od najdrevnijih vremena - jer postoji genuina potražnja za njihovim zlostavljačkim uslugama. Da se radi o, tako da kažemo, silovanju nasilu, odavno bi bili zbačeni s grbače. Ljudi traže nekoga tko će ih silovati (što kaže Neverin, da nije kršćanstvo, našli bi nešto drugo). Čime dolazimo do suštine Eminog pitanja: zašto traže da budu silovani, kako to objasniti? Vrlo jednostavno: zato što je tako lakše živjeti. Reče Shaw, 2% ljudi misli, 3% misli da misli, a 95% bi radije crklo nego sâmo nešto mislilo. Dostojevski je o tome pisao u Braći Karamazovima, gdje Veliki inkvizitor trpa u tamnicu i daje spaliti Isusa koji se vratio, jer im je ''došao smetati''. Što je bila ''radosna vijest'' Nazarećaninova prije 2 milenija? Braćo i sestre, došao sam vas emancipirati, osloboditi vas svećenika, njihove tiranije. Ali kaže mu inkvizitor: to pokazuje da nisi ljubio ljude, da ih nisi razumio, nisi znao što njima stvarno treba u životu. Doista, što hoće ljudsko biće? Slobodu? Samosvijest? Makar šta, pošto mu zemaljska egzistencija uzrokuje patnju i napore, hoće odterećenja, olakšanja - i sigurnosti, komfornosti, rutine. Hoće da bude tri stvari: a) sit i zaštićen, b) poštovan u svojoj sredini, c) mirne savjesti, da ne mora sam misliti, a može pred sobom i sredinom figurirati kao ''dobar''. Te tri stvari su onaj famozni ''kruh'' što je Isusu nuđen u pustinji, a ovaj ga je odbio, pristajući jedino na beskompromisnu slobodu. Emi, čuvaj! Ide citat: ''Zašto si odbio taj posljednji dar? Da si prihvatio taj treći savjet moćnoga duha, ispunio bi bio sve što čovjek traži na zemlji, to jest: kome da se klanja, kome da povjeri svoju savjest i na koji način da se napokon ujedine svi ljudi u neprijeporni zajednički i složni mravinjak''. Ljudi, jebiga, ne žele slobodu, žele ''kruh'', izričito žele biti dio stada - jer to je neizmjerno komfornije. Što kaže Krleža, u štali među ljudima možda smrdi, ali je zato toplo. Duhovni kruh crkvi i vjerovanja ima učinak moralne anestezije - daje neki vrijednosni poredak u kojem svak unaprijed zna što je dobro a što zlo, i zna da svi drugi oko njega to unaprijed znaju, svijet je time posložen, definiran, te tako mogu svi skupa biti oslobođeni razbijanja glave filozofskim pitanjima (etika, metafizika). Samo ne primoranost na mišljenje, draže im je da budu i zlostavljani. To zlostavljanje je upravo sila zbijanja ljudi u krdo, u tor, postavljanjem nekog oltara / zlatnog teleta oko kojega će se moći koncentrički skupljati. Stoga ja - a to ti je odmah, Alkione, moja pozicija u vezi onog ''vakuuma i beznađa'' što ti se mota po glavi - nemam nikakvih revolucionarnih nagnuća, ne apeliram na svrgavanje vojske, popova, itd. Dok god je tako da bi 95% ljudi radije crklo nego uključilo mozak, kasarne su neminovnost - a tako je, što se može, uvijek bilo i bit će; radi se naprosto o svojstvu vrste. Kad pišem ovo, jedino mi je do toga da konstatiram što je posrijedi (u svrhu rastavljanja na proste faktore onog problema kojeg sam se prihvatio).
08.10.2012. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerujem, ili da se malo bolje izrazim: gotovo sam siguran da razlikujemo i razlučujemo vjeru od religije i crkve kao institucije. Po meni vjera je nešto neodvojivo od nas kao pripadnika ljudske vrste i neophodno je svakome od nas. Ako ništa drugo barem daje nadu u bolje sutra. Daje nam mogućnost da pojasnimo i sebi približimo i neke stvari i pojave kojima još nismo dorasli ili ih naš mali i još nerazvijeni i nedovoljno iskorišteni mozak nije u stanju racionalno i na znanstvenim osnovama shvatiti i ptihvatiti. U stvari poanta ovog komentara nije ovo gore rečeno. Ja sam vrlo sklon digresijama i vrlo često malo "odem". Priznajem da me zbunjuješ: U onom postu prije ulažemo svu silu pozitivne i negativne energije da ukažemo i pokažemo urbi et orbi prava i slobode ugroženih i podcijenjenih, a ovdje (gdje je po meni veća "opasnost") prepuštamo stado "stihiji i silovanju" naprosto jer je to tako od !stoljeća tamo nekog" , jer je to 95% populacije,jer je to želja da se bude u masi ili "zbijanju ljudi u krda, u tor". Nema nade i ostajemo samo na konstataciji?
09.10.2012. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
HLAPIĆKA - Nisam ja; pomislio sam i to bio, da sam možda slučajno, ali nije - eno tvog komentara još uvijek tamo u mom editoru, gdje ga više ne bi bilo da sam ja brisao. Srećom, pošto je tamo, mogu ga i vratiti, što ću sad i učiniti, kad znam da nije tvoja volja da bude izbrisan. :)
09.10.2012. (09:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Apsolutno se slažem s tobom. No, u nedostatku boljih opcija... Točnijie, kad ne bih morala raditi da zaradim za hranu, režije, školske knjige i slično, sama bih se time bavila;-)... Ovako sam "vatrogasac" ;-)...
09.10.2012. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najčešće u razgovoru s prijateljima seks dođe na tapetu tek nakon znatne količine alkohola iako nitko ne priznaje da se srami otvoreno o njemu pričati trijezan. Saznah tako da oni zaista predani katolici (iako zaobilaze pravilo ''nema seksa prije braka'' i ''jedina je dopuštena kontracepcijska metoda katolički rulet'') tijekom korizme ne prakticiraju nijedan oblik seksualnog ponašanja. Također, kada žele proći ispit zavjetuju se na odricanje od seksa. Najprije mi je to zvučalo grozno, no sjetih se kako sam s 12 godina imala užasne migrene svakih nekoliko tjedana i sumnjalo se da patim od neke ozbiljne bolesti. Tada sam se suzdržavala od onaniranja dobrih nekoliko tjedana i nastavila bih još, da nije na kraju ispalo da je sve u redu sa mnom. Bludnost = ultimativni grijeh upravo zato što nije regulirana zakonom! Velik je dio zapovijedi reguliran zakonom, država će kazniti neposlušnike pa se Crkva ne mora time previše zamarati. Onda postoje one zapovijedi za koje je jako teško uopće znati da su prekršene: ''Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji'' Da da, sure, ali što je točno nepoštovanje oca i majke? Strpati ih u Dom? Eh, a onda dolaze one najslađe poput ''Ne sagriješi bludno'' i ''Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji''. Kad sam bila klinka morali smo ići na mise zato da dobijemo pluseve da nam bude dopušteno krizmati se. Morali smo čitati na misama, držati križeve na križnim putevima, prolijevati po sebi svijeće tijekom njih i naučiti kako moliti krunicu. Bezbrojne mise koje su izmišljene zato da babe imaju što raditi, mislila sam, a evo mene, moram umtrviti moždane stanice da mogu provariti još jedne župne obavijesti. Gađenje, to je ono što sam osjećala prema mrskoj mi obvezi. No, kao i u svemu, resila me vrhunska poslušnost u to vrijeme, bila sam dobra curica koja je lijepo crtala, imala divan rukopis i uredne bilježnice i sve što je potrebno za jednog građanina prvog reda. Te su dvije zapovijedi regulirane Crkvenim zakonom. Obje iz koristoljublja, zato jer Crkva treba neki dokaz da je svaki čovjek ultimativno pokvareno biće. Ako nije nikoga osakatio i ubio, a onda je makar bludno sagriješio ili zaspao tijekom mise. Jer iako zakon ne nalaže da to ne smiješ, ti to NE SMIJEŠ! Grješan si, jer da nisi, ne bi ti trebala misa ni propovijedi da te vode, ne bi morao kupovati oprost od tih grijeha svojim podržavanjem takve institucije.
09.10.2012. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ALKION - Nisi trebao toliko podrazumijevati ''vjeru'' kao ''nešto neodvojivo od nas'' i ''neophodno''. Ta tvrdnja ti, naime, nije ni istinita ni neistinita, nego besmislena. Radi se o riječima bez značenja (ili, bolje, bez pokrića). Što bi, doista, za tebe bila ''vjera''? Uvjerenje da ''postoji Bog''? Ili da ''mora postojati Nešto'', ''nešto više'', što nas nadilazi? No, da, znanost je još s Kantom iznutra utvrdila - Kritika čistog uma - gdje su limiti racionalnog, znanstvenog ''čistog uma''. Odlaženje tog alata preko te granice predstavljalo bi nešto što se naziva spekulativnom metafizikom i s razlogom je prezreno u filozofiji sve od tad. Za nevolju, Kant je, pritisnut pučkim predrasudama, kao netko tko nikada nije izašao iz svoga sela, sam sebi skočio u trbuh izmišljanjem kobajagi novog alata, tzv. ''praktičnog uma'', koji u suštini opet biva spekulativni čisti um i skraćeno glasi: gle, ćutim ''moralni zakon'' u sebi, ergo mora biti Morala, ergo mora biti Boga, ergo - ima Boga! Aleluja! Ali za to bi mu svaki iole ozbiljan profesor logike spičio jedinicu kao kuća. U međuvremenu se zato dogodilo mnogo toga, bio je tu Freud, bio je tu Nietzsche, bili su tu njemački sociolozi, razvili smo rigorozne znanosti koje su precizno objasnile na koji je točno način Kantov univerzalni ''moralni zakon u nama'' samoopsjena. A dogodio se i Wittgenstein. ''O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti.'' Kao što Kant nije šutio, nego se odlučio razbrbljati posredstvom igračke koju si je izmaštao. Ali Kant je živio početkom 19. st.; mi koji živimo već dobro iza Wittgensteina nemamo to opravdanje. O tome kako smo naprosto ignoranti ako i dalje nastavljamo brbljati na isti način, ili kako se agnostički odgovor na gnozu ''vjere'' - o postojanju ''Nečega'' - ne treba sastojati od negativnog odgovora (jer to je nasjedanje), nego od identificiranja samog gnostičkog pitanja kao lažnog i besmislenog, odnosno, kao brbljanja s onu strane noumenalne granice, o stvarima o kojima se ne može uopće posjedovati predodžbu, pisao sam već više puta na blog-haeru. Ne bi imalo smisla ponavljati se, pa te samo prosljeđujem npr. ovdje ili ovdje.
10.10.2012. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ALKION - Raskorak u mojim stavovima od komentara pod prošlomjesečnim do komentara pod ovim postom neće zbunjivati samo onoga tko razumije raskorak od inzistiranja na ustavu do dizanja revolucije. Demokraciju se često pogrešno tumači kao ''vladavinu većine''. Naprotiv, prvo i najvažnije u demokratskom ustavu je garancija jednakopravnosti različitog, manjinskog. To je bazični ''društveni ugovor'' (koji svoje ''potpisnike''/državljane od rodno-plemenskih diluvijalaca (da se poslužim Kangrginim omiljenim terminom) čini građanima). Onaj tko je predmetni ugovor ''potpisao'', tko je građanin neke države, dužan je pridržavati ga se, pod prijetnjom sankcija. Nisu više nadležni običaji, kanoni i pravila iz njegovog sela, nego jedino ustav (i zakoni koji ga nastavljaju). U praksi se posvuda događa da Većina inklinira potrti legitimitet manjinske različitosti od sebe. To još znaju nazvati da su oni ''konzervativnih vrijednosti''. Neko društvo je onoliko demokratsko koliko uspijeva Većini reći Odbiji! u takvim njenim aspiracijama, oduzeti joj na moći. Država je ozbiljna kao država ako inzistira na svome ustavu, a mjera efikasnosti u provođenju ustava glasi, u sukusu: u kojoj mjeri je ''konzervativna'' Većina natjerana na povlačenje. Država joj je dužna objasniti da ne može svoj stav (npr. o tome kako je protiv gay-parade) prezentirati kao jedan od legitimnih svjetonazorskih polova te podjele konzervativan/liberalan, jer se ne radi o legitimnom stavu; doslovno i bukvalan: nije legalan. Zakonom je zabranjen. Javno istupiti protiv npr. gay-parade nije konzervativnost, nego protuzakonito kršenje temeljnog društvenog ugovora. Svjetonazorski stav to može biti dok si diluvijalac u svom plemenu; kao građanin ustavne demokracije činiš krivično djelo. Ja sam tu od onih radikalnih, koji bi na ustavu rigoroznije inzistirali (grotesknost se vidi iz same rečenice - da je uopće potrebno za tu elementarnost biti radikalan). Imaš recimo famozni astronomsko-milijunski ugovor RH sa Svetom Začepljenom Stolicom, koji si oslovio, a koji je notorno neustavan, s obzirom da se njime prenosi dio suvereniteta RH na Vatikan, a ustavna prava građana bivaju - i to iza zatvorenih vrata, bez javne rasprave! - suspendirana u onom dijelu u kojem je nadležnim (po def. konkordata) postalo kanonsko pravo tog izvjesnog inozemnog pravnog subjekta, a koji nije potpisnik međunarodnih konvencija o ljudskih pravima, tj. po ustroju je autokracija (uže: teokracija). U ustavnoj demokraciji nositelj suvereniteta je narod, a u teokraciji Božji autoritet. Hrvatski katolici su za RH stoga njeni građani, a za Vatikan su, međutim, podanici. A nije ista stvar biti građaninom ili biti podanikom. Skandal konkordata sadržan je u tome što niti jedna vlast nema ovlasti svoje građane u jednom dijelu njihove egzistencije i njihovih prava učiniti podanicima strane teokracije, uz cijeli niz diskriminacijskih momenata. Što kad bi nas tako jednog dana ''prepisali'' afganistanskim talibanima? U pitanju je veleizdaja u najužem značenju riječi. Svaka hrvatska vlada koja nastavlja poštivati taj ugovor, odnosno iz politikantskog oportunizma ne poduzima ništa na njegovom razvrgavanju, postaje stoga pravno odgovornom za veleizdaju i potencijalno podložnom takvoj optužnici ('Di si Bajiću kad te zemlja treba! :D) Navedeno je jedan od slučajeva u kojima se (populistički) žmiri na njegovu protuustavnost. Kako si ono mene tamo nazvao... da sam - za razliku od tebe, koji si ''mekših i popustljivijih stavova'' - ''beskrupulozan borac''. Moja borbenost se tu svodi na to da bih ja radikalnije nego što je običaj inzistirao na slovu ustava. Postoji još mnogo pojava u društvu koje smatram nakaradnima, poput kasarni iz ovog posta, ali što da radim s time? Ja ću reći da je maltretiranje u vojsci bolesno i zlo, netko drugi će reći da je zdravo i dobro - i što ćemo, to se svodi na razliku u mišljenjima; ne mogu mu citirati članak koji bi njegovo činio nelegalnim. Ustav RH uključuje kasarne, dopušta silovanje s oltara, itd. Trebalo bi prvo ustanoviti novi, drastično drugačiji ustav - dakle, napraviti revoluciju. Ali zna se kako revolucije završavaju - od Robespierrea preko Lenjina do Che Guevarre - odmijeni se ideološka naracija na vlasti, ali suštinski mehanizam piramide moći i zlostavljanja, iživljavanja Starijih nad Mlađima (ne govorim samo o dobi), ostane isti. Zato što se radi, ne doduše o svojstvu pojedinačnog ljudskog bića, ali beziznimno o svojstvu vrste, kao svojstvu ljudskog kolektiviziranja. Mogu se složiti da se tu nađe i gorih nasilja, ali poanta je da ono je, a ovo nije obuhvaćeno važećim ustavom (i stoga je oko onoga uzaludno, a oko ovoga nije uzaludno biti borben). Za početak bih bio više nego zadovoljan da se ono što nam piše u ustavu stvarno provodi u djelo.
10.10.2012. (15:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
preopširan si za moj uzak mentalni sklop, ali...! ono što jesam pročitala skroz stoji. velim, slaba sam s vremenom, al kužim se s tobom u mnogim (i) komentarima. dođoh zapravo zahvalit što sam odvalila na tvoj komentar kod neverina. još mi je osmijeh okoloušan.:)
10.10.2012. (19:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero: kad kažem vjera tu apsolutno ne mislim niti na Boga, niti na nekakvu "višu silu" nešto "iznad nas". Naprotiv to je baš nešto u nama. Već sam to negdje u nekom od komentara rekao (pa me Wall sasjekao tamo s fašizmom u najcrnjim oblikom) Ja vjerujem da su ljudi u svojoj biti dobri. Naravno svaka tvrdnja ima nekakve svoje iznimke -( poput mnogih matemaričkih formula, osobito kad se odnose na društvo, koje u svojim postavkama imaju kojekakve koeficijente koji trebaju ispraviti nedostatke bazne formule) naime, samim time što se hranimo već smo zli jer nešto ili nekoga moramo ubiti radi svog preživljavanja... Vjerujem recimo da je brojčani niz beskonačan i u pozitivnom i u negativnom smjeru iako moj maleni mozak nije u stanju zamisliti i sebi predstaviti niti polovicu te neke beskonačnosti jer mi dosadašnja logika i znanost pokazuje i dokazuje da je sve konačno. Što hoću reći? Ja vjerujem i ta vjera mi daje mogućnost da (barem za sada) prihvatim i ono što je mom mozgu nedokučivo, nejasno... Ili, možda nisam u pravu? Zar je dovoljno ono Lockovo: "nihil est in intellectu, quod non antea fuerit in sensu" Znam da se zemlja vrti oko svoje osi, oko Sunca, pa oko centra Galaksije, i td, i td, iako meni, a bome i mnogim drugim nije jasno kakve su to sile u pitanju, kakav je to zakon i razlog. Vjerujem da je to "uređeno" nekakvim svemirskim "zakonima" i to mi omogućava da ne poludim u svojim pokušajima da dokučim meni još uvijek nedokučivo. Dakle nema to veze s bogom, s nadnaravnim.. to je jednostavno dio mene, mog unutarnjeg ustrojstva, mog osobnog poimanja nekih ustrojstava, poredaka kojih sam svjestan ali mi izmiču dosadašnjem znanju i prihavćenim (naučenim) normama... Nisam znanstvenik i ovo je moje poimanje. Moguće je da znanost ima i ime i definiciju za ovakvo što, možda je to i zastarjelo, prevaziđeno, filozofski preraslo (poput dječije odjeće), ali to je već poodavno postalo dio mog karaktera, što ne znači da ga neću i ja u ovim našim razgovorima prerasti. Naime, već si mi neke stavove i načine shvatanja suštine problema izmijenio i hvala ti na tome. Izgleda da ja nisam znao ili nisam bio spreman grebati toliko duboko i na tvoj način...
10.10.2012. (20:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
A jel ga možeš natipkatiiiii, ja ponorim.
Ti Tolstoj kaj u rodu?
Sve to meni na crveno vuče, hahahahaha.
No ipak pročitah.
Dobar je, dobaaar, post, mislim.
07.10.2012. (08:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Kad se svađaju moja prijateljica i njen muž on kaže: Ni jedne lijepe riječi za mene!
07.10.2012. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
da nije kršćanstvo bilo bi nešto drugo nažalost...
07.10.2012. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
Hm, vratila bih se ovdje na one dvije "zapovijedi" koje sam citirala ranije. Najčešće sam tek "silent witness". I nemogu nikako optužiti nikakav apstraktni pojam - sve je do pojedinca i međudjelovanja više pojedinaca. Sposobnost apstraktnog mišljenja kao blagodat i prokletstvo. U tom je dijelu Isus s navedenim dvjema zapovjedima doista napredan. Pala mi je na pamet ova pjesma, koju sam često slušala s kazete i na nekim tulumima. Sad je tek malo bolje kužim - izvan onog sentimentalnog kič-okvira. http://www.youtube.com/watch?v=EkaKwXddT_I&feature=related
Recimo da govori o blagodati apstrakcije. Konkretno, čujem da je u našu župu pristigao župnik crne rase:-). A pohađanje vjeronauka kod svog sina pred sobom opravdavam time što, htjeli, ne htjeli, u takvoj smo se sredini rodili, to je sredina koja je ishodište ovoprostorne, pa i bitnog dijela globalne umjetnosti. Kako, recimo, prenijeti Mozartov "Requiem" ili neku drugu misu ako ne znaš o čem je točno riječ? Ne znam. Ako mu bude uskraćen sakrament, idem na razgovor ;-) (ono, kazna zbog nedolaska). Eto baš vidjeh članak da je Dubrovačka biskupija odlučila produljiti razdoblje primanja sakramenta "kršćanske zrelosti" na dvije godine. Kako će se to odraziti u praksi i što je zapravo cilj, ne znam. Zanimljivo da ima kršćana koji se bune jer im se to ne uklapa u planove, hahahaha... Kako god, odgojiti čovjeka koji voli sebe na blagotvoran način je iznimno, iznimno teško... A što se tiče kodeksa o kojem govori prethodna pjesma, evo jednog domaćeg glazbenog odgovora: "Život je lijep kad nijesi slijep, ljubavni žar je Božji dar,
samo za njim čezne sveđ i mlad i star." To bi bila neka moja parabola.
07.10.2012. (13:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Naučen sam da prilikom razmatranja nekog problema, a kako iz cijelog posta vidimo, problem je svakako veliki, pokušam dati i nekakve baremn natuknice odgovora, smjernica ili već... za riješiti problem. Riječ "problem" naravno treba uzeti uvjetno jer je kao pojam vrlo ograničen. Ima u ovom tvom postu toliko toga iznetog da bi skoro svakoj riječi trebalo posvetiti poseban post.
Da se ponovo ne "sukobimo" s svime gore nabrojenim se (malo je reći) stopostotno slažem.
Meni osobno se nametnulo jedno veliko i preteško pitanje: što i kako, a osobito tko.
Recimo vojska!? Htjeli mi ne htjeli priznati, još uvijek je (poput i policije) potrebna, a moraš priznati ipak je ona organ prisile u rukama vlasti i odgojiti dobru i poslušnu vojsku skoro pa da je nemoguće bez drila i torture do besvesti i potpunog gubitka svoga ja i svoga identiteta kao pojedinca. U suprotnom imamo anarhiju, koja pravo budi reć, i jeste jedini stabilan vid društvenog uređenja (poput teorije kaosa - kaos je najstabilniji sistem jer što god da se desi proizašlo je iz kaotičnog stanja).
Da me sad opet pogrešno ne shvatiš. ne tvrdim da odgoj,a još manje obrazovanje treba prepustiti svećeniku, crkvi, učitelju koji strahom utjeruje znanje, roditeljima koji batinama "odgajaju" svoj naraštaj... ali pročitavši tvoj post, ne želim biti A. Moravia ("Ravnodušni") niti R Musil ("Pomutnje gojenca Toressa"). Nađoh se u nekakvom vakuumu i skoro pa beznađu: je li naše školstvo spremno i sposobno nositi odgoj i obrazovanje na svojim leđima, osobito kad mu nasuprot stoji dogma koja se već dvije tisuća godina grčevitio i vampirskim zubima drži naših vratova. I što je još važnije: može li se i hoće li naša mlada i nadasve korumpirana te papsko- ulizivačka demokracija osvijestiti?
07.10.2012. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Presloženo i nažalost, gotovo nerješivo. Kada čovjek ili
institucija uzme "velik zalogaj"ili će se udaviti, ili će druge
ostaviti gladnima. Ovdje je samo pitanje poklanjanja pažnje
poslušnosti i dvostrukog aršina. Spadam u kategoriju onog
"poluvjernika", odgajana sam tako, a to znači da je vjera tu
u meni i oko mene, bez potrebe javnog izražavanja (moj izbor).
No, ovdje nema izbora, samo je onako kako ja kažem i kako
u datom trenutku meni odgovara, pa taman bilo i tumačenje
Biblije, koja nikada nije tumačena u korist običnog čovjeka.
Uostalom, odakle se regrutiraju sveci? Baš i ne iz običnog,
poštenog puka, puk je tu samo za posluh, a posluh je opet
kako u kojim dnevnim ili povijesnim okolnostima odgovara.
Uzimanje uloge Velikog suca u slučajevima kad se poteže
pitanje rađanja, zasnivanja brakova, "igara prije braka", ali što
mene najviše kao vjernika, koji zna za 10 Božjih zapovjedi, a
u 90% slučajeva se razvlači 6. zapovijed, nije li znakovito.
U igri je samo interes i to najkrupnijeg kapitala i nije važno
tko se krije iza, ne vidjeh dugo siromaška iz redova čiji se
poziv jednim dijelom zasniva na siromaštvu. Licemjerje na
svim razinama!
07.10.2012. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emi Gablo
ježenje kože..bukvalno mi se dogodilo u istoj prigodi i iz istog razloga/doživljaja ...shvaćam cilj utjerivača krivnje ali nikako ne razumijem otkud toliko plodnog tla...potreban je nekakav kontinuitet djelovanja za odgovarajući- stado učinak..a ne bi li prva/nagonska reakcija trebala biti izbjegavanje utjerivača krivnje?...strah od smrti i potreba vjerovanja u (obećani) raj možda objašnjava one koji su toliko stari da već mogu vidjeti obrise smrti ali što je s ostalima?
btw, nikako ufatit par minuta da ti se zahvalim na onoj liposukciji od prije nekog vremena. mama me naučila i da se poklonjenim citatima ne gleda u zube. u svakom slučaju dirnuta sam. :Đ
s obzirom na tvoju produktivnost bilo je to dosta davno pa ću te podsjetit:
" Ovaj komentar pišem samo Emi za ljubav, a i da bih joj malo vadio mast, ako još virne ovamo; dakle... pazi, Emi, citat!"..""
izmaknula sam se u zadnji tren pero :)
07.10.2012. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ODMAK - Nisan ubra analogiju. Htjela si reći: nemaš nijedne lijepe riječi za moj post? Ili: pročitala si cijeli post i nisi u njemu našla nijedne lijepe riječi za sebe? No, ukoliko je ovo drugo - otkud uopće takvo očekivanje? Pa i nisam ga pisao s mišlju na tebe, niti radi tebe, niti o tebi. Ili treća varijanta: nešto u vezi sadržaja u postu? U tom slučaju: što?
07.10.2012. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Mnogo je toga u ponašanju crkvenih časnika ne samo neprihvatljivo nego i izvan elementarne logike. Za mene prvo, osnovno i najvažnije – selektivno (ne)poštivanje života (sam si spomenuo u kojim prilikama). Pitanje prava na ljudski život nešto je što ima sve uvjete biti izvan sfere bilo kojeg pojedinca – ako ja, koja teško da bih se mogla nazvati vjernicom, ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bi netko imao pravo oduzeti život drugome (ne zato što ovaj, možda, to ne bi zaslužio – nego zbog razloga samoga principa), ne mogu i nikada neću shvatiti/prihvatiti koja je to situacija/okolnost/argumentacija kojih se Crkva u takvim slučajevima drži kada zagovara smrtnu kaznu ili poziva na ubojstvo neprijatelja. Nakon pokleknuća pred tim, elementarnim principom (i u ljudskim sferama, a o božanskim da i ne govorimo), za mene i sve drugo pada u vodu. Osobno mi je, primjerice, zanimljiv redoslijed 10 Božjih zapovijedi jer mislim da također puno govori o hijerarhiji vrijednosti koje se promiču. A da ne govorim o apsolutno neadekvatnim mehanizmima tumačenja tih istih zapovijedi (koje su, namjerno ili slučajno, formulirane vrlo uopćeno). U prvom redu, mislim da Crkva apsolutno podbacuje pred kategoriziranjem onog fiziološkog/ osjetilnog/ nagonskog, onog na što čovjek svojom voljom ne može utjecati. Primjerice, ako je grijeh sagriješiti bludno s tuđim mužem/ženom, je li grijeh već i samo osjećanje privlačnosti prema, npr., tom nekom tuđem bračnom drugu? Jer ako je nešto velikim dijelom na razini fiziologije i kemizma u organizmu (a jest), tj. ako je udio čovjekove volje u takvim slučajevima malen ili neznatan, kako u tom slučaju čovjek može biti kriv/odgovoran za ono što nije pod utjecajem njegove volje? Da ne govorim o stanjima sna i drugima u kojima je udio volje minimalan, a čak i tu Crkva ima poteškoća s njihovim tumačenjem. A zapravo, pitanje odgovornosti, tj. slobode volje, temeljno je pitanje kršćanstva uopće, ujedno i pitanje koje ima najviše rupa. Nedavno sam, potaknuta izvrsnim Karahasanovim razmatranjem u romanu „Noćno vijeće“, u krugu bliskih prijatelja načela temu o nepotrebnosti lika Jude u biblijskoj interpretaciji Kristove izdaje. Ne samo da je Juda prilično nepotreban za cijelu priču nego je i pitanje slobode/neslobode u vlastitim djelovanjima temeljno pitanje kršćanske konstelacije svijeta uopće – do mjere da je za svakoga koji postoji, prihvatimo li pretpostavku o tome da postoji zahvaljujući Božjoj volji, razumno postaviti pitanje može li uopće imati drugu sudbinu od one koju ima, tj. koju mu je i namijenio onaj koji je sve znao, i sve zna, unaprijed, ostavljajući mu – barem na deklarativnoj razini, „slobodu volje“. No to je već neko sasvim drugo, filozofsko-teološko pitanje koje nije izravno vezano uz temu posta. A vezano uz temu posta (tj. činjenicu da su upravo osjetilni užici ona točka na kojoj Crkva najžešće provodi svoj odgoj za „poslušnost“) – naravno da to nije slučajno, i izvrsno si ukazao zašto nije. Upravo zato jer se kontrolni mehanizmi na toj razini najlakše provode – atakirenjem na ono što je najosobnije/najintimnije u svakom pojedincu, u njega se producira samoprijegor i sumnja u to da čini nešto loše, što su pak pretpostavke za nejaku, nesigurnu ličnost. A nejake je uvijek lakše držati pod kontrolom od onih jakih i samouvjerenih. Pri čemu, i sam proces držanja pod kontrolom ne staje na tome, već ima za cilj kontrolirati opstanak pozicije moći koju crkveni časnici imaju u nekoj manjoj ili većoj zajednici.
08.10.2012. (00:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
HLAPIĆKA - Ako se ispravno sjećam, ja se s 12 nisam suzdržavao, ali samo zato što tada to još nisam ni radio. Ako je to neko opravdanje, biološki je uvjetovano. :) Nisam ipak ni ja zadugo ostao dijete, buđenje libida uslijedilo je već nagodinu.
Ali zato sam ranije nego ti postao grešan na drugom polju! Svom sam velečasnom s 9 godina na ispovijedi, među ostalim stavkama, naveo i tu sitnicu da, eto, ne vjerujem u boga. Kad me pitao za objašnjenje, rekoh neću namjerno, možda još i bih da me ne tjerate svi, ali pošto tjerate - e baš neću. Reagirao sam tako jer sam bio ljut, a ljut sam bio jer sam u crkvu tog dana, jasno, natjeran. Ne znam koje su sve zapovijedi mojom proklamacijom točno prekršene, no sjećam se da sam dobio bio živu silu pokore za izmoliti.
08.10.2012. (02:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
I još malo o smijehu i njegovu subvezivnom značaju s obzirom na sve represivne mehanizme, a osobito onja crkveni... U književnoj teoriji postoji pojam karnevalesknost ili karnevalizacija koji je prvi upotrijebio ruski teoretičar Mihail Bahtin pišući o renesansi i Rabelaiseovu romanu "Gargantua i Pantagruel". Bahtin navedenim pojmom podrazumijeva književno predstavljanje narodne kulture koja se uglavnom ostvaruje u masovnim obrednim formama (ogledni primjer je sam karneval) u kojima dolazi do izvrtanja uobičajene konstelacije svijeta (zato je karnevaleskni svijet uvijek svijet okrenut naopačke) i uz posredstvo smijeha. Smijeh tu nije, naravno, u svojoj neutralnoj funkciji tek postizanje čistog humora, humora radi humora, već se radi o angažiranom smijehu, o onome koji ima ulogu više osobnog nego društvenog korektiva u represijskim poretcima ili situacijama. Stoga mu i funkcija nije primarno buntovna s nekim konkretnim praktičnim ciljem, već u prvom redu katarzična. Obično se veže uz groteskne scene, uz tzv. groteksni realizam, a u hrvatskoj književnosti najbolji primjer su neki Krležini tekstovi (Balade Petrice Kerempuha, Kraljevo). To je, zapravo, onaj "smijeh pod galgama", smijeh kao pobjeda nad strahom. Uživanjem u materijalnim slastima (hrani, piću, spolnosti) predstavlja sve što je suprotno oficijelnom, osobito crkvenom. Zbog toga je njegova osnovna forma parodija (gore postaje dolje, nebesa se spuštaju na zemlju, glava se zamjenjuje stražnjicom i obrnuto). Zanimljiv je Bahtinov pogled na praznik (jer se karnevalizacija obično veže uz narodno-prazničke forme) - kaže da je praznik kao Janus s dva lica, pri čemu crkveni praznik gleda prema prošlosti, a karneval prema budućnosti. Naravno da je upravo smijeh, i karnevalizacija vrijednosti, ono od čega crkvena svijest najviše zazire - jer je njezina izravna subverzija :)
08.10.2012. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ALEXXL - kunst i je u tome da post bude zanimljiv, čitljiv i drži pozornost iako ga ima; ''mališane'' koji prije završe nego počnu može svaka budala za časak čitnuti, a ja cijenim da me budale zaobiđu :)
NEVERIN - naravno, zato povremeno i naglasim: ''crkvene i svake druge vrste puritanske fiksacije''; moja tema je puritanski etos, dakle širi pojam kojega je kršćansko čistunstvo samo jedno od očitovanja
08.10.2012. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
TI PA JA - Ovo je čak i krupnije od interesa krupnog kapitala. To je generalniji interes da se u ljude, kao u onog Coetzeeovog retrivera, usadi krivnju zbog same njihove naravi - ''ljudskog stanja'' - pa da budu spremni sami sebe kazniti. (Podcrtavam ovo kao sukus posta pomalo i zato što je upravo to ono što treba iz njega ponijeti za ostatak serijala; u tome se krije ključ ''intrigantnog problema'' s početka.)
08.10.2012. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
HLAPIĆ - kak' si uspjela izbrisati svoj komentar ovdje?!
08.10.2012. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
SAMOHRANA - ''Kako, recimo, prenijeti Mozartov 'Requiem' ili neku drugu misu ako ne znaš o čem je točno riječ?'' Sigurno da ogroman dio europske kulturne povijesti ima... dobro, ne bih baš rekao da ima ishodište u kršćanstvu, ali ima kršćanski pretekst, stvaranje se događalo - uslijed milenijske hegemonije - unutar tog civilizacijskog okvira. I sigurno da stoga treba biti u isti upućen. No, upućenosti mogu biti locirane iz različitih očišta. Kada je Stravinski pisao Misu, on to nije činio kao jedan od vjernika koji liturgijom slave Boga, nego kao netko tko stoji sa strane i promatra vjernike koji liturgijom slave Boga (bez da se i sam kao autor uključuje u afektaciju) - radio je portret mise. Vjeronauk u školi skandalozan je zato što se učenike stavlja u poziciju sudjelovanja iznutra umjesto sa strane. Kao što se na satu biologije hladnim okom secira žabe, trebao bi postojati predmet (nekakva ''religijska kultura'', ''sociologija religije'', tako nešto) pod kojim bi se hladnim okom seciralo historijat religijskih vjerovanja. Ako je baš sila, može se to zvati i ''vjeronauk'', jer to bi baš i bilo to: nauka o vjerama. Ali na vjeronauku kakav danas imamo učenici nisu podučavani metodi znanstvene distance koja radi portret nečega, iz očišta sa strane, nego su izvrgnuti uživljavanju u stanovitu afektaciju, iz očišta iznutra. Umjesto objektivirane analize fenomena ''slavljenja Boga'', tamo uče - ''slaviti Boga''. Na taj način to više nije znanost, nego propaganda, indoktrinacija (pa je i jasno zašto nema što tražiti u školskom kurikulumu, i zašto tamo predstavlja prvorazredan skandal).
08.10.2012. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ALKION & EMI - Odgovaram vam skupno zato što već sama premisa Eminog pitanja (da postoji među narodom široko plodno tlo za uzgoj stada preko utjerivanja krivnje) predstavlja objašnjenje mog negativnog odgovora na Alkionovo pitanje (hoćemo li dočekati da se naša mlada papsko-ulizivačka demokracija osvijesti?). Ne, nećemo, zato što prevelik udio građana ima u sebi potrebu da bude stado u koje je utjerana krivnja - a to nije svojstvo trenutnog vremena, nego ljudske vrste.
Ne treba vladavinu crkve tumačiti na način da velečasnici ničim izazvani nameću narodu duhovno silovanje; oni su tu tek da servisiraju potrebu mnogih da budu duhovno silovani. Zato svećeništvo kao industrija toliko dugo i uspijeva opstati ''na tržištu'', još od najdrevnijih vremena - jer postoji genuina potražnja za njihovim zlostavljačkim uslugama. Da se radi o, tako da kažemo, silovanju nasilu, odavno bi bili zbačeni s grbače. Ljudi traže nekoga tko će ih silovati (što kaže Neverin, da nije kršćanstvo, našli bi nešto drugo). Čime dolazimo do suštine Eminog pitanja: zašto traže da budu silovani, kako to objasniti? Vrlo jednostavno: zato što je tako lakše živjeti. Reče Shaw, 2% ljudi misli, 3% misli da misli, a 95% bi radije crklo nego sâmo nešto mislilo.
Dostojevski je o tome pisao u Braći Karamazovima, gdje Veliki inkvizitor trpa u tamnicu i daje spaliti Isusa koji se vratio, jer im je ''došao smetati''. Što je bila ''radosna vijest'' Nazarećaninova prije 2 milenija? Braćo i sestre, došao sam vas emancipirati, osloboditi vas svećenika, njihove tiranije. Ali kaže mu inkvizitor: to pokazuje da nisi ljubio ljude, da ih nisi razumio, nisi znao što njima stvarno treba u životu. Doista, što hoće ljudsko biće? Slobodu? Samosvijest? Makar šta, pošto mu zemaljska egzistencija uzrokuje patnju i napore, hoće odterećenja, olakšanja - i sigurnosti, komfornosti, rutine. Hoće da bude tri stvari: a) sit i zaštićen, b) poštovan u svojoj sredini, c) mirne savjesti, da ne mora sam misliti, a može pred sobom i sredinom figurirati kao ''dobar''. Te tri stvari su onaj famozni ''kruh'' što je Isusu nuđen u pustinji, a ovaj ga je odbio, pristajući jedino na beskompromisnu slobodu. Emi, čuvaj! Ide citat: ''Zašto si odbio taj posljednji dar? Da si prihvatio taj treći savjet moćnoga duha, ispunio bi bio sve što čovjek traži na zemlji, to jest: kome da se klanja, kome da povjeri svoju savjest i na koji način da se napokon ujedine svi ljudi u neprijeporni zajednički i složni mravinjak''. Ljudi, jebiga, ne žele slobodu, žele ''kruh'', izričito žele biti dio stada - jer to je neizmjerno komfornije. Što kaže Krleža, u štali među ljudima možda smrdi, ali je zato toplo. Duhovni kruh crkvi i vjerovanja ima učinak moralne anestezije - daje neki vrijednosni poredak u kojem svak unaprijed zna što je dobro a što zlo, i zna da svi drugi oko njega to unaprijed znaju, svijet je time posložen, definiran, te tako mogu svi skupa biti oslobođeni razbijanja glave filozofskim pitanjima (etika, metafizika). Samo ne primoranost na mišljenje, draže im je da budu i zlostavljani. To zlostavljanje je upravo sila zbijanja ljudi u krdo, u tor, postavljanjem nekog oltara / zlatnog teleta oko kojega će se moći koncentrički skupljati.
Stoga ja - a to ti je odmah, Alkione, moja pozicija u vezi onog ''vakuuma i beznađa'' što ti se mota po glavi - nemam nikakvih revolucionarnih nagnuća, ne apeliram na svrgavanje vojske, popova, itd. Dok god je tako da bi 95% ljudi radije crklo nego uključilo mozak, kasarne su neminovnost - a tako je, što se može, uvijek bilo i bit će; radi se naprosto o svojstvu vrste. Kad pišem ovo, jedino mi je do toga da konstatiram što je posrijedi (u svrhu rastavljanja na proste faktore onog problema kojeg sam se prihvatio).
08.10.2012. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Vjerujem, ili da se malo bolje izrazim: gotovo sam siguran da razlikujemo i razlučujemo vjeru od religije i crkve kao institucije.
Po meni vjera je nešto neodvojivo od nas kao pripadnika ljudske vrste i neophodno je svakome od nas. Ako ništa drugo barem daje nadu u bolje sutra. Daje nam mogućnost da pojasnimo i sebi približimo i neke stvari i pojave kojima još nismo dorasli ili ih naš mali i još nerazvijeni i nedovoljno iskorišteni mozak nije u stanju racionalno i na znanstvenim osnovama shvatiti i ptihvatiti.
U stvari poanta ovog komentara nije ovo gore rečeno. Ja sam vrlo sklon digresijama i vrlo često malo "odem".
Priznajem da me zbunjuješ: U onom postu prije ulažemo svu silu pozitivne i negativne energije da ukažemo i pokažemo urbi et orbi prava i slobode ugroženih i podcijenjenih, a ovdje (gdje je po meni veća "opasnost") prepuštamo stado "stihiji i silovanju" naprosto jer je to tako od !stoljeća tamo nekog" , jer je to 95% populacije,jer je to želja da se bude u masi ili "zbijanju ljudi u krda, u tor".
Nema nade i ostajemo samo na konstataciji?
09.10.2012. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hlapićka
Pero- ja sam mislila da si ti obrisao :)
Ne može se brisati komentar ako nije unutar 30 minuta, a moj je stajao barem trećinu dana.
09.10.2012. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
HLAPIĆKA - Nisam ja; pomislio sam i to bio, da sam možda slučajno, ali nije - eno tvog komentara još uvijek tamo u mom editoru, gdje ga više ne bi bilo da sam ja brisao. Srećom, pošto je tamo, mogu ga i vratiti, što ću sad i učiniti, kad znam da nije tvoja volja da bude izbrisan. :)
09.10.2012. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
Apsolutno se slažem s tobom. No, u nedostatku boljih opcija... Točnijie, kad ne bih morala raditi da zaradim za hranu, režije, školske knjige i slično, sama bih se time bavila;-)... Ovako sam "vatrogasac" ;-)...
09.10.2012. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Šegrt Hlapić, 07.10.2012. (10:59)
Najčešće u razgovoru s prijateljima seks dođe na tapetu tek nakon znatne količine alkohola iako nitko ne priznaje da se srami otvoreno o njemu pričati trijezan. Saznah tako da oni zaista predani katolici (iako zaobilaze pravilo ''nema seksa prije braka'' i ''jedina je dopuštena kontracepcijska metoda katolički rulet'') tijekom korizme ne prakticiraju nijedan oblik seksualnog ponašanja. Također, kada žele proći ispit zavjetuju se na odricanje od seksa.
Najprije mi je to zvučalo grozno, no sjetih se kako sam s 12 godina imala užasne migrene svakih nekoliko tjedana i sumnjalo se da patim od neke ozbiljne bolesti. Tada sam se suzdržavala od onaniranja dobrih nekoliko tjedana i nastavila bih još, da nije na kraju ispalo da je sve u redu sa mnom. Bludnost = ultimativni grijeh upravo zato što nije regulirana zakonom! Velik je dio zapovijedi reguliran zakonom, država će kazniti neposlušnike pa se Crkva ne mora time previše zamarati. Onda postoje one zapovijedi za koje je jako teško uopće znati da su prekršene:
''Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji'' Da da, sure, ali što je točno nepoštovanje oca i majke? Strpati ih u Dom?
Eh, a onda dolaze one najslađe poput ''Ne sagriješi bludno'' i ''Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji''. Kad sam bila klinka morali smo ići na mise zato da dobijemo pluseve da nam bude dopušteno krizmati se. Morali smo čitati na misama, držati križeve na križnim putevima, prolijevati po sebi svijeće tijekom njih i naučiti kako moliti krunicu. Bezbrojne mise koje su izmišljene zato da babe imaju što raditi, mislila sam, a evo mene, moram umtrviti moždane stanice da mogu provariti još jedne župne obavijesti. Gađenje, to je ono što sam osjećala prema mrskoj mi obvezi. No, kao i u svemu, resila me vrhunska poslušnost u to vrijeme, bila sam dobra curica koja je lijepo crtala, imala divan rukopis i uredne bilježnice i sve što je potrebno za jednog građanina prvog reda.
Te su dvije zapovijedi regulirane Crkvenim zakonom. Obje iz koristoljublja, zato jer Crkva treba neki dokaz da je svaki čovjek ultimativno pokvareno biće. Ako nije nikoga osakatio i ubio, a onda je makar bludno sagriješio ili zaspao tijekom mise. Jer iako zakon ne nalaže da to ne smiješ, ti to NE SMIJEŠ! Grješan si, jer da nisi, ne bi ti trebala misa ni propovijedi da te vode, ne bi morao kupovati oprost od tih grijeha svojim podržavanjem takve institucije.
09.10.2012. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ALKION - Nisi trebao toliko podrazumijevati ''vjeru'' kao ''nešto neodvojivo od nas'' i ''neophodno''. Ta tvrdnja ti, naime, nije ni istinita ni neistinita, nego besmislena. Radi se o riječima bez značenja (ili, bolje, bez pokrića). Što bi, doista, za tebe bila ''vjera''? Uvjerenje da ''postoji Bog''? Ili da ''mora postojati Nešto'', ''nešto više'', što nas nadilazi?
No, da, znanost je još s Kantom iznutra utvrdila - Kritika čistog uma - gdje su limiti racionalnog, znanstvenog ''čistog uma''. Odlaženje tog alata preko te granice predstavljalo bi nešto što se naziva spekulativnom metafizikom i s razlogom je prezreno u filozofiji sve od tad. Za nevolju, Kant je, pritisnut pučkim predrasudama, kao netko tko nikada nije izašao iz svoga sela, sam sebi skočio u trbuh izmišljanjem kobajagi novog alata, tzv. ''praktičnog uma'', koji u suštini opet biva spekulativni čisti um i skraćeno glasi: gle, ćutim ''moralni zakon'' u sebi, ergo mora biti Morala, ergo mora biti Boga, ergo - ima Boga! Aleluja! Ali za to bi mu svaki iole ozbiljan profesor logike spičio jedinicu kao kuća.
U međuvremenu se zato dogodilo mnogo toga, bio je tu Freud, bio je tu Nietzsche, bili su tu njemački sociolozi, razvili smo rigorozne znanosti koje su precizno objasnile na koji je točno način Kantov univerzalni ''moralni zakon u nama'' samoopsjena. A dogodio se i Wittgenstein. ''O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti.'' Kao što Kant nije šutio, nego se odlučio razbrbljati posredstvom igračke koju si je izmaštao. Ali Kant je živio početkom 19. st.; mi koji živimo već dobro iza Wittgensteina nemamo to opravdanje. O tome kako smo naprosto ignoranti ako i dalje nastavljamo brbljati na isti način, ili kako se agnostički odgovor na gnozu ''vjere'' - o postojanju ''Nečega'' - ne treba sastojati od negativnog odgovora (jer to je nasjedanje), nego od identificiranja samog gnostičkog pitanja kao lažnog i besmislenog, odnosno, kao brbljanja s onu strane noumenalne granice, o stvarima o kojima se ne može uopće posjedovati predodžbu, pisao sam već više puta na blog-haeru. Ne bi imalo smisla ponavljati se, pa te samo prosljeđujem npr. ovdje ili ovdje.
10.10.2012. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ALKION - Raskorak u mojim stavovima od komentara pod prošlomjesečnim do komentara pod ovim postom neće zbunjivati samo onoga tko razumije raskorak od inzistiranja na ustavu do dizanja revolucije.
Demokraciju se često pogrešno tumači kao ''vladavinu većine''. Naprotiv, prvo i najvažnije u demokratskom ustavu je garancija jednakopravnosti različitog, manjinskog. To je bazični ''društveni ugovor'' (koji svoje ''potpisnike''/državljane od rodno-plemenskih diluvijalaca (da se poslužim Kangrginim omiljenim terminom) čini građanima).
Onaj tko je predmetni ugovor ''potpisao'', tko je građanin neke države, dužan je pridržavati ga se, pod prijetnjom sankcija. Nisu više nadležni običaji, kanoni i pravila iz njegovog sela, nego jedino ustav (i zakoni koji ga nastavljaju).
U praksi se posvuda događa da Većina inklinira potrti legitimitet manjinske različitosti od sebe. To još znaju nazvati da su oni ''konzervativnih vrijednosti''. Neko društvo je onoliko demokratsko koliko uspijeva Većini reći Odbiji! u takvim njenim aspiracijama, oduzeti joj na moći. Država je ozbiljna kao država ako inzistira na svome ustavu, a mjera efikasnosti u provođenju ustava glasi, u sukusu: u kojoj mjeri je ''konzervativna'' Većina natjerana na povlačenje. Država joj je dužna objasniti da ne može svoj stav (npr. o tome kako je protiv gay-parade) prezentirati kao jedan od legitimnih svjetonazorskih polova te podjele konzervativan/liberalan, jer se ne radi o legitimnom stavu; doslovno i bukvalan: nije legalan. Zakonom je zabranjen. Javno istupiti protiv npr. gay-parade nije konzervativnost, nego protuzakonito kršenje temeljnog društvenog ugovora. Svjetonazorski stav to može biti dok si diluvijalac u svom plemenu; kao građanin ustavne demokracije činiš krivično djelo.
Ja sam tu od onih radikalnih, koji bi na ustavu rigoroznije inzistirali (grotesknost se vidi iz same rečenice - da je uopće potrebno za tu elementarnost biti radikalan). Imaš recimo famozni astronomsko-milijunski ugovor RH sa Svetom Začepljenom Stolicom, koji si oslovio, a koji je notorno neustavan, s obzirom da se njime prenosi dio suvereniteta RH na Vatikan, a ustavna prava građana bivaju - i to iza zatvorenih vrata, bez javne rasprave! - suspendirana u onom dijelu u kojem je nadležnim (po def. konkordata) postalo kanonsko pravo tog izvjesnog inozemnog pravnog subjekta, a koji nije potpisnik međunarodnih konvencija o ljudskih pravima, tj. po ustroju je autokracija (uže: teokracija). U ustavnoj demokraciji nositelj suvereniteta je narod, a u teokraciji Božji autoritet. Hrvatski katolici su za RH stoga njeni građani, a za Vatikan su, međutim, podanici. A nije ista stvar biti građaninom ili biti podanikom. Skandal konkordata sadržan je u tome što niti jedna vlast nema ovlasti svoje građane u jednom dijelu njihove egzistencije i njihovih prava učiniti podanicima strane teokracije, uz cijeli niz diskriminacijskih momenata. Što kad bi nas tako jednog dana ''prepisali'' afganistanskim talibanima? U pitanju je veleizdaja u najužem značenju riječi. Svaka hrvatska vlada koja nastavlja poštivati taj ugovor, odnosno iz politikantskog oportunizma ne poduzima ništa na njegovom razvrgavanju, postaje stoga pravno odgovornom za veleizdaju i potencijalno podložnom takvoj optužnici ('Di si Bajiću kad te zemlja treba! :D)
Navedeno je jedan od slučajeva u kojima se (populistički) žmiri na njegovu protuustavnost. Kako si ono mene tamo nazvao... da sam - za razliku od tebe, koji si ''mekših i popustljivijih stavova'' - ''beskrupulozan borac''. Moja borbenost se tu svodi na to da bih ja radikalnije nego što je običaj inzistirao na slovu ustava. Postoji još mnogo pojava u društvu koje smatram nakaradnima, poput kasarni iz ovog posta, ali što da radim s time? Ja ću reći da je maltretiranje u vojsci bolesno i zlo, netko drugi će reći da je zdravo i dobro - i što ćemo, to se svodi na razliku u mišljenjima; ne mogu mu citirati članak koji bi njegovo činio nelegalnim. Ustav RH uključuje kasarne, dopušta silovanje s oltara, itd. Trebalo bi prvo ustanoviti novi, drastično drugačiji ustav - dakle, napraviti revoluciju. Ali zna se kako revolucije završavaju - od Robespierrea preko Lenjina do Che Guevarre - odmijeni se ideološka naracija na vlasti, ali suštinski mehanizam piramide moći i zlostavljanja, iživljavanja Starijih nad Mlađima (ne govorim samo o dobi), ostane isti. Zato što se radi, ne doduše o svojstvu pojedinačnog ljudskog bića, ali beziznimno o svojstvu vrste, kao svojstvu ljudskog kolektiviziranja. Mogu se složiti da se tu nađe i gorih nasilja, ali poanta je da ono je, a ovo nije obuhvaćeno važećim ustavom (i stoga je oko onoga uzaludno, a oko ovoga nije uzaludno biti borben). Za početak bih bio više nego zadovoljan da se ono što nam piše u ustavu stvarno provodi u djelo.
10.10.2012. (15:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
preopširan si za moj uzak mentalni sklop, ali...!
ono što jesam pročitala skroz stoji. velim, slaba sam s vremenom, al kužim se s tobom u mnogim (i) komentarima.
dođoh zapravo zahvalit što sam odvalila na tvoj komentar kod neverina. još mi je osmijeh okoloušan.:)
10.10.2012. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Pero: kad kažem vjera tu apsolutno ne mislim niti na Boga, niti na nekakvu "višu silu" nešto "iznad nas". Naprotiv to je baš nešto u nama. Već sam to negdje u nekom od komentara rekao (pa me Wall sasjekao tamo s fašizmom u najcrnjim oblikom) Ja vjerujem da su ljudi u svojoj biti dobri. Naravno svaka tvrdnja ima nekakve svoje iznimke -( poput mnogih matemaričkih formula, osobito kad se odnose na društvo, koje u svojim postavkama imaju kojekakve koeficijente koji trebaju ispraviti nedostatke bazne formule) naime, samim time što se hranimo već smo zli jer nešto ili nekoga moramo ubiti radi svog preživljavanja...
Vjerujem recimo da je brojčani niz beskonačan i u pozitivnom i u negativnom smjeru iako moj maleni mozak nije u stanju zamisliti i sebi predstaviti niti polovicu te neke beskonačnosti jer mi dosadašnja logika i znanost pokazuje i dokazuje da je sve konačno.
Što hoću reći?
Ja vjerujem i ta vjera mi daje mogućnost da (barem za sada) prihvatim i ono što je mom mozgu nedokučivo, nejasno...
Ili, možda nisam u pravu? Zar je dovoljno ono Lockovo:
"nihil est in intellectu, quod non antea fuerit in sensu"
Znam da se zemlja vrti oko svoje osi, oko Sunca, pa oko centra Galaksije, i td, i td, iako meni, a bome i mnogim drugim nije jasno kakve su to sile u pitanju, kakav je to zakon i razlog. Vjerujem da je to "uređeno" nekakvim svemirskim "zakonima" i to mi omogućava da ne poludim u svojim pokušajima da dokučim meni još uvijek nedokučivo.
Dakle nema to veze s bogom, s nadnaravnim.. to je jednostavno dio mene, mog unutarnjeg ustrojstva, mog osobnog poimanja nekih ustrojstava, poredaka kojih sam svjestan ali mi izmiču dosadašnjem znanju i prihavćenim (naučenim) normama...
Nisam znanstvenik i ovo je moje poimanje. Moguće je da znanost ima i ime i definiciju za ovakvo što, možda je to i zastarjelo, prevaziđeno, filozofski preraslo (poput dječije odjeće), ali to je već poodavno postalo dio mog karaktera, što ne znači da ga neću i ja u ovim našim razgovorima prerasti. Naime, već si mi neke stavove i načine shvatanja suštine problema izmijenio i hvala ti na tome. Izgleda da ja nisam znao ili nisam bio spreman grebati toliko duboko i na tvoj način...
10.10.2012. (20:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...