ponedjeljak, 09.08.2021.
Vatrogasno oko iliti one of the messages in one of the conversations has been removed
|
Danas je jedan od onih dana kad me i najmanje opažene sitnice naprosto dotuku. Od živopisnog sna u sanovno neizvjesnim ljetnim praskozorjima, do opetovanih "one of the messages in one of the conversations has been removed", ili tako nekako (tko uopće mari za poruke namijenjene brisanju), do krvi već trećeg bicklista koji je u mojoj blizini doživio prometni udes. U snu smo ja, sin, sestra, mama i donedavni FB prijatelj sina podučavali matematiku, bilo je tako sve nekako uobičajeno vedro-nabrijano kako to ide s djecom i izranjajući iz sna obuzela me neka sjeta što nikoga iz sna nema tu negdje na dohvat ruke: majka je umrla, sestra je daleko, sin je odrastao, a prijatelj je bivši. I dok sam tako cijeli dan premetala suzne oči ispod kapaka, čemu je svakako pridonijela krema koju sam valjda prstima prinijela očima, na zvuk vatrogasne sirene sa znakovitog sedmog kata sam se osvrnula netom prije pauze da bih saznala da su došli sprati krv s ceste koju je uslijed pada na vrućem asfaltu u hladu zgrade ostavio izgleda teže unesrećeni bicilist. I sada i dalje blago opožarenih očiju, naročito lijevog, tzv. vatrogasnog oka svime oko sebe poželim da je jesen ili zima, da sipi kiša, da se zavučem pod dekicu i pogledam nešto što će mi istisnuti suze milom, kad već neće silom. Neki film, recimo, s "I'm a Firefighter" benda Cigarettes After Sex u pozadini. A može i bez filma. We are trapped. P.S. dugo me nije bilo i pojma nemam što uopće smijem linkati, a što ne. A note to be removed, as appropriate.  Oznake: vatrogasno oko |
srijeda, 18.11.2020.
Tomorrow belongs to me...
nedjelja, 17.02.2019.
Dvanaest godina rob
|
... film koji sam jučer, tj. noćas gledala i koji mi je izazvao onaj poriv da skočiš u ekran i dohvatiš bič... Nedvojbeno ukazuje na to da nema boga, nema nikakvog inteligentnog dizajna... I pomislim, danas, u "srcu" središnje Europe živi jedna samohranamajka bez ikakvog pravnog statusa i mogućnosti obrane pred wannabe robovlasnicima, dobronamjernicima i zaštitarima kojekakvih prava. Ničija zemlja u nigdjezemskoj. Prije par godina rekla bih možda, čeka posrednika koji će odnijeti poruku kao poziv za spas, povratak statusa, aboliciju barem na papiru. O smrti i grobnom mjestu samoga autora knjige, koja je poslužila kao predložak za film, nema nikakvih saznanja. Bez riječi sam. I bez kritike. Liječim ožiljke na leđima od udaraca bičem koji su mi rastrgavali meso uz izliku "unintentional consequences". Kad stojiš s onu stranu izloga, svaka polirana riječ čini ti se dobrim izgovorom. I scena u kojoj skupljajući komadiće (pougljenjene?) trske valjda ili neke druge biljke kako bi skuhao tintu da napiše pismo, vidim sebe u pokušajima slične naravi, onako odozgo, hahaha... Jebeš takav agility training... Oznake: plaža |
subota, 02.02.2019.
Što bliže, to dalje iliti kako do libtardijanskog raja...
|
Eto, povlače se sile iz nuklearnog sporazuma. Dobro što sam propustila kupiti mikrofon za domske glazbene uratke (one koje 1. urađuješ pa onda 2. uređuješ doma i za što ti treba električna energija, ne baš cijela trafostanica, koja se, to još moram provjeriti s dokazima, odašilje i dostavlja putem crvenih žica). S PDV-om. Ocijenila sam to rajem za libtardijance. One siromašnima duhom... Kojima pripada kraljevstvo nebesko (kad odletiš u zrak). Koji su na lik bogu, bilo kojemu. Za sve druge, kojih je, tako kažu, tek 20-ak posto, slijedi pakao. Na Zemlji. Ne znam kako će sada opravdati "vrati uloženo s kamatama", kopanje po tuđim nosevima i buljenje u tuđe krevete. Možda osmišljavanjem i dizajniranjem nekog suvislog oproštajnog pisma: draga djeco, sori, mislili smo da bubanje napamet činjenica, odlazak na koncerte i majstoriranje na glazbalima, vokalima i grafikama jest nešto što nam opravdava da bacamo kamenje po vlastitom nahođenju i hođenju. Da su čokolade nagrada za odgođeno zadovoljstvo. Da moramo osjetiti doslovce tuđu bol i patnju da bismo uvidjeli nešto što znamo i bez toga. Da smo bogovi, a kleli smo se u Jednoga. Da sjediti kraj pametnijih i onih koji više znaju od nas jest zarazno, a rabies nije. Eto, sad ćemo i mi na svojoj koži osjetiti ono što smo propovijedali drugima - da je Zemlja ravna ploča, a mi kao rasa paranormalni. Ravno joj je do Sunca i središta galaksije. Oznake: nuklearna zima |
četvrtak, 27.12.2018.
Right...
subota, 12.03.2016.
Peticija: pretvorite znanost i obrazovanje iz gubitnika u dobitnike
|
Zahtjev Vladi i Saboru: Peticija: pretvorite znanost i obrazovanje iz gubitnika u dobitnike "Stoljeće u kojem živimo neće biti samo stoljeće znanja, nego stoljeće znanosti. Zemlje i društva koje su to shvatile, postavile su obrazovanje i znanost kao prioritete i u njih ulažu sve više sredstava, kako bi njihovi građani što bolje iskoristili mogućnosti koje budućnost donosi, ali i sudjelovali u stvaranju takve, svijetle budućnosti." Oznake: znanost, Obrazovanje, razvoj, budućnost |
srijeda, 23.12.2015.
Most( na )jetra
|
Koliko god nastojala ne slušati obrate posljednjih dana prema svim pravilima demokracije izigranih izbora, koje smo mi u undergroundu tajnim kodom nazivali 'neizbora', nisam mogla ne zamijetiti pucanje petardi i zvukove pirotehnike koji su se danas poslije podne milozvučno počeli razlijegati mojim proleterskim kvartom. Zatim sam malo pogledala vijesti na Facebooku i zaključila da opet imamo Hrvatsku. Ovaj puta s premijerom, kojem hrvatski baš i nije neka jača strana (tako sam pročitala). Premda ne znam zašto sad odjednom drvlje i kamenje zbog toga kad ionako nismo nikada bili obavještavani o tome što naši državni dužnosici govore kad nisu pred kamerama i mikrofonima izvjestiteljskih kuća koje djeluju u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku. Prvi korak već je učinjen: sve je transparentno, iako samim time ne i razumljivije. Budući da sam ipak malo lagala, bacila sam oko na neki portal na kojem se, mislim gosn Miljanić, reminiscira na četiri stupa na kojima će počivati naša RH: ne znam kojim redom je to zapravo zapisano, ali ide otprilike religija, domoljublje (ili nacionalizam?) i još tamo neka dva, mislim da je jedan demokracija (sada smo vidjeli i kako ta demokracija izgleda po punopravnom mišljenju svakog ponaosob tko je glasao tako kako već jest). Navedeno razvidno ukazuje na to da je broj četiri ipak svetiji od broja tri, i to od kada postoji pisana riječ. Ne, ne mislim na Bašćansku ploču, nego na vedske spise i tzv. kali yugu, nogu, stup bika, a ova noga je u kaljuži (otuda kali, mislim, pa to je jasno, ne?). No, ovaj puta nisam podlegla nikakvim zavjerama i neprovjerenim pričama zavidnih ljudi jer sam znala da će mi moj bog koji je znao kome će dati ime takvo kakvo ja imam - dakle, samohranamajka - dati nedvosmislen znak da je cijela parada ova doista orkestrirana: naime, otprilike sedam sati prije nego što smo dobili, ne izabrali, nego doslovce dobili novoga premijera, svečano je objavljeno u indijskim novinama da su znanstvenici iz Bangalorea, grada u Indiji, dali javno na znanje da su u stvari razvili tkivo koje izvodi funkciju (eng. prema Googleu - running functions) – ljudske jetre. (Potražiti na stranicama Indijskih vremena: timesofindia.indiatimes.com/city/bengaluru/Bengaluru-scientists-develop-artificial-liver-tissue), ako vam sjećanje ipak doseže do prvog dana nakon brojanja glasova na izborima, prizvat ćete si slike valjanja Domoljubnika po podu od - milja(nića). Viva Kroacija (= lat. Hrvatska) itd. Kad svemu tome skupa pridodam pirotehniku, zatim osvrt gosn-a (molim, to da se bolje vidi padežni nastavak!) Sesara kako je nedavno pohvalio tradicionalne vrijednosti za koje se zalaže desnica Filozof s rješenjem... neizmjerno sam se otuđila vidjevši danas i sljedeću vjesticu iz nama drage i bliske, katoličke Poljske, u kojoj se netko pribojava prevrata kroz transparentno zauzimanje ustavnoga suda, a čiji je predstavnik u EU parlamentu nedavno objašnjavao svoje razloge za islamofobiju i žicu MB: Migrants and refugees..., kako je to dobro uočila Modesti uočivši Johna Olivera, prebjega iz Europe u Jameriku, u njegovoj spektakularno revelacijskom otkrivenju tradicionalno desničarskog nepovjerenja prema strancima koje naš filozof, koji bajdvej predaje na sveučilištu u Hongkongu, potpuno razumije i opravdava jer, ako ne ide svjesnim nastojanjem, onda treba u rikverc, kak su rekli naši stari. Dakle, vijest, koja se na jednako tako predviljiv način može povezati s mojim prethodnim postom: Navodni pokušaj ovladavanja ustavnim sudom.... Kad na to još staviš potpuno transparentno prikazan kod za užičenu EU i europske prirepke, Error code 451..., ne preostaje ti ništa drugo nego da se podrediš demonu Mamur-luku i s potpunom i čvrstom vjerom prepustiš svoja jetra novoizabranom premijeru. Nije da imaš 200.000 kuna za kupiti novu. Dokazano je da se razmnožavaju samo bogati, upravo oni koji su gorivo za nove izume, pa ako vam se na kartici bankomata prikaže Error code 451, očigledno je da niste dovoljno bogati da si možete kupiti mostnu jetru i da ste cenzurirani. Uzdravlje uz razvidnu poruku Vampira Ernesta: Obiteljski portreti i Beautiful alien... |
nedjelja, 18.10.2015.
„Naš razred“ iliti rondo u Twin-Peaks duru u našem sokaku
|
Eto, što reć'. Bijah pozvana na ispitnu produkciju 1. godine glume i lutkarstva studenata osječke Umjetničke akademije (Studenti osječke akademije u potrazi za krivcima među nama...). Na plakatu piše „Za sve“. Dobna granica je 12 godina. Oh, kako pogrešno jer, za razliku od trailera koji se može pogledati na YouTubeu, ova je predstava bila lišena mučnih kadrova uživo kakve smo navikli gledati u filmovima koji se bave temom zla i koji su ovdje nadomješteni riječima, nesmiljenima, pravim tokom misli izgovaranim onim usputnim pranjem savjesti u umu kakav, kako je rekla predstavnica Poljske, izaziva nelagodu. Minimalni propovi, minimalna zvučna kulisa, glumci pjevači-udaraljkaši... I upravo takva naznaka užasa uz riječ u tonu usputnog „Joj, ne da mi se pozdravit' susjeda“ toliko je snažna unatoč zamuckivanju, promjenama u zadnji čas, malenom broju proba... Umjetnost i umjetnici u nastajanju... Jakov, pola 12 godina, na pretežito riječima opisanu scenu paljenja sumještana u štaglju počeo je snažno plakati, prestavljeno. Kad je predstava završila, održana je desetminutna rasprava sa studenima zagrebačke ADU. Ispostavilo se da su svi plakali, a ponajviše glumci, tvrdeći neki da su na probama samo odjednom nezaustavljivo proridali. Budući da je riječ o studentima koji su završili prvu godinu, saznala sam da su na prvoj godini učili kako raditi na svojim emocijama da bi sebe izrazili jer nakon toga slijedi uživljavanje u lik. Drugo bez prvoga ne ide. Zamislila sam si to otprilike ovako: A, Twin Peaks, The World Spins... Zatim prilično realistična postava dramskog teksta: dobro znani B (iliti „A sad svi:“) Naš razred... A zatim opet jA: It is happening again... (Jel' se sad bolje razumije?) (Samo neki: žena s kladom i starac-povijest koji prilazi sa šanka: agent, mladi likovi (otprilike dobi kao mladi glumci iz produkcije) ćute nešto, dok drugi odrasli bezbrižno pijuckaju uz sentimentalnu glazbicu.) A vidi kako rida (sjećate se iz prvog A?)... Zbog nečega što se netom desilo, ne znajući da se opet isto događa... Još je osobno... Pa, Jakove, obećana je komedija drugi puta, a nadam se da će barem oni koji su tu predstavu zapravo premijerno izveli na hrvatskoj kazališnoj sceni, zlu ne trebalo, naći koji štagalj, neku snažniju riječ, više snage za postavljanje ovakvih predstava u Hrvatskoj jer... vidljivo je iz predstave: ostati živjeti s time znači ostati živjeti u svom paklu sa željom da se zatvore oči... Snažan tekst, snažniji od slika na traileru... Ne brinite, ono što nije uspjelo ni Svetoj obitelji, neće uspjeti ni vama... Tako da, možete slobodno povući crtu kredom polovicom (trećinom? ili samo uz magareću klupu?) razreda... Jeste li spremni za još jedan rondo? Naš razred... Oznake: Twin Peaks, rondo, naš razred |
utorak, 25.08.2015.
Chemtrailsi i brain-wavesi u mojoj glavi...
|
Da, moram pozvati chemtrail-busters. I da, neki ton čujem već danima (ne glasove, nego ton). Mislim da je riječ o programiranju uma moždanim frekvencijama (tzv. brain-waves). Njušim urotu. Zapravo, više urota. Sve su one protiv mene, i to im je jedino zajedničko, ali je skroz totalno i ultra. Dan je započeo loše jer je grmjelo i praskalo u blizini, pa sam se odalečila do kompa i odmah se zatrovala chemtrailsima jer je prvo na što sam u ranu zoru naletjela bila upravo inicijativa koja je u međuvremenu prerasla u novi medijski hit. Budući da sam i ja čangrizava kad nakon buđenja grmljavinom ne mogu zaspati zbog brejn-vejvsa (trebam biti precizna i reći da sam zapravo u potrazi za frequency-bustersima), lijepo je kad ugaziš iz jednog u drugo govno. No, rekla sam im svoje. Uložila sam oštru protestnu notu. Da nisu vremena ovakva kakva jesu, odmahnula bih rukom i rekla - stari pajdaši imaju dress rehearsal za Martinje. No, zadnjih dana iz sjećanja mi navire upravo jedna zgoda povezana sa simbolikama koje se ne mogu otarasiti. Dječarac sa šajkačom trčkara kroz neki gradić, otprilike godinu dana prije balvan-revolucije. Jedna odmahnula rukom, pa to su djeca... Naime, u tom proglasu bila je jedna zanimljiva uvaljotka, tipa, prvo su se svi bunili protiv kune kao naziva valute naše nove samostalne, pa će malo njurgati i onda se svi naviknuti na taj 'starohrvatski pozdrav'. Moj jutarnji komentar je izgubljen u povijesti, ali baš me nešto karta krenula. Naime, pozvala sam ekipu, akademsku i crkvenu i vojnu, ono, vrti ti se u glavi od dr-mra, da, kad (ne ako, nego - kad) zagusti, lijepo oni prvi i njima najbliži late se oružja i zanemare svoja zanimanja, prizive savjesti, svoje godine i s tim povezane tegobe, i da je baš dobro da postoji taj Internet jer sad će se moći pretraživati tko je to pozivao i davao idejne prijedloge za krojenje zakona, a onda kad treba - magla: inozemstvo, tv-show, predavanja o povijesti, zemljopisu, geopolitici, tak', sve iz fotelje. Eh, nema više, tu je vječna baza interneta koja, tako se plaše danas djeca, sve bilježe, i to trajno. Ima tamo na 'kamenjaru' (tako se zove taj portal, mislim ...) neko opet et(n)ičko povjerenstvo, pa nisam, jel', izrekla svoju misao do kraja, a to je da me ta sva ekipa jako podsjeća na čuvenu pajdašiju u tradicionalno muškom okružju na Martinje. Ako je netko čitao „Dobrog vojaka Švejka“ i gledao film, onda mogu samo natuknuti da doma imam zabilježenu autohtonu snimku s jedne takve autohtone ceremonije s hrpom pijanih feldmaršala, a razlikuju se samo u pozama. Kako ceremonija odmiče, tako se dobra, stara tradicionalna podravska kajkavština pretvara u - jezik Mordora, u kojem se svak natječe sa svojim duhovima. Inače, pjevalo se na tim Martinjima svašta: od ustaških, hrvatskih, mađarskih, bosanskih, partizanskih, starogradskih, ilirskih budnica, 'Tamo daleko', repertoar za sva vremena. Na tim vrhunaravno pubertetskim tradicionalnim zabavama najviše bodova (i glasova) uvijek je odnosila ona koja je bila 'zabranjena' (ili barem 'sumnjiva'). Tako se npr. na Martinjima za sporno vrijeme od 1995. do 1991. godine, dakle, kad su drugi ubijali i bivali ubijeni, najblaže rečeno, neovisno o poziciji, mogla gdje-gdje čuti i 'Budi se istok i zapad'. Mislim, uz malo friziranja teksta, lako je zamislivo i sljedeće: 'naprijed uz zdruga je zdrug', što je, za očekivati je, vjerojatno i bio slučaj pred samonikli fajrunt takvih događanja junaka. Glazbeni broj: Došel bu, došel Sveti Martin, on ga bu krstil, ja ga bum pil... (kajkavski uobičajeni futur drugi) http://www.youtube.com/watch?v=Wl_i7wUpc3M Kako se tradicija vrlo lako izgubi, vidi se na snimci na kojoj je Sv. Martin već došel... http://www.youtube.com/watch?v=cC7F61fX-xk Kao i obično, uvijek kad naumim napisati nešto mudro, zanimljivo i nadasve intimno, iskoči neki chemtrail iz paštete, tako da za taj brzi kraj: Scientists on 3 continents now have evidence: Some chimps have entered the Stone Age. http://www.upworthy.com/scientists-on-3-continents-now-have-evidence-some-chimps-have-entered-the-stone-age?c=ufb2 P.S. Nemojte mi sad da mi linkovlje ne radi. To ja konvergiram. Oznake: konvergencija |
subota, 01.08.2015.
Rukozavijačima uredništava - sve prave ljubavi su tužne
 Mmmda, nekako mi se čini da je homoseksualna zaljublejnost zapravo puno raširenija nego što se to želi statistički prikazati. (Nije zatipak.) Koji put je dovoljno da predmet ljubavi bude samo muškog ili srednjeg roda, npr. blog ili uredništvo, pa makar bila riječ i o apstraktnim pojmovima. Glavno da je imenica (žensko, dakle :-))). Glava hoće desno, a srce je pravi ljevičar, ah.... Eh, sve prave ljubavi su tužne, posesivne i tako to.... Pomogla bi možda neka kemoterapija da se sinapse kvalitetnije povežu. Vele da nekima pomaže i molitva, meditacija i sl. .... Ovo s bacanjem čini je tako nekako zapravo paranoično... Ma, posluhni samo taj muževni glas Johna F. kad ga povuče iz pete, iz tog kaosa ljubavi prema apstraktnim imenicama koje nikako da se oživotvore. Ubit ću te ako ne budeš moja. Činima ili grubom silom. 'cause you're mine... I put a spell on you Because you're mine. You better stop The things that you're doin'. I said "Watch out! I ain't lyin', yeah! I ain't gonna take none of your Foolin' around, I ain't gonna take none of your Puttin' me down, I put a spell on you Because you're mine. All right! I put a spell on you Because you're mine. You better stop The things that you're doin'. I said "Watch out! I ain't lyin', yeah! I ain't gonna take none of your Foolin' around, I ain't gonna take none of your Puttin' me down, I put a spell on you Because you're mine. All right! Mislim, nije John F. baš autor teksta, pa ni glazbe, ali eto vocal je i lead guitar :-)... S albuma 'Creedence Clearwater Revival'.... E, pa, zavijači, razbistrila vam se voda :-)... Možda pokoji rif pomogne :-) I put a spell on you... 'CAUSE YOU'RE MINE... |
