Dobar ti dan pročitala sam tvoj post , znaš kad dođemo do neke kulminacije u životu kada mislimo da nem je sve ono bljak..bljak...kada ne znamo kuda smjestiti one silne papire koji nas muče pa ih premještamo po stolu samo na neku drugu stranu...ali oni ostaju bili oni lijevo ili desno , malo više ili niže ...ostaju...no, ako učinimo samo koji koračić dalje ..dignemo se , krenemo da bi odmorili misli , da bi otresli i osvježili sebe ...moramo malo predahnuti otići negdje gdje nam je nekadaaaa bilo lijepo ...popričati sa zaboravljenim ljudima iz ulice... djetinjstva ...podsjetiti se na onu bezbrižnost u igri sa malim prijateljima s tetama koje nam to nisu bile , ali smo ih zvali tetama s njima smo stvarali jedan lijep svijet ..naš mali svijet u kojem je bilo toliko toga lijepoga da se danas ne bi smijelo to....zaboraviti. Koliko smo prošli od tada koraka , od one naše bezbrižnosti do sada , što smo napravili da nam se osmjeh polako gasi, nismo li malo i mi krivi za to ??? :_-))))) Imaš puno prijatelja u virtualnom svijetu koji imaju isto tako problema , ali im je dat ovaj svijet virtuale , kako bi jedni drugima pomogli da iz neke nemoći isplivaju čitavi, ne želim biti samo pasivna promatračica nekih slova i da ostanem onako ...da me ništa ne dira ...pa dira me znači da mi nije svejedno, zato ti one papire odvoji od sebe na sat ili dva , sjedni u auto , bus ili odi pješice pusti neka mozak malo odmara , pusti očima da promatraju , nasmij se kad ti vjetar raskuštra kosu...znaš ne treba svaka vlas biti na svom mjestu , otkači se malo pokloni sebi trenutak koji te stvarno čeka .Prijatelji ili ih imamo ili ih nemamo zavisi kako smo raspoloženi , ali kada shvatiš da je tvoj naj prijatelj ustvari ono što si ti sama sebi. Evo ti primjera Ava Gardner ..glumica ...prekrasna predivna ... za njom su šizili mnogi ...svi su željeli biti u njezinoj blizini dok je bila lijepa ...divna ....krasna , ...slažeš se ... ali godine su prolazile došla je i pokoja bora ...ostavljen umor na njezinom licu od svega ...popularnosti , društva, ah toliko prijatelja kada ti ustvari nisu trebali ...evo da skratim ..jedno jutro pogledala se je u ogledalo i rekla ....( a bila je izborana , izmorena, istrošena od života i nijednog prijatelja više nije imala ...valjda ih je ljepota odnjela ).. ti si mi ostala najbolja prijateljica do kraja
Znaš nekad prođe cijeli život i onda shvatimo da sebi moramo ostati vjerni prijatelj , a oni koji nam to stvarno žele kroz život pokazati ne samo danas već i sutra ...ili ostaju ili odlaze , a problem tada nije u tebi već u njima .,
Daj mi molim te reci na kraju jer znam da si sve skužila ...koji kolačić češ napraviti za moju Finicu...pazi mora biti od voća , pa blagdani dolaze, a ove subote Bodljica ide u Čavle na onja festival ...ma znaš koji ...imaš naš mail pa ako poželiš javi nam se ...Finica još ne zna svu abecedu , ali pročitat čemo tvoje pismo ...uzet čemo godišnji odmor ako treba :-+---)))))) pusa velika pikasta i idemo dalje :-))))))
08.12.2008. (12:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"misli se gnijezde oko jazbine u koju se uvukla samoća" Cak i u jazbini misli su ti bistre i tople i nose odgovore: "Bog nas neće ogrnuti kad nam je hladno, nego protrljati um, da se sami dosjetimo kako se ugrijati."
08.12.2008. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najvaznije stavir kojima smo obasuti u zivotu su sitnice. Ponekad za njih ne marimo, ponekad ih propustimo ali ... one uvijek ostaju dio nas i podsjecaju nas da nismo sami i da se dobro dobrim vraca. Sitnica.
Pozdrav ostavljam, Bocaccio
08.12.2008. (17:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema veze odakle da počnemo, važno je da počnemo...učinimo taj prvotni impuls djelovanja a onda će se sve nepovratno odvijati samo po sebi s nama ili bez nas. Toliko sam puta znala reći ljudima baš ovo što si sama napisala u zadnjem dijelu teksta. I to onima koji nose habite, kolare.....Na njihovo "A Bog će se pobrinuti za to" ja bih uvijek bila mišljenja i rekla mnogima i u lice "Neće Bog! Zato je nama dao glavu da njome mislimo i djelujemo, stvaramo, pomažemo, činimo-jednom riječju". Tako je žalosno da mnogi to ne shvaćaju nego čak, naprotiv, smatraju to bogohuljenjem. :o(((
09.12.2008. (08:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dida
Iskren pozdrav i osmjeh ostavljam :-)))
09.12.2008. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ah, mico, moja je baka govorila: pomozi si, pa će ti i bog pomoći ... moramo zakoračiti, ponekad i potrčati ...ili puzati, da bismo izišli iz jazbine samoće i pobjegli beznađu ...
ponekad bismo se najradije sklupčali, negdje u tami, pod pokrivačem, znam i sama se ponekad osjećam tako ... no, tada postoji opasnost da ne primijetimo prijateljsku ruku koja nam se pruža ...
11.12.2008. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh draga moja prijateljice, zbilja je tako, sve moramo sami, ugrijati se, oživjeti... ne znam ponekad se to čini tako teško, ponekad kad nas vlastita volja ostavi na cijedilu... mene moja ponekad...ali tu sam, moramo naprijed, iako je ponekad takooo teško! pusa velika :-))
12.12.2008. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
boco san
Dobar ti dan pročitala sam tvoj post , znaš kad dođemo do neke kulminacije u životu kada mislimo da nem je sve ono bljak..bljak...kada ne znamo kuda smjestiti one silne papire koji nas muče pa ih premještamo po stolu samo na neku drugu stranu...ali oni ostaju bili oni lijevo ili desno , malo više ili niže ...ostaju...no, ako učinimo samo koji koračić dalje ..dignemo se , krenemo da bi odmorili misli , da bi otresli i osvježili sebe ...moramo malo predahnuti otići negdje gdje nam je nekadaaaa bilo lijepo ...popričati sa zaboravljenim ljudima iz ulice... djetinjstva ...podsjetiti se na onu bezbrižnost u igri sa malim prijateljima s tetama koje nam to nisu bile , ali smo ih zvali tetama s njima smo stvarali jedan lijep svijet ..naš mali svijet u kojem je bilo toliko toga lijepoga da se danas ne bi smijelo to....zaboraviti.
Koliko smo prošli od tada koraka , od one naše bezbrižnosti do sada , što smo napravili da nam se osmjeh polako gasi, nismo li malo i mi krivi za to ??? :_-)))))
Imaš puno prijatelja u virtualnom svijetu koji imaju isto tako problema , ali im je dat ovaj svijet virtuale , kako bi jedni drugima pomogli da iz neke nemoći isplivaju čitavi, ne želim biti samo pasivna promatračica nekih slova i da ostanem onako ...da me ništa ne dira ...pa dira me znači da mi nije svejedno, zato ti one papire odvoji od sebe na sat ili dva , sjedni u auto , bus ili odi pješice pusti neka mozak malo odmara , pusti očima da promatraju , nasmij se kad ti vjetar raskuštra kosu...znaš ne treba svaka vlas biti na svom mjestu , otkači se malo pokloni sebi trenutak koji te stvarno čeka .Prijatelji ili ih imamo ili ih nemamo zavisi kako smo raspoloženi , ali kada shvatiš da je tvoj naj prijatelj ustvari ono što si ti sama sebi. Evo ti primjera Ava Gardner ..glumica ...prekrasna predivna ... za njom su šizili mnogi ...svi su željeli biti u njezinoj blizini dok je bila lijepa ...divna ....krasna , ...slažeš se ... ali godine su prolazile došla je i pokoja bora ...ostavljen umor na njezinom licu od svega ...popularnosti , društva, ah toliko prijatelja kada ti ustvari nisu trebali ...evo da skratim ..jedno jutro pogledala se je u ogledalo i rekla ....( a bila je izborana , izmorena, istrošena od života i nijednog prijatelja više nije imala ...valjda ih je ljepota odnjela ).. ti si mi ostala najbolja prijateljica do kraja
Znaš nekad prođe cijeli život i onda shvatimo da sebi moramo ostati
vjerni prijatelj , a oni koji nam to stvarno žele kroz život pokazati ne samo danas već i
sutra ...ili ostaju ili odlaze , a problem tada nije u tebi već u njima .,
Daj mi molim te reci na kraju jer znam da si sve skužila ...koji kolačić češ napraviti za moju Finicu...pazi mora biti od voća , pa blagdani dolaze, a ove subote Bodljica ide u Čavle na onja festival ...ma znaš koji ...imaš naš mail pa ako poželiš javi nam se ...Finica još ne zna svu abecedu , ali pročitat čemo tvoje pismo ...uzet čemo godišnji odmor ako treba :-+---)))))) pusa velika pikasta i idemo dalje :-))))))
08.12.2008. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska zvijezda
"misli se gnijezde oko jazbine u koju se uvukla samoća"
Cak i u jazbini misli su ti bistre i tople i nose odgovore:
"Bog nas neće ogrnuti kad nam je hladno, nego protrljati um, da se sami dosjetimo kako se ugrijati."
08.12.2008. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Najvaznije stavir kojima smo obasuti u zivotu su sitnice. Ponekad za njih ne marimo, ponekad ih propustimo ali ... one uvijek ostaju dio nas i podsjecaju nas da nismo sami i da se dobro dobrim vraca. Sitnica.
Pozdrav ostavljam,
Bocaccio
08.12.2008. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1977 godina
Nema veze odakle da počnemo, važno je da počnemo...učinimo taj prvotni impuls djelovanja a onda će se sve nepovratno odvijati samo po sebi s nama ili bez nas.
Toliko sam puta znala reći ljudima baš ovo što si sama napisala u zadnjem dijelu teksta. I to onima koji nose habite, kolare.....Na njihovo "A Bog će se pobrinuti za to" ja bih uvijek bila mišljenja i rekla mnogima i u lice "Neće Bog! Zato je nama dao glavu da njome mislimo i djelujemo, stvaramo, pomažemo, činimo-jednom riječju". Tako je žalosno da mnogi to ne shvaćaju nego čak, naprotiv, smatraju to bogohuljenjem. :o(((
09.12.2008. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dida
Iskren pozdrav i osmjeh ostavljam :-)))
09.12.2008. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
ah, mico, moja je baka govorila: pomozi si, pa će ti i bog pomoći ...
moramo zakoračiti, ponekad i potrčati ...ili puzati, da bismo izišli iz jazbine samoće i pobjegli beznađu ...
ponekad bismo se najradije sklupčali, negdje u tami, pod pokrivačem, znam i sama se ponekad osjećam tako ... no, tada postoji opasnost da ne primijetimo prijateljsku ruku koja nam se pruža ...
11.12.2008. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
ide to na bolje? ....mora kad tad...pozdrav, mico:)))))))))
11.12.2008. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
eh draga moja prijateljice, zbilja je tako, sve moramo sami, ugrijati se, oživjeti...
ne znam ponekad se to čini tako teško, ponekad kad nas vlastita volja ostavi na cijedilu...
mene moja ponekad...ali tu sam, moramo naprijed, iako je ponekad takooo teško!
pusa velika :-))
12.12.2008. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
ijepo rečeno...bok,kako si ?
hvala na posjetama,komentarima i brizi ?
ostao sam bez neta na dva tjedna,
nadam se da se to više neće događati
lijepi pozdrav i uživajte u kolačima...u slast
12.12.2008. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...