|
S brašnog kuhinjskog pulta i valjka što ravna tijesto maminih kolača ili s radnog stola punog papira i izračuna nevažnih fakultetskih zadataka, sa ručnika na kamenoj plaži s pogledom tropske razglednice naizgled neke druge domovine tisuće kilometara iza leđa što ih dodiruju kapljice razigrane družine što zove na kupanje.......... ili s usana što šute dok zbore njene drugarice, u dubinama, misli se gnijezde oko jazbine u koju se uvukla samoća, iako traži prisutnost i žali što nema najbolje prijateljice.
Ne postoje bolje i najbolje, to su samo fraze za stupnjevanje kvalitete emocije. Postoje ljubavi s litica, one za koje se umire, postoje zaljubljenosti, one koje maze kao perje kožu tijela i lice, ima pokoja koju se mrzi zbog slabosti i potajne krivice, a posljednja je ona koja žali, što nije uhvatila za ruku već rukav kaputa i skinula ga, umjesto vlastiti ponos razriješila grijeha zbog manjka hrabrosti.
Dobročinstvo i skromnost, mjera su duše koju ne hvale vlasnici nego oni koji od nje imaju koristi. Je li ona u idealu primjera ili nekome dolazi u obliku pomoći, nije važno ako se odlikuje s onoliko vrijednosti koliko ih se prepozna u sebi kao biću koje se raduje pruženoj ruci. Tugujem što se nje mnogi sjete tek nekoliko dana u godini.
Volja nije reklamna kampanja u kojoj postoje nagradni kuponi. Bodovi se broje, ali ne u ovoj životnoj dimenziji. Bog nas neće ogrnuti kad nam je hladno, nego protrljati um, da se sami dosjetimo kako se ugrijati.
|
