K0koLO

Komentari On/Off

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

My Aboogy Links

31.10.2004., nedjelja

Ma za koji kurac?

Toga dana sjedio je na rivi sa nogama obješenim nad morem. Gledao je svoju sestu kako se kupa. Ona ga je zvala da joj se pridruži. Super je more, dođi. - zvala ga je. Tada on primjeti velikog brancina na 3 metra od sestre. Naglo se skoči i zgrabi osti koje je uvijek nosio sa sobom. Makni se - plivaj lijevo. Ona naglo zapliva desno. Jaki zamah rukom, osti polete i začuje se krik. Umjesto da probije brancina probio je stopalo svoje sestre.
Svaki put, nakon te priče, kada bi susreli tetu Slavicu, mi djeca bi ju tentali da nam pokaže ožiljke iz te priče. Ova bi skidala papuče i bičve i pokaziva nam ožiljke isponova pričajući po sto puta ispričanu priču kako se to dogodilo.
Puhala je jaka bura, a moja braća su se igrala u kaiću. Odvezala su se od mulića i veslali po portu, pravili se važni i uživali kako se ja nerviram i bojim da će ih bura odniti na more. U jedan tren bura ih počne nositi na otvoreno more. Ja potrčin po mater. Moj otac je bio svjetioničar i živili smo u svjetioniku na Puntamici u Zadru. Mater je dojurila vičući. - Ante veslaj. Daj sad Tonku. Ajde Tonko. Veslaj. Jače. Međutim sve više i više su se odmicali od obale. Onda je moja mater skočila umore. Plivala je do njih, uspela se u barku, svakome dala po trsketinu, uvatila vesla i doveslala do porta.
Volio sam priče svoje none. Nje više nema, nema ni njene matere, nema ni tete Slavice, ni Ante ni Tonka.
Svi su se oni borili za život isto kako se i ja borim. Imali su svoje prioritete, svoje strahove, svoje ljubavi. A više ih nema. Sjećamo ih se samo po pričama.
Koji je smisao života? Za 150 godina neće biti ni nas ni naše djece ni naših unuka.
Kada ste se zadnji put sjetili svoje prabake? Dali ste se upće sjetili? Dali vam je ona bitna? Zar je stvarno 100 godina vijek trajanja sjećanja na neku osobu. Na njena nastojanja, patnje, ljubav i veselje kojim je zračila.
Zar se ni najmanjeg djelića mene, mog života, mojih briga i moje ljubavi za 100 godina nitko neće sjećati?
Neće. Surova i teška istina, ali neće. Za 100 godina ljudima koji budu tada živjeli ja neću značiti NIŠTA. Osim ako ne izumim ili napravim nešto revolucionarno što će me dovesti barem u neke leksikone.
Što je smisao života?
Po meni:
Živi život kao da te sutra neće biti. Budi dobar i prenosi mudrost, znanje i dobrotu na mlađe. Zapisuj stare priče i pokušaj napraviti da te što više ljudi voli. Što te više vole, duže će sjećanje na tebe živjeti.
Ja sam jako volio svoju nonu koja je umrla prije par godina, a slika je već jako izbljedljela.
Sada imamo nekakvu tehnologiju kojom možemo uhvatiti nekakve trenutke za povijest, ali tko će tu tehnologiju upotrebljavati za gledanje svog šukundida od prije 150 godina.
Bitne su priče. Priče ostaju najduže.
Živi bili.
- 10:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

29.10.2004., petak

Kobasica.

Igru "kobasica" u naš je skromni dom nevino donjela moja princeza. To je naučila na dramskoj, a igra ide tako da vas netko pita "kako ti se zove mama?" Vi morate odgovoriti "Kobasica", bez da se nasmijete. Igrali smo mi tu igru danima po kući i svatko tko bi došao u goste bio je udavljen sa tom igrom. Kako ti se zove sestra? Kobasica. Kako si se zove najbolja prijateljica? Kobasica. Najdoslovnije je tu igru svatio moj mali. S toliko kulerskom fačicom izgovara tu Kobasicu. Kako ti se zove mama? - Kobasica. Ej Luka daj sad ozbiljno. Kako ti se zove mama? "Kobasica." - odgovara on.
I tako ga ja jutros vodim u vrtić. Ulazimo unutra, skidamo tene i navlačimo papuče. Spremam mu ja jaketicu i pogled mi padne na pano iznad glave.
Kako mi se zovu mama i tata.
Tu su dica od 3 godine govorila tetama imena roditelja, teta je to napisala na papir i to su zalipili nazid da bi roditeljima srce raslo kad bi to vidili. I tako ja tražim njegove odgovore i nemogu ih naći. I onda vidim da je on prvi na listi. Hehe.
mama - kobasica
tata - muško

Umro sam od smiha.
Točno mogu zamisliti tetinu facu kad ga je pitala. Kako ti se zove mama? A on odgovara - Kobasica. Pa ga ona oper pita. Luka, kako ti se zove mama?
Pa rekao sam ti. - Kobasica.

Još uvijek se valjam od smiha.
- 09:06 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.10.2004., četvrtak

Suze

Marchelo:

I noćas gledam u zvezde, pitam se šta je sudbina
Drhtaj u grudima, zemlja večito žedna za suzama
i bol što obuzima
I noćas čekamo Godota za stpeništu metroa
Ja sanjam sivo, a sanjao bi živo
O bože, čije to grehove skupo plaćamo, čije?
čije dugove vraćamo, čije?
Svi uzaludni ratovi i kišni dani bez duge
Mladi životi na koje su čekale neke nove pruge
Više ne gledaj svoj dom anđele, umrećeš od tuge
Zbog lažnog rodoljublja, vršnjaci su ginuli, a nisu ni krivi
O bože, ja priznajem, ja sam pička, ja volim da živim
A slike mašu sa zidova iako kažu da vreme leti
Molim se suncu da nas se ponovo seti
I kunem se bogom, hvala, nema tog ideala vrednog mog jedinog života
Svi veliki filozofi, utopisti, hvala
Al mene ne drži ta spika o patriotizmu i dogme i lažne nauke
Ja znam da mrtvi plaču, ja srcem čujem jauke
Jecaju, kunu i pitaju Zašto je bilo vredno? Jel bilo vredno?
Reci to majci što je izgubila jednino čedo. Reci!
A mi i dalje živimo bedno i u očaju
Suze za raj u starom kraju celom svetu
nek znaju nek znaju da se ovde pucalo i plakalo iz istog očaja
Nek znaju da ni dan danas neznamo ni razloga ni značaja
Roko sam mikrofon u Tuzli i primili su me kao brata
Ma svima je dosta rata
Mržnja nije naša več nam je data
O tata, reci, zar danas treba da mrzim Hrvata ili Muslimana
Pa sve nas muči ista rana iz starih dana
Ljudi su ljudi bez obzira sa ovog ili onog meridijana
Iste nas stvari plaše
Oprosti nam grehove naše.

refren x2
Oče naš, ja nisam taj što zna
Nadam se da bar ti znaš otkud toliki bol, suze i strah
Pepeo pepelu, prah opet postaće prah
Al nitko neće znati što je na brata pucao brat.


Edo:
Jadno je naše i povodljivo stanovništvo
Čovjek kad ništa nema najlakše mu prodat zajedništvo
Opet je uplakan cijeli Balkan
imamo velike nacije sa malo mozga
Tvrde očeve i vođe, oni su nam ko droga
Cijelo vrijeme biramo loše sisteme
Dragi moji ljudi, pa vrijeme je da se krene
Neću više metke da ispucavam za sumljive pretke
Neču cijeli život da živim početke
Mamu vam jebem.
gdje god da krenem, u evropu, lijevo, desno, napred, iza
treba mi viza.
I naša je glupost strah i neodlučnost
Večinska želja da smo u mentalitetu sela
Taman dobro krenemo pa u mržnju skrenemo
Nemamo strpljenja za nove pa onda venemo
Zaboravili smo kako se smijat
Ti mišići na licu nam se jednostavno nemiču
Hehe evo ga, kad estradu vidim
i opet nestane kad se sjetim đe živim

refren x2
Oče naš, ja nisam taj što zna
Nadam se da bar ti znaš otkud toliki bol, suze i strah
Pepeo pepelu, prah opet postaće prah
Al nitko neće znati što je na brata pucao brat.


Imam mp3 i strava je stvar.
Šaljem mailom na zahtjev.

P.S.
Edo, jebiga, trebao si ju staviti na album
- 21:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.10.2004., nedjelja

Tito je bio legenda

Pustimo sad ideologiju koju je prodavao. Bio sam jučer na Brijunima. Prva stvar koja me fascinirala je mornar koji pri vezivanju broda za rivu nema nikoga da mu uhvati cimu. Gledan ga ja i nekuzin kako će se vezati. On zavitla onu cimu na rivu u stilu Johna Waynea, cima pada točno oko kolone i brod je vezan. Strava. Nakon obavljenog posla i ručka koji je bio vrlo dobar, idemo u đir. Neki od kolega su ponjeli palice za golf, a pošto golf nisam nikad vidio uživo odoh ja sa njima da vidim kako to izgleda. Lijeva ruka na kraj klaba, desna iznad nje. Lagano čučni i spusti leđa dok palica ne dotakne pod. Zamah oko glave i udarac. Oči moraju ostati na mjestu gdje je bila loptica, a ne pogledom pratiti lopticu odmah nakon udarca. Mogu van reći da je feeling dobar. Nakon zagrijavanja kolege su otišle na prave rupe, a nas par se vraća na rivu. Na povratku prolazimo kraj titove vile di je karao Sophiju Loren. Ispred vile čekaju grupe furešta da oni koji trenutno razgledavaju vilu izađu van pa da i oni mogu to vidjeti. Unutra je frajer sebi vrlo dobro to uredio. Imate i knjigu utisaka koja je prepuna riječi tipa; Care, legendo, genije, majstore. I fakat to čovjek i je. Najljepši hrvatski otok je zatvorio samo za sebe. Tamo je dovodio svjetski poznate face da bi ih šarmirao. Imate rimske utvrde, otiske dinosaura, golf terene, zoološki vrt pun životinja koje su mu donosili državnici cijelog svijeta.Ma sto čuda . I svi su ga volili. I bijeli i crni i žuti. I Ameri i Rusi i Afrikanci i svi. A on je ostao svoj u nekakvom socijalizmu ne pokoravajući se ničijim željama. A i dalje su ga svi volili. Plus što je kontrolirao 20 milijuna ljudi raznih naroda i narodnosti koji su se pobili par godina nakon što je otegnuo papke. Eee ljudi, trebalo je te balkance kontrolirati i hraniti 40 godina. Uglavnom, frajer je imao garažu za glisere u vili i kad mu se htjelo spustio bi se iz dnevne sobe u glisersku garažu, upalio motore i karao poznate ličnosti na nekoj od bezbroj prekrasnih osamljenoj plaži. Ako bi se Brijunima približio kakav brod isti tren bi bio obasut paljbom JNA iz svih mogućih i nemogućih naoružanja. Naravno da se to nije dogodilo (možda i je) jer su svi vrlo dobro znali da se Brijunima nesmije prići. Care.
Turizam na brijunima.
Sve je super. Vidi se da netko misli glavom. Svako malo prođe frajer i hrani ciple ispred hotela tako da turisti mogu vidjeti milijune cipala porcijaša na po metra od rive. Za furešte dušu dalo. Možeš iznajmiti bajkove i one električne autiće. Ima vlakića koji vozaju okolo. Lipo je, čisto je. I taman kad pomisliš Evo bar netko radi turizam kako treba, evo ti pljuske. Sidnemo na taracu hotela i čekamo konobara. Dolazi srednjovječni čića sređen od glave do pete, profesionalni konobar.
- Izvolite.
- Ja ću makijato.
On se okreće i odlazi bez riječi, a nas pet za stolom?!? Pratimo ga pogledom u nevjerici dok on dolazi do prozora na hotelu di mu stoje blok i olovka. Ahhaa, to je pravi konobar koji sve zapisuje. Ovaj mali gaf od prije je zaboravljen. Bilo je tu par kava, makijata, kapućina, mineralne, kola, obične vode. Dolazi on za 10 minuta i nosi sve osim mog kapućina. Pa koji si kurac zapisivao, morončino imbecilna.
Evo odmah, oprostite.
Nosi on i kapučino i račun. 186 kn. I treba tako, ipak su to Brijuni. Treba tu lipotu naplati. Ni nakon dva sata konobar se nije pojavio da odnese prazne ćikare i boce i da isprazni do vrha punu pepeljaru, a kamoli da pita hoćemo li još nešto piti. Pa neide to tako, jebemu. Turisti oče i uslugu. Da je Tito živ odmah bi ga bacio lavovima. Ali Tita više nema osim na reklami za cigare kojih možete kupiti svugdi na Brijunima. Takvo ponašanje konobara je jednostavno nedopustivo. Što da sam ja neki princ iz Perzije koji je čuo da su mu se tu dida i tito kurvali sa Sofijama Loren i da sada i ja oću viditi tu divotu i onda mi se ne isprazni pepeljara 2 sata. Dali bi ja preporučio ostalim prinčevima od Perzije da dođu vamo? Bi kurac. Rekao bi da je lijepo i to je sve. Ima i drugih lijepih mjesta na svijetu gdje ti prazne pepeljare svaki minut. Ako ikad budem imao kakav ugostiteljski objekat lipo ću u stolove ugraditi neki električni kurac do kojih se konobar mora približiti svakih 10 minuta na 2 metra, a ako se ne približi, elekrtični kurac šalje meni mail ili SMS da se ovaj nije približio stolu broj 22 zadnjih 15 minuta, ja dojurim u srebrnom porsheu, ispričavan se gostu za stolom i iskupljujem se besplatnim pićem kojeg odbijam od plaće lijenom konobaru. E tu gestu će princ of perzije pričati ostalim prinčevima od Perzije i svi će mi doći opet. A lijeni konobar će ubuduće do stola dolaziti svaki 5 minuta i dobivati bolju manču od zadovoljnog princa iz Perzije.
To je turizam, jebo vas polovični turizam. Da vas jebo.
Odlazimo sa Brijuna. Frajer u Fažani opet cimom pogađa onu kolonu. Pitam ga da li ju je ikada falio. Kaze frajer da je. I što onda? - pitam ga. E onda moram platiti rundu posadi broda u obližnjem kafiću. !!!!!

P.S. Ako neki ugostitelj hoće ovo rješenje za svoj kafić ili restoran neka se javi. Znam kako se to radi.
- 19:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #

22.10.2004., petak

Hvala ti XVII

Tvoj komentar na prošli post je najbolji savjet koji mi je ikad itko u životu dao. Sada ću ga opisati onako kako sam ga doživio.
Ono, daj čovječe ne seri sa svojim pizdarijama i napiši nešto pametno jer si dokazao da to možeš!Mrdni svoju lijenu guzicu i ne prepuštaj se trenutnim slabostima. Tvoj blog je dobar, nekima i odličan, a ti ih onda razočaraš jednim takvim postom koji nije vrijedan čitanja. Ljudi dolaze na tvoj blog iz razloga sto si zabavan, osjećajan, da nauče nešto o braku i djeci, ljubavi, mržnji... Daj upali svoj mozak i napiši nešto gdje će do izražaja doći tvoja kreativnost, ljudskost, strast. Daj se trgni!!!

XVII hvala od srca.
- 10:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.10.2004., srijeda

Nemojte ovo čitati. Naporno je.

Ma koliko ti puta moram reci da ovaj post nema veze sa mozgom. Trenutno slušam She's homeless, a prije pola sata sam pojeo sendvič. Mislim o onome što mi je palo napamet i onda to stavljam u notepad koji je sastavni dio opreativnog sustava. Nevjerovano da mi danas u sobu ne dopire smrad čevapa iz obližnje birtije. Sinoć sam se nasro i ujutro popio lekadol. Zbrkano. Bas me briga. Jako me ovo opusta. Sve te ikone na dekstopu nemaju smisla ako ih se ne klikne. A ja ih ne klikćem. Samo ih gledam. Jupi. Ni mobitel mi ne zvoni. Dionice su mi pale. Pa što. Ionako je to samo igra koja se igra. Sve je igra. A ja se volim igrati. U PM kako mi je dosadno. Šta da radim, Šta, Šta. Kurac grašak. Uf. Naporno je i meni ili možda nije. Ili je. Ili nije. Pa normalno da sada radi kad si ga upalio. Nevjerovatno. Server radi super kad su mu upaljeni servisi koji prije nisu bili upaljeni. Divota. Your request; Null. To majstore. Citam danas na monitoru svašta. E koliko tamo ima informacija. Opet je bila ona za ono. Bio sam tamo i rekla je teta doktorica da sam super zdrav. Ma nemoj. Kao da ja to nisam znao. A zasto sam onda išao tamo? E nisam na drogama iako tako izgleda. Nisam majke mi. Ovo je prodrpljavanje oko dva nakon pijane noći. Jednostavno oko 2 prodrpiš. Slucajno sam stisnuo F1 u notepadu i dobio help za notepad. Help za notepad je vrlo opširan i nudi puno korisnih informacija. AAAAAAAAAAAAAAAAAAA. UF. Dosado i blogu si teška. Ovo više nema smisla i zato ću nastaviti. Evo yeke yeke. Super je stvar. Kako se dočepati para? Edo ima super savjet. Uzeti spermu, stavit unju parfema, prodavat ko gel za kosu il ko za ten krema. Koji genije. Edo, ma Edo Care, ja se zovem Alen. Evo su se nesto kolege zakacile oko ameksa. Daj se stisajte moram napisati blog. Alo ba, meni? Meni? Eni de meni. Fijuuuuuuuuuu.
- 14:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

18.10.2004., ponedjeljak

Vic - stari, ali pali.

Ljudi moji. Ovijeh dana neman inspiracije za blogove pa da vam bar malo razveselim dan.

Dodje Mujo s posla, baci se na kauc, upali TV i vikne :"Fato, donesi, ba, pivo prije nego sto pocne!"
Ona ga pogleda zbunjeno, ali donese pivo. Kad ga je popio vikne opet: "Fato, donesi de jos jedno, pocet ce!"
Ovaj put pomalo ljuta,ali opet mu donese. Kad je i njega zgotovio, vikne: "Brze, pocet ce, jos jedno!!!!"
To je totalno raspizdi: "Dobro, ba, koji je tebi k****!
Dodjes kuci, uvalis tu debelu guzicu u kauc, ne kazes mi ni dobar dan, a ocekujes da cijeli dan trcim oko tebe kao rob!
Jes'ti svjestan da ja po cijele dane kuham, perem, peglam i da se naradim ko konj i bez tvojih preseravanja!!!!" Mujo uzdahne: "Uf, pocelo je..."
- 11:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.10.2004., petak

Ma zašto sam pošten i jeben?

Jebu li oni nas bez da su ga zamastili, a? Što se događa kada nam dođe neka kontrola? Tresemo se od straha i spremno plačamo sve jebene kazne koje nam nabiju. Mučimo se ko konji da bi isplatili plače radnicima, porez državi i da bi ostalo nešto da ne ispadne da radimo za brukve. Fino. PDV plaćamo, zar ne? Doprinose plaćamo. Sve plaćamo. Ako neplatimo, ajmo kazne, kamate, blokiranje računa.
A što oni rade. ONI IZGUBE JEBENI DOKUMENT. I nikom ništa. Sada će se dignuti istraga di je dokument. Osnovati će istražno povjerenstvo koje ćemo opet mi platiti. I neće naći ništa. Papala maca. Ode par miljona, miljardi, triljuna. Ma raja će platiti sve.
- Alo rusi. Tu piše da morate platiti 4 milje juroa, a mi imamo prijedlog. Platite 2 meni, a ja ću zapaliti papir i onda nema pravne osnove da platite 4. I vi i ja zadovoljni. Oprali smo vam lovu i zaradili 2 milje juroa. Platiti će raja.
Ma ko jebe radnike u željezari. Snaći će se već oni.
Banana država. Jebo vladu. Revolucija. Bojkot T-mobila. Bojkot-Ine. Bojkot-svih stranih trgovačkih centara.
Prodali bi oni isti tren sve udjele da ih odjebemo i koristimo samo usluge koje su u domaćem vlasništvu. Nema telefona - nema telefona. Bojkot vlade. Niko da ne plati ni lipe poreza dok se ne nađe dokument. Stoko pokvarena. I pretprošli i prošli i sadašnji i budući. Oću poštenog diktatora koji će pohapsiti sve lopine, uzeti im svu imovinu.
Uskok. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Evropa. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Sanader. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Račan. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Mesić. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Pusićka. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Jakovčić. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Tomčić. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Čačić. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Banac. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Đapić. rid maj lips. FAK OFFFFF.
Vlada. rid maj lips. FAK OFFFFF
Sabor. rid maj lips. FAK OFFFFF
FAK OFFF - lopovi sa opancima na obrazima.
Kradete vlastiti narod. Sram vas bilo.
Ma boli vas kurac. Smijete se ovome jer ima 4 miljuna budaletina koji će spremno platiti sve što kažete.
Ja neću biti lopov.
Ali neću vam više ništa platit. Od danas sve kupujem kod švercera. Oni bar razmišljaju glavom kako da vas zajebu, dok vi ne razmišljate, nego vas mi izaberemo, da bi vi mogli krali nas. Rađe dam onome tko krade vas nego vama.
Stoko.
Smradovi.
- 10:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.10.2004., četvrtak

Vic

Došla dva hercegovca registrirati firmu...
Nakon inih formalnosti, službenica ih pita... da kakav ce naziv dati firmi?
ŠESTO ČULO... veli jedan...
Službenica: Šesto čulo??... ooo... vrlo originalan naziv... svaka čast na
odabiru tako zvučnog imena... obično ljudi nazivaju firme prema svojim
imenima... imenima bližnjih... te commerce ovakav... te trade onakav... al
vama... svaka čast... Ako smijem pitati...kako ste došli na tu ideju...da
firmu nazovete sesto čulo?
Pa...ja sam Mate Šesto...a moj kompanjon...Ilija Čulo...
- 12:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

12.10.2004., utorak

Ona hoće komentare

Moja osmogodišnja kćer ima svoj blog. Napisala je prvi post i pita zašto joj nitko nije ništa komentirao.
Lijepo vas molim posjetite stranicu najmlađe vlasnice blog stranice i komentirajte ju. Adresa moje princeze je fjok.blog.hr. Budite pristojni.
Hvala.
- 18:24 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Psi iz rezevoara

Nevjerovatno.
Pa tko to prevodi?
Hgspot - popizdili ste totalno.
Zbog ovoga neću više ništa kupiti od vas.
Što se petljate tamo di vam nije misto.
Hgspot sramota -"Psi iz rezervoara"
- 10:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.10.2004., ponedjeljak

Broč

13:30 Evo me na rivi.
Avion je kasnio po ure. U ponoć i po san bio na rivi. Taxija nema po jebene ure. Tek u uru i kvarat sam došao u hotel.
- Dobra večer. Imam rezervaciju na ime Kokolo.
- Da evo. Do kada ostajete?
- Sutra ujutro odlazim.
- A onda ću vam dati bolju sobu.
- Hvala vam. Baš ste ljubazni.
U liftu smrdi. Do 6 kata lift vozi sigurno minut. Samo da otvori i zatvori vrata mu treba 15 sekundi. Ulazim u sobu i palin svitlo. Ona neonka se dere koda je kolju. Jebeno iritantan zvuk. Palin tv i izlazin na balkon. Pogled je super. Split i otoci svitle. Mirno je i lipo. Skidan se i bacan se u krevet. Na drugom programu su zvjezdane staze, ali je slika katastrofa. Neda se gledati. Snježi kao da sam u Sibiru. Ma što? Dilema dali sada zvati recepciju ili biti papak i zadovoljiti se s ovim sto imam. Ma neću biti papak. Iden zvati recepciju. Uto se sjetim da bi možda mogao pogledati dali je antena dobro uštekana. Lagani dodir televizije i slika se popravi. Pa mater vam jebem! Opet sam se zavalio i oću pojačati ton. Slomijo sam prste i ruku dok sam stiskajući ko kreten one botune i ciljajući TV pokušavao pojačati ton.
Nakon zvjezdanih gasim tv i idel leći. Iden kurac. Onaj jebeni minibar zuji kao da je ledomat. Bolja soba, kaže on. Pa kakve su lošije? Jebo vas hotel. Zadnji put kad sam bio bilo je super. Ovo se pretvorilo u trećerazredno prenočište. Ujutro sam se probudio svjež ko tičica i izašo na balkon. Lipo je. Sunce sija iznad Splita, a nad otocima se kupe oblaci. Posli doručka iden obaviti posa zbog kojeg san doša. Posao je gotov u podne ipo. Lipo se pozdravin sa judima i iden u grad. Lagano šetan prema rivi. Avion mi je tek u 7 uri pa planiran kako provesti vrime do tada. Iden sisti u neki kafić popiti kavu i napisati blog. Onda ći ići nešto izist. Šetan po rivi i tražin di ću sisti. Padala je u međuvremenu kiša tako da su oni stolovi direkt na rivi mokri. Triba sisti ispod tendi. Biram između Verande i Vip Internet caffea. Možda iz vipa mogu poslati ovaj post? Sidan za prvi stol u vipu i dolazi konobar.
Sok od jagode, molim. Imate li wireless link ovdje?
Koga?
Ma čim me ti pitaš koga znači da nema! Ono da se sa laptopn spojin na Internet bez žica.
A nema to. – govori sav u čudu.
Onda samo sok.
Dolazi on i nosi sok. Izvolite.
I tako sada ja sidin na najpoznatijoj «Rivi» na svitu (nakon zadarske). Iza mene je Dioklecijanova palača, a ispred mene šporki stol na kojem su mrvice od kroasana što su vjerovatno prethodni gosti čopali. Pa jebemu mater. Trebam li mu ja reći da to pokupi ili bi se on sam toga trebao sititi. Alo vipovci. Čitate li vi blogove? Sljedeći put kad dođen oću wirelees i čisti stol. Tražim li previše od firme koja nudi svakojaka čuda tehnike? Nije vam baš reprezentativno davati svoje ime šporkim krčmama.
Upravu ulazi brod Valun u porat. Palme njišu grane. Ljudi, žene, dica, straci, pasi šetaju se po rivi. Lipo je. Ja zadovoljan. Evo i katamaran na kojem piše Brač. Slika do jaja.

18:20
Čekan bus koji me triba odvesti na aerodrom. Naprid na rivi je vezan onaj katamaran na kojem sam mislio da piše Brač. Ne piše Brač nego Broč. Prekrasno. Do jaja.

Evo me doma u ZG-u.

Pozdrav svima, a posebno Bročanima.
Čitamo se.
- 22:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.10.2004., subota

Sutra letim u Split

Sutra navečer letim u Split. U 11 manje kvarat letin iz ZG-a. U 11 ipo sam u Kaštelima. Kontan da mi onda triba buson do pazara oko po ure. Znači oko ponoći sam na pazaru. E sada mi tribaju upute. Imali li kakav bus u tu uru za Hotel Split? Ili da iden taxijen? Ili pješke. Po prijašnjim posjetima Splitu mislin da nije baš za ići pješke. Ili će me neko od splitskih blogera dočekati
na pazaru i odbaciti do hotela i popiti neku cugu u hotelu. Ako šank tada radi. Ako ne, moremo se naći sutra popodne. Eroplan mi leti kasno navečer. Sićan se prije par godina sam isto bio u Hotelu Split. Bila je prava litnja noć. Uzeo sam Babića iz minibara, zamotao pjugu, izvalija se na katridu na balkonu, diga noge na ogradu i uživao, slobodan ko ptičica. Doli ispod hotela čuje se lagano disanje mora. U daljini svite otoci. Šolta, Brač. Sve je mirno i tiho. Osjeća se miris Dalmacije u zraku. Zatvorio sam oči i istinski živio par minuta. Cijelim bićem. I dušon i tilon. Aaaaa. Uzimam moby i krenem po abecednom redu zvati ljude koje volim da im kažem što sad radim i kako mi je lipo. Svi mi se majke spominju.
- Šta me zoveš? Samo mi radiš gricule. Uživaj jebote.
Nadam se da će i sutra biti tako!
- 11:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Oprosti.

Tražim ja jutros token.
- Ženo, di je token?
- Ja sam ga makla sa stola. Tu ga Luka može uzeti.
- Di si ga makla?
- Ma tu je.
- Di?
I sad ona počne tražiti.
- Ma tu san ga stavila. Ma makla san ga jer je bio tu kod kompjutera i nisan tila ga da Luka uzme.
- Ma što ga mičeš kada sam ga ja tu ostavio. Kako ga meni Luka ne uzima. Daj ga nađi, treba mi.
- Ma ja sam luda. Pa tu sam ga stavila. Evo bio je u ovoj posudi na frižideru. Možda je pao iza. Pa zašto se to meni događa? Postajem senilna. Ja stalno spremam stvari pa onda zaboravim di sam ih stavila.
- Daj vodi neku evidenciju di stavljaš stvari. Barem nećeš gubiti stvari! U kurac. Jebote. Za 10 godina ćeš završiti u ludnici koliko si munjena.
- Ma tu sam ga stavila. 100 %.
- Jebe mi se di si ga stavila. Treba mi danas.
Onda je otišla sa materon na kavu. Vratila se posli u teškoj bedari. Poslije ručka je tražila token po cijeloj kući. Micala je frižider, zavlačila se ispod svih kreveta. Na kraju je izvadila kutijetinu u kojoj stoje Lukine igračke nadajući se da ga je možda Luka tamo stavio. Sjedi ona tako među tim igračkama i sve ponovno preslaguje u kutiju.
Tada meni nešto padne napamet. Odem do sobe i pogledam u torbu u laptopa. Na mjestu gdje inače stoji token, stoji token. Ja držim taj token u ruci i tako me je sram. Odlazim u dječju sobu gdje moja draga sjedi na brdu igračaka i prebire po njemu. Zagrlio sam je s leđa i počeo ljubiti po vratu.
- Moram ti se ispričati. Token je cijelo vrijeme u mojoj borši. Oprosti.
U očaju je zabila glavu u te igračke i nije se micala 20 sekundi.
- Skoro sam se uvjerila da sam luda. Luđače.
- Oprosti.

P.S. Na današnji dan, prije 10 godina, u diskoteci The Best upoznali smo se moja draga i ja. Danas imamo dvoje dice, volimo se, mrzimo se, seksamo se, svađamo se, radimo jedno drugome ovakve pizdardarije i umrli bi jedno bez drugoga. Volim te ljubice. Oprosti za ovo danas.
- 00:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.10.2004., srijeda

Nauči me

Žena me gleda. Koji kurac me gleda.
Cereka se dok ja ovo pišem i namišta se u stolici. Opet se smije.
Pita me šta je meni? Sad samo gleda monitor bez ikakve reakcije. Opet se nasmijala i kaže: Šta je tebi. Ti si lud. Opet muk. Evo je opet se smije. Prestani. Dok se ja vraćam i ispravljam greške u tekstu ona gleda u monitor bez glasa. Trenutno gleda u monitor. Ne mrda. Lagano se smije. Upravo se naslonila glavom na moju glavu uz lagani "tok".
Daj napravi nešto! Ajde. Ništa??
Ok. To je to.
Nije. pročitala je sve i ukazala na par pogrešaka u tekstu. Hvala ti ljubavi.
Mogu li ja sada napisati ono što sam htio?
Nemoraš ti ići nigdje. Možeš me gledati dok ja pišem. Možeš se skinuti gola, namazati se uljem i masirati se.
Bože oslobodi - kaže ona.
Oćeš?
Neznam kako bi napisao ove zvukove koje upravo ispušta.
Kaže ona - posprdno puhanje. Što znači ne.
Ko ju jebe.
Mrš - kaže ona.
Do kad - pita ona.
Zajedno se smješkamo. Ovjde sam nešto htio napisati ali mi je misao isparila.
A sada počinjem pisati ono što sam htio prije nego je sjela kraj mene.

Sinoć moj mali izvadio ona drvena domina za malu dicu sa sličicama, stavio na nekakvu spužvu i nosi nama na postelju i viče - ko oce picu. Stigla je pica. Onda mi uzimamo ta domina i kao fol jedemo picu. To je njemu super pa onda slaže ona domina u različite oblike. Evo opet pica. Mala i žena su uzele taj domino i počinju se igrati. Mali ih gleda i kuži da one to rade po nekim pravilima i onda on upita.
Mama, oćeš li me naučiti? Ajde me nauči!
Ja vam ljudi moji nemogu opisati kako je to dobar osjećaj bio. Mali miš hoće učiti. Čovjek u njemu se budi i kuži da postoje neka pravila koja mora naučiti da bi se uklopio i on sa svoje tri godine zahtjeva da ga se nauči. Tako sam ponosan.

Danas sam zaglibio na poslu i nisam mogao otići odvesti malu na dramsku i pjevanje. Auto je bio kod mene tako da je žena pokupila dicu i krenula busom. Ja sam ih pokupio na pola puta i mi se sad vozimo prema pjevanju. Mali je oduševljen vožnjom autobusom, ali kaže da se nije vozio tramvajem. Kad smo došli na Ribnjak ostavljam ženu, kćer i auto, uzimam maloga i idemo nas dva
tramvajem kući. Idemo preko trga i sjednemo na Manduševac da on gleda vodu. Da sam mu kovanicu da ju baci unutra. On ju je tako veselo zafrljačio u vodu i toliku mu se svidilo da je došao do mene i tražio još. Ljudi okolo se zajedno samnom valjaju od simiha. Stiže 14-ica. Ajmo Luka. Trk. Upadamo u tramvaj i tada počinje rešetanje.
Idemo.
Di idemo?
Evo drugi tramvaj.
Skrećemo.
Idemo tamo.
Otvorila su se vrata. zašto? (Da ljudi izađu)
Kako je otvorio?(Ima jedan botun. Sada će vrata trubiti)
Evo trubila su.
Zašto su trubila. (Jer će se brzo zatvoriti)
Vidi auto.
Di ide auto?(Ide doma)
Tu sam ja bio (HNK).
Tu sam bio sa mamom.(Kada?)
Danas (izmišlja frajer)
Što je ovo?
Zašto je tu staklo. (Da ti nebude hladno kad otvori vrata)
Ahha.
Tko tu sjedi?(Ova teta)
Tko je izašo?(Neka cura)
A zašto?(Ide doma)
A di joj je doma?(Tu blizu)
A di mi idemo?(Idemo doma)
Daleko.
A di je mama?(Mama je na pjevanju)
I ja bi na pjevanje. Oću na pjevanje.(Ali vozimo se tramvajem)
Neću. Ja bi na pjevanje.
Vidi auto. Koji je to auto?(BMW)
Ahha BMW. A ovaj?(Ford)
Ko vozi auto?(Neka tetka)
Tetka.
Ko je ušao?(Dečko i cura)
Cura. Ahha.
Di je doma?(Još malo).
(Idemo van)

Eto to je to. Mali je car.
Ovo je skraćeni tekst najvažnijih detalja da ne padnu u zaborav.
Evo još jedan koji se odigrao danas popodne.
Mala je bila vani i došla je doma pitati dali može još ostati vanka.
Molila je i plazila po materi nebili ju ista pustila vani. Mali joj nakon njenog dosadnog moljakanja kaže:
"Možeš ići vani - NIKAD. Sada je vrijeme za noć."

Laku noć svima.
- 23:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #